Knjiga koja se najduže čita?

  • Začetnik teme Fat Bastard
  • Datum pokretanja
Lelejska gora - M. Lalić i Život i priključenija - D. Obradović, ako se pitanje odnosilo na knjige koje nam je mučno da čitamo, a moramo.

Trazila sam da li je postoji tema o Svetlani Velmar - Jankovic, il da pokrecem ( verujem da postoji), tako nabasah na ovo.
Slazem se sa citatom koji sam obelezila plavom bojom ( za Dositeja nisam sigurna da li sam ga citala ).
Lelejska gora, Boze kakav smor, sve vreme se ganjaju po nekim, planinama, pecinama, partizani, cetnici ( valjda je to to), a morala sam da procitam jer je knjiga bila u lektiri.
Pitanje za danasnje djake : Da li je jos uvek u lektiri ili su je izbacili, jer je tu bila iz ideoloskih razloga ?
 
Pa ako se gadjamo nebuloznim stivom, svakako moj favorit je Strategijski menadzment za drugu godinu Ekonomskog fakulteta, 900 strana koje treba nauciti do poslednje recenice.

Ako govorimo o knjigama kojima se vracamo i citamo celog zivota, ponovo i ponovo, moja biblija je Dervis i smrt.
 
Po mom misljenju, knjiga koja se najduze cita je ona koja nam se najmanje svidja a moramo da je citamo.

Ja sam naslov teme shvatila ovako, da knjigu mrcvarite, a morate da je procitate, Lelejska gora ostaje moj favorit.
Ako shvatimo na drugi nacin, tj. kao knjigu kojj se vracamo onda npr. Prokleta avlija.
Imam obicaj, vec vise godina unazad, da je procitam pocetkom godine.:razz:
 
Dervis, Tvrdjava, a upravo po ko zna koji put iscitavam Tisine od M. Selimovica. Andriceve pripovetke, romani... mnogo toga,mnogo, citam dugo i PONOVO, ponovo,pa opet ponovo. I svaki put otkrijem i saznam nesto novo?!!! Citam li ja to lose,ili oni pisu toliko dobro?! Naravno,pisu dobro,ma,sta dobro, PREDOBRO, i bolje od toga. Zasto danas nema takvih pisaca, da ne moramo da se vracamo na ove?
 
Knjiga kojoj se uvek vracam, i u kojoj uzivam svaki put iznova, i koju bih voleo da znam napamet, kad bi bilo moguce nauciti je, je

Dervis i smrt, Mese Selimovica

''Derviš i smrt'', knjiga koja se večno čita... :)
Morala sam da se ubacim na temu, čim sam pročitala da je neko pomenuo Selimovića, srce mi je zaigralo (o, Bože, zaljubila sam se! ;) )...
To je knjiga mog života, ovu koju imam nosila bih uvek i svuda sa sobom, jedina stvar koju bih ponela sa sobom u slučaju bilo koje opasnosti, odlaska na pusto ostrvo... :)
Nekad nasumice otvorim neku stranu i čitam, mnogo delova već znam napamet...

Nekad mi je teško čitanje, povežem je sa svojim životom ili nekom bliskom sudbinom, reč me takne, izludela bih... Pa je ostavim, pa joj se vratim, i sve tako, u krug... Mora da je to ljubav... :)

A sad da pitam: ne čini li vam se da je naziv teme malo neadekvatan?
Neki to ''najduže čitanje'' vezuju za knjigu koju najviše vole, neki, pak, za dosadnu...
Moja prva asocijacija na temu bila je knjiga za koju je potrebno najviše vremena da bismo je pažljivo iščitali i razumeli (Biblija)...

Suviše je neodređen naziv, trebalo bi da kaže postavljač teme na šta je mislio... Pa da menjamo naslov, jasnosti radi.
 
[/COLOR]
Trazila sam da li je postoji tema o Svetlani Velmar - Jankovic, il da pokrecem ( verujem da postoji), tako nabasah na ovo.
Slazem se sa citatom koji sam obelezila plavom bojom ( za Dositeja nisam sigurna da li sam ga citala ).
Lelejska gora, Boze kakav smor, sve vreme se ganjaju po nekim, planinama, pecinama, partizani, cetnici ( valjda je to to), a morala sam da procitam jer je knjiga bila u lektiri.
Pitanje za danasnje djake : Da li je jos uvek u lektiri ili su je izbacili, jer je tu bila iz ideoloskih razloga ?

Да, Лелејска гора је незаборавно искуство. Да не заборавим роман Песма од Оскара Давича. То нисам ни покушао да прочитам.
Волео бих да знам ко је тада писао наставни план и програм.
 
[/COLOR]Lelejska gora, Boze kakav smor, sve vreme se ganjaju po nekim, planinama, pecinama, partizani, cetnici ( valjda je to to), a morala sam da procitam jer je knjiga bila u lektiri.
Pitanje za danasnje djake : Da li je jos uvek u lektiri ili su je izbacili, jer je tu bila iz ideoloskih razloga ?

Josh uvijek je u programu, mi je trebamo u martu raditi...
Sva sreca te je i profesorica, pouchena ranijim iskustvom, shvatila da nema svrhe zahtjevati da se chitava prochita, jer to niko na kraju ni ne uradi, tako da nam je rekla da ce biti zadovoljna ako i 1/5 prochitamo i shvatimo ono najbitnije.

Shto se Davicha tiche, jedva sam do pola izdrzala. A i to mi je mnogo bilo.
 
Да, Лелејска гора је незаборавно искуство. Да не заборавим роман Песма од Оскара Давича. То нисам ни покушао да прочитам.
Волео бих да знам ко је тада писао наставни план и програм.

ufffffffff
citanje ove knjige je nekrofilsko iskustvo
dosada se moze seci sekrom
 
Josh uvijek je u programu, mi je trebamo u martu raditi...
Sva sreca te je i profesorica, pouchena ranijim iskustvom, shvatila da nema svrhe zahtjevati da se chitava prochita, jer to niko na kraju ni ne uradi, tako da nam je rekla da ce biti zadovoljna ako i 1/5 prochitamo i shvatimo ono najbitnije.

Shto se Davicha tiche, jedva sam do pola izdrzala. A i to mi je mnogo bilo.
Zanimljivo je da su obe knjige filmovane i to od strane jednog od nasih najvecih rezisera - Zike Pavlovica.
Hajka je prevljana kao neki vestren, "lelejsko" zelnilo zamenjeno je krajolikom od kamena i zemlje, tako da dominira taj kolorit. I u filmu se ganjaju, cetnici i partizani, ne znam koliko se drzao predloska, ali eto preporuke za srednjoskolce da ne zalelecu :razz: nad knjigom.
"Pesma" je radjena kao tv film u 5 - 6 epizoda, mislim da glavnog junaka igra Rade Serbedzija, pogledacu, pa cu editovati.
Ima jako zanimljiva knjiga intervjua sa Zivojinom Pavlovicem, ne mogu da se setim kako se zove ( sad mi je kod mame i tate :???: , a eto i odgovora na temu "kako srediti kucnu biblioteku" :mrgreen:), ako budem isla ovih dana kod njih donecu da proverimo podatke, mada podataka ima i na netu.

Hajka
http://www.filmovi.com/yu/film/234.shtml

Pesma
Na kraju nedelje posvećene autorima Daviču i Pavloviću, TREZOR će posvetiti jedan dan glumcu Radetu Šerbedžiji, Mići iz Pesme, 1975...

"Pesma" nije uvrstena u zvanicnu filmografiju ( bar na sajtu koji sam gledala ), ali definitivno igra mladi Serbedzija.

@Sokolica_M
Tema je postavljana jos 2003. od strane Fat Bastarda koji vise ne dolazi na forum,a ja sam je "iskopala" tako da ostaje da svako tumaci njen naslov kako mu drago ;).
 
" Ponovo iscitao " Tisine ". Upravo izdvajam Mesinu misao koja mi je ranije promakla(?) : "Ne mislim o tome kako smo nepravedni prema knjigama, uvijek trazimo da odgovaraju nasim raspolozenjima, ako su drukcije, smatramo da su lose." A ja upravo mislim o tome, koliko ima za nas " losih " knjiga ?
 
''Derviš i smrt'', knjiga koja se večno čita... :)
Morala sam da se ubacim na temu, čim sam pročitala da je neko pomenuo Selimovića, srce mi je zaigralo (o, Bože, zaljubila sam se! ;) )...
To je knjiga mog života, ovu koju imam nosila bih uvek i svuda sa sobom, jedina stvar koju bih ponela sa sobom u slučaju bilo koje opasnosti, odlaska na pusto ostrvo... :)
Nekad nasumice otvorim neku stranu i čitam, mnogo delova već znam napamet...

Nekad mi je teško čitanje, povežem je sa svojim životom ili nekom bliskom sudbinom, reč me takne, izludela bih... Pa je ostavim, pa joj se vratim, i sve tako, u krug... Mora da je to ljubav... :)

A sad da pitam: ne čini li vam se da je naziv teme malo neadekvatan?
Neki to ''najduže čitanje'' vezuju za knjigu koju najviše vole, neki, pak, za dosadnu...
Moja prva asocijacija na temu bila je knjiga za koju je potrebno najviše vremena da bismo je pažljivo iščitali i razumeli (Biblija)...

Suviše je neodređen naziv, trebalo bi da kaže postavljač teme na šta je mislio... Pa da menjamo naslov, jasnosti radi.

Mesa rece da je od Dostojevskog ucio pisanje, a od Njegosa jezik. Mozda tu lezi razlog sto se rado cita?! :D Sto se teme tice, oni kojima je knjiga dosadna verovatno i ne citaju, bar, ne dugo. Ja to shvatam kao citanje knjige koja vredi da joj se posveti mnogo vremena. :|
 
Malo sam pogresio,kada sam pisao po secanju. Naime, Mesa Selimovic je rekao,tacno,bas ovo:
" Dostojevski me je otrovao jos u petnaestoj godini.On za mene i danas ostaje najveci svjetski pisac svih vremena.Od njega sam ucio psihologiju,a od Njegosa jezik." :)
 
Eh... pročitala sam tušta i tma literature... "Lelejsku goru" i "Pesmu" - favorite dosade - nisam ni pokušavala da čitam, imala sam garantovanu ocenu, pa me profesorka oslobodila, bog je blagoslovio.
U poslednjih nekoliko godina najviše sam se gnjavila sa "Anom Karenjinom", čitala sam je celo leto. Bilo je to mučno iskustvo, naročito zato što je to bilo drugo čitanje.
A najradije se uvek vraćam Pou. Mislim da svake godine obrnem sve njegove pesme i pripovetke ispočetka. To su trenuci... ekstaze.
 
'Lelejska gora' i 'Pesma' nisu lose :) Takvo je moje misljenje. Ali zato Bulatovic.. 'Heroj na magarcu' je za mene knjiga koja nema kraja, bar se meni tako cinilo dok sam je citala. Ne, ne volim Bulatovica..

I ja sam, videvsi naslov, pomislila, kako Sokolica, na Bibliju. Ali ako bi trebalo da kazem koju knjigu volim da citam, kojoj se vracam, to je sigurno (izmedju ostalog, naravno) Sitnicarnica Kod srecne ruke Gorana Petrovica. Nisam citala Opsadu crkve svetog Spasa koju vecina smatra za bolju od Sitnicarnice..
 

Back
Top