Политика Велике Британије према Србији

pa moje misljenje se samo delimicno poklapa sa tvojim....Cinjenica je da Britanija ima mnogo veci uticaj nego sto se moze videti ali ipak mnogo manji nego sto mi mislimo
Smatram da je ona ipak drzava koja se povinuje jacim interesima i proglasava te interese za svoje....tu pre svega mislim na Ameriku
Od nastanka EU...ipak Engleska nije odlucujuca..tu ima jacih igraca i interesa..tako da....hm...samo pogledamo valutu EU bankarski sistem..a interesi su zasnovani na kapitalu...a kao znamo da je bankarski sistem zasnovan na poslovanju Nemacke i Dojc banke..ond aje jasno ciji je uticaj ali strasno skriven za nas veoma bitan
Мислиш да је утицај Немачке јачи на Балкану него утицај Британије ?
Неки су у скорој прошлости направили сличну грешку.
Од 1903. па до даљњег, а из приложених факата се може видети да је утицај Велике Британије неоспорно јачи него утицај Немачке.

На пример, ево како је чувени рудник Трепча после Првог Светског рата допао у Британске руке: прво је већину деоница повољно откупио Пашићев син Радомир Рада Пашић; потом је он то препродао словеначкој банци, а ова британском трусту који је држао многе руднике по колонијама, те је напокон 100 % производње олова из Трепче било енглеско, дакле не већински него све, апсолутно.Е сад, шта је ту још интересантно. Према параметрима опште технологије, сматра се да постоји 26 стратешких руда које су нужне за развој технологије и индустрије, те је нека држава утолико више у предности у колико већи број ових сировина има на својој територији. Само су две европске државе на својој територији имале скоро све, 24 те сировине на својој територији; то су СССР и Краљевина СХС. Та иста Трепча, по капацитетима производње олова била је прва у Европи, а друга у свету; слично је било и са Мајданпеком, Бором, итд. све редом. И све су то били преузели тада Енглези и Французи.

Око 3.000 до зуба наоружаних војника Кфора је уз хеликоптерски десант, око 4:30 часова, заузело погон Топионице олова Комбината "Трепча" у Звечану у близини Косовске Митровице. Нападу се супротставило око 250 ненаоружаних радника Срба. Јаке комбиноване снаге Кфора, у чијем саставу су француски, италијански, британски и пакистански војници употребили су силу и напале раднике Топионице, од којих су неке касније везали и одвели у "Хотел три" где је привремено била смештена управа "Трепче". Повређено је шест грађана и четири војника Кфора, Игор Стефановић је претрпео најтеже повреде. Гуменим мецима је погођен у главу. Десет минута након упада у Топионице, 150 војника енглеског краљевског пука упало је иу "Трепчине" хотел у Звечану, разбивши улазна врата. Енглески војници су савладали раднике обезбеђења, а Ратка Филимоновића који је пружио отпор Енглези су тукли палицама. Везали су и три раднице запослене у кухињи, а након преузимања хотела су се повукли. Пакистански војници Кфора су, истовремено, брутално у 6:30 часова, прекинули програм "Радија С" који је емитовао на српском језику из Звечана руинирали просторије полупали и однели виталне делове опреме.

http://www.politika.rs/ilustro/2170/2.htm

Банк оф Ингланд је активна до данас, као и Шкотска банка, до данас је остала једна од главних светских емеисионих банака и до данас приватна, што је важно обележје англосаксонске монетарне политике.
Након Другог светског рата, Енглеска Банка је национализована, али то моћ Банкара није умањило јер су већ стекли огромна богатсва, а капитал инвестирали даље у све привредне и финансијске токове Британије и других држава широм света. И наравно отворили мрежу приватних банака, Светска банка је једна од њихових финансијских творевина, као и ММФ.
Мајер Емшел Ротшилд : “Дајте ми контролу над новцем у некој држави и није ме брига ко прави законе”.
 
ja sam ubedjena da je uticaj Nemacke jaci od Engleskog...samo sto mislim da Nemci to rade drugacije...kako vreme porlazi sve sam ubedjenija u produzenu ruku Amerike kroz Englesku.....Evropski negativni favovit mi je Nemcka
Koliko znam sva je kontrola u novcu...sistem dojc banke u evropskoj uniji je na delu:think:
kontrola se stice sistem kontrole novca...a mislim da je to u rukama nemaca..pa sad boze moj moze biti da gresim...ali nekako mi se to cini kao..pa recimo dovoljno mocno da se polako ostvare ineteresi koji pogoduju bas drzavi koja je nametnula svoj sistem funkcionisanja banaka....ne znam...mozda nisam u pravu
nekako mi Velika Britanija nema vise toliko moci u svojim rukema...mislim svoje moci.....ima moci ali tudje...kao redar...kao higijenicar....radi poslove za druge...a nemci...rade svoje poslove...mada verujem da ce se i ovde naci neki koji smatraju da su oni produzene ruke amerike..pa ja se sa tim ne bih slozila....
sistematicno organizovano..tako rade nemci...taj sistem su preuzeli i slovenci..i vidimo gde su
 
Najveći udarac je britanska vladavina svetom doživela američkom revolucijom, odnosno ratom za nezavisnost. Od tog doba, a posebno od vremena američkog građanskog rata, Britanija je shvatila da ne može vojnim sredstvima ni da povrati Ameriku ni da vlada svetom, pa je započela poduhvat koji traje do danas, a koji karakterišu dve komponente – ratne intrige (pomoću kojih su izazvani i Prvi i Drugi svetski rat) i instrumentalizacija američke moći. Time nominalni nosilac imperijalne politike postaju SAD, a Britanija uz njih parazitira, kao najbliži i najverniji saveznik i savetnik (bez čijih analiza, zasnovanih na dvovekovnom pristustvu na tim prostorima, ne bi bili mogući američki ratovi ni u Jugoslaviji, ni u Avganistanu, ni u Iraku), do granice da se zahvaljujući takvom savezništvu, SAD danas nalaze na rubu totalnog kraha

Osim sto je Britanija silom vladala svetom jos skoro vek i po posle gubitka americkih kolonija, i bila jaca i dominantnija u devetnaestom veku i pocetkom dvadesetog nego sto je to ikad bila krajem osamnaestog.

Imam utisak da autor teksta ne zna istoriju. Sto se tice britanskog izazivanja svetskih ratova i otpocinjanja ratova u Avganistanu i gde sve ne... ordinarne gluposti.
 
Teма је ПОЛИТИКА ВЕЛИКЕ БРИТАНИЈЕ ПРЕМА СРБИЈИ

Значи Србија јесте сусретом Стефана Немање и Фридриха Барбаросе успоставила неки вид дипломатских односа са Немачком 1189. Али сваки уплив Немачке на Балкан тј. Србију од 1903. је осујећен од тад па на даље главни утицај има Велика Британија који је остваривала преко Карађорђевића и Тита, једино им се Милошевић није уклапао...
Е сад Немачка је после дипломатских пораза кренула и у рат ради остваривања својих циљева али и ту је осујећена, а ми из Србије најбоље знамо колико нас је то коштало у I и II светском рату.

Што се политике САД према Југославији а касније Србији тиче, уплив је знатно мањи. 1941. шеф ОСС Донован је био у посети Београду ради одвраћања Југославије од пакта Осовине трију сила, али то није уродило плодом, касније су као што сам и у ранијим постовима написао агенти СОЕ завршили посао у корст Британије. Иначе Тита су протежирали Британци, и сам Черчилов син је био у мисији код Тита.
1991. године долази до тајног сусрета мислим у Клагенфурту између секретара САД Џејмс Бејкера и председника СИВ-а Марковића и Кадијевића где су навучени на покретање војске што се завршило Конференцијом у Хагу октобра 1991. где је енглески лорд Карингтон одлучио да су границе република државне границе и тиме разбио СФРЈ.
1999. секретар САД Медлин Олбрајт у Рамбујеу изјављује да је Југославији подизана лествица све дотле док она није одустала од прескакања, на крају је британски генерал Џексон у Куманову потписао Војно-технички споразум и ушао са снагама НАТО у јужну порајину Србије.
Што је тиче председника Милошевића на њега је по изјавама бившег агента МИ 6 која важи за најопаснију специјалну службу запада са којом се и Руси муче, спреман атентат.
Both he and Inside-News suggest that the list is actually the work of MI6 themselves, to frame him. Inside-News publish two letters from T to John Wadham of Liberty, which were found on a net-cafe machine in Geneva, one alleging an attempt to assassinate Milosevic, the other about MI6 spying on European states.
http://www.five.org.uk/security/mi6org/tomlinson.htm

Е сад да је утицај САД и Немачке много јачи на збивања у Србији онда би се и они помињали у разним аферама, али њих нема.

Ову тему сам покрену због јачања руског утицаја у Србији, јер владајући естамблишмент због своје арогантности и кратковидости заборавља традиционални утицај Велике Британије на простору садашње Србије.
 
Банк оф Ингланд је активна до данас, као и Шкотска банка, до данас је остала једна од главних светских емеисионих банака и до данас приватна, што је важно обележје англосаксонске монетарне политике.
Након Другог светског рата, Енглеска Банка је национализована, али то моћ Банкара није умањило јер су већ стекли огромна богатсва, а капитал инвестирали даље у све привредне и финансијске токове Британије и других држава широм света. И наравно отворили мрежу приватних банака, Светска банка је једна од њихових финансијских творевина, као и ММФ.
Мајер Емшел Ротшилд : “Дајте ми контролу над новцем у некој држави и није ме брига ко прави законе”.
Ovo je zapravo ključan razlog zbog čega mislim da Velika Britanija ima najveći uticaj na svetu.
Evo i zanimljivog teksta kao dopuna citiranog.

Leto gospodnje 1815 Velika Britanija

U vreme bitke kod Vaterloa, nije bilo dragocenije vesti nego kakav će ishod biti. Od toga je zavisila budućnost čitavog evropskog kontinenta. Ako bi Napoleon pobedio bio bi neosporiv gospodar na čitavom evropskom tlu. Ako bi izgubio, engleska bi održavalala balans uticaja u Evropi i mogla bi ga vremenom i proširiti. Od ishoda bitke zavislo je ko će šta dobiti, a ko izgubiti. U igri je bila velika imovina.
Berza u Londonu se grozničavo punila toga dana, dok su trgovci i bankari čekali vesti o ishodu bitke. Ako bi Engleska izgubila njen novac, konzul, postao bi prilično bezvredan, dok bi mu, u slucaju pobede, vrednost vrtoglavo porasla. Natan Rotšild je imao poverenike koji su radili sa obe strane linije fronta kako bi sakupili što više informacija o tome kako bitka napreduje.

SUŠTINA JE UVEK U PREVARI!!
Kasnog popodneva, 15. juna 1815. Rotsildov glasonoša je požurio preko Kanala u Englesku. Imao je kod sebe vrhunsku tajnu. Sutradan, u zoru, sreo se sa samim Rotšildom. Natan je kratko analizirao dobijene informacije odmah se uputio na Londonsku berzu.
Atmosfera na berzi je bila fanatična. Rotšild, koga savremenici opisuju kao hladnokrvnog, pronicljivog i izopačenog coveka, bez trunke emocija, ledenog pogleda, bez duše, stigao je na berzu i stao kraj svog stuba. Bez ikakve vidljive emocije dao je veoma diskretan znak rukom svojim berzanskim agentima, koji su samo oni mogli da rastumače. Istog trenutka oni su počeli da prodaju engleske konsule. Stotine hiljada dolara vredni konsuli našli su se na berzi i njihova vrednost počela je vrtoglavo da pada. Natan se lagano naginjao na stub gledajući reakcije prisutnih. Prodavao je, prodavao i prodavao. Vrednost konsula je potpuno opala, a medju prisutnima je polako zavladala uskomešanost. Na berzi se sve cešće čulo: "Rotšild zna", "Englezi su izgubili kod Vaterloa", "Rotšild to sigurno zna".
U trenutku je nastala panika i ljudi su jurnuli da se oslobode sada skoro potpuno bezvrednih konzula, koje su maločas kupili, i da papirni novac zamene za zlato ili srebro, kako bi povratili makar deo njihove vrednosti. Nakon nekoliko sati grozničave trgovine jedan konzul se prodavao po ceni od pet centi za dolar. Rotšild je i dalje hladnokrvno stajao pored svog stuba.
Sasvim diskretno dao je ponovo znak svojim agentima, ovaj put drugačiji. Istog časa desetine njegovih berzanskih agenata krenule su ka pultu za kupovinu i kupile svaki obezvredjeni konsul budzašto. Samo nekoliko trenutaka kasnije stigle su postanske kočije i donele zvanične vesti sa bojišta. Engleska je bila pobednik i novi gospodar Evrope. U sekundi je engleski konsul dobio astronomsku cenu, daleko veću nego što je imao ikada ranije. Rotšildovo bogatsvo preko noći je uvećano dvadeset puta i on je tada postao glavni kontrolor nad britanskom ekonomijom.
 
На почетку видео записа се може видети енглески лорд Педи Ешдаун како рукује оружијем 28. септембра 1998. године у друштву непознатих лица највероватније албанске националне мањине на простору тадашње СР Југославије, са којом Велика Британија има дипломатске односе.

 
Један од Хитлерових финансијера, Фриц Тисен, изјавио је 1945. године у истрази:
"Прихватањем Јанговог плана (Немачка се после Првог светског рата катастрофално задуживала, у оквиру Дејвисовог плана, краткорочним кредитима, тако да је 1929. године дуг Немачке медународним банкама износио шеснаест милијарди долара (!) Што је била енормна сума у то време. Предложено је ново решење од стране Овен Д. Јанга, који је био експонент "Моргане банке" и "Џенерал Електрика". План је био генијалан. Отплата дугова се више није могла вршити робама и сировинама већ искљуциво новцем. Немачка економија је била уништена преко ноћи) и његових финансијских принципа све се више повећавала незапосленост, док се милион људи није нашло без посла. Људи су били очајни. Хитлер је рекао да ће он решити проблем незапослености. Влада је у то време била слаба, а ситуација је бивала све гора. То је био разлог огромног успеха Хитлера на изборима. Када су избори одржани, добио је 40% гласова. "

Аустријска списатељица и истраживач Гертруда Елијас идентификовала је Хјалмара Шахта као главног посредника измеду нациста и банкарске елите у Лондону. Шахт је био Хитлеров саветник за финансије и председник "Рајхсбанке". На документу Шахтовог наименовања, 17. марта 1933. године, налазе се два потписа - Адолфа Хитлера и Макса Варбурга, потрчко Ротшилдових. Шахт је, иначе, врло цењена личност чак и данас у банкарским круговима у Европи, јер је 28. фебруара 1930. године основао "Банку за међународно поравнање" у Базелу (Bank of International Settlements) се налази злато бивше СФРЈ вредно шест стотина милиона долара и ова банка ће пресудити како ће то злато бити подељено међу бивше републике СФРЈ.

У Енглеској, кључна фигура био је Монтагју Норман, гувернер "Банк оф Енгланд" (коју контролишу Ротшилда) и блиски пријатељ шахта. Када је Хитлер изабран, понуђен је кредит нацистима. Шахт и Норман су се срели још једном, 11. јуна 1934. године у Немачкој, и договорили нове кредите за Хитлера. После инвазије Чехословачке, 1939. године, Норман је урадио још једну невероватну ствар - пребацио је Хитлеру Чешко злато депоновано у Лондону, уз сагласност Невиа Чемберлен.

Кад је окупација Чехословачке окончана, ситуација се променила преко ноћи. Лорд Халифакс је започео пропагандну акцију која је створила праву ратну панику, познату као "плашење ратом". Влада је пустила у промет приче које су са претеривање говориле о снази немачке војске. У народу је ширена паника како ће Немци започети рат бацањем бојних отрова из авиона над Енглеском, па се почело са дељењем гасних маски и копањем ровова у енглеским парковима ! Лорд Лотијан и лорд Астор су изненада почели да држе говоре чији садржај је био потпуно супротан оном што су говорили годинама пре тога. Рат са Немачком ! Све је било транспарентно јасно, једино што јавност није могла чак ни да наслути праве разлоге ове нагле промене. Осрамоћени Чемберлен је отишао, нови премијер је постао Винстон Черчил. Каква случајност да Черчил имају блиске везе са Ротшилда. Винстоновог оца, лорда Рандолф Черчила, финансирала је кућа Ротшилд док је био британски министар финансија, средином XIX века, а његов најближи пријатељ био је Натанијел Ротшилд. Када је умро, остао је дуг Ротшилда од 65.000 фунти, што је за то време била велика сума. Винстон им је такође дуговао, и био добар пријатељ лорда Виктора Ротшилда и његовог главног помагача у Америци, Бернарда Баруха. Веза се не прекида ни данас. Породица Черчил је 1995. године продала Винстон папире, преписку и другу заоставштину Меморијалном фонду за национално наслеђе за 12,5 милиона фунти. Председник Меморијалног фонда, који је дарежљив одрешио кесу, је лорд Јакоб Ротшилд. Черчил су одржавали блиске везе и са Бернардом Барух и породицом Сесилс. Сесилси су контролисали мрежу коју су у свету разапели језуити, и били на услузи другим важним породицама европске елите као што су Хабзбурзи и Црно племство у Италији.
 
Osim sto je Britanija silom vladala svetom jos skoro vek i po posle gubitka americkih kolonija, i bila jaca i dominantnija u devetnaestom veku i pocetkom dvadesetog nego sto je to ikad bila krajem osamnaestog.
Upravo tako. U XIX veku, Britanija je dovrsila potcinjavanje Indije, izotimala Hong kong i ostvarila monopol u trgovini opijomom (sto je postigla omiljenom evropsko-japanskom razbibrigom u to vreme, gazenju Kineza) i uzela manje-vise sve sto je vredelo u Africi. Pocetkom XX veka, oko smrti kraljice Viktorije, Britanija je bila daleko mocnija nego sto je to sada Amerika. Pitanje je da li ce svet ikada vise videti takvu imperiju.

E sad, kada su tu imperiju poceli da gube sezdesetih (formalno, u realnosti nesto ranije), Britanci su se ekspeditivno prilagodili novonastaloj situaciji. Shvatili su da vise nisu svetska sila i pronasli zaledjinu u vidu velikog burazera od preko bare, koji je znao da iskoristi ogromno britansko kolonijalno iskustvo. Nahuskas pleme A na pleme B, ako mozes da u opstu frku ubacis i pleme C - fenomenalno, pustis ih da se tamane par godina, a onda, umesto nekada aktuelnih crvenih mundira ulecu americki marinci i zavode umesto nekada jako popularnih civilizacije i stabilnosti, demokratiju i... Pa, stabilnost.

The more things change, the more they stay the same...
 
pa moje misljenje se samo delimicno poklapa sa tvojim....Cinjenica je da Britanija ima mnogo veci uticaj nego sto se moze videti ali ipak mnogo manji nego sto mi mislimo
Smatram da je ona ipak drzava koja se povinuje jacim interesima i proglasava te interese za svoje....tu pre svega mislim na Ameriku
Od nastanka EU...ipak Engleska nije odlucujuca..tu ima jacih igraca i interesa..tako da....hm...samo pogledamo valutu EU bankarski sistem..a interesi su zasnovani na kapitalu...a kao znamo da je bankarski sistem zasnovan na poslovanju Nemacke i Dojc banke..ond aje jasno ciji je uticaj ali strasno skriven za nas veoma bitan

britanija je, jos od prvog svetskog rata i dolaska velike amerike kao buduce nove predominantne sile napustila svoje vekovno pravilo "ravnoteze snaga" koje joj je, izmedju ostalog, hladno i racionalno, nalagalo da u vecini slucajeva bude za odrzanje 'bolesnika na bosforu'- turaka jer su levant i istocno sredozemlje bili jedan od kljuceva opstanka moci kolonijalne imperije. samo u tom svetlu mozemo i gledati odnos prema srbima do prvog svetskog rata. (osim gledstonove epizode koju je neko spomenuo, kao izrazitog
moralnog tipa, mada se njegova prica vise odnosila na bugare)
od tada, prvog svetskog rata, britanija, suocena sa neumitnim promenama se cvrsto vezuje za ameriku, njene principe u medjunarodnim odnosima i to toliko jako i vesto, da je vecina daljih americkih predsednika u dvadesetom veku za prve konsultacije i mishljenje zvala london a on sam veoma uticao na donosenje najbitnijih odluka u vasingtonu.
e sad, naravno da je uticaj i povratan, i naravno da americki, najjace i odlucujuce uticao na britance.
ali u smislu anglosaksonske povezanosti, jezika, kulture i osnovnih demokratskih vrednosti tih sistema, to je i donekle prirodna stvar.
kad govorimo o britaniji, ne govorimo znaci samo o njenoj moci, vec i o moci njenog uticaja na druge.

sto se tice eu, slozio bih se. berlin je tu glavni.
 
Sto se nas tice , nije cak ni vazno , ko je od koga jaci i uticajniji , obzirom da je nazavisno Kosovo , zapravo pojekat Tonija Blera , daklem britanski , a Hravatska , Slovenija , a sad i nezavisna Vojvodina nemacki .
Nemacka se dosad nije odlucila na konfrontaciju sa Britanijom , pa je zapravo isla niz dlaku Englezima , kad je Kosovo u Pitanju ., al se moze dogoditi da se Britanija konfronytira sa Nemackom , pa da zapravo pocne da radi protiv odvajanja Vojvodine, jer je agresivan stav i inace svojstven Englezima .
 
Sto se nas tice , nije cak ni vazno , ko je od koga jaci i uticajniji , obzirom da je nazavisno Kosovo , zapravo pojekat Tonija Blera , daklem britanski , a Hravatska , Slovenija , a sad i nezavisna Vojvodina nemacki .
Nemacka se dosad nije odlucila na konfrontaciju sa Britanijom , pa je zapravo isla niz dlaku Englezima , kad je Kosovo u Pitanju ., al se moze dogoditi da se Britanija konfronytira sa Nemackom , pa da zapravo pocne da radi protiv odvajanja Vojvodine, jer je agresivan stav i inace svojstven Englezima .
Да, политика Велике Британије и Немачке су испреплетане на Балкану, од раније је познат њихов сукоб на балканским просторима за доминацију над тим простором, што би сер Винстон Черчил рекао "Балкан је меки трбух Европе".
Русија такође има стратешке интересе на овим просторима, а Немачка која зависи од руских енергената не верујем да ће јој ићи на руку да квари односе са Русијом са којом има најбољу сарадњу од свих земаља у Европи.
Проблем је што Србија нема озбиљну дипломатију нити стратегију очувања својих националних интереса тако да је све препуштено стихији времена које долази. Нека озбиљна дипломатија би искористила јачање Русије и елиминисала грешке претходних дипломатија Србије, само је проблем што ови не увиђају прилику каква им се пружа или остају верни илизији евроатлантизма.
 
Poslednja izmena:
Tim Marsal, urednik medunarodne politike Sky Newsa i jedan od retkih stranih novinara kom je bilo dopusteno da izvestava iz Jugoslavije u vreme sukoba na Kosovu i bombardovanja, ekskluzivno za B92 u knjizi Igra senki iznosi svoja saznanja o umesanosti stranih obavestajnih sluzbi u petooktobarske dogadaje i smenu vlasti u Srbiji.

Kako su evakuisane sa mesta zločina „ekipe“ koje su učestvovale u likvidaciji Zorana Đinđića možda bismo dobili odgovor kada bismo znali ko se nalazio u privatnom avionu koji je 12. marta 2003. godine, oko 19.30, poleteo iz Beograda za London. Taj misteriozni avion nisam pominjao tokom suđenja zato što sam u toku suđenja shvatio da to nikoga ne bi naročito zanimalo. To bi se već otkrilo, pa nije taj avion poleteo sa livade nego sa - državnog aerodroma usred vanrednog stanja.

http://www.glas-javnosti.rs/dodaci/...v-ubica-evakuisan-privatnim-avionom-za-london

Убеђена сам, а историја то само потврђује, да су у свим кључним догађајима, превтатима, атентатима, пучевима,
изручењима председника, итд...кључну улогу увек имали Британци и њихова служба MI 6.

Ово с овим летом је, чини ми се, кључна ствар у атентату на Ђинђића, а није ми познато, да ли је икада уследило
неко објашњење наших власти тим поводом.

Ипак сваки лет, посебно са државног аеродрома, поготово након атентата и уведеног ванредног стања, мора да
има сву потребну документацију и све потребне дозволе од контроле лета. Та документација сигурно постоји, као
и људи који о томе имају одређена сазнања. Видећемо када ће ствари испливати на површину.

Тих дана уочи 12. марта 2003. у центру Београда сам видела човека, очито странца, плавог, високог, витког, елегантног у беспрекорном скупом оделу, али оно кад га видиш одмах ти је јасно, да није у питању неки обичан смртник, већ неко јако опасан.
Не бих искључила могућност, да је управо он био у оном приватном авиону.
 
britanija je, jos od prvog svetskog rata i dolaska velike amerike kao buduce nove predominantne sile napustila svoje vekovno pravilo "ravnoteze snaga" koje joj je, izmedju ostalog, hladno i racionalno, nalagalo da u vecini slucajeva bude za odrzanje 'bolesnika na bosforu'- turaka jer su levant i istocno sredozemlje bili jedan od kljuceva opstanka moci kolonijalne imperije. samo u tom svetlu mozemo i gledati odnos prema srbima do prvog svetskog rata. (osim gledstonove epizode koju je neko spomenuo, kao izrazitog
moralnog tipa, mada se njegova prica vise odnosila na bugare)
od tada, prvog svetskog rata, britanija, suocena sa neumitnim promenama se cvrsto vezuje za ameriku, njene principe u medjunarodnim odnosima i to toliko jako i vesto, da je vecina daljih americkih predsednika u dvadesetom veku za prve konsultacije i mishljenje zvala london a on sam veoma uticao na donosenje najbitnijih odluka u vasingtonu.
e sad, naravno da je uticaj i povratan, i naravno da americki, najjace i odlucujuce uticao na britance.
ali u smislu anglosaksonske povezanosti, jezika, kulture i osnovnih demokratskih vrednosti tih sistema, to je i donekle prirodna stvar.
kad govorimo o britaniji, ne govorimo znaci samo o njenoj moci, vec i o moci njenog uticaja na druge.

Ovo je delimicno tacno.

Englezi i kasnije Britanci se jesu suprotstavljali trenutno najjacim kontinentalnim silama sve od sesnaestog veka, od Spanije i Francuske do Rusije i Nemacke, videci u tome najbolju garanciju sopstvenog opstanka i politicke i ekonomske nezavisnosti. Ovaj vekovni niz spletki, saveznistava i ratova u stalnom fluksu je prekinut tek otvorenim podcinjavanjem Britanije SAD u prvoj polovini XX veka, i od tada nezavisna britanska politika sustinski ne postoji.

Sto se tice reciprociteta i suptilne kontrole, dovoljno je setiti se apsolutnog odsustva americke podrske u doba svih najvecih medjunarodnih iskusenja kroz koje je Britanija prolazila od drugog svetskog rata naovamo, od Malaje, suecke krize, Adena, dekolonizacije i kasnih kolonijalnih sukoba pa do foklandskog rata i iznad svega Severne Irske.
 
naravno da recipricitet ne postoji niti moze postojati. ali da postoji uvek i svuda snazno britansko mishljenje koje se odmah uzima u obzir i uvazava prilikom americkih akcija je jasno, i vidi se chak i iz otvorenih svedocenja velikog broja drzavnih sekretara- od dalesa preko kisindzera. kisindzer govori da se, malte ne, razvila neka vrsta osecaja 'moralne krivice' svaki put kad se ne bi ishlo na ruku britancima.

naravno, to nije apsolutno, pa ne moze ici protiv nekih velikih principa koje je amerika sama proklamovala, recimo, poput kraja kolonijalizma na kraju prvog sv.rata (mada, trebalo je par decenija da se taj sistema razgradi, pri cemu i mandatne teritorije date britaniji, koje je trebalo da 'pripremi i nadgleda' za nezavisnot nisu nimalo brze stekle nezavisnost nego stare kolonije)

medjutim, uprkos svemu, niko nije imao blizi odnos niti ce biti blizi saveznik od londona, i obrnuto. tu dileme nema.
 

Back
Top