Danas sam joj diktirala par recenica iz bukvara,i to rado radi.Uglavnom izostavi kod duzih reci poslednje slovo,ali ide dobro,bez stresa.A kad cita,ponasa se kao da ore hektar njive,sva je napregnuta i nervozna.Pre skole kupovala sam joj one knjizice za ucenje slova,nisam je silila,radila ih je kad je htela.Uglavnom raspoznaje sva slova,to se vidi i kad ih ispisuje,ali ona je dete koje se pred kritikom povlaci,a pohvala joj je veliki podstrek.Tako valjda reaguje vecina dece.Mislim,cemu vika i dreka,pobogu tek na pocetku!?Sledece nedelje cu opet kod uciteljice kao one mame sto cini mi se spavaju u skoli,jer ocigledno to uciteljice vole.
A da trazim drugu uciteljicu mogu,ima jos jedna,a treca drzi na rumunskom jeziku,ali to bi mi bio bumerang u maloj sredini.Nista,ne bojim se ja da ona nece savladati citanje i pisanje,ali me je strah da ne omrzne skolu,a ako nista ne preduzmem na dobrom je putu da joj se upravo to i desi.
- - - - - - - - - -
Ovo ti je velika glupost,jer sta ja imam od lizanja sa vaspitacicom?Ja zelim samostalno i zrelo dete,i na tome radim.
I da,razgovarala sam uciteljicom u boravku,a ona je hvali,svesna je da moje dete ne una tehniku citanja,ali smatra da je rano za paniku i da joj treba vreme.OVako je zadovoljna njenom urednoscu i poslusnoscu.