Како је покатоличена Западна Херцеговина

[Kor]

Sva trojica pomenutih Šibenčana dali su antologijski prilog apsurda rasne mržnje i isključivosti. Nedavno je, tačnije 21. septembra 1997. godine u feljtonu izvjesne Slavice Danilović, u beogradskim Večernjim novostima, izišao prilog o Arsenu Dediću. Novinarka se pita: ko je podmetao Arsenu Dediću da mu je otac srpskog porekla? Pitanje je izvučeno u podnaslov iz Dedićeve izjave: Iako mi je mrsko podsećanje na povremena nečasna podmetanja oko očevih srpskih korena, moram da naglasim kako smo Gabi i ja činili sve što je domovina tražila od nas i pružili smo što smo mogli i znali. Za Dedića je Bljesak i Oluja, američke ofanzive sa hrvatskom vojskom na Srbe kod njihovih kuća oslobođenje okupiranih krajeva.

Niko, međutim, ne može podmetnuti Arseniju Dediću da mu je otac bio srpskog porijekla, pošto je on to odista i bio. Pritisak na pravoslavne dalmatinske Srbe u smjeru njihovog prevođenja na uniju, a kasnije na katoličku vjeru, stimulisale su i venecijanske vlasti gotovo uvijek kad bi bila mirna vremena i kad bi prolazila neposredna opasnost od Turaka. To je bilo onda kada im Srbi nisu više trebalo kao ratnici već samo kao sluge. Takva vremena koristili su i rimokatolički prelati za pridobijanje ili prisiljavanje pravoslavnog življa u Dalmaciji da pređe na ispovijedanje prave vjere, a napušti ,,šizmatičke greške.

U okolnostima kada su pojedine skupine pravoslavnih Srba živjele na periferiji glavnine svojih istovjernih sunarodnika dolazilo je do znatnijeg prevjeravanja. Tako je npr. zadarsko predgrađe Petričani naseljeno iskučivo Srbima iz Đevrsaka. Sada su oni Hrvati, katolici. Pavići iz Petričana imaju i sada ponekog svog prezimenjaka u Đevrskama, preživjelog poslije 1995. Tamo gdje su pravoslavni Srbi živjeli u kompaktnijim naseljima, makar bili okrueni inovjernim, nije dolazilo do prevjere. Njihova pozicija bilaje slučna stadu okruženom vukovima. Čim bi se neka jedinka udljila od glavnine postajala je plijen vukova.

Sliku takve pojave i stanja možda najbolje ilustruje slučaj imotskih Srba. Najveća skupina imotskih pravoslavnih Srba stigla je na taj prostor 1722. godine iz Hercegovine. Jedni su došli iz Popova, a drugi iz Zubaca kod Trebinja. Njihova različita polazišta mogla su se dugo osjetiti i u jeziku, pošto su imali neke lingvističke zasebnosti. Naselili su se u samom mjestu Imotskom i u okolnim selima Prološcu, Crnogorcima, Nebriževcu, Radežu i Dugim Njivama. Imotski prota Spiridon Margetić je 1861. godine poslao opširan izvještaj o tamošnjim pravoslavnim Srbima za Srpsko-dalmatinski magazin. Ona kaže da je pravoslavnih Srba bilo i u selima Raduni, Banznotima, Aržanom, Svibu, Cisti, Novim Selima, Strizirepu i drugim.

Zato što su bili izmješani, a u manjini, sa rimokatolicima nisu se mogli održati. Nisu pomenuti Srbi 1722. pod vodstvom svoga serdara. Petra Šindika, zatim Keneževića, Danilovića i Kadijevića, došli na prostor gdje nije bilo pravoslavnih Srba i ranije. Stotinjak godina ranije makarski biskup se žali, u svom izvještaju Kongregaciji u rim, da mu smeta imotski kaluđer Makarije. Negdje u isto vrijeme, makarski biskup Bartolomeo Kačić (1626) javlja Kongregaciji da u parohijama njegove biskupije, izuzev Rame, svuda su u većini šizmatici, dakle pravoslavni Srbi.

 

[Kor]

Tu on nabraja, pored Imotskog, Pdbila, Soviće, Drinovce, Kameni Most, Podgoru, Zagvozd, Brela, zatim Ljubuški, Makarsku, Zaostrog, Cetinu, Čitluk, Primorje, Blato, Broćno. (S. Congr. Concilio – Relat. Visitationes ad limina – Macharen, vol. 476.) U vrijeme kad su došli imotski Srbi pod vodstvom svojih serdara 1722, znatan dio, ili čak i gotovo svi, već su bili prevedeni u katoličanstvo. Zbog svojih ratnih zasluga oni su dobili najbolje njive oko Imotskog, kao istare turske kule, poput Kadijevića, Kneževića i Danilovića. Prota Margetić je nabrojao prezimena srpskih pravoslavnih porodica u Imotskomi okolnim selima.

Znak krsta stavio je kod onih koje su se iselile ili uzumrle. To su: Imotski – Simić, Vučković, Ivanišević, Matijašević (Barzeta), Ćulmez, Grbić, Bogetić+, Bakočević+, Pribić+, Tadić, Jurišić, Brkan, Padrov, Radulović, Ostanić, Margetić. Glavina – Aćimović, Golobok+, Sarović, Kadijević, Knežević, Danilović (Kuzman), Puić, Pacić, Biberčić+, Stojanović+, Pavlović+, Ukraden. Proložac – Sočivica, Mišković+, Radović, Sekulović, Dučić, Popadić, Samardžić. Crnogorci – Mandić, Stanić, Bartolović (Garoević), Raković, Miličević+, Koković+, Rajević, Prgomelj, Putica, Vukelić, Nikolić, Odavić, Kevrić, Svrdlin. Nebrževac – Šindić, Radojević, Petković, Kraljević+, Tomić, Terzija, Zdilar, Kordić, Marčep+, Odavić, Lončar, Uskok, Zjajić+, Vuličević+, Jalovičić, Opua, Miletić, Milković (Pjanković), Knežević (Tajo), Karločanin+. Radež – Lazarević, Kraljević, Ninković, Rasović. Duge Njive – Dragutinović, Ružić.

Protia Spiridon Margetić uz brojne druge podatke o Srbima Imotske Krajine navodi i one o uzrocima zašto je u pojedinim selima nestalo pravoslavnih Srba: Kad smo gornja sela spomenuli, progovorićemo još koju o njima. Danas ni u selu Strizirepu gdi je najpotlen Mijaljević živio, ni u Novim Selima gdi je Smoljanić, ni u Cisti gdi je Čelan bio, ni jedan pravoslavni ne nalazi se. Sve je ove nešto oskudnost i dalečina svoje crkve primorala, a najviše ajduk Rošo (Rosso) iz sela Vrbnja nedaleko od Imotskoga, koji je pri svršetku ajdukovanja Stanka Sočivice, poznatoga iz Sedmice 1857, ujedno ajdukovao, natjerao da se porime. (StankoSočivica bio je pravoslavni Srbin, prim. S.B.)

Ovi je ajduk rošo po nagovoru nečijem više pravi zdravi naši pravoslavni poubijao. Gdi je god naše ljude slabe u snazi znao, te bi kad se ne bi htjeli svoje vjere odreći klao i ubijao; a gdje su u jačini naši bili, tu nije smjeo ni zaviriti. U selu Svibu porimio je neke Bodrožiće i Condriće, a neki su od isti familija nehtijući se odreći praroditeljske vjere ostavili kuće i baštine, ter pobjegli i nastanili se kod manastira Dragivića, gdje su i sada kmeti i na zemlji manastirskoj. U Rošino vrijeme u Svibu bila je jedan familija i u njoj pet braće Čelara, koji ne htijući se porimiti, u jedan mah ubije dva brata Petra i Stjepana, potle opet drugovi Rošini, ajduk Bekavac ubije trećeg brata Šoršija, ostanu samo najstariji Ivan i najmlađi Dmitar.

Do tri godine povrati se opet Rošo s družinom, i iz staje u planin više sela pošalje zvati Ivana. Ivan, nije kud kamo, ode, i došavši među ajduke stane pitati: 'Što si me zvao arambaša'? Na koje mu ovaj odgovori: ?Ta znadeš Ivane što sam te zvao, da se pokrstiš i u našu viru priđeš'. Ivan mu odgovori: Ќad je to arambaša, volim pošteno i na pravdi poginuti, kao mi i braća nego li se svoje vjere odreći; evo ti noža za pojasom, a evo moje glave pa sijeci, i nagne mu vrat i glavu.

 

[Kor]

Onaj prihvati za nož da to i učini, no drug mu ajduk Galić, čiji je otac u pravoslavnoj vjeri kršten bio, i nešto u krvi s Čelarom, stade pre Roša i nače ga moliti da to ne čini, govoreći mu: 'Nemoj ga, arambaša, sreće ti i junaštva tvoga! Ta kad je tako tvrd u svojoj vjeri, bio bi i nama u kojoj potrebi vjeran.' To ga je spaslo, pusti ga doma i potlje su prijatelji bili. Ovoga Ivana sin Božo i Dmitrov Nikola i sada su živi i u pravoslavlju su nji dva sama u istom selu, gdi njiovi oko 80 familija imade, i udaljeni su od svoje crkve pet časa hoda, kao i oni u Aržanome (selo odma do Sviba jedan čas u sjever udaljeno) šet časa, u kome naši šest porodica ima. Uz kuću Čelarovu i Svibu ima starinsko groblje i kod istog razvaline od zgrade koju crkvinom zovu. Pripovijedaju da je ono naša crkva bila, i da je kod nje jedan kaluđer od njiova plemena sahranjen.

Odličan je ovaj grob od priči s jednim velikim krstom. Kad su seljani potlje svoju rimsku crkvu zidali, sve su kamen odonle nosili. Prota Margetić se osvrće na porodicu Čelana u Cisti i na to kojim su putem postali Hrvati: Neka se ne zaboravi i ovo navesti da rođaci oni Čelana u Cisti, koi su do nazad 50 godina u pravoslavlju bili, gdi je pokojni Aksentije Banjac kaluđer posluživao i djecu krštavao, nahode se u selu Dugopolju više Klisa, gdi njiovi do 250 familija ima, a isti Čelana samo četiri familije, naše dvije od Broćanske parohije, a druge su se dvije zbog uzimanja rimkinja za ćene, jedan 1824. a druga 1850. porimile.

U selu Aržanome i Svibu, gdje imaju po nekoliko naše familije prinadležeće parohiji Imotskoj bio je od iskoni vremena običaj da kad bi umrla koja osoba u istim našim familijama, imali su pravo da im se zvoni u zvono katoličke crkve i tako isto i posluživati se s mrtvačkim nosilima,; jer koliko pri podizanju zvona na crkvu, toliko i napravljanju nosila (kapsela) uvijek su i naši sorazmijerno s troškom svojoj braći komšijama rimljanima u pomoć priticali, po čemu se isto po pravu a ne iz milosti imali. Kažu da oni u Aržanome naši ljudi, u starija vremena jaki i imućni, sami su trošak za polu zvona dali, jer svoje crkve u mjestu nemaju, niti gdje blizu.

Ovakovi isti običaj postojao je i u selu Brštanovu od Broćanske parohije. No prošaste 1860. godine nagovješteno je našim seljanima u selima Aržanome i Svibu da već unapred niti će im se dati zvoniti u rimskoj crkvi, niti će se više s nosilima moći posluživati. Hvala Bogu i na tomu; nije naša krivica; mi bratinsku ljubav negazimo. Po čijem je nagovoru hajduk Ivan Rošo nagonio imotske Srbe u rimokatoličanstvo, onaj isti koji je hajdukovao nekad u družini pravoslavnog Srbina Stanka Sočivice, najbolje vidimo iz pjesme, na tu temu, fra Frane Radmana (1722-1789).

Pjesma se nalazi u knjizi fra Gašpara Bujasa Kačićevi imitatori u Makarskom primorju do polovine 19. stoljeća. Imitirajući Kačića fra Radman u Pismi kako Ivan Rošo na svetu vieru obraća Grke bez pripovedanja oduševljeno klikće Rošinom načinu:

Budalasto nikoga ne smica, Njapri vidi je li rkežica (pravoslavac) Koji naprav Virovanje reče, Oni smrti slobodno uteče. Al' ko ne zna ter ga on ufati, S ramena mu brzo glavu smlati. Blago njima jer se na svit rodi Kojino ih na Spasenje vodi. (...) Blagoslovi pet njiovi kuća, Vražje mriže njiovi neputa, Naslidnike Lutera, Focija, Marka Efeza još i Akacija. Gore od vuk' kad lisicu tira Jer on oće da je jedna vira.

Za fra Radmana Ivan Rošo ne čini zločin prema pravoslavnim Srbima zato što ih kolje ako u Vjerovanju ne znaju za litinski dodatak filioque. Naprotiv, on je njihov dobročinitelj, jer ih na spasenje vodi, pa mu za to moraju biti još i zahvalni. Rošin ekumenizam i način kako radi da bude 'jedna vira bio je kombinovan sa još brojnim načinima, uvijek potpomognut od onih iz vrha rimokatoličke crkve koji: Disputaše tanko i visoko, Vele znano i puno duboko: Od ishoda Duha Prisvetoga, Starešinstva pape latinskoga...

 

[Kor]

Potpomognuti su, naravno, i od vlasti rimokatoličkih država u kojima su živjeli Srbi, prvenstveno Mletačke republike i Austrije i Ugarske, Nezavisne Države Hrvatske, Rpublike Hrvatske itd. Kad je riječ o Imotskoj Krajini, ajduku Roši i prevođenju pravoslavnih rimokatolike, zanimljivo bi bilo napomenuti da su pod komandom hrvatskog generala Ante Rose, prijeklom od Imotskog, u ratu 1992-1995 vršeni napadi na Srbi gdje su mnogi srpski civili pobijeni na najzverskiji način. U istom ratu u Slavoniji je Tomislav Merčep, čiji su preci nekad bili Srbi u selu Nebriževcu kod Imotskog, naređivao stravične zločine prema Srbima u Lici, Dalmaciji i Slavoniji, sve u ime hrvatstva. Zastupnici najmilitantnijeg hrvatstva, u 20 vijeku upravo su klonirani Hrvati iz Imotske Krajine i zapadne Hercegovina. U tri rata za posljednjnih stotinu godina oni nisu propustili nijednu priliku da se iskažu u progonima Srba i zločinima nad njima. Ministar odbrane Republike Hrvatske Gojko Šušak, za koga se ovde godine interesuje Haški tribunal, zbog ratnih zločina, ima čitavo selo svojih preimenjaka, pravoslavnih Srba, poviše Splita, a i jedan zaseok u selu Smiljčiću, između Benkovca i Zadra. Neki Šušci iz Smiljčića stradali su od granata hrvatske vojske kojom je njihov prezimenjak komandovao, a drugi su morali napustiti svoj kraj, 1995. Kad je već riječ o pojavi prelaska pravoslavnih Srba na katoličanstvo, a odatle u Hrvate u zapadnoj Hercegovini i srednjoj i sjevernoj Dalmaciji, bilo je slučajeva gdje su uzrok tome bili pravoslavni sveštenici, bolje reći, njihov loš rad i nemoralan život. Iz toga je uzroka, po priči Jove Beševića iz Baljaka kraj Drniša, prešla u katoličanstvo i porodica Laze Gabrića iz Otavica. Lazo je bio ugledan i imućniji domaćin u tom kraju. Bio je blagočestivi pravoslavni vjernik, pa je redovno postio kad je za to vrijeme. Kad je došao kraj posta, on odluči da podrani i da se ispovidi kod svoga sveštenika, a onda će u Vrliku na sajam. Tamo će biti na liturgiji pričestiti se. Poslije će obaviti neke svoje poslove što je odredio. Dođe popovoj kući prije ne li je ovaj ustao. Zovne ga po zvanju i imenu i reče mu zašto je došao. Ovaj ga, onako iz kreveta, dobro ispsuje zbog toga što ga je probudio i reče mu da nema ispovijedi. Lazi iz tih stopa ode pravo kod fratra. I fratar je spavao, ali ga je upitao: Kojim dobrom Lazo? Da ti nije kakva nevolja? Fratar se bavio ljekovitim travama, pa je pommislio da ga Lazo zbog neke bolesti posjećuje. Nije velečasni, ništa drugo nego bi se ispovidio kod vas, pa se poslije pričestio! Fratar je bio uporan da on ne može to uraditi jer je Lazo pravoslavni, jedino ako će preći u katoličku vjeru, učiniće to. To ja i oću!, rekao je Lazo.

Tako su Gabrići postali katolici, pa poslije Hrvati. Drugi je slučaj paroha iz sela Kričaka kod Drniša. Paroha petra Kričku optuže seoski kričanski glavari 1831. da ne vrši svoju pastirsku dužnost kako treba i da, kako piše Nikodim Milaš u svojoj ,,Pravoslavnoj Dalmaciji, na sablazan seljana i svega drugog svijeta drži u kući jednu neudatu ženskinju, s kojom živi u konkubinatu i koja je sada trudna. Slična tužba u isto vrijeme stigla je bila i na paroha iz Kričkama susjednog sela Baljaka, na Marka Busovića. Busović je držao u kući ,,neku ženskinju podozrivoga vladanja. I Krička i Busović dobili su naredbu od episkopa Josifa Rajačića iz Šibenika da se imaju kaniti tih ženskinja.

Oni to nisu poslušali, i nastala je situacija u koju se umješao i sam carski namjesnik Vjenceslav Lilienberg, kao i visoki katolički kler u Šibeniku i Zadru. Krička i Busović su prešli na uniju, iz čega će se kasnije zametnuti i organizovani prelazak i dijela bivše Kričkine i Busovićeve pravoslavne pastve. To će biti početak i one situacije koju je opisao Simo Matavulj u svojoj izvrsnoj pripovijeci Pilipenda, kada će se mnogi Petropoljci početi upisivati u carsku vjeru, tj. prelaziti na uniju, odnosno rimokatoličanstvo. Identifikujući se s ,,carskom vjerom, koju je i Matavuljev Pilipenda potrčao da potvrdi svome komšiji Kljaki štapom preko leđa, oni su ubrzo zaboravljali svoje srpske korjene i postajali gorljivi hrvati, poput Hrkaća iz Imotske Krajine i zapadne Hercegovine, koji su tamo došli kao pravoslavni Srbi poslije Požarevačkog mira. Jedan od čestih uzroka, makar u Dalmaciji, što su pojedini Srbi napuštali svou vjeru i ime, pa prihvaćali katoličanstvo i hrvatstvo, bile su ženidbene veze. Taj proces je u toku i danas.

 

[Kor]

Tako npr. Špiro Bjelanović iz Benkovca, pravoslavni Srbin, oženio se katolkinjom. Najstariji mu je sin kršten u pravoslavnoj crkvi i on se osjećao Srbinom, drugi i treći kršteni su u katoličkom obredu i oni se se smatrali hrvatima. U drugom svjetskom ratu sin Srbin je otišao u partizane i poginuo. Srednji sin je prišao četnicima, najmlađi ustašama. Oba su ostala živa i poslije se držali kao hrvati. To isto čine i njihova djeca. Špiro je bio čist štokavac jekavskog izgovora i đekavac (đe, đed, međed), njegova unučad ikavci čakavskog akcenta, premda su se rodili i odrasli u štokavskoj jekavskoj sredini.

 

[Kor]

Kada covek procita sve ovo, postaje mu potpuno jasno zasto su upravo pokatoliceni Srbi bili najveci zlikovci prema rodjacima iste krvi i porekla. Mozda najkarakteristicnije je ono sto pise o Arsenu Dedicu. A mnogi od nas znaju ko je Aca Petrovic i kolika je njegova mrznja prema Srbima.

Sta i ko teraju ove ljude na toliku mrznju? Teraju ih njihovo poreklo i pritisak zlocinaca iz Vatikana koji se do apsurda rugaju Isusu Hristu. Doje ljude mrznjom samo da bi rasirili svoje posede i dominaciju.

Koliko su oni samo zlocina pocinili "u ime Hrista" sirom sveta........, Bog ne moze da prebroji.

 

[čvrsnica]

Kada covek procita sve ovo, postaje mu potpuno jasno zasto su upravo pokatoliceni Srbi bili najveci zlikovci prema rodjacima iste krvi i porekla. Mozda najkarakteristicnije je ono sto pise o Arsenu Dedicu. A mnogi od nas znaju ko je Aca Petrovic i kolika je njegova mrznja prema Srbima.

Sta i ko teraju ove ljude na toliku mrznju? Teraju ih njihovo poreklo i pritisak zlocinaca iz Vatikana koji se do apsurda rugaju Isusu Hristu. Doje ljude mrznjom samo da bi rasirili svoje posede i dominaciju.

Koliko su oni samo zlocina pocinili "u ime Hrista" sirom sveta........, Bog ne moze da prebroji.

alo načitani bila je tema ercegovina,zamolio bi te da je iscitas,da se ne provaljujes vise.

nego ja i ti na megdan,oci u oci,pitanje?

NAVEDI MI PRAVOSLAVNE OBJEKTE ZAPADNE HERCEGOVINE?

 

[Kor]

alo načitani bila je tema ercegovina,zamolio bi te da je iscitas,da se ne provaljujes vise.

nego ja i ti na megdan,oci u oci,pitanje?

NAVEDI MI PRAVOSLAVNE OBJEKTE ZAPADNE HERCEGOVINE?

A sta, Imocani nisu Hercegovci?! Nije li bas Imota bila u okviru drzave Hercega Scepana? Ista je stvar ko i sa zapadnim crnogorcima koji danas jesu u crnoj gori ali su do 1878 potpadali pod Hercegoviinu.

Da li je bilo pravoslavnih objekata u zap. Herc. to ne znam, verovatno da jeste. Ali sam uveren da bi isti u poslednjih 100 i susur godina bili ili unisteni ili pretvoreni u katolicke.
Uostalom, procitaj text pa ces videti da je masa tih danasnjih Hrvata dosla na to podrucje iz drugih krajeva.

Za kraj, malo retorike.....
Kakve uopste veze ima to koje je ko religije bio ukoliko su pripadali jednom etnosu??

Da li bi te vise srecnim cinilo ukoliko bi saznao naprimer da su tvoji preci odmah primili katolicanstvo kao Srbi u IX veku ili da su kao pravoslavni Srbi to ucinili u XVII veku?

 

[čvrsnica]

A sta, Imocani nisu Hercegovci?! Nije li bas Imota bila u okviru drzave Hercega Scepana? Ista je stvar ko i sa zapadnim crnogorcima koji danas jesu u crnoj gori ali su do 1878 potpadali pod Hercegoviinu.

Da li je bilo pravoslavnih objekata u zap. Herc. to ne znam, verovatno da jeste. Ali sam uveren da bi isti u poslednjih 100 i susur godina bili ili unisteni ili pretvoreni u katolicke.
Uostalom, procitaj text pa ces videti da je masa tih danasnjih Hrvata dosla na to podrucje iz drugih krajeva.

Za kraj, malo retorike.....
Kakve uopste veze ima to koje je ko religije bio ukoliko su pripadali jednom etnosu??

Da li bi te vise srecnim cinilo ukoliko bi saznao naprimer da su tvoji preci odmah primili katolicanstvo kao Srbi u IX veku ili da su kao pravoslavni Srbi to ucinili u XVII veku?

alo sine,ti ispadas gori od Lesija,sa konja na magarca.

citava ti se prica svodi na POKATOLICAVANJE,nalijepio boga oca stranica i sad okreces plocu,kao kakve to veze ima isčim

lepo si napisao,ti si UVEREN u nesto,takav ces nazalost i ostat



p.s. blage veze nemam odakle isčupa imoćane

 

[Kor]

pa vidi.... ja nisam vodio ova istrazivanja ali imam puno pravo da ih smatram za validne posto se poklapaju sa mojim saznanjima. Ono sto sam spremio ovde se odnosi na POKATOLICENE (znaci pre toga pravoslavne) Srbe koji su preko socijalnog inzenjeringa danas postali ne Hrvvati nego HRVATINE.
Pored pokatolicenih Srba, imas i Srbe koji su katolici od vremena primanja Hriscanstva sto je recimo slucaj sa jednim delom Dalmacije. Uostalom, ako ne verujes, ti potrazi one knjige (ukoliko ti to dozvole) koje su pisali katolicki svestenici pa ako tamo pise drukcije, ti me slobodno optuzi da lazem. Sve do tada, tvoji su argumenti nistavni.

Moras nauciti da pravis razliku izmedju etnicke i verske pripadnosti.
Da se razumemo, ja tebi ne branim da se osecas Hrvatom. I treba tako da se osecas, ako cemo posteno, Medjutim, ono zbog cega ucestvujem na ovoj temi je to da zelim da bar neko od danasnjih Hrvata shvati da nije bas sve onako kako to govori dumo i da bude svestan svog etnickog porekla.

To radim zbog toga da bi u nekom sledecem eventualnom sukobu znali da ste se spremili da ubijate sopstvene rodjake a ne nekakve tamo srbijanske cigane. A to je ono sto vasi nalogodavci ne zele da vi saznate jer bi to otupilo ostricu vase mrznje prema Srbima.

Genetika ce ti na kraju pokazati kada je ziveo zajednicki predak i jednih i drugih pa ce se moci i rekonstruisati ko je od kuda i od koga. Ukoliko se pokaze da npr. neki Milosevic (hrvat) ima zajednicke gene sa Milosevicima (Srbima) i kada se kvantitativnom metodom utvrdi da su oni naprimer iz recimo Niksica, tada nece vise biti mesta nikakvim spekulacijama.

Istina treba da se razjasni za dobrobit i jednih i drugih a protiv onih koji nas huskaju jedne na druge.

 

[Lesandar]

NAVEDI MI PRAVOSLAVNE OBJEKTE ZAPADNE HERCEGOVINE?

Al ti je pitanje

Što, jl bi tako lakše odvojio Hrvate od Srba? ono, kao, uravnilovka prema konfesijama. Što ti onda ne smeta islam da svojataš bosanske muslimane?

 

[walter45]

Hrvati zap.hercegovine su kao uostalom i gradiscanski Hrvati,bunjevacki Hrvati,dalmatinski Hrvati,sokacki Hrvati,licki Hrvati,istarski Hrvati,slavonski Hrvati.. mahom IKAVCI.srba-ikavica poviest jos nije upmatila...


no imamo ovo:

++++

vladimir corovic

U Popovu do 1627. god. od 12 crkava katoličkih 7 je prešlo u pravoslavne ruke; sličnih pojava je bilo i u okolini Trebinja.

Ima isto tako vesti o prelasku katolika u pravoslavlje u Sremu, oko Rume i Mitrovice.

Glavni razlog za to bio je taj, što katoličko više sveštenstvo u većini nije smelo da živi pod Turcima, nego se zadržavalo mahom u susednim hrišćanskim zemljama. Mnogo izveštaja govori o tom, kako puk po više godina nije video sveštenika među sobom. A bez neposrednog nadzora i stalnog održavanja veza stvari su prirodno morale ići na gore.

++++

da se latini ne dosjete..

 

[Lesandar]

NAVEDI MI PRAVOSLAVNE OBJEKTE ZAPADNE HERCEGOVINE?

Питаш за Дувно ?

На овом простору поред древних манастира који су били подигнути у приморју (Заострог, Макарска) и на крајњем југозападном делу Западне Херцеговине, на Дувањском пољу постојао је манастир Лабостин или Хлабостин; сачувао се и печат овог манастира, али и још неки материјални трагови и народно сећање, а који је, по свој прилици, био разорен у првим вековима турског ропства.

 

[ikad]

Uvodni tekst ste odbacili?

 

[Kor]

Hrvati zap.hercegovine su kao uostalom i gradiscanski Hrvati,bunjevacki Hrvati,dalmatinski Hrvati,sokacki Hrvati,licki Hrvati,istarski Hrvati,slavonski Hrvati.. mahom IKAVCI.srba-ikavica poviest jos nije upmatila...

ma, sve ikavac do ikavca,,,, i najcistije hrvatine. Ovako ljudi kojima se ne svidjaju argumenti preskacu preko njih pokusavajuci da smire svoju savest.

no imamo ovo:

++++

vladimir corovic

U Popovu do 1627. god. od 12 crkava katoličkih 7 je prešlo u pravoslavne ruke; sličnih pojava je bilo i u okolini Trebinja.

Ima isto tako vesti o prelasku katolika u pravoslavlje u Sremu, oko Rume i Mitrovice.

Glavni razlog za to bio je taj, što katoličko više sveštenstvo u većini nije smelo da živi pod Turcima, nego se zadržavalo mahom u susednim hrišćanskim zemljama. Mnogo izveštaja govori o tom, kako puk po više godina nije video sveštenika među sobom. A bez neposrednog nadzora i stalnog održavanja veza stvari su prirodno morale ići na gore.

++++

da se latini ne dosjete..

A sta cemo da radimo sa crkvama koje su iz pravoslavnih ruku presle u katolicke? To su one koje su prezidjivane i kojima se okretao oltar da se ljudi ne mole Isusu Hristu nego Pontifiku. Mada je logicno da je isti u Hriscanstvu mnogo vazniji lik od Isusa Hrista, ali.... nema veze.

Pored toga, u okolini Dubrovnika je bio snazan uticaj vatikanskih emisara i logicno je da su gradjene katolicke crkve.

I opet ponavljam....... KAKVE VEZE IMA CRKVA SA ETNICKOM PRIPADNOSCU?!?!?
Imate spisak pokatolicenih pravoslavaca srpskog porekla sve sa opisom krsne slave koju slave a koju vama vas dobri pontifiche ne dozvoljava da slavite posto je to schizmaticki obred.

Kada opovrgnete da ove porodice nisu bile pravoslavne i da nisu bile SRPSKOG porekla, tada mozemo dalje da diskutujete.

Ajmo.... sada pravo kod dume pa se naslusajte dumina kako su ovo sve plodovi velikosrpske propagande.... a da ste vi hrvati i katolici jos od vremena od pre rodjenja Isusa Hrista.

Na zdravlje.

 

[Kor]

Krsna slava se održala u Makarskom primorju i početkom dvadeset prvoga veka, što potvrđuje i Glas koncila (47/1587), predstavljajući selo Vidonje, najudaljeniju župu od Splita, sedišta Splitsko-makarske nadbiskupije. Ovo selo koje rimokatolici u Hrvatskoj nazivaju hrvatskim Nazaretom za poslednje 43 godine dalo je dvadeset svećenika rimokatoličke crkve, od toga njih 17 su živi, a među njima i dvojicu nadbiskupa. U tom selu Vidonjama koje je toliko zadužilo Rimokatoličku crkvu, kako saopštava Glas koncila, i danas “svaka obitelj ima svoga sveca zaštitnika koga štuje na poseban način, te je to istinsko obiteljsko slavlje na koje dolaze prijatelji i rodbina."

Ovaj post je prosao nezapazen a govori jako mnogo.

 

[mišomor1]

Da je Hercegovina u Srednjem veku bila srpski etnicki prostor je najverovatnije po svim izvorima.

Odakle onda Hrvati u Hercegovini nek nam Hrvati objasne.

Evo ja ću pokušati objasniti.

Najprije pohvale srpskim historiografima profesionalcima i amaterima na ovoj temi na prikupljanju ogromnog broja podataka i dokaza. Ne znam koliko su svi ti izvori pouzdani ali, evo ja kao dalmatinski Hrvat, sve vam vjerujem. Jer vjerovao ili nevjerovao, isto nam se piše, i nama i vama.

A sad vrlo jednostavan odgovor:

Kako se u stara vremena zauzimao neki prostor naseljen drugim narodom? Vrlo jednostavno: zauzmeš teritorij, osvojiš njihove žene, a ono što se ne pokori, protjeraš.i... tvoje je.
Evo vam nedavni primjer Knina. Otiđite tamo i uočite mnogobrojnu djecu i omladinu na njegovim ulicama. (Knin je po dobnoj strukturi drugi najmlađi grad u Hrvatskoj). Sve su to rođeni Kninjani, a nakon nekog vremena, tamošnji ljudi će se jedva i sjećati negovih prijašnjih stanovnika.
Takav scenarij smo mi stoljećima trpili od Turaka (i tako gubili hrvatske etničke teritorije), ali njihovim slabljenjem, stvari su krenule u drugom smjeru. Možda neće proći mnogo vremena kad ćete se početi čuditi od kud Hrvati u Drvaru, da ne kažem sad neki drastičniji primjer.

 

[Zarathustra]

Pokatoličene srpske porodice u Hercegovini

28.03.2006. # 00:00 U istoriografiji Srba ne postoji konkretno istraživanje i opis verskog konvertiranja, a o čemu bi u svakom slučaju morala da se piše ozbiljna studija. Do danas ni u okviru jednog istorijskog instituta nismo imali projekat koji bi se na najozbiljniji način bavio ovom problematikom. Nikakvo izvinjenje u ovom slučaju se ne može primiti. Slobodni smo da zaključimo kako je velika sramota što se ovakve studije ne pišu jer je problem verskog konvertiranja drugi najbitniji problem na srpskom etničkom prostoru.
Drugo, situacija nije baš tako jadna kao što bi neko rekao, jer ima dosta građe o ovoj temi, tako da se zahtevaju samo slobodne ruke. O, kakav bi jad bio da te građe nema. Ona je na sve strane razasuta. Potrebno je više ljudi uključiti u ovaj posao. Ovako oni koji se ovlaš dotiču ove teme rade nepovezano, bez zajedničkog programa, i toliko istraživanja nisu kompaktna. No toliko o tome, a pametni neka se zamisle i najzad pokrenu da poprave stanje po ovom pitanju.
Ovde je opet u pitanju jedan kratak prilog, jedan fragment o pokatoličavanju Srba, ovaj put na području Hercegovine. Prilog je sačinjen na osnovu etnografskih istraživanja Jefta Dedijera(1) i Maria Petrića(2). Za prvog svi znamo a drugi je Xrvat iz Xercegovine. Njihova istraživanja obilato je iskoristio Risto Milićević u pisanju svoje knjige Hercegovačka prezimena, Beograd, 2005.
Mada je jasno da su svi stanovnici Xercegovine Srbi, mi smo ovde markirali samo one hercegovačke katoličke porodice koje su po sopstvenom priznavanju svetkovale slavu. Takođe, ustručavali smo se da markiramo one katolike kod kojih se ne zna za njihovu bivšu slavu, ali je očigledno da njihovo prezime danas nose u ogromnoj većini samo pravoslavni Srbi. Npr. Šutonja, porodica koja je nastanjena oko Bileće i slavi Đurđevdan. Iako njih ima katolika kod Stoca, baš zbog toga što se ne spominje njihova slava mi ih nismo markirali, a naravno zaključak neka svako izvede za sebe. Itd.


ANIĆ, nastanjeni u Jarama i Biogracima (Široki Brijeg). Slavili su Veliku Gospojinu.
BABIĆ, nastanjeni u: 1. u Aladinićima (Stolac), prethodno u Čavšu (Popovo), Slavili Nikoljdan. 2. u Trebimlju, prethodno u Dubravi (Stolac), Slavili Nikoljdan. 3. u Trijebnju, prethodno u Jablanici. Slavili Đurđevdan
BRAJKOVIĆ, nastanjeni u Klepcima (Čapljina) Slavili su Tomindan
BUBALO, nastanjeni u: Radišićima i Xumcu (Ljubuški), Turčinovićima (Široki Brijeg), Trebižatu (Čapljina), Mostar. Starinom su iz Xumca. Slavili su Nikoljdan do 1880. god.
BUDIMIĆ, nastanjeni u Jarama (Široki Brijeg). Po Jeftu Dedijeru, starinom su iz Donjeg Vakufa. Slavili su Malu Gospojinu. Po Mariu Petriću, Budimiću ne znaju svoje poreklo.
BUXAČ, nastanjeni u Jarama (Široki Brijeg). Starinom su iz Tihaljine (Ljubuški). Ima ih i u Mostaru i Konjicu. Slavili su Nikoljdan.
BUKVIĆ, nastanjeni u Ravnom (Popovo). Većina su pravoslavni Srbi koji slave Jovanjdan. Bukvići katolici u Ravnom ne znaju da li su u srodstvu sa pravoslavnim Bukvićima, ali ih pravoslavni Bukvići smatraju svojim rodom.
BURIĆ, nastanjeni u u Ravnom i Kotezima (Popovo). Starinom su od Matkovića iz Bjelopavlića u Crnoj gori. Ranije su se zvali Andrijaševići i Matkovići. Slavili su Nikoljdan.
CELIĆ, nastanjeni u Dužicama (Široki Brijeg). Potiču od Knezovića koji su slavili Ivanjdan.
CMILjANIĆ, nastanjeni u Krivodolu (Mostar). Radnije su se zvali Radojli. Slavili su Nikoljdan.
CURIĆ, nastanjeni u Veljoj Međi (Popovo). Jedan deo se odselio u Slivno i Gluminu. Slavili su Nikoljdan.
ČOKLjAT, nastanjeni u Ravnom, Trnčini i Dolu (Popovo). Ranije su se zvali Đurići i slavili su Mitrovdan.
ČOLAK, nastanjeni na području više sela oko Širokog Brijega. Za Čolake iz sela Rasno tvrdi se da su poreklom od Knina, da su se izbegavši iz Knina zbog Turaka nastanili u Gabeli. Radnije su se zvali Ivkovići i slavili su Ilindan. Za Čolake iz Smokinja (Rasno) tvrdi se da su poreklom iz Opuzena, a da su se u Smokinje doselili iz Gabele. Slavili su takođe Ilindan.
ČOVIĆ, nastanjeni u Ljutom Docu i Bilušinama (Široki Brijeg). Starinom su od Nikolića i slavili su Petrovdan.
ĆORAK, nastanjeni u Trnčini i Kotezima (Popovo). Slavili su Nikoljdan.
ĆORIĆ, nastanjeni su na području Ljubuškog, Širokog Brijega, Mostara. Za Ćoriće iz Selišta (Široki Brijeg) zna se da su se doselili iz Tihaljine gde su se zvali Buljani i slavili Petrovdan.
DADIĆ, nastanjeni u Belenićima (Popovo) i Počitelju (Čapljina). U Počitelj su došli iz Popova. Slavili su Tomindan.
DAMJANOVIĆ, 1. Ljuti Do (Široki Brijeg). Potiču od pravoslavnih Simića i slavili su Nikoljdan. 2. Biograci (Široki Brijeg). Potiču od Kreca iz Opuzena. Slavili su Ilindan.
DANIČIĆ, nastanjeni u Radetićima (Čarići, Neum). Starinom su od Senja i slavili su Đurđevdan.
DELIĆ, nastanjeni u Krivodolu (Mostar) u koji su došli iz Čitluka, i Jasenici (Biišće) u koju su se doselili iz Krivodola. Slavili su Petrovdan.
DOLINA, nastanjeni u Golubincu i Orašju (Popovo). Slavili su Martindan a sada Nikoljdan.
DONKIĆ, nastanjeni u Klepcima i Trebižatu (Čapljina), Čulima (Mostar) i Čitluku (Posušje). Starinom su iz Broćna, odakle su se doselili u Klepce. U Trebižat su došli iz Selina kod Mosora a u Čitluk iz Trebižata. Slavili su Nikoljdan.
DRAŠKIĆ, nastanjeni u Izbričnom i Britvici (Široki Brijeg). Slavili su Nikoljdan.
DUBELj, nastanjeni u Belenićima i Kijev Dolu (Popovo). Starinom su iz Crne Gore, prezivali su se Raićević i slavili Mratindan.
DžAJKIĆ, nastanjeni u Izbičnom (Široki Brijeg). Starinom su iz Vrlike u Dalmaciji. Ranije su se prezivali Rkaći i živeli na području sela Pribinovići. Slavili su Đurđevdan.
DžAMARIJA, nastanjeni u Trnčini (Popovo). Poreklom su iz Crne Gore Slavili su Nikoljdan.
DžAMONjA, nastanjeni u Belenićima (Popovo) i Prozoru. Džamonje iz Belenića slavili su Tomindan. Ne zna se pouzdano od koga potiču Belenići iz Prozora.
DžONO, nastanjeni u Pripratnici i u Xutovu (Neum). U Pripratnicu su se doselili iz Riđana u Crnoj Gori, a u Xutovo iz Pripratnice. Slavili su Svetog Mihovila.
ĐOLO, nastanjeni u Biogracima (Široki Brijeg). Potiču od Damjanovića iz Ljutog Doca. Slavili su Nikoljdan.
ĐURASOVIĆ, nastanjeni u Trnčini i u Kotezima (Popovo). Slavili su Nikoljdan.
EREŠ, nastanjeni u Radišićima, Proboju, Xumcu, Studencima (Ljubuški) i Sretnici (Mostar). Slavili su Malu Gospojinu.
FRANIĆI, nastanjeni u Trebimlji (Popovo). Potiču od Žilića iz Riđana iz Crne Gore. Izgleda da su jedan rod sa pravoslavnim Batinićima iz Čvaljine (Popovo).
GABRIĆ, nastanjeni u Selištu (Mostar). Doselili su se iz Župe u Dalmaciji, a bili su nastanjeni i u Grljevićima (Ljubuški) Zvali su se Markovljani a slavili su Nikoljdan.
GAGRO, nastanjeni u Xodbini (Mostar) i Jarama (Široki Brijeg). Slavili su Ilindan.
GALIĆ, nastanjeni na širem području zapadne Xercegovine ali nisu od istog roda. Galići iz Domonovića poreklom iz Ošljena kod Opuzena i slavili su Svisvete, tj. Mratindan.
GAVRAN, nastanjeni u selima oko Ljubuškog. Gavrani iz okoline Trebinja su poreklom iz Dalmacije i slavili su Mratindan. Ne zna se da li su u rodu sa Gavranima iz zapadne Xercegovine.
GILjE, nastanjeni u Jarama (Široki Brijeg). Slavili su Petrovdan.
GLAVINIĆ, nastanjeni su Babin Dolu i Moševićima (Neum). Slavili su Mratindan.
GOLIĆ, živeli u Orašju (Popovo). Starinom su Lonci iz Trnčine. Za vreme Drugog Svetskog rata iselili su se u Slano poviše Dubrovnika. Slavili su Nikoljdan.
GOLUŽA, nastanjeni u Opličićima (Čapljina), Trijebnju i Pješivcu. Slavili su Nikoljdan.
GRBAVAC, nastanjeni u Grabu, Vitini i Šipovači (Ljubuški). Pretpostavlja se da su bili pravoslavne vere, jer po Dedijeru Grbavci su pričali da su poreklom od „Stipana Visokog“ i da su rod sa kućom Petrovića iz Crne Gore.
GRBEŠA, nastanjeni u Orašcu, Kovačevu Polju i Maglicama (Prozor) Čapljina. Potiču od Pinjuha iz zapadne Xercegovine koji su opet poreklom iz Dalmacije. Zvali su se Medić i slavili Nikoljdan.
GRLE, nastanjeni u Bilišićima (Široki Brijeg). Zvali su se Predići i slavili Nikoljdan.
GROZDIĆ, nastanjeni u Orašcu (Prozor). Nekada su se zvali Bogdan. Slavili su Petrovdan ili Nikoljdan.
GRUSIN, nastanjeni u Bilišićima (Široki Brijeg). Starinom su iz Dalmacije. Slavili su Tomindan.
GUGUĆ, nastanjeni u Uzarićima (Široki Brijeg). Ranije su se zvali Lasić koji su slavili Petrovdan.
GUSLIĆ, nastanjeni u Jarama (Široki Brijeg). Slavili su Petrovdan.
GUSTIN, nastanjeni u Aladinićima (Dubrave, Stolac) i Donji Zelenikovac (Neum). Poreklom su iz Popova. Zvali su se Benderi i slavili su Nikoljdan.

 

[Zarathustra]

HRKAČ, nastanjeni u više sela zapadne Xercegovine. Za Xrkače u Pribinovićima (Široki Brijeg) tvrdi se da su starosedeoci koji su se doselili iz Vrlike u Dalmaciji. Zvali su se Vrljičani ili Vrlići. Slavili su Đurđevdan.

IVANKOVIĆ, nastanjeni na širem području Širokog Brijega. Ne pripadju istom rodu. Za Ivankoviće u Čerigaju se smatra da su iz Mamića, da su se zvali Bilić te da su slavili Nikoljdan.

JARAK, nastanjeni u Cicrini, Trebimlje (Popovo), Dračevica (Mostar) i Počitelj (Čapljina). Svi su poreklom iz Trebimlja. Slavili su Nikoljdan.

JELIĆ, nastanjeni u Xumcu (Ljubuški), Bilušinama i Pribinovićima (Široki Brijeg) Rodom su iz Imotskom, zvali su se Nikolići i slavili su Đurđevdan.

JURILj, nastanjeni u Jarama i Turčinovićima (Široki Brijeg). Jurilji u Jarama su slavili Nikoljdan, a iz Turčinovića Đurđevdan.

JURKOVIĆ, nastanjeni u Klepcima i Gabeli (Čapljina), Vitini (Ljubuški) i Donjem Xrasnu (Neum). Slavili su Nikoljdan. Nije pouzdano da li su Jurkovići iz Ljubuškog su rodu sa ostalima.

KALAUZ, nastanjeni u Gornjem Zelenikovcu (Neum). Slavili su Šćepandan.

KALj, živeli su u Kaluđerovićima (Šuma Trebinjska). Potiču od stare porodice Radulović iz istog sela. Slavili su Jovanjdan.

KATIĆ, nastanjeni u Prenju i Aladinićima (Stolac), Moševićima, Xotnju i Broćancu (Neum). Ima ih i u Domonovićima kod Čapljine a takođe i Kleku kod Neuma. Svi potiču od Curića iz Popova koji su slavili Nikoljdan.

KATUŠIĆ, nastanjeni u Biogracima (Široki Brijeg). Poreklom su iz Crvenog Grma (Ljubuški). Ranije su se zvali Matići. Po Dedijeru zvali su se Miljuškovići i slavili Ilindan.

KEČI, nastanjeni u Opličićima kod Čapljine. Slavili su Nikoljdan.

KNEZOVIĆ, nastanjeni u Radišićima (Ljubuški), Ljutom Docu, Dužicama i Smokinju (Široki Brijeg) i Gorici kod Stoca. Slavili su Ivanjdan.

KOJIĆ, nastanjeni u Orahovom dolu i Ravnom (Popovo). Slavili su Mitrovdan.

KONjEVOD, nastanjeni u Xutovu i Burmazima (Neum). Starinom su iz Crne Gore pa se samim tim pretpostavlja da su bili pravoslavni.

KORDA, nastanjeni u Klobuku, Tihaljini i Grljevićima (Ljubuški). Korde su takođe nastanjene i u Popovu gde su slavili Mitrovdan. Ne zna se da li su u rodu sa Kordama iz zapadne Xercegovine.

KORDIĆ, nastanjeni u Xumilišanima i Sretnici (Mostar). Kordići iz Sretnice su ranije živeli u Trebižatu (Čapljina). Ranije su se zvali Kolaši i slavili su Petrovdan.

KOVAČIĆ, nastanjeni u Turčinovićima (Široki Brijeg). Starinom su iz Imotskog. Tamo su se zvali Ivići i slavili su Ilindan.

KRALjEVIĆ, široko rasprostranjen rod u zapadnoj Xercegovini. Za Kraljeviće iz Mokrog (Široki Brijeg) koji se prvi put spominju 1743 godine Dedijer kaže da su se doselili iz Imotskog. Tamo su se zvali Andrići i slavili su Đurđevdan.

KREČAK, nastanjeni u Zavali i Belenićima (Popovo). Ranije su se zvali Radanovići i slavili su Tomindan.

KRMEK, nastanjeni u Gornjem i Donjem Drijenu (Xutovo, Neum). U ova sela Krmeci su doselili iz Xrasna. Ranije su se zvali Maslaći i slavili su Trifundan.

KUKRIKA, nastanjeni u Kotezima (Popovo). Starinom su Dobroslavići s Trebimlje u Popovu. Slavili su Nikoljdan.

KULAŠ, nastanjeni u Ruštima (Nevesinje), Trnčini i Cicrini (Popovo). U Rušta su se doselili iz Rotimlje (Stolac). Kulaši iz Trnčine su slavili Nikoljdan, a Kulaši iz Cicrine Šimundan.

KUSIĆ, nastanjeni u Čulama (Mostar) Potiču od Stipanovića iz Čula u Duvnu. Slavili su Đurđevdan.

KUTLE, nastanjeni u Jarama, Buhavčevini i Pribinovićima (Široki Brijeg). Rodom su iz Dalmacije. Zvali su se Vojvodići i slavili su Nikoljdan.

KVESIĆ, široko zastupljeni na području sela oko Širokog Brijega. Kvesići iz Biograca su iz Mokrog i slavili su Nikoljdan. Kvesići iz Marasovca su slavili Malo Gospojinu, a Kvesići iz Smokinja potiču od pravoslavnih Ivanovića sa Kosova u Dalmaciji i slavili su Đurđevdan.

LAKIĆ, nastanjeni u Veljoj Međi i Trebimlji (Popovo). Slavili su Nikoljdan.

LASIĆ, nastanjeni u Ljutom Docu, Jarama i Uzarićima (Široki Brijeg). Ima ih i u Gornjim Višnjanima (Prozor). Slavili su Petrovdan.

LAZAREVIĆ, nastanjeni u Xotnju (Neum). Ranije su živeli u Prapratnici i zvali se Janjići. Janjići na području Xercegovine su slavili su Đurđevdan i Aranđelovdan.

LETO, nastanjeni u Zavali (Popovo) i Ljutom Docu (Široki Brijeg) U Zavali su se ranije zvali Palamete. U Ljutom Docu Lete potiču od Raške Gore. Slavili su Ilindan.

LONČAR, nastanjeni u Veljacima (Ljubuški), Ljutom Docu, Gostuši i Donjem Gradcu (Široki Brijeg), Jasenici (Mostar), Rami i Ustirami (Prozor) i u Prozoru. Za Lončare u Bilišinama (starom delu Ljutog Doca) kaže se da su se zvali Stipići i slavili su Markovdan.

LOVRIĆ, nastanjeni u Dužicama, Uzarićima, Privalju i Smokinju, a nekada su živeli i u Čerigaju (Široki Brijeg). Za Lovriće u Smokinju se zna da su od Kuriljija koji su starinom od Vrgorca i da su slavili Ilindan.

LOVRO, nastanenji u Gornjem Xrasnu (Neum). Po Dedijeru Lovre potiču od Maslaća. Maslaći su starinom iz Riđana iz Crne Gore i slavili su Đurđevdan.

LUBURIĆ, drobnjačko pleme rašireno po Xercegovini. Pravoslavni i dalje slave Nikoljdan a katolici su prestali. Ima ih u Radišićima (Ljubuški)

LUČIĆ, nastanjeni u Golubincu i Ravnom (Popovo). Proslapu i Donjim višnjanima (Prozor). U Golubincu su od Benića. U Ravno su došli iz Imotića-Trnove u Dalmaciji. Po jednima im je staro prezime Gnjatići a po drugima Miloševići. Slavili su Mitrovdan.

LUKA, nastanjeni u Smokinju (Rasno, Široki Brijeg) i Ledincu (Mostar). Starinom su iz Dalmacije. Zvali su se Marušići i slavili su Ilindan.

LjEVAK, nastanjeni su u Ravnom i Trnčini (Popovo). Slavili su Mitrovdan.

LjUBIĆ, nastanjeni u Biogracima, Gornjem Crnču, Jarama, Ladini, Ljubotiću, Ljutom Docu i Uzarićima (Široki Brijeg), Varvari, Krančićima i Ljubuncima (Prozor). Za Ljubiće iz Biograca se zna da su slavili Petrovdan i da su se doselili s Vlasnika. Ljubići iz Jara su slavili Ličindan.

MARČINKO, nastanjeni u Glumini (Neum). Potiču iz Popova. Pretpostavlja se da su kao i ostali Popovljani (ne svi) vremenom prevođeni u rimokatolicizam.

MANDIĆ, nastanjeni na području Širokog Brijega i Prozora. Za sebe su govorili da potiču od sestre hajudka Mijata Tomića. Oni iz Biograca (Široki Brijeg) slavili su Đurđevdan. Nisu svi istoga roda.

MANDžO, nastanjeni u Podgorju (Mostar). Ranije su se zvali Vukoji. Slavili su Nikoljdan.

MARKOVIĆ, nastanjeni u Aladinićima i Trijebnju (Stolac), Klepcima (Čapljina) i Xumcu (Ljubuški). Svi su slavili Đurđevdan.

MARUŠIĆ, nastanjeni u Biogracima, Dobriču, Gornjim Dobrkovićima, Kočerinu, Ljutom Docu, Pribinovićima, Trnu i Žvatiću (Široki Brijeg). Poreklom su iz Dalmacije i slavili su Ilindan.

MASLAĆ, nastanjeni u Aladinićima (Stolac), boruti, Sjekosama i Četoljubu (Donje Xrasno, Neum). Poreklom su iz Riđana iz Crne Gore. Slavili su Đurđevdan.

MATIĆ, nastanjeni u Dubljanima i Krtnju (Popovo), Prapratnici, Gornjem Zelenikovcu, Broćancu, Xutovu i Xrasnu (Neum), Trijebnju, rječicama i bjelojevićima (Stolac), Klepcima (Čapljina), vitini u Veljacima (Ljubuški). Svi Matići iz Dubljana bili su pravoslavni pre nego što su pokatoličeni i slavili su Malu Gospojinu. Matići koji su se iz Dubljana odselili u Slavoniju slavili su Matijevdan. U Klepce Matići su se doselili iz Xrasna i slavili su Šćepandan.

MATIJIĆ, nastanjeni u Ravnom i Trnčini (Popovo). Istog su roda. Slavili su Mitrovdan.

MATUŠKO, nastanjeni u Moševićima i Dužima (Neum). Slavili su Mratindan.

MENALA, nastanjeni u Cerovoj, Kolojanju i Cerovu (Donje Xrasno, Neum). Istog su roda. Slavili su Nikoljdan.

MERDžAN, nastanjeni u Veljoj Međi (Popovo), Donjem Xrasnu (Neum) i Gabeli. Slavili su Nikoljdan.

MIXAILOVIĆ, nastanjeni u Dubljanima (Popovo). Svi Mihailovići katolici iz Popova su izbegli 1941 godine a slavili su Malu Gospojinu.

MIJATOVIĆ, nastanjeni u Počitelju i Domanovićima. Starinom su iz Popova. Slavili su Mratindan.

MIKULIĆ, nastanjeni na području Širokog Brijega, Ljubuškog i Mostara. Dedijer tvrdi da su poreklom iz Vrgorca u Dalmaciji i da su se doselili u Xercegovinu za vreme Xercega Stjepana. Za Mikuliće iz okoline Mostara tvrdi da su slavili Nikoljdan.

MILANOVIĆ, nastanjeni u Aladinićima (Dubrave, Stolac). Zovu ih i Keči. Slavili su Nikoljdan.

MILAS, nastanjeni u Xumcu (Ljubuški). Doselili se u Xumac iz Tihaljine (Grude). Slavili su Nikoljdan.

MILIĆ, nastanjeni u Trebimlji (Popovo). Potiču od pravoslavnih Milića iz Veličana (Popovo).

MIŠKOVIĆ, nastanjeni u Dužima (Neum). Priča se da im je predak bežao pred uskocima iz Senja. Slavili su Miholjdan.

MRVALj, nastanjeni u Višićima i Gorici (Čapljina). Poreklom su od pravoslavnih Mrvaljevića u Crnoj Gori.

MUSA, nastanjeni u Prebinovićima, Čerigaju, Privlju, Rasnu, Smokinju, Dužicama i Kočerinu (Široki Brijeg). Za Muse iz Prebinovića tvrdi se da su se ranije zvali Sliškovići i slavili Đurđevdan. A za Muse iz Kosmaja da su poreklom od Imotskog i da su slavili Ilindan.

 

[Zarathustra]

NAKIĆ, nastanjeni u Uzarićima, Donjem Crnču i Dubokom Mokrom (Široki Brijeg). Svi su poreklom iz Broćna i slavili su Šćepandan.

NIKOLIĆ, nastanjeni u Orašcu, Proslapu, Rumbocima i Slatini (Prozor), Doljanima (Jablanica), Domanovićima (Čapljina) i u Dužicama (Široki Brijeg). Nisu svi istoga roda. Jedino se pouzdano može reći za Nikoliće iz Dužica da su se doselili iz Stona 1800 godine, da su se zvali Mikulići i da su slavili Đurđevdan.

NOGULICA, nastanjeni u Domanovićima (Čapljina). Starinom su iz Popova. Slavili su Nikoljdan.

NONKOVIĆ, nastanjeni u Prapratnici (Neum). Doselili se iz Xutova oko 1880 godine. Ranije su slavili Svetoga Luku, a potom Svetoga Mihovila (Mihajla).

OBAD, nastanjeni u Prapratnici (Xutovo, Neum). Poreklom su iz Riđana u Crnog Gori. Zvali su se Miloševići, a zatim Bronzići. Nesumnjivo su bili pravoslavni.

OBERAN, nastanjeni u Veljoj Međi (Popovo). Potiču od Bogdana iz istoga sela. Jedno su bratstvo sa Sokolima i Vukasima. Slavili su Nikoljdan.

OBRADOVIĆ, nastanjeni u Aladinićima, Trijebnju, Bjelojevićima, donjem Poplatu (Stolac) i u donjem Xrasnu (Neum). Slavili su Lučindan.

PALAMETA, nastanjene u Čavšu (Popovo) i Mišljenu (Ljubinje). Potiču od Dobralovića, slavili su Mitrovdan.

PAPAC, nastanjeni u Gornjem Xrasnu (Neum), Burmazima (Stolac). Klečku (Dabar) i u Pocrnju (Ljubinje). Starinom su iz Riđana u Crnoj Gori. Slavili su Nikoljdan.

PARADžIK, nastanjeni u Vitini i Xumcu (Ljubuški) i u Ljutom Docu (Široki Brijeg). Slavili su Malu Gospojinu.

PAVKOVIĆ, nastanjeni oko Širokog Brijega, Posušja i Prozora. Starosedeoci su i Zazvoniku (Široki Brijeg) odakle su se raseljavali u ostala mesta. Slavili su Đurđevdan.

PEKIĆ, nastanjeni u Trnčini (Popovo). Potiču od Radića iz istoga sela koji su slavili Nikoljdan.

PENAVA, nastanjeni u Opličićima (Čapljina), Vitini (Ljubuški), Pribinovićima (Široki Brijeg), Maglicama i Kopčićima (Prozor). Nisu svi istoga roda. Za Penave iz Pribinovića se zna da su ranije živeli u Posušju i da su se zvali Xrkači, što nesumnjivo upućuje na njihovo pravoslavnu prošlost, s obzirom da je reč hrkač ili rkać pogrdan naziva za pravoslavnog čoveka.

PEKO, nastanjeni u Ljutom Docu (Široki Brijeg). Doselili su se iz Poljica u Dalmaciji i slavili su Nikoljdan.

PERIĆ, nastanjeni u Blagaju i Vranješevićima (Mostar), Prenju i Trijebnju (Stolac), Xrasnom (Neum), Klobuku (Ljubuškom), u Proslapu i Jaklićima (Prozor). Nisu od istoga roda. Perići iz Vranješevića su poreklom iz Trijebnja koji su slavili Nikoljdan.

PETROVIĆ, nastanjeni u Vrpolju (Rakitino, Posušje), Veljacima i Klobuku (Ljubuški). Poreklom su od negde iz istočne Xercegovine, smatra se da su se zvali Vukovići i da su katoličanstvo primili u Klobuku gde su prozvani Vukojevići.

PIJEVIĆ, nastanjeni u Trebimnji (Popovo) i Batkovićima (Stolac). Starinom su iz Riđana u Crnoj Gori. Zvali su se Žilići ili Krvavci. Očigledno je da su bili pravoslavni kao i svo stanovništvo koje se iz Crne Gore spustilo u Popovo Polje.

PINjUX, nastanjeni na području Širokog Brijega. Sporno je odakle su jer su tvrdnje raznih etnografa protivrečne. Prema jednom mišljenju doselili su se iz Dalmacije gde su se zvali Medići, a po drugoj pretpostavci doselili su se iz Klobuka (Ljubuški) gde su slavili Nikoljdan.

PLANINIĆ, nastanjeni u Bilušinama (Široki Brijeg). Slavili su Petrovdan.

PRCE, nastanjeni u Opličićima (Čapljina) i Prhinju (Popovo). Ima ih i u Stocu. Slavili su Nikoljdan.

PRČAK, nastanjeni u Aladinićima (Stolac), Donjem Xrasnu i Xotnju (Neum). Za Prčke u Xotnju se zna da su promenili prezime u Pavlović i da su slavili Nikoljdan.

PRIVIŠIĆ, nastanjeni u Xutovu (Neum). Starinom su iz Riđana u Crnoj Gori. Slavili su Ličindan.

PRKAČIN, nastanjeni u Trebimnji (Popovo). Ranije su se zvali Nikolići. U Trebimlju su se spustili iz Prnjavora u Bosni oko 1700. godine. Po drugom svedočanstvu potiču iz Crne Gore i slavili su Nikoljdan.

PRKUT, nastanjeni u Belenićima (Bobani), Dubljanima i Trnčini (Popovo). Nije pouzdano da li od istoga roda. Prkuti iz Dubljana su se doselili iz zaseoka Gajice kod Trnčine, slavili su Malu Gospojinu.

PRSKALO, nastanjeni u Bogodolu (Mostar) i Pribinovićima (Široki Brijeg). Starinom su iz Broćna gde su se zvali Jurići. Slavili su Tomindan.

PUPA, nastanjeni u Čvaljini i Cicrini (Popovo). Njapre su slavili Šimundan pa Nikoljdan.

PUŠIĆ, nastanjeni u Ljutom Docu (Široki Brijeg). Starosedeoci su i slavili su Đurđevdan.

PUŠTICA, nastanjeni u Pripratnici (Xutovo, Neum) i Biogracima. Po Dedijeru Puštice iz Biograca su poreklom iz Dalmacije gde su se zvali Perići i slavili Tomindan.

RADIĆ, ima ih širom Xercegovine i nisu istoga roda. Radići u selima Popovog Polja kao što su: Trnčine, Orahov Do. Clavili cy Nikoljdan.

RADOJEVIĆ, pravoslavna porodica iz Trebinja. Pominje se još 1280 godine. U dokumentima Dubrovačkog arhiva s kraja 15 veka pominje se sluačj da je Radonja Radojević prešao u katoličku veru i dobio ime Marko. Radojevića katolika ima u Popovu. Sasvim je izvesno da su istog roda sa pravoslavnim Radojevićima.

RADULOVIĆ, nastanjeni u Kaluđerovićima (Šuma Trebinjska). Prezivali su se Vučetići i slavili Jovanjdan.

RAGUŽ, nastanjeni u Prenju i Bjelojevićima (Stolac), Pod Kukom u Donjem hrasnu i Xotnju (Neum), Bivoljem Brdu i Domanovićima (Čapljina), u Oblju (Borač). Nekada su bili nastanjeni i u Cicrini (Popovo). Poreklom su iz Stona. U Prenj i Xotanj su došli iz Kruševica kod Stoca, gdje su ranije živjeli. U Bjelojeviće su se doselili iz Gornjeg Xrasna. U Domanoviće im je došao predak s Bivoljeg Brda. Slavili su Nikoljdan.

RAIČ, nastanjeni u Počitelju, Opličićima, Klepcima, Dračevu, Dubravici (Čapljina), Ušću, Donjem Selu, Zagreblju (Drežnica, Mostar), Donjem Crnču (Široki Brijeg) i u Potklečanima (Rakitino). U sela oko Čapljine Raiči su se doselili iz Xutova. Njihovi srodnicu nastanjeni su i u Doljanima (Prozor). Imaju predanje po kome potiču iz Rijeke Crnojevića, da su se nazivali Lugonjići i slavili Lučindan.

RAMIĆ, nastanjeni u Dubokom Morkom (Široki Brijeg). Po Dedijeru doselili su se iz Gabele gde su se zvali Nikolići i slavili Nikoljdan.

ROMIĆ, nastanjeni u Poklečanima (Rakitina, Posušje). Potiču od pravoslavnih Vukadinovića iz Seonica u Duvnu.

ROZIĆ, nastanjeni u Sretnici i Selištu (Mostar), Ljutom Docu (Široki Brijeg) i Sovićima (Jablanica). Istog su roda. Potiču iz Vrgorca u Dalmaciji. Neki su slavili Nikoljdan a neki Petrovdan. Ima ih i u Mostari i Ljubuškom.

SESAR, nastanjeni u Kočerinu, Buhovu, Potraju i Podvranićima (Široki Brijeg). Radnije su se zvali Radmani i živeli na brdu Rujan. Pobegli su u Dalmaciju a kasnije se povratili te promenili prezime u Sesar što znači Cezar tj, Car – aluzija na Dalmaciju kao Cezarovu zemlju. Slavili su Lučindan.

SKARAMUCA, nastanjeni u više sela Popovog Polja. Potiču od Dobroslavića, roda koji puno razgranat u Popovom Polju. Slavili su Mitrovdan.

SKARIĆ, nastanjeni u Ravnom (Popovo). Potiču od Skaramuca. Takođe su slavili Mitrovdan.

 

[Zarathustra]

SKOKO, nastanjeni u Kosmaju, Rasnom i Uzarićima (Široki Brijeg), Radišićima, Grabu i Klobuku (Ljubuški). Za Skoke u Kosmaju Dedijer navodi da su doselili iz Graba kod Ljubuškog pre 150 godine, gde su živeli 20 godina. Vele da su bili pravoslavni i da su se pokatoličili za vrijeme Marije Terezije. Slavili su Ivanjdan..

SOKO, nastanjeni u Veljoj Međi i Trnčini (Povopo). Sokoli i Potiču od porodice Bogdan. Čine isti rod sa Oberanima i Vukasima u slavili su Nikoljdan. Sokoli u Trnčini su došli iz Velje Međe. Starinom su Bogdanovići i slavili su Nikoljdan. SOLDO, nastanjeni na širem području Širokog Brijega. Solda pravoslavnih ima u većem broju u istočnoj Xercegovini odakle su se šire raseljavali. Potiču od Kuča iz Crne Gore. Uglavnom je prezime stvarano po vojnoj službi koju su pojedini Xercegovci obavljali u mletačkoj armiji. Solde katolici sa područja Širokog Brijega vuku prezime upravo po jednom takvom čoveku koji se iz mletačke vojske vratio u Xercegovinu. Zaista je teško utvrditi pripadnost istom rodu svih Solda. Međutim, mi zadržavamo pravo da pretpostavljamo da su i Solde katolici Srbi vremenom pokatoličeni, s obzirom da na području Xercegovine nema drugog naroda osim Srba.

SOLDIĆ, nastanjen u Trebimnji (Popovo). Poreklom su od jednog soldata koji je davno pobegao iz Dalmacije, pa služio kod nekog gazde u Trebimlji. Soldići su slavili Nikoljdan.

SOPTA, nastanjeni u Dužicama, Rasnom i Smokinju (Široki Brijeg). Po Dedijeru Sopte su Softe i potiču od Marinovića iz Dalmacije te su slavili Nikoljdan.

STANKOVIĆ, nastanjeni u Trebimlji (Popovo). Doselili su se iz Crne Gore. Slavili su Nikoljdan.

SVRZE, nastanjeni u Knešpolju (Široki Brijeg). Sami za sebe tvrde da su poreklom iz Sarajeva i da su bili bogumili.

ŠAKIĆ, nastanjeni u Biogracima (Široki Brijeg). Ranije su se zvali Glibić i slavili su Nikoljdan.

ŠANTIĆ, nastanjeni u Donjem Crnču i Dužicama (Široki Brijeg). U Dužice su se doselili iz Stona 1800 godine. Slavili su Nikoljdan.

ŠANjE, nastanjeni u Trebimlji (Popovo). Poreklom su iz Riđana u Crnoj Gori. Slavili su Nikoljdan.

ŠIJAKOVIĆ, nastanjeni u Trebimlji (Popovo). Doselili su se iz Duži kod Neuma a potiču od Jaraka. Daljim poreklom su sa Kosova. Slavili su Nikoljdan.

ŠINDIK, nastanjeni u Gnojnicama (Bišće, Mostar). Doselili su se iz Popovo. Jedan Šindik se oženio katolkinjom, pa kad je umro udovica prevede decu na katoličanstvo.

ŠKROBO, nastanjeni u Dužicama, Smokinju i Kosmaju (Široki Brijeg), Radišićima, Grljevićima i Vitini (Ljubuški). Starinom su iz Vrgorca u Dalmaciji. Doselili su se u Dužica 1870 godine i slavili su Đurđevdan.

ŠOLA, nastanjeni u Podboru (Prozor). Bilo ih je i u Trnu (Široki Brijeg) Starinom su iz Makarske. U Trn se neki Šola doselio iz Županjca (Duvno). Deda mu je bio pravoslavne vere i slavio je Đurđevdan dok mu fratri ne zabraniše, kako tvrdi Dedijer.

ŠUTALO, nastanjeni u Bjelojevićima i trijebnju (Stolac). Domanovićima (Čapljina(, Dašnici, Svitavi i Brštanici (Donje Xrasno, Neum). Potiču iz Riđana u Crnoj Gori. Najpre su se nastanili negde u Dalmaciji pa je onda neki Šutalo pošao u najam u Xrasno kod Krešića te se oženi njihovom kćerkom i pokatoliči se. Slavili su Nikoljdan.

TERKEŠ, nastanjeni u Trebimlji (Popovo). Kasnije su se odselili u Ravnice kod Stoca. Slavili su Nikoljdan.

TOMAŠEVIĆ, (Tomaševići-Kukice) nastanjeni u Cicrini (Popovo). Dalekom starinom su iz Somine u Banjanima. Iz ovog kraja su došli u Čvaljinu. Iz Čvaljine je jedan došao u cicrinu zbog krvnine. Ranije su se zvali Paklarevići. Slavili su Šimundan.

TRKEŠ, nastanjeni u Ravnicama i Žegulji kod Stoca. Bilo ih je i u Trebimlji (Popovo) odakle im se predak preseli na Žegulju kod Stoca. Slavili su Nikoljdan.

UDžENIJA, nastanjeni u Trebimlji (Popovo). Doselili su se iz Surdana u Dalmaciji. Staro prezime im je bilo Drašković i slavili su Nikoljdan. Ima ih i u Svitavi (Čapljina).

VASILj, nastanjeni u Međugorju (Broćno, Čitluk) i Ljutom Docu (Široki Brijeg). U Ljuti Dolac su se doselili iz Međugorja. Slavili su Petrovdan.

VIDAČ, nastanjeni u Krivodolu i Podgorju (Mostar). U Krivodol su Vidačci doseljeni u iz Xamzića (Čitluk). Tamo su se zvali Matići i slavili su Nikoljdan. U Podgorje su došli iz Krivodola. Slavili su Mitrovdan.

VRANČIĆ, nastanjeni u Ljutom Docu (Široki Brijeg). Prema Dedijeru slavili su Petrovdan.

VREPAC, nastanjeni u Čulama (Mostar). Doselili su se iz Trebižata kod Čapljine gde su se zvali Lišani i slavili Nikoljdan.

VUČINA, nastanjeni u Trijebnju (Dubrave, Stolac) i Buni kod Mostara. U Trijebanj su doselili oko 1700 godine iz Dalmacije a u Bunu su došli iz Trijebnja. Slavili su Nikoljdan.

VUKORJEP, nastanjeni u Xutovu (Neum). Poreklom su od pravoslavne porodice Savić iz Postoljana u Nevesinju odakle su se doselili u Xutovo. Slavili su Nikoljdan.

VULETIĆ, nastanjeni na području Čapljine, Stoca, Širokog Brijega, Popova i Ljubuškog. Potiču iz Crne Gore.

ZEKO, nastanjeni u Belenićima (Popovo). Slavili su kao i svi katolici u Belenićima Tomindan.

ZELENIKA, nastanjenu u više sela Širokog Brijega odakle su se raseljavali širom Xercegovine, u Prozor pre svega.. Potiču iz Xerceg Novog. Zelenike u Jarama slavili su Nikoljdan a u Zazvoniku Petrovdan.

ZLOJIĆ, ima ih doseljenih kod Metkovića, gde su sa islama prešli na katolicizam.

ZORAC, nastanjeni u Ravnom (Popovo). Slavili su Mitrovdan kao i svi katolici u Ravnom.

ŽARAK, nastanjeni u Čvaljini i Trnčini (Popovo). Žarci su pokatoličeni ogranak pravoslavnih Čihorića koji su u 14 veku živeli u Popovu. Slavili su Šimindan.

ŽERAVICA, bili su nastanjeni u Donjem Drijenu (Čarići, Neum). Odselili su se u Kotare u Dalmaciji, ima ih i oko Vrlike gde su pravoslavni. Ima ih i u Žumberku u Xrvatskoj. Vladislav Skarić smatra da su porekom od Banjana u Crnoj Gori. Ističe takođe mogućnost da su se doselili iz Popova zajedno sa pravoslavnim vladikom Savatijem što direktno ukazuje na njihovu pravoslavnu prošlost.

ŽILIĆ, nastanjeni u Aladinićima (Dubrave, Stolac), Sjekosama u Donjem Xrasnu (Neum), Gabeli (Čapljina). U Aladiniće su došli iz Boruta u Donjem Xrasnu oko 1860 godine, a u Sjekose iz Turkovića u Popovo oko 1800 godine. Slavili su Nikoljdan.

ŽUTAC, nastanjeni u Ravnom (Popovo). Potiču od Kojića iz Grabovog Dola koji su slavili Mitrovdan.

————–
1. Jevto Dedijer, Xercegovina: antropogeografske studije, „Veselin Masleša“, Sarajevo, 1991. Prvo izdanje izišlo je u okviru etnografskog zbornika Srpske akademije nauka 1909.
2. Marioa Petrić, Etnička prošlost stanovništva na području Lištice u zapadnoj Xercegovini, Glasnik Zemaljskog Muzeja BiX, E, NS, sv. XXIV/XXV, Sarajevo 1970.

priredio Tomica Kerčulj

 

[Zarathustra]

Ako imate još neke pouzdane primere prezimena sa dodatnim podacima,
molim vas da priložite kao dodatak studiji !

 

[frenčmen]

upravo si nabrojao 90% hercegovačkih prezimena. Mogu ti dati još onih 10% od sveukupnih pa da zaokružiš studiju jednom za svagda

 

[Zarathustra]

upravo si nabrojao 90% hercegovačkih prezimena. Mogu ti dati još onih 10% od sveukupnih pa da zaokružiš studiju jednom za svagda

Ma dobro to,
nego reci mi jesi li si prepoznao u nekom od navedenih prezimena ?

 

[matijakupa]

Ma dobro to,
nego reci mi jesi li si prepoznao u nekom od navedenih prezimena ?

jesam ja, i mogu ti sa sigurnošću reći da su od 1747. g u matičnim knjigama upisani kao Hrvati i katoloci....

s toga, sjedi drvo na drvo.....


edit:
sad malo bolje gledam, pa navodiš još Sopta, Prkačin, Sesar..... pa još Brajković, Katušić, Marčinko.... kad bih stavljao smajlije, sad bi tu bio onaj što lupa rukom i odvaljuje se od smijeha.....