Odabir partnera

Pa, zaključak ili odluka, šija ili vrat nekako. E sad kriterijumi, fizički, duhovni, emotivni... Šta ako ti odgovara u dva od tri ili većim delom samo

Ne da li stati, nego kad znaš da treba stati? Nekako stalno čujem univerzalan odgovor, kad si srećan... Ok, ali možeš li biti srećniji?
Nema tu posebnih pravila. Lakoća postojanja sa nekim se osjeti.

Po tim primjerima što si naveo za djevojke,ti vrlo dobro znaš šta ti kod njih nije odgovaralo. Tako ćeš znati i kad nađeš onu koja će ti odgovarati,tu će onda biti "kraj".
 
Misliš da nema vremena u životu za oboje?
Nema, jbg. Ti misliš da ima? Odakle ti? :D

Ne znam ni da li bih volela da ima, jer ja prva ne bih želela da večno živim u tako turbulentnom stanju svesti, pitajući se "šta ako" sve vreme. Za neke stvari kojima želim da se posvetim mi treba koliki-toliki mir sa sobom što se toga tiče.

Sad, to može biti vezano i za neko delanje van partnerskog odnosa, ali glavno je ono u samom odnosu.

Zamisli da se uz razmatranja kako da vaspitavaš svoju eventualnu decu drugi deo mozga neprestano pita "a šta kad bih ja ovu decu smutila sa nekim boljim čikom!?". Ma, pakao! Takve stvari, kao što je odgajanje dece npr, iziskuju punu pažnju, a ako ti je tlo klizavo, ti je ne možeš pružiti.

A i zar ti ne deluje neprestano ulaženje u nove odnose iscrpljujuće?

S druge strane, ako čovek ne želi porodicu, ili mu, iz nekog razloga, ne treba/ne voli stabilan odnos, onda može večno da traga, ako mu je ćef
 
Nema, jbg. Ti misliš da ima? Odakle ti? :D

Ne znam ni da li bih volela da ima, jer ja prva ne bih želela da večno živim u tako turbulentnom stanju svesti, pitajući se "šta ako" sve vreme. Za neke stvari kojima želim da se posvetim mi treba koliki-toliki mir sa sobom što se toga tiče.

Sad, to može biti vezano i za neko delanje van partnerskog odnosa, ali glavno je ono u samom odnosu.

Zamisli da se uz razmatranja kako da vaspitavaš svoju eventualnu decu drugi deo mozga neprestano pita "a šta kad bih ja ovu decu smutila sa nekim boljim čikom!?". Ma, pakao! Takve stvari, kao što je odgajanje dece npr, iziskuju punu pažnju, a ako ti je tlo klizavo, ti je ne možeš pružiti.

A i zar ti ne deluje neprestano ulaženje u nove odnose iscrpljujuće?

S druge strane, ako čovek ne želi porodicu, ili mu, iz nekog razloga, ne treba/ne voli stabilan odnos, onda može večno da traga, ako mu je ćef

Šta znam, nekako bih radije i malo okasnio nego se unesrećio, tako da nekako mislim da uvek ima toliko vremena :D

Ali ovo se slažem, bez nekog mira u svojoj glavi pre svega teško da se i može nešto napraviti, stalno u nekom lutanju i na pola puta. Nego me nekako uvek držalo to pitanje, čoveče svet je toliki, ako nađu ljubav života u svom gradu, zamisli tek... Još pride sećaš se ranije kako je bilo, iz istog sela ili eventualno sporednog i ćao. Sad, da li je tad i bilo priče o ljubavi kakvom je danas smatramo...

Da nismo možda dobili i iskrivljenu sliku ljubavi i odnosa?

Nevezano za temu, mogu ti reći sviđa mi se kako razmišljaš, simpatična si mi :D
 
nekako bih radije i malo okasnio nego se unesrećio, tako da nekako mislim da uvek ima toliko vremena
E nemoj me sad sa "okasnio", pa mi ovde pričamo o perpetuum mobile-u!
Sad, da li je tad i bilo priče o ljubavi kakvom je danas smatramo...
Naravno da nije
Da nismo možda dobili i iskrivljenu sliku ljubavi i odnosa?
Kako da dobijemo iskrivljenu sliku, kad ta slika nikad nije ni bila stabilna, zauvek je iznova osmišljavamo.
Nevezano za temu, mogu ti reći sviđa mi se kako razmišljaš, simpatična si mi :D
Hehe :D
 
Malopre na drugoj temi o varanju mi se otvorila nova tema oko izbora partnera.

Naime, priča je bila da nećeš varati ako u startu izabereš sebi najbolje za sebe... Što je u načelu ok.

Ali, uzimajući u obzir da većina ljudi nađe sebi životnog partnera u svom kraju ili eventualno svom gradu, koliko ljudi zaista može reći da su izabrali najbolje za sebe i koliko je to nešto zaista najbolje za sebe? Ako uzmemo u obzir da na svetu ima 8 milijardi ljudi, a da ste vi najbolje za sebe ili bar privid toga našli u svom gradu od maksimalno par miliona ljudi, koliko onda zaista treba da nas čude prevare ili ako se nekome svidi neko i kasnije u životu pa odleti sa strane?

Ko vam kaže da najbolje za vas nije neka Filipinka (viđao sam ih na temi fotografije, pa eto :D ) ili Marokanac neki, a vi ste sa nekom Milenom iz Pirota ili Jankom iz Srema?

Kad čovek može sam sebi da kaže "meni bolje ne treba" ili "meni je ovo najbolje" i da stavi tačku uopšte na tu temu za života?

Studio.
Bas zato moras sve da probas.
Kako bi znao.

Nema tu tacke.
Nije to ispit sa tri ponudjena odgovora.
 
Pa to i jeste poenta, kako onda znati kad stati i da je ta savršena za tebe? Znam da ne može biti savršeno ništa, ali kako znati da je to to i da nema bolje? Ili je to stvar odluke?
Znaćeš kada se ne budeš pitao. Onog momenta kada ne budeš imao dilemu da li je ona ta prava i da li postoji bolje bićeš siguran da je ona savršena za tebe.
Pa svi valjda očekuju da im u životu bude lepo i da uživaju, mislim da su to osnovni kriterijumi svima. Ali kad znaš da si našao to i staneš sa potragom? I može li te sutra neko osuditi kad za neko vreme sretneš možda nešto što ti više prija?

Drugi deo mi je skroz ok, kao što i ja kažem da nisam za decu trenutno, imam sve što treba za decu, ali prosto mi se trenutno ne nunaju :D
Nemoj sebi postavljati pitanje da li ima bolja. Šta je za tebe bolje? Možda drugačija ali ne bolja. U svemu imamo izbor samo biramo ono što nam je srcu drago, bez obzira šta to bilo.

Kao što je onih 2000 pari farmerki različito, ne stoje ti sve isto, a i da stoje, nijansa i šavovi im se razlikuju, a ti biraš ono što ti odgovara i ne razmišljaj da li ti druge pašu bolje. Pasovaće ti, naravo, doope će ti u svake ući ali da li ćeš se u svim isto osećati - to je pitanje.

Људи могу да се промене временом, на боље или лоше... Исто се тако безброј пута десило да на почетку имамо слику о некоме која не одговара правом стању. Да ли ми умислили или нас неко обмануо, свеједно.

У сваком случају, не постоји унапред задати шаблон за квалитетан однос. Он се гради.
Ne menjamo se, samo sazrevamo i oblikujemo kroz život kroz iskustva. I da... odnos se gradi, menja se kao i mi u tom odnosu jer dvoje utiču jedno na drugo, svesno i nesvesno. Prilagođavamo se jedno drugom i dok dvoje rastu zajedno u tom odnosu - zajedno kao jedno je ono što je zagarantovano.
Kraj je kad naucis da cenis ono sto imas i naucis da budes zadovoljan a ne stalno ‘gladan’
Upravo tako.
Uvek ima slađa i tuđa čokolada ali ne mora da znači da će da mi prija kao drugome dok ga gledam kako je jede.
 
, koliko ljudi zaista može reći da su izabrali najbolje za sebe i koliko je to nešto zaista najbolje za sebe?
Što ti je čovek. :aha:
"Uhvati mačku pišti, pusti je vrišti."
Onaj ko može da odabere sam sebi partnerku, ubi se razmišljajući "kad, koju, da li, zašto, kako, da ne pogrešim itd" a više od 50 posto ljudi na planeti Zemlji ne bira svoju partnerku svojom voljom , nego mu drugi odaberu. Nekima na rođenju, nekima kasnije, različite kulture, različita pravila. A mi ovde , možemo sami, a izgleda ne možemo sami, i to postao posao preveliki, i ostajemo sami. Mudrovanjem se mnogo toga i upropasti.
Ko vam kaže da najbolje za vas nije neka Filipinka ...a vi ste sa nekom iz Srema...?
Niko nam ne kaže, niti može da nam kaže.
Ako smo se već upustili da samostalno biramo, izbor je naš, i odabraćemo osobu koju u datom trenutku želimo. I to je to. Pa korak po korak unapred pa kako bude. Bez šbb kbb
 
I prepustiti se, bez kalkulisanja, dilema, sumnji... samo se prepustiti, uživati u tom odnosu i vremenom ćeš znati da li je ona prava. Ma kako banalno zvučalo, potrebno je vreme, posle početnog novog žara, strepnji, pitanja... dođe deo kada treba dozvoliti vremenu da vas oboje pokaže u pravom obliku.
 
Naime, priča je bila da nećeš varati ako u startu izabereš sebi najbolje za sebe... Što je u načelu ok.
Ne mora da znači, neki su jednostavno skloni nemonogamiji u vidu varanja (pojavi se opcija za sex i to je to)
Ali, uzimajući u obzir da većina ljudi nađe sebi životnog partnera u svom kraju ili eventualno svom gradu, koliko ljudi zaista može reći da su izabrali najbolje za sebe i koliko je to nešto zaista najbolje za sebe?
Ako funkcionišu nebitno je gde/kako. Ako su naši ljudi u pitanju sumnjam da će putovati do Japana/Norveške da tamo nađu idealnog partnera... Blizu je "praktično".
Ako uzmemo u obzir da na svetu ima 8 milijardi ljudi, a da ste vi najbolje za sebe ili bar privid toga našli u svom gradu od maksimalno par miliona ljudi, koliko onda zaista treba da nas čude prevare ili ako se nekome svidi neko i kasnije u životu pa odleti sa strane?
Nije mi čudno da se nekome kasnije u životu svidi neko drugi, po meni je ljudska priroda nemonogamna. Da se neko sa nekim spari za život je možda 25%.
Kad čovek može sam sebi da kaže "meni bolje ne treba" ili "meni je ovo najbolje" i da stavi tačku uopšte na tu temu za života?
Za vreme perioda stabilnosti u životu tj. dok se neko sranje ne desi, posle toga ide preispitivanje da da li postoji razlog za nastavak i sl.
 
Kako su pre sto godina roditelji znali koja devojka tebi odgovara iz susednog sela,od njih 30?
Pa nisu.
Kakvih osam milijardi?
Odgovora je u tebi.
Ti si Taj Koji se menja I prilagodjava.
Tada su bracni parovi imali u proseku po sedmoro dece.
Pita muz zenu, posle sedmog deteta
"Je'l Mila,volimo li se mi?"
Ona ga pogleda I uzme mu casu sa stola.
 
Malopre na drugoj temi o varanju mi se otvorila nova tema oko izbora partnera.

Naime, priča je bila da nećeš varati ako u startu izabereš sebi najbolje za sebe... Što je u načelu ok.

Ali, uzimajući u obzir da većina ljudi nađe sebi životnog partnera u svom kraju ili eventualno svom gradu, koliko ljudi zaista može reći da su izabrali najbolje za sebe i koliko je to nešto zaista najbolje za sebe? Ako uzmemo u obzir da na svetu ima 8 milijardi ljudi, a da ste vi najbolje za sebe ili bar privid toga našli u svom gradu od maksimalno par miliona ljudi, koliko onda zaista treba da nas čude prevare ili ako se nekome svidi neko i kasnije u životu pa odleti sa strane?

Ko vam kaže da najbolje za vas nije neka Filipinka (viđao sam ih na temi fotografije, pa eto :D ) ili Marokanac neki, a vi ste sa nekom Milenom iz Pirota ili Jankom iz Srema?

Kad čovek može sam sebi da kaže "meni bolje ne treba" ili "meni je ovo najbolje" i da stavi tačku uopšte na tu temu za života?

Studio.
Tačku stavlja zena i pre kraja života. 😂
 
Što ti je čovek. :aha:
"Uhvati mačku pišti, pusti je vrišti."
Onaj ko može da odabere sam sebi partnerku, ubi se razmišljajući "kad, koju, da li, zašto, kako, da ne pogrešim itd" a više od 50 posto ljudi na planeti Zemlji ne bira svoju partnerku svojom voljom , nego mu drugi odaberu. Nekima na rođenju, nekima kasnije, različite kulture, različita pravila. A mi ovde , možemo sami, a izgleda ne možemo sami, i to postao posao preveliki, i ostajemo sami. Mudrovanjem se mnogo toga i upropasti.

Niko nam ne kaže, niti može da nam kaže.
Ako smo se već upustili da samostalno biramo, izbor je naš, i odabraćemo osobu koju u datom trenutku želimo. I to je to. Pa korak po korak unapred pa kako bude. Bez šbb kbb

Sve to jeste, ne kažu džabe da se čovek bespotrebno nervira oko pola stvari koje se i ne dese, nego mi je uvek bilo to kao tema u glavi ako većina nađe u susednom selu ili svom gradu, da li se tu zaista radio tome našli su sebi sve ili prosto im je ok i odluče to za ceo život ili što imamo situacije odluče za to pa nastave dalje kao da i nisu odlučili za to jedno? Razmišljanje.

Znaćeš kada se ne budeš pitao. Onog momenta kada ne budeš imao dilemu da li je ona ta prava i da li postoji bolje bićeš siguran da je ona savršena za tebe.

Nemoj sebi postavljati pitanje da li ima bolja. Šta je za tebe bolje? Možda drugačija ali ne bolja. U svemu imamo izbor samo biramo ono što nam je srcu drago, bez obzira šta to bilo.

Kao što je onih 2000 pari farmerki različito, ne stoje ti sve isto, a i da stoje, nijansa i šavovi im se razlikuju, a ti biraš ono što ti odgovara i ne razmišljaj da li ti druge pašu bolje. Pasovaće ti, naravo, doope će ti u svake ući ali da li ćeš se u svim isto osećati - to je pitanje.


Ne menjamo se, samo sazrevamo i oblikujemo kroz život kroz iskustva. I da... odnos se gradi, menja se kao i mi u tom odnosu jer dvoje utiču jedno na drugo, svesno i nesvesno. Prilagođavamo se jedno drugom i dok dvoje rastu zajedno u tom odnosu - zajedno kao jedno je ono što je zagarantovano.

Upravo tako.
Uvek ima slađa i tuđa čokolada ali ne mora da znači da će da mi prija kao drugome dok ga gledam kako je jede.

Jel ima iko da se nije pitao uopšte da li je?

Slažem se i sa ovim da je uvek negde drugo trava zelenija, ali je suština da je zelenija tamo gde je zalivamo... Nego je samo pitanje što još očigledno ne znam, kako čovek zna i šta mu tačno kaže to je ta osoba?

Evo, sinoć konkretno u većem društvu sedim i tu jedna devojka, sve pet lepa, zgodna, obrazovana, proputovala pola sveta, komunikativna, na prvu kad pogledaš vau, bukvalno posle dva sata slušajući je pomislim u sebi "kako čovek može da se za*ebe"...

I prepustiti se, bez kalkulisanja, dilema, sumnji... samo se prepustiti, uživati u tom odnosu i vremenom ćeš znati da li je ona prava. Ma kako banalno zvučalo, potrebno je vreme, posle početnog novog žara, strepnji, pitanja... dođe deo kada treba dozvoliti vremenu da vas oboje pokaže u pravom obliku.

Koje je to vreme?

Kako su pre sto godina roditelji znali koja devojka tebi odgovara iz susednog sela,od njih 30?
Pa nisu.
Kakvih osam milijardi?
Odgovora je u tebi.
Ti si Taj Koji se menja I prilagodjava.
Tada su bracni parovi imali u proseku po sedmoro dece.
Pita muz zenu, posle sedmog deteta
"Je'l Mila,volimo li se mi?"
Ona ga pogleda I uzme mu casu sa stola.

Nisu ni znali, već se išlo logikom iz dobre kuće, ovo, ono, onda vas spoje, onda za nju sramota da ode, njega bi njegovi ubili da se popišmani kad su oni dogovorili i živeli su srećno (bar za druge) do kraja života. To je skroz druga tema.
 
Sve to jeste, ne kažu džabe da se čovek bespotrebno nervira oko pola stvari koje se i ne dese, nego mi je uvek bilo to kao tema u glavi ako većina nađe u susednom selu ili svom gradu, da li se tu zaista radio tome našli su sebi sve ili prosto im je ok i odluče to za ceo život ili što imamo situacije odluče za to pa nastave dalje kao da i nisu odlučili za to jedno? Razmišljanje.
Nisi ti izgleda zaljubljive prirode, već bi bio ženjen do sad. :)
Razmišljajući, presabirajući se vreme prolazi, a u određenim godinama već počinješ da razmišljaš u drugom pravcu, da ti je jako "udobno" što si sam , i da ne bi mogao svoju samoću i samostalnost da menjaš za život u zajednici.
Svi ovi naši forumski samci (m i ž) teško da bi sad pristali da sa nekim dele život. Samo povremena viđanja, i ajd svako svojoj kući. Došlo je do nekog iskoraka, i sad su takva vremena.
No, tebi ako je uopšte do ženidbe i porodice, ne čekaj da to postane totalno demode, najesen nas pozovi na svadbu. :)
I sad , kad smo već kod iskoraka, više zagovaraju venčanje i decu gej parovi, nego hetero.
 
Nisi ti izgleda zaljubljive prirode, već bi bio ženjen do sad. :)
Razmišljajući, presabirajući se vreme prolazi, a u određenim godinama već počinješ da razmišljaš u drugom pravcu, da ti je jako "udobno" što si sam , i da ne bi mogao svoju samoću i samostalnost da menjaš za život u zajednici.
Svi ovi naši forumski samci (m i ž) teško da bi sad pristali da sa nekim dele život. Samo povremena viđanja, i ajd svako svojoj kući. Došlo je do nekog iskoraka, i sad su takva vremena.
No, tebi ako je uopšte do ženidbe i porodice, ne čekaj da to postane totalno demode, najesen nas pozovi na svadbu. :)
I sad , kad smo već kod iskoraka, više zagovaraju venčanje i decu gej parovi, nego hetero.

Nije to da li sam zaljubljive prirode, nego sam uspeo u životu da napravim da mi je izuzetno lepo, ali baš. Tako da nešto nemam nameru da u život ubacim nekoga ko mi ne čini život još lepšim, da mi bude loše to mogu i sam :D

Vidi, gejevi su prošle godine samo od države dobili preko 120.000.000,00 RSD, njima se isplati :D
 
Jel ima iko da se nije pitao uopšte da li je?

Slažem se i sa ovim da je uvek negde drugo trava zelenija, ali je suština da je zelenija tamo gde je zalivamo... Nego je samo pitanje što još očigledno ne znam, kako čovek zna i šta mu tačno kaže to je ta osoba?

Evo, sinoć konkretno u većem društvu sedim i tu jedna devojka, sve pet lepa, zgodna, obrazovana, proputovala pola sveta, komunikativna, na prvu kad pogledaš vau, bukvalno posle dva sata slušajući je pomislim u sebi "kako čovek može da se za*ebe"...

Koje je to vreme?
Ja sebi nisam postavljala pitanja jer kada mi nije odgovaralo odlazila sam, a kada jeste ostala sam. Ili ti prija ili ne. Ako možeš da prihvatiš ono što ti smeta bez potrebe da menjaš nekoga onda je to to.

Vreme? Tu nema roka. Nekada znaš odmah, a nekada ne. Ja sam to osetila, zveknulo me po glavi, kao da mi je neko ćušku opalio! Osećanje iščekivanja i totalno eliminisanje očekivanja me je osvestilo sa bukvalno leptirićima u stomaku (da, znam da je to adrenalin ali leptirići bolje zvuče i lepršavi su).
Nije to da li sam zaljubljive prirode, nego sam uspeo u životu da napravim da mi je izuzetno lepo, ali baš. Tako da nešto nemam nameru da u život ubacim nekoga ko mi ne čini život još lepšim, da mi bude loše to mogu i sam :D
Zašto se onda pitaš? Uživaj u svojoj samoći i kada se desi da sretneš nekoga koga želiš da ubaciš u svoj život bez pitanja da li će ti narušiti tvoj lep život i srušiti samostalnost i kada osetiš samoću bez nje pored sebe - to je ta!
 
:roll:

"Sa muškarcem treba da mi bude dobro. Loše mogu živeti i sama ." Marilyn Monroe


Kad vidim citate takvih pojava... :D

Ja sebi nisam postavljala pitanja jer kada mi nije odgovaralo odlazila sam, a kada jeste ostala sam. Ili ti prija ili ne. Ako možeš da prihvatiš ono što ti smeta bez potrebe da menjaš nekoga onda je to to.

Vreme? Tu nema roka. Nekada znaš odmah, a nekada ne. Ja sam to osetila, zveknulo me po glavi, kao da mi je neko ćušku opalio! Osećanje iščekivanja i totalno eliminisanje očekivanja me je osvestilo sa bukvalno leptirićima u stomaku (da, znam da je to adrenalin ali leptirići bolje zvuče i lepršavi su).

Zašto se onda pitaš? Uživaj u svojoj samoći i kada se desi da sretneš nekoga koga želiš da ubaciš u svoj život bez pitanja da li će ti narušiti tvoj lep život i srušiti samostalnost i kada osetiš samoću bez nje pored sebe - to je ta!

Jel ovo ljudi stvarno osete? Ne zezam se pitam ozbiljno.
 

Back
Top