OTELI NAM SVE - Srbija si je prisvojila Bearu, Jerkovića, Dražena i Parlova

Zaboravili su i mog Nišliju Marjana Beneša...

b_marijan_bene_profi_ampion_evrope.jpg

Jel si pio rakiju od jutros? Beneš je Banjalučanin slovačkog porekla.

Daca pio mozda rakiju a ti mazo brlju.
Ćora je rodjen u Beogradu, i verovatno je pozeleo da boksuje jer su ga Dorčolci i Zemunci terali da puši....
 
Banju Luku sam napustio zbog pojedinaca koji su bili na vlasti. Morao sam otići. Mlađi brat Ivica je ubijen na početku rata, 1992. Ljudi koji su mi bili bliski mogli su ga spasiti. On je bio anacionalan tip. Bio je inatljivac, prznica, ali divno stvorenje, pošten iznad svega. Sve se okrenulo naopačke, ljudi su se zamrzili preko noći.

Kuću sam prodao za 60.000 DEM, a vrijedila je više od milijun maraka.

Tamo sam na neviđeno mijenjao kuću za neprikladan objekt. Za moj lokal koji vrijedi više od milijun maraka dobio sam objekt čija vrijednost nije veća od 150.000 DEM.


Marijan je izgledao imao više objekata a imao je i veliku sklonost ka preuveličanju.Zanimljivo je i da mu je brat bio prznica i inatljivac i,istovremeno omiljen u društvu :rotf: sve dok nije postao omrznut.
Još se da zaključiti i da je zadržao društveni stan a imao je privatnu kuću.
Marijane nikad čoeka od tebe.
 
Неко провалио...
Исто ко за ХЕКТОРУСА на овом форуму.....
Па смо сви плакали једно вече...
А ОН СЕ ПОВАМПИРИО....:per: :per: :per:

Što je taj bio smor :sad2: Bože sačuvaj i sakloni.Dobri stari Vukajlija daje najbolji opis tog Hektora .Hektoriusa Dakle Hektorius ili Blećak -Taj se izraz koristi u centralnoj i jugoistočnoj Bosni. Pojam označava obično osobu muškog pola, koja se ponaša i reaguje naivno, ishitreno, ponekad „glupo”, glasan je, živi u svom svetu„, najčešće voli puno da priča i uglavnom besmisleno lupeta. Više je kao dobroćudni tumor, dok hablećina može biti i zloćudni.

E taj Hekti,on je bio nešto između blećka i hablećine.
 
Hrvatska sportska povijest zapisana je unatrag samo 20-ak godina. Ograničena je činjenicom da su svi sportski rezultati iz prošlog stoljeća iz doba bivše SFRJ pripisani današnjoj Republici Srbiji
ZAGREB - Na službenim stranicama Olimpijskog komiteta Srbije, ali i Fudbalskog saveza Srbije, Košarkaškog saveza Srbije... te svih drugih sportskih nacionalnih saveza naših istočnih susjeda bivši su hrvatski sportaši istaknuti kao velike domaće (!) zvijezde iz povijesti. Rame uz rame sa Šekularcem, Galićem, Piksijem Stojkovićem..., i dalje stoje Vladimir Beara, Dražan Jerković, Ivica Šurjak i braća Vujović...
I Robert Prosinečki i Zvone Boban i dalje su “istaknuti fudbaleri” koji su obilježili najveće uspjehe “srpskog fudbala”. Srećom, u hrvatskoj varijanti povijesti oni su ipak i “članovi brončane generacije vatrenih iz 1998.” Nažalost, one starije izbrisala je zaboravna povijest. Beara, Stanković, Crnković, Čajkovski, Horvat, Boškov, Ognjanov, Mitić, Vukas, Bobek, Zebec, bila je to zaista genijalna srpska momčad, ponajbolja na svijetu?!

Potpuno je isti slučaj s košarkašima. Nikola Plećaš, Krešimir Ćosić, Andro Knego, Željko Jerkov, Mihovil Nakić, Zoran Čutura, Damir Šolman... ostavili su svoje medalje u Srbiji. Pola su ih ostavili u Srbiji, a pola donijeli u Hrvatsku, Kukoč, Rađa, Vranković... Tu je i “srpski košarkaš” Dražen Petrović koji je osvajao odličja za Srbiju 1984. u Los Angelesu i 1988. u Seulu. Sva je sreća da je tu jednu uzeo i u Barceloni 1992. za Hrvatsku.
Kronike hrvatskog sporta su čisto poricanje prošlosti, sve počinje od ‘nove ere’, od 1990-ih. Čak ni HOO nije iznimka: “Hrvatski su sportaši od prvog nastupa pod hrvatskom zastavom 1992... na zimskim i ljetnim olimpijskim igrama Hrvatskoj donijeli ukupno 27 odličja, od kojih su 17 s ljetnih, a 10 sa ZOI...”

Hrvatski osvajači olimpijskih odličja su, dakle, Ivanišević, Kukoč, Petrović, Rađa, Vranković... Hrvatski su olimpionici Janica Kostelić i brat joj Ivica, to su rukometaši iz 1996. i Atlante - Puc, Ćavar, Saračević, Smajlagić... Naravno, i Draganja, tu su vaterpolisti Bukić, Hinić, Šimenc... Ne treba o svima, no ključno je to što Mate Parlov nije za Hrvatsku osvojio olimpijsko zlato.

Formalno, on je zapravo srpski sportaš, isto kao i Anto Josipović, Vlado Lisjak, Matija Ljubek, ali i proslavljeni stariji košarkaši, rukometaši, vaterpolisti. Kao i Đurđica Bjedov, Mirjana Ognjenović, pa čak i bivši predsjednik HOO-a Zdravko Hebel.

Velikosrpske političke ideje razbile su se na famoznoj granici Virovitica-Karlovac-Karlobag, no ne i u sportu - tu postoji samo vremenska granica potegnuta 1992. Najgore je to što je to prihvaćeno s hrvatske strane, stariji sportski uspjesi su ignorancijom HOO-a, HNS-a, HKS-a, HVS-a gotovo namjerno izbrisano u želji da nas ništa više ne veže s mrskom “tamnicom naroda”.
Osvajali olimpijske medalje za Srbiju

Mate Parlov, Matija Ljubek, Ratko Rudić, Krešimir Ćosić, Đurđica Bjedov, Mirjana Ognjenović, Mirko Bašić, Hrvoje Horvat, Bernard Vukas, Zoran Primorac, Andro Knego, Bernard Vukas, Franjo Wölfl, Duje Bonačić, Željko Matuš... i mnogi drugi - gotovo 200 sportaša.

Mateša: Naslijeđe uvijek ostaje samo jednoj državi

Sve sukcesijske radnje nakon raspada bivše Jugoslavije (SSSR-a, Čehoslovačke...) regulirane su međunarodnim pravom i provedene u skladu s njime. Kompletna prava i obaveze (imovina, dugovi) raspodijeljeni su među sljednicima. Nažalost, sportski su rezultati i službeno ostali u naslijeđe Srbiji.

Za razliku od Hrvatske, Slovenije i ostalih republika koje su željele samostalnost, Srbija je i državno-pravno zadržala naslijeđe SFRJ, država im se u prvo vrijeme i zvala SRJ (kasnije SCG, pa tek onda Srbija)

- Nažalost, to je tako. U to vrijeme ja nisam bio predsjednik HOO-a i ne znam kako je proces točno tekao. No, isti je slučaj i sa SSSR-om i Čehoslovačkom, naslijeđe rezultata ostalo je uvijek jednoj državi. Takvo je pravilo Međunarodnog olimpijskog odbora, vjerujem i nacionalnih saveza. Iskreno i ne vidim način da se to drugačije izvede, kako bismo dijelili rezultate i odličja? Rezultate iz vremena SFRJ ne vodimo kao svoje, no naše sportaše vodimo kao olimpionike kroz Hrvatski klub olimpijaca. MOO je privremeno priznao Hrvatski olimpijski odbor 17. siječnja 1992. i mi formalno-pravno tek od tada postojimo i službeno bilježimo rezultate - rekao je predsjednik HOO-a Zlatko Mateša.

Prava je šteta što je službena politika u to vrijeme ko vrag od tamjana bježala od svega što asocira na jugoslavenštinu. Isto je vrijedilo i za veliku ostavštinu sportskih rezultata.

http://www.jutarnji.hr/srbija-si-je-prisvojila-bearu--jerkovica--drazena-i-parlova/847825/

O čemu oni razmišljaju..ili što bi rekli dokon pop i goveda krštava...
Posebno mi se svideo deo koji sam boldovao. Ko čemu baba o zviždanju i Hrvati o tome šta su im Srbi oteli....:dash:

Prvo neće da budu u sklopu Jugoslavije a sad traže jugoslovenske medalje.
K'o što narod kaže, ne može i jare i pare.
 
Doduse i meni idu na qurac domaci kvazi novinari i sportski komentatori kada *****ju kako nam je ovo tipa 10 ili 15 ucesce na SP u necemu i kako smo osvojili ne znam ni ja koliko medalja i uvek tu racunaju ono sto je osvojeno u bivsoj drzavi , ko da jos uvek postoji SFRJ i da smo to sve samo mi Srbi osvojili i postigli .

Ako je Srbija nasledila tolke dugove i gluposti svih naroda koji su bili u toj Jugoslaviji, onda je red da nasledi i te zlatne medalje...
 
Hrvatski sportaši su dali ogroman doprinos jugoslavenskom sportu.

Medalje su pripale Srbiji i neka su.

Ne mogu 2 države imati iste medalje.

Ali se znaju sastavi timova koji su te medalje osvojili i odakle je koji sportaš.

Za mene sasvim dovoljno.

A što se tiče perioda od 1991. na ovamo, Srbija i Hrvatska grade svaka svoj sportski put.

Srbija ima Đokovića, vaterpolo reprezentaciju, košarkaše, ... a mi imamo nogometaše, rukometaše, VK Jug, osvajača Wimbledona Ivaniševića, Janicu i Ivicu Kostelić, Mirka Filipovića i ostale koji promoviraju uglede svojih država u svijetu i osvajaju naslove i medalje.

Nije loše ni to što ćemo mi uvijek moći reći da su srpske medalje kockastog sjaja, a vi sa našim medaljama nemate ništa! :hahaha::hahaha:
 
Hrvatski sportaši su dali ogroman doprinos jugoslavenskom sportu.

Medalje su pripale Srbiji i neka su.

Ne mogu 2 države imati iste medalje.

Ali se znaju sastavi timova koji su te medalje osvojili i odakle je koji sportaš.

Za mene sasvim dovoljno.

A što se tiče perioda od 1991. na ovamo, Srbija i Hrvatska grade svaka svoj sportski put.

Srbija ima Đokovića, vaterpolo reprezentaciju, košarkaše, ... a mi imamo nogometaše, rukometaše, VK Jug, osvajača Wimbledona Ivaniševića, Janicu i Ivicu Kostelić, Mirka Filipovića i ostale koji promoviraju uglede svojih država u svijetu i osvajaju naslove i medalje.

Nije loše ni to što ćemo mi uvijek moći reći da su srpske medalje kockastog sjaja, a vi sa našim medaljama nemate ništa! :hahaha::hahaha:

he,he kad ovi postanu fudbaleri, bice vam bolje.....:mrgreen:
 
za vreme rata se pokazivao na HTV i govorio da ce na tenku HV uci u Banjaluku,inace bio mi je komisija i poznajem ga licno.....a nisam bas siguran da je Benes umro..lupas

Неко провалио...
Исто ко за ХЕКТОРУСА на овом форуму.....
Па смо сви плакали једно вече...
А ОН СЕ ПОВАМПИРИО....:per: :per: :per:

Лупета Замфир , по обичају. Бенеш се вратио у Бања Луку из Хрватске 1996. и живи код сестре. Иначе, никад није био у Нишу, него се његова жена, кад су се развели, вратила у Ниш. http://en.wikipedia.org/wiki/Marijan_Beneš

Daca pio mozda rakiju a ti mazo brlju.
Ćora je rodjen u Beogradu, i verovatno je pozeleo da boksuje jer su ga Dorčolci i Zemunci terali da puši....

Јесте рођен у Београду, али само рођен, до 16. године кад се стално настанио у Бањој Луци провео је детињство у Тузли. Није ни упознао Дорчолце.
 
Poslednja izmena:
Marijan je izgledao imao više objekata a imao je i veliku sklonost ka preuveličanju.Zanimljivo je i da mu je brat bio prznica i inatljivac i,istovremeno omiljen u društvu :rotf: sve dok nije postao omrznut.
Još se da zaključiti i da je zadržao društveni stan a imao je privatnu kuću.
Marijane nikad čoeka od tebe.



Ne, ti si....
 
Nisu Srbi toliko jadni da mogu reci nas fudbaler Davor Suker, Skoblar, Vukas, Jerkovic... Ti igraci su igrali za Jugosalviju ne za Srbiju, na stranu to sto su medalje pripale Srbiji nevjerujem da ce Srbi reci nas ovaj nas onaj, to bi bilo jadno.
Eto koliko sam upucen, Stjepan Bobek je najvise golova postigao za Jugoslavensku reprezentaciju i sada Srbi i dalje to drze kao rekordom njihove preprezentacije a ta reprezentacija nije bila srpska reprezentacija.

Ajde kada vec nisu poceli ispocetka dobro je to sto im je Hrvat najbolji strijelac u istoriji reprezentativnog fudbala. :D


Nevjerujem da 5 naslova kupa prvaka hrvatskih kosarkaskih klubova Srbi pisu da su to njihovi uspjesi.

Bilo bi komedija da cujem na tv-u kako srpski spiker kaze nasa Cibona je bila 2 puta prvak Europe ili nas Split je bio 3 puta prvak Europe u kosarci.

:D
 
Poslednja izmena:
Nisu Srbi toliko jadni da mogu reci nas fudbaler Davor Suker, Skoblar, Vukas, Jerkovic... Ti igraci su igrali za Jugosalviju ne za Srbiju, na stranu to sto su medalje pripale Srbiji nevjerujem da ce Srbi reci nas ovaj nas onaj, to bi bilo jadno.
Eto koliko sam upucen, Stjepan Bobek je najvise golova postigao za Jugoslavensku reprezentaciju i sada Srbi i dalje to drze kao rekordom njihove preprezentacije a ta reprezentacija nije bila srpska reprezentacija.

Ajde kada vec nisu poceli ispocetka dobro je to sto im je Hrvat najbolji strijelac u istoriji reprezentativnog fudbala. :D


Nevjerujem da 5 naslova kupa prvaka hrvatskih kosarkaskih klubova Srbi pisu da su to njihovi uspjesi.

Bilo bi komedija da cujem na tv-u kako srpski spiker kaze nasa Cibona je bila 2 puta prvak Europe ili nas Split je bio 3 puta prvak Europe u kosarci.

:D

Али је био Божа Маљковић:per:
 
Moj qurac bi mu skandirali ratne 1995. godine....

Kake to veze ima? Oni su skandirali Rađi igraču Pop 84, Jugoplastike, kako sve nije zvao klub iz Splita, reprezentativcu Jugoslavije, pa Hrvatske.....igraču Boston Seltiksa...
Ko da oni nisu čitali novine za vreme rata, ko da nije sam Divac izjavio da su se Kukoč i Rađa i pokojni Petrović udaljili od njega u to ratno vreme...
Rađa je Rađa...jedan bio,,i ostao...
 
Kake to veze ima? Oni su skandirali Rađi igraču Pop 84, Jugoplastike, kako sve nije zvao klub iz Splita, reprezentativcu Jugoslavije, pa Hrvatske.....igraču Boston Seltiksa...
Ko da oni nisu čitali novine za vreme rata, ko da nije sam Divac izjavio da su se Kukoč i Rađa i pokojni Petrović udaljili od njega u to ratno vreme...
Rađa je Rađa...jedan bio,,i ostao...


Ti definitivno ništa ne razumiješ!!!

Većini forumaša ovdje rat još nije prestao.

Pričamo o ratnoj 1995. godini...

Ja ti ne mogu crtati ako ti ne razmješ vremenski kontekst..
 
Ti definitivno ništa ne razumiješ!!!

Većini forumaša ovdje rat još nije prestao.

Pričamo o ratnoj 1995. godini...

Ja ti ne mogu crtati ako ti ne razmješ vremenski kontekst..

Kakve veze ima kontekst sa tim kakav je čovek Maljković ili Rađa?
Ti nerazumeš..Srbi suuvek poštovali velike ljude...a vi smo one od kojih ste imali korist...
 
Kao što rekoh, nisi ti kapacitete za pametno i trezveno razmišljanje...

Vidiš,,ja se te Jugoplastike sećam iz vremena kad je sa KK Prvi Partizan iz Užica igrala utakmice...u Hali koja prima 3.000 ljudi bilo je najmanje 5.000...od toga 1.000 rođenih Užičana je navijalo za Jugoplastiku....
I opet kakve veze ima moj kapacitet sa time kakav je Rađa bio čovek i igrač?
Uporno ti objašnjavam da i pored izjava koje je davao za vreme rata, a koje nisu uvek bile u najmanju ruku miroljubive, Srbi nisu prestali da ga cene...
 

Back
Top