Precenjene knjige

Kad smo kod nobelovaca, meni je Džon Stajnbek precijenjen kao romanopisac. Kraće proze, novele, još su OK, ali najpoznatija dva romana što se mene tiče nisu na nivou klasika dvadesetog vijeka, gdje ih sada svrstavaju.

Što se naših pisaca tiče, moje blasfemično mišljenje je da Borislav Pekić nije imao baš mnogo književnog talenta. Erudicije da, književnog stila ne. Njegova je proza crtana lenjirom i šestarom, ne slobodnom rukom. (Nema broja ljudi s kojima sam se posvađao zbog ovoga. :D)
Ideš na ignor zbog ovoga! :D
Šalim se.

Inače slažem se sa tim da on nema naročito stila i ima dosta nedostataka u pisanju, ali uprkos tome volim njegova dela, kako prozu tako i dnevnike, eseje...
 
Ima mnogo precenjenih knjiga, pritom ne mislim tu na bestseler pisce, popularnu psihologiju i ostale gluposti, to se podrazumeva, već na ozbiljna dela i pisce, koji su ipak precenjeni. Jedna od tih je Lovac u žitu, možda je jedan od razloga taj što sam je kasno čitao, to je knjiga koju bi trebalo pročitati u mladosti, no ipak mislim da ne zaslužuje kultni status koji ima.
Onda je tu Majstor i Margarita, to nije loša knjiga, davno sam je čitao, ali iz današnje perspektive shvatam da ima dosta nedostataka.

Što se tiče žanrovske književnosti, tu je Stiven King neprikosnoveni precenjeni kralj, jedan od najslabijih pisaca žanra, ali ipak najpopularniji, jer ima ono što većina voli, ogromnu dozu patetike, dovoljnu količinu romantike, deca su često glavni junaci njegovih knjiga, a to izaziva simpatije.
 
Kod Uelbeka je upravo Pokoravanje jedina jadnjikava - jasno je da je to istancovao sa navodno kontraverznom temom samo da bi maznuo lovu od mediokriteta (koji su jedino to od njega i prelistali posto *citaju* samo tik tok i sl. sa ekrana). Kao sto su ranije od Bukovskog znali samo za Bludnog sina koji je isto najlosiji u celom opusu...
Sve drugo Uelbekovo je vrh (a poezija cak i genijalna)
Pokoravanje jeste njegova najbolja knjiga, iako je uzeo tu temu jer je kontroverzna i aktuelna, ali to ne umanjuje to da je knjiga dobro napisana. Ali sve u svemu, Uelbek je samo jedan prosečan pisac, koji zna da odabere temu, bude donekle zanimljiv i to ima prolaznost.
Meni je drag zbog toga što je pisao o Lavkraftu, ima knjigu Protiv sveta, protiv života, posvećenu njegovom delu.
 
Ima tu nekih zakonitosti.

Američki pisac John Updike je napisao u odgovoru na neki upit britanskoga časopisa da mu je "blaženstvo čitanja"/reading bliss nestalo oko 25. godine, uz rijetke iznimke. Zatim, Krleža je rekao svom Eckermannu Čengiću u dobu 2-3 godine pred smrt da zbog zdravlja praktički ne izlazi, samo čita na vagone, i da su mu se djela koja su mu izgledala kao planine, sad čine u najbolju ruku kao brežuljci.

Neki bi generalni zakoni bili:

a) vremenom, knjige, a posebice beletristika, dosade, pogotovo ljudima koji su dosta čitali. Dođe do zasićenja.

b) žanrovska književnost praktički uvijek dosadi

c) kriterij ozbiljnjije literature je čitanje 2., a nekad i 3. put. Većina se ispuše.

d) ovisi o psihološkom profilu pojedinca i čitalačkom kapacitetu

e) i generalno, velik dio književnosti pripada dobi. Nešto se čita s 10, nešto s 15, nešto s 20, a nešto s 36 godina. Poslije teško da ima išta jako upečatljivo.
 

Back
Top