Odlomci iz knjiga

'' Na solomonskim ostrvima, otočju u južnom Pacifiku stanovnici jednog sela primenjuju jedinstvenu tehniku seče drva. Ako je stablo preveliko da bi se oborilo, seljani ga seku vikom. (Trenutno ne mogu naći taj članak, ali časna reč, pročitao sam ga.) Drvoseče koji poseduju tu osobitu moć prikradu se stablu tačno u zoru i iznenada stanu vikati na njega iz sve snage. Čine to 30 dana.Stablo umre i sruši se. Teorija glasi da vika ubija duh stabla. I seljani tvrde da ta tehnika nikad nije zakazala. "

Robert Fulghum
 
"Vremenom ćeš se navići na rastajanje. Naučićeš da se sećaš. A sećanje je isto kao i susret. I pomalo ćeš navići da voliš mnoga bića u uspomeni.
Kao što deo sebe daješ prijateljima, tako će i oni tebi davati najbolje od sebe. Na kraju ćeš videti da si ti pomalo svi koje si nekad volela.
Jednom ćeš morati da daš sve i da te ne boli. Naučićeš da sanjaš. Da lečiš dodirom. Da zadaješ mali, da bi ublažila veliki bol.
Vrlina je postupati u skladu sa sobom. Biti zadovoljan sada. Ne u ime budućnosti i od sećanja na prošlost, nego zbog ovog trenutka. Vrlina je biti potpuno živ.
Ljubav se stiče polako – od jednog po jednog čoveka. Jedan i jedan čovek nikada nisu dva, a samo ponekad su par…"

Milorad Pavić - "Kapa otrovnog vrganja "
 
Ne dopusti da te zarobi ikakva ljubav. Čuvaj svoju samoću. Ako se ikada pojavi stvarna ljubav, neće biti suprotnosti između unutrašnje samoće i prijateljstva. Naprotiv, po tom nepogrešivom znaku prepoznaćeš je...
Simon Weil
 
Halil Džubran - O radu

Kazali su vam i da je život pomrčina, a u umoru vašem odzvanjaju reči umornih.
A ja velim da je život zaista pomrčina, osim kad postoji nagon,
A svaki nagon je slep, osim kad ide uz znanje.
A svako znanje je uzaludno, osim kad ide uz rad,
A svaki rad je prazan, osim kad ide uz ljubav;
A kada radite s ljubavlju vezujete se za sebe, i jedni za druge, i za Boga.

A šta to znači raditi s ljubavlju?

To znači tkati platno sa nitima isukanim iz srca, kao da će to platno nositi vaš voljeni.
To znači graditi kuću s ljubavlju, baš kao da će vaš voljeni u njoj živeti.
To znači sejati seme s nežnošću i ubirati žetvu s radošću, baš kao da će vaš voljeni kušati njene plodove.
To znaci prožimati sve ono što stvorite dahom svoga duha,
I znati da svi blaženi mrtvi stoje oko vas i gledaju.

Često sam vas čuo kako kažete, kao da govorite u snu: "Onaj ko radi u mermeru i pronade oblik svoje duše u kamenu, plemenitiji je od onoga ko ore zemlju.
A onaj što uhvati dugu i utka je u platno po volji Čovekovoj, veći je od onoga što nam pravi sandale za noge."
Ali ja kažem, i to ne u snu, već na javi najbudnijoj u zenitu podnevnom, da vetar ne govori umilnije gorostasnim hrastovima nego i najmanjoj od svih vlati trave;I samo je onaj veliki ko pretvara glas vetra u pesmu još umilniju od njegove ljubavi.

Rad je ljubav koja izlazi na videlo.
A ako ne možete da radite s ljubavlju, već samo uz gnušanje, bolje vam je da ostavite svoj posao i sedite uz kapiju hrama, primajući milodare od onih što rade s radošću.Jer, ako pečete hleb ravnodušni, ispeći ćete gorak hleb što utoljuje tek polovinu čovekove gladi.

A ako gunđate dok muljate grožđe, gunđanje vaše pretače otrov u vino.
A ako pevate kao anđeli, a ne volite pevanje, zaglušujete uši ljudske za glasove dana i za glasove noći.
 
Hrabrost ima svoje granice jednako kao i druge vrline; kad te granice prijeđemo, nalazimo se u oblasti mane, i to zbog toga što kroz nju možemo uletjeti u drsku smionost, tvrdoglavost i čak ludost ako joj ne umijemo odrediti granice, koje je doista u njezinoj krajnosti vrlo teško razabrati. Iz takova gledanja nastao je običaj, koji u ratu slijedimo da čak i smrću kažnjavamo one koji tvrdokorno ustrajavaju u obrani nekog grada koji se po ratničkim pravilima ne može braniti. Da je drugačije, vjerujući u nekažnjivost, ne bi bilo ni kokošinjca koji ne bi mogao zaustaviti čitavu pravu vojsku.

Mišel de Montenj - Ogledi
 
Zovem se Ahmed Nurudin, dali su mi ga i uzeo sam ponuđeno, sa ponosom, i sada razmišljam o tome, posle dugog niza godina koje su mi narasle kao koža, sa čuđenjem a ponekad i sa podsmehom, jer u svetu je bahatost što nisam ja to nisam ni osetio i sad me je malo sramota. Kakva sam ja svetlost? Čime sam prosvetljen? Znanje? Više obrazovanje? Čistim srcem? Pravi način? Bez sumnje? Sve je došlo u pitanje, a sada sam samo Ahmed, ni šeik ni Nurudin. Sve pada sa mene, kao haljina, kao oklop, a ono što je bilo pre sve ostaje, gola koža i goli čovek.

Imam četrdeset godina, ružno doba: čovek je još mlad da ima želje, ali već star da ih ostvari. Tada se nemir u svakome gasi, tako da se navikom i stečenom sigurnošću u slabosti koja dolazi. I samo radim ono što je trebalo da se uradi davno, u bujnom cvetanju tela, kada su svi bezbrojni putevi dobri, a sve greške korisne kao i istine. Šteta što nisam deset godina stariji, pa bi me starost zaštitila od pobuna, ili deset godina manje, pa ne bih mario. Jer trideset godina je mladost, tako mislim sada, kada sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se ničega ne boji, pa ni sebe.

Derviš i smrt – Meša Selimović
 
"Samoca je neovisnost, nju sam prizeljkivao i godinama je nastojao izboriti.
Bila je hladna, oh da, ali je bila i tiha, divno tiha i velika i nalik na hladnu, tihu prostoriju u kojoj se vrte zvijezde."

Herman Hese - Stepski vuk
 

Back
Top