ODRETJI SE DJETETA.....

Једна ствар је не слагати се са избором свог детета и јасно му то ставити до знања. Наравно, уколико постоје нормални и логични разлози за то!

Е, нешто сасвим друго је прекинути сваки контакт са њим ако нам се тај избор не свиђа!!!
Ако је тај избор заиста био лош онда свом детету треба помоћи да се "извуче" из такве ситуације.
Шта је било - било је. Хајде да поправимо ствари!

Bash tako:)
 
Имала сам пример у фамилији: он момак, она разведена, са двоје деце и неколико година старија. Његова породица је сматрала да му она ''није прилика''. Сви покушаји да их раставе су их још више учврстили. Било је јако мучно. Кад је решио да се ипак избори за своју срећу - мајка му није дошла на свадбу! После много година тек, породица се помирила са стањем ствари, али тада је било већ касно за много што шта...да не детаљишем сада...али прича је баш тужна...
 
И ја имам сличан пример у фамилији.
Она има факултет, а он је завршио само средњу школу и њени нису дошли на свадбу, иако су из истог села. Било је баш тужно...

Сада су у бољим односима, али што рече Хелен вероватно је већ касно за много шта.

Што је најгоре имали су много проблема у покушајима да добију дете и сигурна сам да би њој подршка својих много значила.
 
Једна ствар је не слагати се са избором свог детета и јасно му то ставити до знања. Наравно, уколико постоје нормални и логични разлози за то!

Е, нешто сасвим друго је прекинути сваки контакт са њим ако нам се тај избор не свиђа!!!
Ако је тај избор заиста био лош онда свом детету треба помоћи да се "извуче" из такве ситуације.
Шта је било - било је. Хајде да поправимо ствари!

Posto smo kao roditelji mudriji od svoje dece upravo ovako treba da postupimo. Nema tog razloga zbog kojeg bih se odrekla svog deteta.
 
Svako ima svoju porodicnu dramu i razloge. Glupo je odreci se deteta, jednako kao i napustiti fakultet u inat roditeljima.
Mislim da bih mogla da razbastinim dete, u krajnjoj liniji, ako procenim da je ljubav njenog zivota s njom zbog nasledstva. Izbor bracnog partnera je jedna i licna stvar, a zezanje sa porodicnom tekovinom je nesto sto se tice ostalih clanova.
 
Tako jedni nisu dosli na vjencanje cerci,i vec 3 god nece da je vide jer se udala u isto selo gdje je i zivjela.Njeni je planirali za drugog koji zivi u grad.Da napomenem,da su muz i njegovi,svi jedni predivni ljudi,i uzeli su se iz prave ljubavi.
Ni mnogo krupnije razloge ne razumijem,ali ovo je van svake pameti.Kakav primitivizam.
Vidjaju cerku svaki dan,a prolaze jedno pored drugih kao stranci.Kako mogu?
 
Moji svekar i svekrva su se odrekli mog muza,jer se ozenio i postao tata pre nego sto je zavrsio fakultet.On je sad zavrsio fakultet,dete nam je hvala Bogu zivo i zdravo,sve ide odlicno,ali njegovi za unuce i njega nece ni da cuju,a samim tim ni on za njih.
 
Negde mi se ukazala paralela izmedju karaktera, kao oni se ne slazu sa izborom mladozenje, a ona zna da su oni najtanji na temu fakulteta, pa su se zainatili. U takvim situacijama nikog mi nije zao. Tragicno je tek kad neko pati, a nije zaslepljen inatom i sl. nezrelim motivima.
 
Znam ljude koji i poslije 10 god.ne zele da cuju za svoju cerku.Pobjegla je i udala se.
Branili su joj da se zabavlja sa njim,jer on nije fakultetski obrazovan,a ona bila student za primjer,prosjek 9-10.
Iz inata prekinula je studije i pobjegla za njega,izrodila mu djecu,nek' su ziva i zdrava.
Sama ce shvatiti da li je pogrijesila,ali nazad nema.A njeni ni da cuju za nju,a ni za unucice.
Kakvo je to tvrdo srce roditelja?Imam djecu.Tu sam da im pomognem,uvijek,bez obzira.
Mislim,da su pustili da stvari teku svojim tokom bez njihovih zabrana,mozda danas oni ne bi bili zajedno.Ko zna...Ali ovako gurnuli su je od sebe,i njen inat ucinio svoje.
Kako biti pametan kao roditelj,kako pristupiti,a vidimo da nam je dijete pod necijim uticajem,da nam izmice?
Postoji li razlog da se odreknemo djeteta?

znam za takve sluchajeve...mrak i tama shta da ti kazem. Zadrte, primitivne vrednosti koje nikako da se iskorene i ti familijarni odnosi...primer polusveta koliko god da su obrazovani.
Ne postoji razlog da se chovek odrekne svog deteta.
 
Svjesna sam da necu uvijek biti zadovoljna nekim izborom moje djece.Necu da ih lazem,reci cu im,a opet trudicu se da ih razumijem.Tu sam da podrzim,jer ocekuju,ako shvate greshku,tu sam da im pomognem da nadoknade izgubljeno.
 
Ko god zeli da bude dobar roditelj ne moze svoje dete da gleda kao podredjenog koji ce bez pogovora slusati njegova naredjenje.
"Cerko,ovaj nije dobar za tebe..."
I sta sad...?Glupo je da ocekuju roditelji da ce dete bez ikakvog razmisljanja prihvatiti njihovo misljneje i istog momenta prekinuti sve.Ali problem je u roditeljima koji misle da je jako velika uvreda i nepostovanje dovodjenje njihovog misljenja u pitanje.
Ja licno,kao roditelj ne bih dala sebi za pravo da sutra mom detetu pokusam da naredim da ostavi nekog.
ja sam uvek tu da iznesem svoje misljenje,argumente,da posavetujem ali ne i da donesem odluku.
Moja drugarica je imala veliki problem sa majkom.Ni jedan mladic njene cerke nije bio dovoljno dobar.
Svi su losi,svi joj smetaju.....a drugarica bi jedno vreme vodila svoju politiku,ali bi uvek na kraju popustila pred majcinim insistiranjima.
I godine su prolazile...mama ju je odvojila od svih...ma niko nije dobar.
Dok sam jos radila u zdravstvu saznam da je doticna drugarica nasla na psihijatriji.kako,zasto?
Kada je shvatila da ima 33 godine,potpuno sama,nigde prijatelja,nigde nikoga....poludela...pocela da napada majku,svakodnevno da je optuzuje da je kriva za takav njen zivot,itd,itd...i pokusala da se ubije,a pre toga nasrnula na mamicu...uzas.
ja kao rodutelj ne bih mogla da zivim sa tim.Da znam da sam ja jednim delom odgovorna za nesrecu svog deteta,zbog nekih svojih suludih ideala.
 
Ko god zeli da bude dobar roditelj ne moze svoje dete da gleda kao podredjenog koji ce bez pogovora slusati njegova naredjenje.
"Cerko,ovaj nije dobar za tebe..."
I sta sad...?Glupo je da ocekuju roditelji da ce dete bez ikakvog razmisljanja prihvatiti njihovo misljneje i istog momenta prekinuti sve.Ali problem je u roditeljima koji misle da je jako velika uvreda i nepostovanje dovodjenje njihovog misljenja u pitanje.
Ja licno,kao roditelj ne bih dala sebi za pravo da sutra mom detetu pokusam da naredim da ostavi nekog.
ja sam uvek tu da iznesem svoje misljenje,argumente,da posavetujem ali ne i da donesem odluku.
Moja drugarica je imala veliki problem sa majkom.Ni jedan mladic njene cerke nije bio dovoljno dobar.
Svi su losi,svi joj smetaju.....a drugarica bi jedno vreme vodila svoju politiku,ali bi uvek na kraju popustila pred majcinim insistiranjima.
I godine su prolazile...mama ju je odvojila od svih...ma niko nije dobar.
Dok sam jos radila u zdravstvu saznam da je doticna drugarica nasla na psihijatriji.kako,zasto?
Kada je shvatila da ima 33 godine,potpuno sama,nigde prijatelja,nigde nikoga....poludela...pocela da napada majku,svakodnevno da je optuzuje da je kriva za takav njen zivot,itd,itd...i pokusala da se ubije,a pre toga nasrnula na mamicu...uzas.
ja kao rodutelj ne bih mogla da zivim sa tim.Da znam da sam ja jednim delom odgovorna za nesrecu svog deteta,zbog nekih svojih suludih ideala.

shto se nije odselila od majke? nego se mota sa njom do svoje 33ce godine
 
Nesigurnost i preterana vezanost.Kada ti neko ceo zivot ponavlja da ti je najbolji prijatelj,da ti zeli SAMO ONA najbolje,da su svi ostali zli i pakosni,zele da te uniste i povrede ti na kraju poverujes u to,iako to nije bas tako.
Odvojila se od svih,isle smo zajedno u osnovnu skolu,i tada joj je majka bila u istom fazonu.Samo ja,ja,ja....svi ostali su djubrad.
Nije zavrsila neku narocitu skolu,ali mama se nije sekirala zbog toga.
Ona je imala da joj da koliko joj treba.Ipak joj je ona najbolji prijatelj,zar ne?
I ostala je sama....tu i tamo smo se pomalo druzile,ali je i to mama sprecila....tako da,nazalost skrenula je na kraju.
 
mene se moja majka odrekla posto sam htela da zivim sa deckom - sadasnjim suprugom. optuzivala ga je da je samnom zbog stana, nisam zavrsila fakultet, joj sam mlada, sa 22 god. i sl. medjutim ja sam ipak pocela da zivim snjim i sve je bilo super sa nama ali moja majka 5 godina nije htela da cuje za mene. kada sam ostala trudna i kada sam joj javila ponasala se prvo kao da nezna skim prica a posle kao da sam ubila sve oko mene. pocela je da kuka, da vice i sl. nasta sam joj ja spustila slusalicu jer nisam zelela da me potresa. medjutim ona je uporno zvala i pokusavala je da me nagovori da abortiram posto jos nisam zavrsila skolu, posto smo postanari, posto samo suprug radi i jos razloga, a kada je videla da neuspeva samo je nastavila da me vredja i ponizava iako je znala da imam jako rizicnu trudnocu i da mogu svakog momenta da imam spontani. kada sam se porodila i javila joj samo mi rekla cestitam i nemogu sad da pricam posto imam goste. nije vise zvala ni dolazila, ali je preko moje sestre slala poklone za moju cerkicu. kada je mala napunila 7 meseci moj suprug mi je reko da se on cuo sa mojom mamom i da cemo ici kod nje da se pomirimo ako ona bude htela. kada smo otisli i kada je videla unukicu, malo se smirila i sada je prilicno dobro. suprug je to uradio jer nije vise mogao da gleda mene kako patim. to isto se desilo i sa njegovim ocem, medjutim sada je i snjim ok.
kada ih pitam sta su razlozi da su se tako ponasali, njihov odgovor je da neznaju , da oni majbolje znaju sta je za njihovu decu najboljeda smo izdali njihovo poverenje i sl.
 
Nesigurnost i preterana vezanost.Kada ti neko ceo zivot ponavlja da ti je najbolji prijatelj,da ti zeli SAMO ONA najbolje,da su svi ostali zli i pakosni,zele da te uniste i povrede ti na kraju poverujes u to,iako to nije bas tako.
Odvojila se od svih,isle smo zajedno u osnovnu skolu,i tada joj je majka bila u istom fazonu.Samo ja,ja,ja....svi ostali su djubrad.
Nije zavrsila neku narocitu skolu,ali mama se nije sekirala zbog toga.
Ona je imala da joj da koliko joj treba.Ipak joj je ona najbolji prijatelj,zar ne?
I ostala je sama....tu i tamo smo se pomalo druzile,ali je i to mama sprecila....tako da,nazalost skrenula je na kraju.

A sta na to kaze tata,mislim i on je roditelj.........ako je uopste prisutan u njihovim zivotima?
 
Nesigurnost i preterana vezanost.Kada ti neko ceo zivot ponavlja da ti je najbolji prijatelj,da ti zeli SAMO ONA najbolje,da su svi ostali zli i pakosni,zele da te uniste i povrede ti na kraju poverujes u to,iako to nije bas tako.
Odvojila se od svih,isle smo zajedno u osnovnu skolu,i tada joj je majka bila u istom fazonu.Samo ja,ja,ja....svi ostali su djubrad.
Nije zavrsila neku narocitu skolu,ali mama se nije sekirala zbog toga.
Ona je imala da joj da koliko joj treba.Ipak joj je ona najbolji prijatelj,zar ne?
I ostala je sama....tu i tamo smo se pomalo druzile,ali je i to mama sprecila....tako da,nazalost skrenula je na kraju.

ne mogu nishta da komentarishem
sem ovo :(
 

Back
Top