Ko god zeli da bude dobar roditelj ne moze svoje dete da gleda kao podredjenog koji ce bez pogovora slusati njegova naredjenje.
"Cerko,ovaj nije dobar za tebe..."
I sta sad...?Glupo je da ocekuju roditelji da ce dete bez ikakvog razmisljanja prihvatiti njihovo misljneje i istog momenta prekinuti sve.Ali problem je u roditeljima koji misle da je jako velika uvreda i nepostovanje dovodjenje njihovog misljenja u pitanje.
Ja licno,kao roditelj ne bih dala sebi za pravo da sutra mom detetu pokusam da naredim da ostavi nekog.
ja sam uvek tu da iznesem svoje misljenje,argumente,da posavetujem ali ne i da donesem odluku.
Moja drugarica je imala veliki problem sa majkom.Ni jedan mladic njene cerke nije bio dovoljno dobar.
Svi su losi,svi joj smetaju.....a drugarica bi jedno vreme vodila svoju politiku,ali bi uvek na kraju popustila pred majcinim insistiranjima.
I godine su prolazile...mama ju je odvojila od svih...ma niko nije dobar.
Dok sam jos radila u zdravstvu saznam da je doticna drugarica nasla na psihijatriji.kako,zasto?
Kada je shvatila da ima 33 godine,potpuno sama,nigde prijatelja,nigde nikoga....poludela...pocela da napada majku,svakodnevno da je optuzuje da je kriva za takav njen zivot,itd,itd...i pokusala da se ubije,a pre toga nasrnula na mamicu...uzas.
ja kao rodutelj ne bih mogla da zivim sa tim.Da znam da sam ja jednim delom odgovorna za nesrecu svog deteta,zbog nekih svojih suludih ideala.