S obzirom da sam ja u slicnoj samo kontra situaciji,sam naslov mi je kao poziv na povracanje..Podneti dete..Podnosi se terapija,izvestaj,zahtev,ali dete..
Ali ako zamislimo da je sam naslov humaniji,moj odgovor bi bio sledeci..
Nije lako nekome ko nema iskustvo u ulozi roditelja da se uklopi u navike i obaveze koje postojanje deteta donosi.
Kod nas je kazem situacija kontra..ja imam dete on nema ...kako je podneo
moje dete?
Pa...nije mu bilo lako.Za pocetak je morao da prodje kroz sumnjicavo posmatranje i promatranje od strane male glavice,razna pitanja,pa i poredjenja sa tatom..
Moj tata se ne brije tako,
moj tata mi je rekao,
moj tata sve zna...
Ma tvoj tata je cudo-pomislim ja vise puta al ajd...
Bilo je takodje situacija kada je on zeleo da idemo nekuda zajedno a ja nisam mogla,nekada je zeleo da gleda film ili utakmicu a gledali su se crtaci
,letovanje je proveo u pesku i odlazio na spavanje u 22h...a o brckanju u malom bazenu da ne govorim..
Elem,zrtve su tu neminovne i sigurna sam da nije svako tip koji moze da podnese podelu vremena,paznje i svega i svacega jos sa nekim ko nije ni najmanje kriv sto postoji.
Licno mislim da ne bih mogla..