Како је покатоличена Западна Херцеговина

[čvrsnica]

pa ja i jesam "sa druge strane Drine", ali one leve... i sto je najgore poreklom sam Hercegovac i jako dobro znam o cemu pricam. Znam poreklo brojnih porodica sadasnjih Hrvata i znam da su neki prelazili u katolicizam cak 1862. godine (obicno za vrecu brasna posto su bile gladne godine). Geneticki "na oko" nema uopste neke vidljive razlike. Moze se reci da su "istocni" nesto naprednijeg stasa i visine i to je osnovna razlika.
dijalekt ti i nije neka krucijalna razlika posto u Hercegovini imas kako ikavce tako i stokavce medju Hrvatima.
"kultura".... nemoj molim te o hrvatskoj "kulturi" iz Hercegovine....
To sto u poslednje vreme koristite vise neokroatizama od samih zagoraca nije dokaz vase osobnosti vec kompleksa proisteklog iz potrebe promene identiteta.

a velik si ero nema sta

kako ikavce tako stokavce

kulturu ŽIVOTA nisi ni zasluzi da ti pojasnjavam ERO

 

[Kor]

a velik si ero nema sta

kako ikavce tako stokavce

kulturu ŽIVOTA nisi ni zasluzi da ti pojasnjavam ERO

lingvistika mi nije specijalnost i svakome se desavaju lapsusi.

A sve ostalo stoji

P.S. najsmesniji su mi ljudi koji se hvataju gramatickih ili sintagmatickih gresaka na forumima i na taj nacin izbegavaju da pridu sustini samoga posta

 

[čvrsnica]

lingvistika mi nije specijalnost i svakome se desavaju lapsusi.

A sve ostalo stoji

P.S. najsmesniji su mi ljudi koji se hvataju gramatickih ili sintagmatickih gresaka na forumima i na taj nacin izbegavaju da pridu sustini samoga posta

bez uvrede ali sustina je samo poznavanje osnovnih lingvistickih pojmova,sto je glavni preduvjek ulaska u daljnju raspravu.
nazalost nisi se pokazao kompetentnim i prikazujes tipicnog zitelja srbije koji misli da sve zna,a u samom startu ispada da ne zna nista.

Bog

 

[Kor]

bez uvrede ali sustina je samo poznavanje osnovnih lingvistickih pojmova,sto je glavni preduvjek ulaska u daljnju raspravu.
nazalost nisi se pokazao kompetentnim i prikazujes tipicnog zitelja srbije koji misli da sve zna,a u samom startu ispada da ne zna nista.

Bog

Daleko je nama od hrvatske znanosti, povijesti, kulture i inteligencije. Ali sto je najzalosnije, i takvim zaostalim i glupim nam polazi za rukom da vas razbijamo po forumima iskljucivo putem argumenata za koje jedino covek koji ne zeli nista da zna moze da kaze da su nistavni.

Ako je za tebe znanje dijalekata vrh znanja tada, na zdravlje. To sto sam po lapsusu zamenio stokavski i ijekavski je mnogo minornije od onoga sto sam rekao a sto se tebi vidimo ne dopada.

Uvek se ljudi bez argumenata prihvataju necijih gresaka i na taj nacin skrecu razgovor sa sustine.

A sustina je ta da je mozda celih 90% stanovnika zapadne Hercegovine srpskog etnickog porekla. Moze se bez dvoumljenja reci da ste cistiji Srbi od dobrog dela Srba. Steta sto nemam na raspolaganju knjige koje sam citao pre mnogo godina i koje poimenice govore koje su porodice i kada prelazile u katolicizam, Desavalo se to cak i u kasnom XIX veku a ne nekih davnih-davnih godina.

Ali ajde... da te utesim.. postoje po Hercegvini i srpske porodice koje su nekada bile hrvatske. Doduse, mnogo ih je manji broj.

Tipicni zitelj Hrvatske (sa izuzetkom zagorja i Istre ne zna da je najverovatnije Srbin pa je opet ziv. A to je ipak mnogo veci lapsus od brljanja ijekavice i stokavice

 

[kaai79]

Ja mislim da se hrvati gorko kaju ,skoro sam procitao na nekom hrvatskom sajtu jedan je napisao .
Mnogo se kajemo evo srbi dajte nam kraisnike evo vam Hercegovci ,oni su izgleda tamo simbol za "proste i neradne ljude"koji dolaze u njiovu lepu kroaciju sa svojim nekulturnim ponasanjem.

 

[Milan BRN]

Ja mislim da se hrvati gorko kaju ,skoro sam procitao na nekom hrvatskom sajtu jedan je napisao .
Mnogo se kajemo evo srbi dajte nam kraisnike evo vam Hercegovci ,oni su izgleda tamo simbol za "proste i neradne ljude"koji dolaze u njiovu lepu kroaciju sa svojim nekulturnim ponasanjem.

Zašto Srbi imaju Rome, a Hrvati Hercegovce?
Srbi su prvi birali

 

[Lesandar]

Bog

Bez uvrede, ali bi i ti trebalo da se doškoluješ

Zagreb je bio dugo godina grad pod Austrijom i Austro-Ugarskom. Tu su bile austrijske upravne, vojne i djelomično industrijske strukture, a s njima i uticaj austrijske verzije njemačkog jezika.
Građjanski trgovci su se obraćali mušterijama arhaičnim austrijskim pozdravom:
"Mein Buecken," što je iskvarena verzija austrijskog njemačkog, koja se u Zagrebu čitala kao «Majn bokn» ili Moj naklon.
S vremenom, paralelno su se razvijale obje verzije tog pozdrava, ali i odzdrava, tako da se pojavljuje i skraćena verzija: «Bokn» ili Naklon. Od tog skraćenog «Bokn» nastao je tipično zagrebački pozdrav «BOK», sa kratkim "o" ili ponekad dvostrukim "o".

 

[Kor]

Bez uvrede, ali bi i ti trebalo da se doškoluješ

Zagreb je bio dugo godina grad pod Austrijom i Austro-Ugarskom. Tu su bile austrijske upravne, vojne i djelomično industrijske strukture, a s njima i uticaj austrijske verzije njemačkog jezika.
Građjanski trgovci su se obraćali mušterijama arhaičnim austrijskim pozdravom:
"Mein Buecken," što je iskvarena verzija austrijskog njemačkog, koja se u Zagrebu čitala kao «Majn bokn» ili Moj naklon.
S vremenom, paralelno su se razvijale obje verzije tog pozdrava, ali i odzdrava, tako da se pojavljuje i skraćena verzija: «Bokn» ili Naklon. Od tog skraćenog «Bokn» nastao je tipično zagrebački pozdrav «BOK», sa kratkim "o" ili ponekad dvostrukim "o".

To sam i ja primetio ali nisam hteo da klinom klin izbijam. Cvrsnica jos nije apsolvirao po pitanju hrvatstva pa mu se oprasta

 

[Lesandar]

To sam i ja primetio ali nisam hteo da klinom klin izbijam. Cvrsnica jos nije apsolvirao po pitanju hrvatstva pa mu se oprasta

misliš da su oni koji su "mein buecken" protumačili kao "bog", ustvari "Hrvati pripravnici" Bachelor Croat

 

[Kor]

...oni su izgleda tamo simbol za "proste i neradne ljude"koji dolaze u njiovu lepu kroaciju sa svojim nekulturnim ponasanjem.

Nisu bas prosti i neradni. Problem za domecilno stanovnistvo je taj da oni kada negde dodju automatski zauzimaju sve polozaje (slicno crnogorcima po Srbiji).
To je priroda brdjana u celom svetu.
Bas zbog te njihove probitacnosti i agresivnosti nisu omiljeni medju domorocima.

 

[Kor]

misliš da su oni koji su "mein buecken" protumačili kao "bog", ustvari "Hrvati pripravnici" Bachelor Croat

pa dobro...... iskolovace se oni za jedno 100 godina. I sada se naprimer u Mostaru moze cuto 10x vise neokroatizama nego recimo u Zagrebu.

Ali dobro..... za ove mi je vise-manje jasno...... alli kada cujem one marsovce iz Sarajeva (mali zeleni) kad oni pocnu da imitiraju uzgajivace cveca........ bas se lepo nasmejem

 

[čvrsnica]

Daleko je nama od hrvatske znanosti, povijesti, kulture i inteligencije. Ali sto je najzalosnije, i takvim zaostalim i glupim nam polazi za rukom da vas razbijamo po forumima iskljucivo putem argumenata za koje jedino covek koji ne zeli nista da zna moze da kaze da su nistavni.

Ako je za tebe znanje dijalekata vrh znanja tada, na zdravlje. To sto sam po lapsusu zamenio stokavski i ijekavski je mnogo minornije od onoga sto sam rekao a sto se tebi vidimo ne dopada.

Uvek se ljudi bez argumenata prihvataju necijih gresaka i na taj nacin skrecu razgovor sa sustine.

A sustina je ta da je mozda celih 90% stanovnika zapadne Hercegovine srpskog etnickog porekla. Moze se bez dvoumljenja reci da ste cistiji Srbi od dobrog dela Srba. Steta sto nemam na raspolaganju knjige koje sam citao pre mnogo godina i koje poimenice govore koje su porodice i kada prelazile u katolicizam, Desavalo se to cak i u kasnom XIX veku a ne nekih davnih-davnih godina.

Ali ajde... da te utesim.. postoje po Hercegvini i srpske porodice koje su nekada bile hrvatske. Doduse, mnogo ih je manji broj.

Tipicni zitelj Hrvatske (sa izuzetkom zagorja i Istre ne zna da je najverovatnije Srbin pa je opet ziv. A to je ipak mnogo veci lapsus od brljanja ijekavice i stokavice

srbi svi i svuda,idealan primjer nadobudnog pametnjakovića .... jos jedan u nizu odlicno podkovan znanstvenim pristupom materiji

za ovo podebljano

ajde sine prodaji burek,dosta si tijesta valjao po forumu,sramotis svoju zemlju

 

[čvrsnica]

a ti Lesi dobro si se oporavio od svoje milenijske tvrdnje o srbima levo i desno od duvna

ajde barem napreduje,istina sporo,ali nazire se pomak jer si opet sebi priznao jednu cinjenicu,hrvate u DUVNU a ono je gdje???

 

[Lesandar]

pa dobro...... iskolovace se oni za jedno 100 godina. I sada se naprimer u Mostaru moze cuto 10x vise neokroatizama nego recimo u Zagrebu.

U to ime , malo Čvrletovih "popevki" ( jel se ovako svira i kod čakavaca i kajkavaca?)

 

[čvrsnica]

U to ime , malo Čvrletovih "popevki" ( jel se ovako svira i kod čakavaca i kajkavaca?)

pobjeze hrabro,ne bore se tvoji zemljaci tako bratiću

 

[VasaLadački]

Tekst je carski!

 

[Kor]

srbi svi i svuda,idealan primjer nadobudnog pametnjakovića .... jos jedan u nizu odlicno podkovan znanstvenim pristupom materiji

za ovo podebljano

ajde sine prodaji burek,dosta si tijesta valjao po forumu,sramotis svoju zemlju

Cvrle, znam da ti to smeta, kao da ti vade zdrav zub. Ali, veruj mi, imao sam prilike da gledam tu knjigu koja je negde iz XIX veka i zao mi da covek koji je o tome jako mnogo znao nije vise medju zivima. Mene to tada nije posebno zanimalo tako da i nisam popamtio sve te podatke ali sam i sam bio iznenadjen sa svim. Najvise me je iznenadilo pokatolicaanje pravoslavaca u drugoj polovini XIX veka. Govorim o podrucju Hercegovine.

ja sam uveren da cika Mrki ima nesto konkretno na ovu temu, sa imenima i prezimenima.

Inace, iste podatke imas u Makarskoj biskupiji ali se od javnosti cuvaju k'o djavo od kriza

 

[Kor]

Ajde.. naslo se malo materijala........

Pokatoličene srpske porodice u Hercegovini

U istoriografiji Srba ne postoji konkretno istraživanje i opis verskog konvertiranja, a o čemu bi u svakom slučaju morala da se piše ozbiljna studija. Do danas ni u okviru jednog istorijskog instituta nismo imali projekat koji bi se na najozbiljniji način bavio ovom problematikom. Nikakvo izvinjenje u ovom slučaju se ne može primiti. Slobodni smo da zaključimo kako je velika sramota što se ovakve studije ne pišu jer je problem verskog konvertiranja drugi najbitniji problem na srpskom etničkom prostoru.

Drugo, situacija nije baš tako jadna kao što bi neko rekao, jer ima dosta građe o ovoj temi, tako da se zahtevaju samo slobodne ruke. O, kakav bi jad bio da te građe nema. Ona je na sve strane razasuta. Potrebno je više ljudi uključiti u ovaj posao. Ovako oni koji se ovlaš dotiču ove teme rade nepovezano, bez zajedničkog programa, i toliko istraživanja nisu kompaktna. No toliko o tome, a pametni neka se zamisle i najzad pokrenu da poprave stanje po ovom pitanju.

Ovde je opet u pitanju jedan kratak prilog, jedan fragment o pokatoličavanju Srba, ovaj put na području Hercegovine. Prilog je sačinjen na osnovu etnografskih istraživanja Jefta Dedijera(1) i Maria Petrića(2). Za prvog svi znamo a drugi je Hrvat iz Hercegovine. Njihova istraživanja obilato je iskoristio Risto Milićević u pisanju svoje knjige Hercegovačka prezimena, Beograd, 2005.

Mada je jasno da su svi stanovnici Hercegovine Srbi, mi smo ovde markirali samo one hercegovačke katoličke porodice koje su po sopstvenom priznavanju svetkovale slavu. Takođe, ustručavali smo se da markiramo one katolike kod kojih se ne zna za njihovu bivšu slavu, ali je očigledno da njihovo prezime danas nose u ogromnoj većini samo pravoslavni Srbi. Npr. Šutonja, porodica koja je nastanjena oko Bileće i slavi Đurđevdan. Iako njih ima katolika kod Stoca, baš zbog toga što se ne spominje njihova slava mi ih nismo markirali, a naravno zaključak neka svako izvede za sebe. Itd.

ANIĆ, nastanjeni u Jarama i Biogracima (Široki Brijeg). Slavili su Veliku Gospojinu.

BABIĆ, nastanjeni u: 1. u Aladinićima (Stolac), prethodno u Čavšu (Popovo), Slavili Nikoljdan. 2. u Trebimlju, prethodno u Dubravi (Stolac), Slavili Nikoljdan. 3. u Trijebnju, prethodno u Jablanici. Slavili Đurđevdan

BRAJKOVIĆ, nastanjeni u Klepcima (Čapljina) Slavili su Tomindan

BUBALO, nastanjeni u: Radišićima i Humcu (Ljubuški), Turčinovićima (Široki Brijeg), Trebižatu (Čapljina), Mostar. Starinom su iz Humca. Slavili su Nikoljdan do 1880. god.

BUDIMIĆ, nastanjeni u Jarama (Široki Brijeg). Po Jeftu Dedijeru, starinom su iz Donjeg Vakufa. Slavili su Malu Gospojinu. Po Mariu Petriću, Budimiću ne znaju svoje poreklo.

BUHAČ, nastanjeni u Jarama (Široki Brijeg). Starinom su iz Tihaljine (Ljubuški). Ima ih i u Mostaru i Konjicu. Slavili su Nikoljdan.

BUKVIĆ, nastanjeni u Ravnom (Popovo). Većina su pravoslavni Srbi koji slave Jovanjdan. Bukvići katolici u Ravnom ne znaju da li su u srodstvu sa pravoslavnim Bukvićima, ali ih pravoslavni Bukvići smatraju svojim rodom.

BURIĆ, nastanjeni u u Ravnom i Kotezima (Popovo). Starinom su od Matkovića iz Bjelopavlića u Crnoj gori. Ranije su se zvali Andrijaševići i Matkovići. Slavili su Nikoljdan.

CELIĆ, nastanjeni u Dužicama (Široki Brijeg). Potiču od Knezovića koji su slavili Ivanjdan.

CMILjANIĆ, nastanjeni u Krivodolu (Mostar). Radnije su se zvali Radojli. Slavili su Nikoljdan.

CURIĆ, nastanjeni u Veljoj Međi (Popovo). Jedan deo se odselio u Slivno i Gluminu. Slavili su Nikoljdan.

ČOKLjAT, nastanjeni u Ravnom, Trnčini i Dolu (Popovo). Ranije su se zvali Đurići i slavili su Mitrovdan.

ČOLAK, nastanjeni na području više sela oko Širokog Brijega. Za Čolake iz sela Rasno tvrdi se da su poreklom od Knina, da su se izbegavši iz Knina zbog Turaka nastanili u Gabeli. Radnije su se zvali Ivkovići i slavili su Ilindan. Za Čolake iz Smokinja (Rasno) tvrdi se da su poreklom iz Opuzena, a da su se u Smokinje doselili iz Gabele. Slavili su takođe Ilindan.

ČOVIĆ, nastanjeni u Ljutom Docu i Bilušinama (Široki Brijeg). Starinom su od Nikolića i slavili su Petrovdan.

ĆORAK, nastanjeni u Trnčini i Kotezima (Popovo). Slavili su Nikoljdan.

ĆORIĆ, nastanjeni su na području Ljubuškog, Širokog Brijega, Mostara. Za Ćoriće iz Selišta (Široki Brijeg) zna se da su se doselili iz Tihaljine gde su se zvali Buljani i slavili Petrovdan.

DADIĆ, nastanjeni u Belenićima (Popovo) i Počitelju (Čapljina). U Počitelj su došli iz Popova. Slavili su Tomindan.

DAMJANOVIĆ, 1. Ljuti Do (Široki Brijeg). Potiču od pravoslavnih Simića i slavili su Nikoljdan. 2. Biograci (Široki Brijeg). Potiču od Kreca iz Opuzena. Slavili su Ilindan.

DANIČIĆ, nastanjeni u Radetićima (Čarići, Neum). Starinom su od Senja i slavili su Đurđevdan.

DELIĆ, nastanjeni u Krivodolu (Mostar) u koji su došli iz Čitluka, i Jasenici (Biišće) u koju su se doselili iz Krivodola. Slavili su Petrovdan.

DOLINA, nastanjeni u Golubincu i Orašju (Popovo). Slavili su Martindan a sada Nikoljdan.

DONKIĆ, nastanjeni u Klepcima i Trebižatu (Čapljina), Čulima (Mostar) i Čitluku (Posušje). Starinom su iz Broćna, odakle su se doselili u Klepce. U Trebižat su došli iz Selina kod Mosora a u Čitluk iz Trebižata. Slavili su Nikoljdan.

DRAŠKIĆ, nastanjeni u Izbričnom i Britvici (Široki Brijeg). Slavili su Nikoljdan.

DUBELj, nastanjeni u Belenićima i Kijev Dolu (Popovo). Starinom su iz Crne Gore, prezivali su se Raićević i slavili Mratindan.

DžAJKIĆ, nastanjeni u Izbičnom (Široki Brijeg). Starinom su iz Vrlike u Dalmaciji. Ranije su se prezivali Rkaći i živeli na području sela Pribinovići. Slavili su Đurđevdan.

DžAMARIJA, nastanjeni u Trnčini (Popovo). Poreklom su iz Crne Gore Slavili su Nikoljdan.

DžAMONjA, nastanjeni u Belenićima (Popovo) i Prozoru. Džamonje iz Belenića slavili su Tomindan. Ne zna se pouzdano od koga potiču Belenići iz Prozora.

DžONO, nastanjeni u Pripratnici i u Hutovu (Neum). U Pripratnicu su se doselili iz Riđana u Crnoj Gori, a u Hutovo iz Pripratnice. Slavili su Svetog Mihovila.

ĐOLO, nastanjeni u Biogracima (Široki Brijeg). Potiču od Damjanovića iz Ljutog Doca. Slavili su Nikoljdan.

ĐURASOVIĆ, nastanjeni u Trnčini i u Kotezima (Popovo). Slavili su Nikoljdan.

EREŠ, nastanjeni u Radišićima, Proboju, Humcu, Studencima (Ljubuški) i Sretnici (Mostar). Slavili su Malu Gospojinu.

FRANIĆI, nastanjeni u Trebimlji (Popovo). Potiču od Žilića iz Riđana iz Crne Gore. Izgleda da su jedan rod sa pravoslavnim Batinićima iz Čvaljine (Popovo).

GABRIĆ, nastanjeni u Selištu (Mostar). Doselili su se iz Župe u Dalmaciji, a bili su nastanjeni i u Grljevićima (Ljubuški) Zvali su se Markovljani a slavili su Nikoljdan.

GAGRO, nastanjeni u Hodbini (Mostar) i Jarama (Široki Brijeg). Slavili su Ilindan.

GALIĆ, nastanjeni na širem području zapadne Hercegovine ali nisu od istog roda. Galići iz Domonovića poreklom iz Ošljena kod Opuzena i slavili su Svisvete, tj. Mratindan.

GAVRAN, nastanjeni u selima oko Ljubuškog. Gavrani iz okoline Trebinja su poreklom iz Dalmacije i slavili su Mratindan. Ne zna se da li su u rodu sa Gavranima iz zapadne Hercegovine.

GILjE, nastanjeni u Jarama (Široki Brijeg). Slavili su Petrovdan.
GLAVINIĆ, nastanjeni su Babin Dolu i Moševićima (Neum). Slavili su Mratindan.

GOLIĆ, živeli u Orašju (Popovo). Starinom su Lonci iz Trnčine. Za vreme Drugog Svetskog rata iselili su se u Slano poviše Dubrovnika. Slavili su Nikoljdan.

GOLUŽA, nastanjeni u Opličićima (Čapljina), Trijebnju i Pješivcu. Slavili su Nikoljdan.

GRBAVAC, nastanjeni u Grabu, Vitini i Šipovači (Ljubuški). Pretpostavlja se da su bili pravoslavne vere, jer po Dedijeru Grbavci su pričali da su poreklom od ''Stipana Visokog'' i da su rod sa kućom Petrovića iz Crne Gore.

GRBEŠA, nastanjeni u Orašcu, Kovačevu Polju i Maglicama (Prozor) Čapljina. Potiču od Pinjuha iz zapadne Hercegovine koji su opet poreklom iz Dalmacije. Zvali su se Medić i slavili Nikoljdan.

GRLE, nastanjeni u Bilišićima (Široki Brijeg). Zvali su se Predići i slavili Nikoljdan.

GROZDIĆ, nastanjeni u Orašcu (Prozor). Nekada su se zvali Bogdan. Slavili su Petrovdan ili Nikoljdan.

GRUSIN, nastanjeni u Bilišićima (Široki Brijeg). Starinom su iz Dalmacije. Slavili su Tomindan.

GUGUĆ, nastanjeni u Uzarićima (Široki Brijeg). Ranije su se zvali Lasić koji su slavili Petrovdan.

GUSLIĆ, nastanjeni u Jarama (Široki Brijeg). Slavili su Petrovdan.

GUSTIN, nastanjeni u Aladinićima (Dubrave, Stolac) i Donji Zelenikovac (Neum). Poreklom su iz Popova. Zvali su se Benderi i slavili su Nikoljdan.

HRKAČ, nastanjeni u više sela zapadne Hercegovine. Za Hrkače u Pribinovićima (Široki Brijeg) tvrdi se da su starosedeoci koji su se doselili iz Vrlike u Dalmaciji. Zvali su se Vrljičani ili Vrlići. Slavili su Đurđevdan.

IVANKOVIĆ, nastanjeni na širem području Širokog Brijega. Ne pripadju istom rodu. Za Ivankoviće u Čerigaju se smatra da su iz Mamića, da su se zvali Bilić te da su slavili Nikoljdan.

JARAK, nastanjeni u Cicrini, Trebimlje (Popovo), Dračevica (Mostar) i Počitelj (Čapljina). Svi su poreklom iz Trebimlja. Slavili su Nikoljdan.

JELIĆ, nastanjeni u Humcu (Ljubuški), Bilušinama i Pribinovićima (Široki Brijeg) Rodom su iz Imotskom, zvali su se Nikolići i slavili su Đurđevdan.

JURILj, nastanjeni u Jarama i Turčinovićima (Široki Brijeg). Jurilji u Jarama su slavili Nikoljdan, a iz Turčinovića Đurđevdan.

JURKOVIĆ, nastanjeni u Klepcima i Gabeli (Čapljina), Vitini (Ljubuški) i Donjem Hrasnu (Neum). Slavili su Nikoljdan. Nije pouzdano da li su Jurkovići iz Ljubuškog su rodu sa ostalima.

KALAUZ, nastanjeni u Gornjem Zelenikovcu (Neum). Slavili su Šćepandan.
KALj, živeli su u Kaluđerovićima (Šuma Trebinjska). Potiču od stare porodice Radulović iz istog sela. Slavili su Jovanjdan.

 

[Kor]

KATIĆ, nastanjeni u Prenju i Aladinićima (Stolac), Moševićima, Hotnju i Broćancu (Neum). Ima ih i u Domonovićima kod Čapljine a takođe i Kleku kod Neuma. Svi potiču od Curića iz Popova koji su slavili Nikoljdan.

KATUŠIĆ, nastanjeni u Biogracima (Široki Brijeg). Poreklom su iz Crvenog Grma (Ljubuški). Ranije su se zvali Matići. Po Dedijeru zvali su se Miljuškovići i slavili Ilindan.

KEČI, nastanjeni u Opličićima kod Čapljine. Slavili su Nikoljdan.

KNEZOVIĆ, nastanjeni u Radišićima (Ljubuški), Ljutom Docu, Dužicama i Smokinju (Široki Brijeg) i Gorici kod Stoca. Slavili su Ivanjdan.

KOJIĆ, nastanjeni u Orahovom dolu i Ravnom (Popovo). Slavili su Mitrovdan.

KONjEVOD, nastanjeni u Hutovu i Burmazima (Neum). Starinom su iz Crne Gore pa se samim tim pretpostavlja da su bili pravoslavni.

KORDA, nastanjeni u Klobuku, Tihaljini i Grljevićima (Ljubuški). Korde su takođe nastanjene i u Popovu gde su slavili Mitrovdan. Ne zna se da li su u rodu sa Kordama iz zapadne Hercegovine.

KORDIĆ, nastanjeni u Humilišanima i Sretnici (Mostar). Kordići iz Sretnice su ranije živeli u Trebižatu (Čapljina). Ranije su se zvali Kolaši i slavili su Petrovdan.

KOVAČIĆ, nastanjeni u Turčinovićima (Široki Brijeg). Starinom su iz Imotskog. Tamo su se zvali Ivići i slavili su Ilindan.

KRALjEVIĆ, široko rasprostranjen rod u zapadnoj Hercegovini. Za Kraljeviće iz Mokrog (Široki Brijeg) koji se prvi put spominju 1743 godine Dedijer kaže da su se doselili iz Imotskog. Tamo su se zvali Andrići i slavili su Đurđevdan.

KREČAK, nastanjeni u Zavali i Belenićima (Popovo). Ranije su se zvali Radanovići i slavili su Tomindan.

KRMEK, nastanjeni u Gornjem i Donjem Drijenu (Hutovo, Neum). U ova sela Krmeci su doselili iz Hrasna. Ranije su se zvali Maslaći i slavili su Trifundan.

KUKRIKA, nastanjeni u Kotezima (Popovo). Starinom su Dobroslavići s Trebimlje u Popovu. Slavili su Nikoljdan.

KULAŠ, nastanjeni u Ruštima (Nevesinje), Trnčini i Cicrini (Popovo). U Rušta su se doselili iz Rotimlje (Stolac). Kulaši iz Trnčine su slavili Nikoljdan, a Kulaši iz Cicrine Šimundan.

KUSIĆ, nastanjeni u Čulama (Mostar) Potiču od Stipanovića iz Čula u Duvnu. Slavili su Đurđevdan.

KUTLE, nastanjeni u Jarama, Buhavčevini i Pribinovićima (Široki Brijeg). Rodom su iz Dalmacije. Zvali su se Vojvodići i slavili su Nikoljdan.

KVESIĆ, široko zastupljeni na području sela oko Širokog Brijega. Kvesići iz Biograca su iz Mokrog i slavili su Nikoljdan. Kvesići iz Marasovca su slavili Malo Gospojinu, a Kvesići iz Smokinja potiču od pravoslavnih Ivanovića sa Kosova u Dalmaciji i slavili su Đurđevdan.

LAKIĆ, nastanjeni u Veljoj Međi i Trebimlji (Popovo). Slavili su Nikoljdan.

LASIĆ, nastanjeni u Ljutom Docu, Jarama i Uzarićima (Široki Brijeg). Ima ih i u Gornjim Višnjanima (Prozor). Slavili su Petrovdan.

LAZAREVIĆ, nastanjeni u Hotnju (Neum). Ranije su živeli u Prapratnici i zvali se Janjići. Janjići na području Hercegovine su slavili su Đurđevdan i Aranđelovdan.

LETO, nastanjeni u Zavali (Popovo) i Ljutom Docu (Široki Brijeg) U Zavali su se ranije zvali Palamete. U Ljutom Docu Lete potiču od Raške Gore. Slavili su Ilindan.

LONČAR, nastanjeni u Veljacima (Ljubuški), Ljutom Docu, Gostuši i Donjem Gradcu (Široki Brijeg), Jasenici (Mostar), Rami i Ustirami (Prozor) i u Prozoru. Za Lončare u Bilišinama (starom delu Ljutog Doca) kaže se da su se zvali Stipići i slavili su Markovdan.

LOVRIĆ, nastanjeni u Dužicama, Uzarićima, Privalju i Smokinju, a nekada su živeli i u Čerigaju (Široki Brijeg). Za Lovriće u Smokinju se zna da su od Kuriljija koji su starinom od Vrgorca i da su slavili Ilindan.

LOVRO, nastanenji u Gornjem Hrasnu (Neum). Po Dedijeru Lovre potiču od Maslaća. Maslaći su starinom iz Riđana iz Crne Gore i slavili su Đurđevdan.

LUBURIĆ, drobnjačko pleme rašireno po Hercegovini. Pravoslavni i dalje slave Nikoljdan a katolici su prestali. Ima ih u Radišićima (Ljubuški)

LUČIĆ, nastanjeni u Golubincu i Ravnom (Popovo). Proslapu i Donjim višnjanima (Prozor). U Golubincu su od Benića. U Ravno su došli iz Imotića-Trnove u Dalmaciji. Po jednima im je staro prezime Gnjatići a po drugima Miloševići. Slavili su Mitrovdan.

LUKA, nastanjeni u Smokinju (Rasno, Široki Brijeg) i Ledincu (Mostar). Starinom su iz Dalmacije. Zvali su se Marušići i slavili su Ilindan.

LjEVAK, nastanjeni su u Ravnom i Trnčini (Popovo). Slavili su Mitrovdan.

LjUBIĆ, nastanjeni u Biogracima, Gornjem Crnču, Jarama, Ladini, Ljubotiću, Ljutom Docu i Uzarićima (Široki Brijeg), Varvari, Krančićima i Ljubuncima (Prozor). Za Ljubiće iz Biograca se zna da su slavili Petrovdan i da su se doselili s Vlasnika. Ljubići iz Jara su slavili Ličindan.

MARČINKO, nastanjeni u Glumini (Neum). Potiču iz Popova. Pretpostavlja se da su kao i ostali Popovljani (ne svi) vremenom prevođeni u rimokatolicizam.

MANDIĆ, nastanjeni na području Širokog Brijega i Prozora. Za sebe su govorili da potiču od sestre hajudka Mijata Tomića. Oni iz Biograca (Široki Brijeg) slavili su Đurđevdan. Nisu svi istoga roda.

MANDžO, nastanjeni u Podgorju (Mostar). Ranije su se zvali Vukoji. Slavili su Nikoljdan.

MARKOVIĆ, nastanjeni u Aladinićima i Trijebnju (Stolac), Klepcima (Čapljina) i Humcu (Ljubuški). Svi su slavili Đurđevdan.

MARUŠIĆ, nastanjeni u Biogracima, Dobriču, Gornjim Dobrkovićima, Kočerinu, Ljutom Docu, Pribinovićima, Trnu i Žvatiću (Široki Brijeg). Poreklom su iz Dalmacije i slavili su Ilindan.

MASLAĆ, nastanjeni u Aladinićima (Stolac), boruti, Sjekosama i Četoljubu (Donje Hrasno, Neum). Poreklom su iz Riđana iz Crne Gore. Slavili su Đurđevdan.

MATIĆ, nastanjeni u Dubljanima i Krtnju (Popovo), Prapratnici, Gornjem Zelenikovcu, Broćancu, Hutovu i Hrasnu (Neum), Trijebnju, rječicama i bjelojevićima (Stolac), Klepcima (Čapljina), vitini u Veljacima (Ljubuški). Svi Matići iz Dubljana bili su pravoslavni pre nego što su pokatoličeni i slavili su Malu Gospojinu. Matići koji su se iz Dubljana odselili u Slavoniju slavili su Matijevdan. U Klepce Matići su se doselili iz Hrasna i slavili su Šćepandan.

MATIJIĆ, nastanjeni u Ravnom i Trnčini (Popovo). Istog su roda. Slavili su Mitrovdan.

MATUŠKO, nastanjeni u Moševićima i Dužima (Neum). Slavili su Mratindan.

MENALA, nastanjeni u Cerovoj, Kolojanju i Cerovu (Donje Hrasno, Neum). Istog su roda. Slavili su Nikoljdan.

 

[Kor]

MERDžAN, nastanjeni u Veljoj Međi (Popovo), Donjem Hrasnu (Neum) i Gabeli. Slavili su Nikoljdan.

MIHAILOVIĆ, nastanjeni u Dubljanima (Popovo). Svi Mihailovići katolici iz Popova su izbegli 1941 godine a slavili su Malu Gospojinu.

MIJATOVIĆ, nastanjeni u Počitelju i Domanovićima. Starinom su iz Popova. Slavili su Mratindan.

MIKULIĆ, nastanjeni na području Širokog Brijega, Ljubuškog i Mostara. Dedijer tvrdi da su poreklom iz Vrgorca u Dalmaciji i da su se doselili u Hercegovinu za vreme Hercega Stjepana. Za Mikuliće iz okoline Mostara tvrdi da su slavili Nikoljdan.

MILANOVIĆ, nastanjeni u Aladinićima (Dubrave, Stolac). Zovu ih i Keči. Slavili su Nikoljdan.

MILAS, nastanjeni u Humcu (Ljubuški). Doselili se u Humac iz Tihaljine (Grude). Slavili su Nikoljdan.

MILIĆ, nastanjeni u Trebimlji (Popovo). Potiču od pravoslavnih Milića iz Veličana (Popovo).

MIŠKOVIĆ, nastanjeni u Dužima (Neum). Priča se da im je predak bežao pred uskocima iz Senja. Slavili su Miholjdan.

MRVALj, nastanjeni u Višićima i Gorici (Čapljina). Poreklom su od pravoslavnih Mrvaljevića u Crnoj Gori.

MUSA, nastanjeni u Prebinovićima, Čerigaju, Privlju, Rasnu, Smokinju, Dužicama i Kočerinu (Široki Brijeg). Za Muse iz Prebinovića tvrdi se da su se ranije zvali Sliškovići i slavili Đurđevdan. A za Muse iz Kosmaja da su poreklom od Imotskog i da su slavili Ilindan.

NAKIĆ, nastanjeni u Uzarićima, Donjem Crnču i Dubokom Mokrom (Široki Brijeg). Svi su poreklom iz Broćna i slavili su Šćepandan.

NIKOLIĆ, nastanjeni u Orašcu, Proslapu, Rumbocima i Slatini (Prozor), Doljanima (Jablanica), Domanovićima (Čapljina) i u Dužicama (Široki Brijeg). Nisu svi istoga roda. Jedino se pouzdano može reći za Nikoliće iz Dužica da su se doselili iz Stona 1800 godine, da su se zvali Mikulići i da su slavili Đurđevdan.

NOGULICA, nastanjeni u Domanovićima (Čapljina). Starinom su iz Popova. Slavili su Nikoljdan.

NONKOVIĆ, nastanjeni u Prapratnici (Neum). Doselili se iz Hutova oko 1880 godine. Ranije su slavili Svetoga Luku, a potom Svetoga Mihovila (Mihajla).

OBAD, nastanjeni u Prapratnici (Hutovo, Neum). Poreklom su iz Riđana u Crnog Gori. Zvali su se Miloševići, a zatim Bronzići. Nesumnjivo su bili pravoslavni.

OBERAN, nastanjeni u Veljoj Međi (Popovo). Potiču od Bogdana iz istoga sela. Jedno su bratstvo sa Sokolima i Vukasima. Slavili su Nikoljdan.

OBRADOVIĆ, nastanjeni u Aladinićima, Trijebnju, Bjelojevićima, donjem Poplatu (Stolac) i u donjem Hrasnu (Neum). Slavili su Lučindan.

PALAMETA, nastanjene u Čavšu (Popovo) i Mišljenu (Ljubinje). Potiču od Dobralovića, slavili su Mitrovdan.

PAPAC, nastanjeni u Gornjem Hrasnu (Neum), Burmazima (Stolac). Klečku (Dabar) i u Pocrnju (Ljubinje). Starinom su iz Riđana u Crnoj Gori. Slavili su Nikoljdan.

PARADžIK, nastanjeni u Vitini i Humcu (Ljubuški) i u Ljutom Docu (Široki Brijeg). Slavili su Malu Gospojinu.

PAVKOVIĆ, nastanjeni oko Širokog Brijega, Posušja i Prozora. Starosedeoci su i Zazvoniku (Široki Brijeg) odakle su se raseljavali u ostala mesta. Slavili su Đurđevdan.

PEKIĆ, nastanjeni u Trnčini (Popovo). Potiču od Radića iz istoga sela koji su slavili Nikoljdan.

PENAVA, nastanjeni u Opličićima (Čapljina), Vitini (Ljubuški), Pribinovićima (Široki Brijeg), Maglicama i Kopčićima (Prozor). Nisu svi istoga roda. Za Penave iz Pribinovića se zna da su ranije živeli u Posušju i da su se zvali Hrkači, što nesumnjivo upućuje na njihovo pravoslavnu prošlost, s obzirom da je reč hrkač ili rkać pogrdan naziva za pravoslavnog čoveka.

PEKO, nastanjeni u Ljutom Docu (Široki Brijeg). Doselili su se iz Poljica u Dalmaciji i slavili su Nikoljdan.

PERIĆ, nastanjeni u Blagaju i Vranješevićima (Mostar), Prenju i Trijebnju (Stolac), Hrasnom (Neum), Klobuku (Ljubuškom), u Proslapu i Jaklićima (Prozor). Nisu od istoga roda. Perići iz Vranješevića su poreklom iz Trijebnja koji su slavili Nikoljdan.

PETROVIĆ, nastanjeni u Vrpolju (Rakitino, Posušje), Veljacima i Klobuku (Ljubuški). Poreklom su od negde iz istočne Hercegovine, smatra se da su se zvali Vukovići i da su katoličanstvo primili u Klobuku gde su prozvani Vukojevići.

PIJEVIĆ, nastanjeni u Trebimnji (Popovo) i Batkovićima (Stolac). Starinom su iz Riđana u Crnoj Gori. Zvali su se Žilići ili Krvavci. Očigledno je da su bili pravoslavni kao i svo stanovništvo koje se iz Crne Gore spustilo u Popovo Polje.

PINjUH, nastanjeni na području Širokog Brijega. Sporno je odakle su jer su tvrdnje raznih etnografa protivrečne. Prema jednom mišljenju doselili su se iz Dalmacije gde su se zvali Medići, a po drugoj pretpostavci doselili su se iz Klobuka (Ljubuški) gde su slavili Nikoljdan.

PLANINIĆ, nastanjeni u Bilušinama (Široki Brijeg). Slavili su Petrovdan.
PRCE, nastanjeni u Opličićima (Čapljina) i Prhinju (Popovo). Ima ih i u Stocu. Slavili su Nikoljdan.

PRČAK, nastanjeni u Aladinićima (Stolac), Donjem Hrasnu i Hotnju (Neum). Za Prčke u Hotnju se zna da su promenili prezime u Pavlović i da su slavili Nikoljdan.

PRIVIŠIĆ, nastanjeni u Hutovu (Neum). Starinom su iz Riđana u Crnoj Gori. Slavili su Ličindan.

PRKAČIN, nastanjeni u Trebimnji (Popovo). Ranije su se zvali Nikolići. U Trebimlju su se spustili iz Prnjavora u Bosni oko 1700. godine. Po drugom svedočanstvu potiču iz Crne Gore i slavili su Nikoljdan.

PRKUT, nastanjeni u Belenićima (Bobani), Dubljanima i Trnčini (Popovo). Nije pouzdano da li od istoga roda. Prkuti iz Dubljana su se doselili iz zaseoka Gajice kod Trnčine, slavili su Malu Gospojinu.

PRSKALO, nastanjeni u Bogodolu (Mostar) i Pribinovićima (Široki Brijeg). Starinom su iz Broćna gde su se zvali Jurići. Slavili su Tomindan.

PUPA, nastanjeni u Čvaljini i Cicrini (Popovo). Njapre su slavili Šimundan pa Nikoljdan.

PUŠIĆ, nastanjeni u Ljutom Docu (Široki Brijeg). Starosedeoci su i slavili su Đurđevdan.

PUŠTICA, nastanjeni u Pripratnici (Hutovo, Neum) i Biogracima. Po Dedijeru Puštice iz Biograca su poreklom iz Dalmacije gde su se zvali Perići i slavili Tomindan.

RADIĆ, ima ih širom Hercegovine i nisu istoga roda. Radići u selima Popovog Polja kao što su: Trnčine, Orahov Do. Clavili cy Nikoljdan.

RADOJEVIĆ, pravoslavna porodica iz Trebinja. Pominje se još 1280 godine. U dokumentima Dubrovačkog arhiva s kraja 15 veka pominje se sluačj da je Radonja Radojević prešao u katoličku veru i dobio ime Marko. Radojevića katolika ima u Popovu. Sasvim je izvesno da su istog roda sa pravoslavnim Radojevićima.

RADULOVIĆ, nastanjeni u Kaluđerovićima (Šuma Trebinjska). Prezivali su se Vučetići i slavili Jovanjdan.

RAGUŽ, nastanjeni u Prenju i Bjelojevićima (Stolac), Pod Kukom u Donjem hrasnu i Hotnju (Neum), Bivoljem Brdu i Domanovićima (Čapljina), u Oblju (Borač). Nekada su bili nastanjeni i u Cicrini (Popovo). Poreklom su iz Stona. U Prenj i Hotanj su došli iz Kruševica kod Stoca, gdje su ranije živjeli. U Bjelojeviće su se doselili iz Gornjeg Hrasna. U Domanoviće im je došao predak s Bivoljeg Brda. Slavili su Nikoljdan.

RAIČ, nastanjeni u Počitelju, Opličićima, Klepcima, Dračevu, Dubravici (Čapljina), Ušću, Donjem Selu, Zagreblju (Drežnica, Mostar), Donjem Crnču (Široki Brijeg) i u Potklečanima (Rakitino). U sela oko Čapljine Raiči su se doselili iz Hutova. Njihovi srodnicu nastanjeni su i u Doljanima (Prozor). Imaju predanje po kome potiču iz Rijeke Crnojevića, da su se nazivali Lugonjići i slavili Lučindan.

RAMIĆ, nastanjeni u Dubokom Morkom (Široki Brijeg). Po Dedijeru doselili su se iz Gabele gde su se zvali Nikolići i slavili Nikoljdan.

ROMIĆ, nastanjeni u Poklečanima (Rakitina, Posušje). Potiču od pravoslavnih Vukadinovića iz Seonica u Duvnu.

ROZIĆ, nastanjeni u Sretnici i Selištu (Mostar), Ljutom Docu (Široki Brijeg) i Sovićima (Jablanica). Istog su roda. Potiču iz Vrgorca u Dalmaciji. Neki su slavili Nikoljdan a neki Petrovdan. Ima ih i u Mostari i Ljubuškom.

SESAR, nastanjeni u Kočerinu, Buhovu, Potraju i Podvranićima (Široki Brijeg). Radnije su se zvali Radmani i živeli na brdu Rujan. Pobegli su u Dalmaciju a kasnije se povratili te promenili prezime u Sesar što znači Cezar tj, Car – aluzija na Dalmaciju kao Cezarovu zemlju. Slavili su Lučindan.

SKARAMUCA, nastanjeni u više sela Popovog Polja. Potiču od Dobroslavića, roda koji puno razgranat u Popovom Polju. Slavili su Mitrovdan.

SKARIĆ, nastanjeni u Ravnom (Popovo). Potiču od Skaramuca. Takođe su slavili Mitrovdan.

SKOKO, nastanjeni u Kosmaju, Rasnom i Uzarićima (Široki Brijeg), Radišićima, Grabu i Klobuku (Ljubuški). Za Skoke u Kosmaju Dedijer navodi da su doselili iz Graba kod Ljubuškog pre 150 godine, gde su živeli 20 godina. Vele da su bili pravoslavni i da su se pokatoličili za vrijeme Marije Terezije. Slavili su Ivanjdan..
Reply With Quote

 

[Kor]

SOKO, nastanjeni u Veljoj Međi i Trnčini (Povopo). Sokoli i Potiču od porodice Bogdan. Čine isti rod sa Oberanima i Vukasima u slavili su Nikoljdan. Sokoli u Trnčini su došli iz Velje Međe. Starinom su Bogdanovići i slavili su Nikoljdan.

SOLDO, nastanjeni na širem području Širokog Brijega. Solda pravoslavnih ima u većem broju u istočnoj Hercegovini odakle su se šire raseljavali. Potiču od Kuča iz Crne Gore. Uglavnom je prezime stvarano po vojnoj službi koju su pojedini Hercegovci obavljali u mletačkoj armiji. Solde katolici sa područja Širokog Brijega vuku prezime upravo po jednom takvom čoveku koji se iz mletačke vojske vratio u Hercegovinu. Zaista je teško utvrditi pripadnost istom rodu svih Solda. Međutim, mi zadržavamo pravo da pretpostavljamo da su i Solde katolici Srbi vremenom pokatoličeni, s obzirom da na području Hercegovine nema drugog naroda osim Srba.

SOLDIĆ, nastanjen u Trebimnji (Popovo). Poreklom su od jednog soldata koji je davno pobegao iz Dalmacije, pa služio kod nekog gazde u Trebimlji. Soldići su slavili Nikoljdan.

SOPTA, nastanjeni u Dužicama, Rasnom i Smokinju (Široki Brijeg). Po Dedijeru Sopte su Softe i potiču od Marinovića iz Dalmacije te su slavili Nikoljdan.

STANKOVIĆ, nastanjeni u Trebimlji (Popovo). Doselili su se iz Crne Gore. Slavili su Nikoljdan.

SVRZE, nastanjeni u Knešpolju (Široki Brijeg). Sami za sebe tvrde da su poreklom iz Sarajeva i da su bili bogumili.

ŠAKIĆ, nastanjeni u Biogracima (Široki Brijeg). Ranije su se zvali Glibić i slavili su Nikoljdan.

ŠANTIĆ, nastanjeni u Donjem Crnču i Dužicama (Široki Brijeg). U Dužice su se doselili iz Stona 1800 godine. Slavili su Nikoljdan.

ŠANjE, nastanjeni u Trebimlji (Popovo). Poreklom su iz Riđana u Crnoj Gori. Slavili su Nikoljdan.

ŠIJAKOVIĆ, nastanjeni u Trebimlji (Popovo). Doselili su se iz Duži kod Neuma a potiču od Jaraka. Daljim poreklom su sa Kosova. Slavili su Nikoljdan.

ŠINDIK, nastanjeni u Gnojnicama (Bišće, Mostar). Doselili su se iz Popovo. Jedan Šindik se oženio katolkinjom, pa kad je umro udovica prevede decu na katoličanstvo.

ŠKROBO, nastanjeni u Dužicama, Smokinju i Kosmaju (Široki Brijeg), Radišićima, Grljevićima i Vitini (Ljubuški). Starinom su iz Vrgorca u Dalmaciji. Doselili su se u Dužica 1870 godine i slavili su Đurđevdan.

ŠOLA, nastanjeni u Podboru (Prozor). Bilo ih je i u Trnu (Široki Brijeg) Starinom su iz Makarske. U Trn se neki Šola doselio iz Županjca (Duvno). Deda mu je bio pravoslavne vere i slavio je Đurđevdan dok mu fratri ne zabraniše, kako tvrdi Dedijer.

ŠUTALO, nastanjeni u Bjelojevićima i trijebnju (Stolac). Domanovićima (Čapljina(, Dašnici, Svitavi i Brštanici (Donje Hrasno, Neum). Potiču iz Riđana u Crnoj Gori. Najpre su se nastanili negde u Dalmaciji pa je onda neki Šutalo pošao u najam u Hrasno kod Krešića te se oženi njihovom kćerkom i pokatoliči se. Slavili su Nikoljdan.

TERKEŠ, nastanjeni u Trebimlji (Popovo). Kasnije su se odselili u Ravnice kod Stoca. Slavili su Nikoljdan.

TOMAŠEVIĆ, (Tomaševići-Kukice) nastanjeni u Cicrini (Popovo). Dalekom starinom su iz Somine u Banjanima. Iz ovog kraja su došli u Čvaljinu. Iz Čvaljine je jedan došao u cicrinu zbog krvnine. Ranije su se zvali Paklarevići. Slavili su Šimundan.

TRKEŠ, nastanjeni u Ravnicama i Žegulji kod Stoca. Bilo ih je i u Trebimlji (Popovo) odakle im se predak preseli na Žegulju kod Stoca. Slavili su Nikoljdan.

UDžENIJA, nastanjeni u Trebimlji (Popovo). Doselili su se iz Surdana u Dalmaciji. Staro prezime im je bilo Drašković i slavili su Nikoljdan. Ima ih i u Svitavi (Čapljina).

VASILj, nastanjeni u Međugorju (Broćno, Čitluk) i Ljutom Docu (Široki Brijeg). U Ljuti Dolac su se doselili iz Međugorja. Slavili su Petrovdan.

VIDAČ, nastanjeni u Krivodolu i Podgorju (Mostar). U Krivodol su Vidačci doseljeni u iz Hamzića (Čitluk). Tamo su se zvali Matići i slavili su Nikoljdan. U Podgorje su došli iz Krivodola. Slavili su Mitrovdan.

VRANČIĆ, nastanjeni u Ljutom Docu (Široki Brijeg). Prema Dedijeru slavili su Petrovdan.

VREPAC, nastanjeni u Čulama (Mostar). Doselili su se iz Trebižata kod Čapljine gde su se zvali Lišani i slavili Nikoljdan.

VUČINA, nastanjeni u Trijebnju (Dubrave, Stolac) i Buni kod Mostara. U Trijebanj su doselili oko 1700 godine iz Dalmacije a u Bunu su došli iz Trijebnja. Slavili su Nikoljdan.

VUKORJEP, nastanjeni u Hutovu (Neum). Poreklom su od pravoslavne porodice Savić iz Postoljana u Nevesinju odakle su se doselili u Hutovo. Slavili su Nikoljdan.

VULETIĆ, nastanjeni na području Čapljine, Stoca, Širokog Brijega, Popova i Ljubuškog. Potiču iz Crne Gore.

ZEKO, nastanjeni u Belenićima (Popovo). Slavili su kao i svi katolici u Belenićima Tomindan.

ZELENIKA, nastanjenu u više sela Širokog Brijega odakle su se raseljavali širom Hercegovine, u Prozor pre svega.. Potiču iz Herceg Novog. Zelenike u Jarama slavili su Nikoljdan a u Zazvoniku Petrovdan.

ZLOJIĆ, ima ih doseljenih kod Metkovića, gde su sa islama prešli na katolicizam.

ZORAC, nastanjeni u Ravnom (Popovo). Slavili su Mitrovdan kao i svi katolici u Ravnom.

ŽARAK, nastanjeni u Čvaljini i Trnčini (Popovo). Žarci su pokatoličeni ogranak pravoslavnih Čihorića koji su u 14 veku živeli u Popovu. Slavili su Šimindan.

ŽERAVICA, bili su nastanjeni u Donjem Drijenu (Čarići, Neum). Odselili su se u Kotare u Dalmaciji, ima ih i oko Vrlike gde su pravoslavni. Ima ih i u Žumberku u Hrvatskoj. Vladislav Skarić smatra da su porekom od Banjana u Crnoj Gori. Ističe takođe mogućnost da su se doselili iz Popova zajedno sa pravoslavnim vladikom Savatijem što direktno ukazuje na njihovu pravoslavnu prošlost.

ŽILIĆ, nastanjeni u Aladinićima (Dubrave, Stolac), Sjekosama u Donjem Hrasnu (Neum), Gabeli (Čapljina). U Aladiniće su došli iz Boruta u Donjem Hrasnu oko 1860 godine, a u Sjekose iz Turkovića u Popovo oko 1800 godine. Slavili su Nikoljdan.

ŽUTAC, nastanjeni u Ravnom (Popovo). Potiču od Kojića iz Grabovog Dola koji su slavili Mitrovdan.

--------------

1. Jevto Dedijer, Hercegovina: antropogeografske studije, ''Veselin Masleša'', Sarajevo, 1991. Prvo izdanje izišlo je u okviru etnografskog zbornika Srpske akademije nauka 1909.

2. Marioa Petrić, Etnička prošlost stanovništva na području Lištice u zapadnoj Hercegovini, Glasnik Zemaljskog Muzeja BiH, E, NS, sv. XXIV/XXV, Sarajevo 1970.

 

[Kor]

Ima li tvojih na ovom spisku, Cvrle? Ako nema, naci cemo, ne brini
Kod brace Srba shizmatika ima sve da se nadje.....

BTW vidim da u spisku nema pojedinih porodica za koje znam da su pokatolicene.

 

[Kor]

Krsna slava se održala u Makarskom primorju i početkom dvadeset prvoga veka, što potvrđuje i Glas koncila (47/1587), predstavljajući selo Vidonje, najudaljeniju župu od Splita, sedišta Splitsko-makarske nadbiskupije. Ovo selo koje rimokatolici u Hrvatskoj nazivaju hrvatskim Nazaretom za poslednje 43 godine dalo je dvadeset svećenika rimokatoličke crkve, od toga njih 17 su živi, a među njima i dvojicu nadbiskupa. U tom selu Vidonjama koje je toliko zadužilo Rimokatoličku crkvu, kako saopštava Glas koncila, i danas “svaka obitelj ima svoga sveca zaštitnika koga štuje na poseban način, te je to istinsko obiteljsko slavlje na koje dolaze prijatelji i rodbina."

 

[Kor]

Veroispovest Vojinovića
Vojinovići su pravoslavne veroispovesti. Međutim dogodilo se da je nakon smrti konte Jovana Đ. Vojinovića (1811-1837), koji umro je u 26. godini njegova suprugom Katarina, rođ. Gojković, bila udata za katolika Pelegrinija. Tada su njeni sinovi otišli kod bake po ocu udovice ruskog majora grofa Đorđa Vojinovića, kontese Kasandre Vojinović, rodom Italijanke iz Ankone iz porodice Angeli-Radovani, da bi kad su napunili 10 godina bili poslati na školovanje u Dubrovnik kod pijaristija, gde su pokatoličeni. Izgleda da je Konstantin ostao u katoličkoj veroispovesti dok se Đorđe vratio u pravoslavlje.Konstantin se kasnije oženio takođe katolkinjom iz dubrovačke porodice Seralji, što je dalje doprinelo učvršćivanju katoličke veroispovesti u porodici Vojinović. Katoličanstvo ove grane Vojinovića koja je živela u Herceg Novom, Dubrovniku, Beogradu i Zagrebu onemogućilo ih je da naslede svog rođaka ruskog admirala Marka Vojinovića, koji je testamentom svoju imovniu ostavio isključivo pravoslavnim Vojinovićima, očigledno iz opravdanog straha da će njegovi rođaci biti pokatoličeni.

Nacionalnost Vojinovića

Vojinovići su porodica srpskog porekla čija jedna grana je ostala da živi u Rusiji, gde su postali Rusi. Pokatoličena grana Vojinovića, takođe nije imala nikakve zabune u pogledu porekla i uvek su se izjašnjavali kao Srbi, o čemu je potpuno jasno i nedvosmisleno svedočanstvo ostavio dr Lujo Vojinović. Dve generacije Vojinovića iz Herceg Novog ženili su se Italijankama iz porodica Seralji i Radovani. Između ta dva braka bio je brak Jovana Vojinovića (pravoslavnog) sa Katarinom Gojković (pravoslavnom) čija je majka bila iz porodice mitropolita Stevana Stratimirovića, Stratimirovića od Kulpina. Po tome se može zaključiti da nisu imali ni kap hrvatske krvi, iako ih hrvatski autori svojataju svrstavajući ih u hrvatsku književnost jer su deo života proveli i školovali se na području na kome se danas nalazi Republika Hrvatska, ili učestvovali u političkom životu banovine Hrvatske koja se nalazila unutar Ugarske u sastavu Austrije, tj. Austro-Ugarske. Protiv hrvaćenja pisao je dr Lujo Vojinović 1910: "Pa kako oni nisu mogli biti do srpski velikaši, tako i ja, ništavni njihov potomak, nisam i ne mogu drugo da budem nego Srbin, pripraven dati svoj život za slavu i veličinu srpskog naroda" [11], i ponovo, vrlo emotivno 1938, u vreme kada se obrazovala hrvatska nacionlna banovina u Kraljevini Jugoslaviji: „A da otvoreno rečemo dosadila je našemu svetu zloupotreba imena Hrvat, hrvatski, ta zloupotreba ne dolazi iz jedne narodne potrebe, ona izvire iz logora izvesnih elemenata koji sa nevjerovatno vještom propagandom iskoristiće beskonačnu bezazlenost hrvatskih masa, sa hipnotičkom moći odvratili narod od njegovih životnih potreba i ucrtali mu u žile otrov ludila, gonjenja. Do reke koja deli Srbiju od svega što je strogo centralistički Hrvatsko, i na tom prostoru rovarnica neprestano radi, malj na nakovnju ponavlja neprestano jedan jedini plemenski ton. Ogradio se najpre plot, pa se ogradila ograda, najzad zid nalik na onaj kojim Kinezi branijahu od nasrtaja Mongola i eto tu, Dalmacija više nije Dalmacija nego rvacko primorje. Može li se zamisliti veće centralizacije, sva su istorijska imena isključivo hrvatska, sve je zasebno, čak i književnost i jezik bez i najmanjeg uticaja Srba, ali velika i velikog reformatora Vuka. Bošković je Hrvat i samo to, jer su pokatoličeni Hercegovci (Hrvati), Gundulić je Hrvat, svi su dubrovački pisci samo Hrvati. Hrvatski kralj Tomislav je bio gospodar Dubrovnika itd, itd, mi ne znamo koja naročita znamenitija, ekskluzivnija svojstva na taj fragment slovinstva više od velikog skupnog slovinskog imena koje su se isključivo priznavali i Bošković i Gundulić a koji su dalmatinski Vikingi zadavali teške udarce i samom krilatom lavu. Sve radnje su ofanzivne, agresivne, izazivačkog karaktera, iz čega se vidi da nisu spontano nikle iz proste hrvatske duše. Oni se ponašaju kao neodgovorna deca, a zaboravlja se kada se deca igraju žigicama ne zapale tako lako i svoju kuću nego i susedovu. Za Ruđera Boškovića je jedini zavičaj Dubrovnik a jedina otadž-bina je južno slovenstvo i sloven-stvo, jedino ose-ćanje. Zar je to tako neznatna stvar da se preko nje tako prezrivo prelazi."

Ni Otac Luja i Iva Vojinovića Konstantin Kosto Vojinović, koji je kao dečak bio pokatoličen i za razliku od svog brata Đorđa, ostao u katoličkoj veri, nije imao nedouica o svom poreklu tvrdeći da je srpskog roda, katoličke veroispovesti, a učesnik u hrvatskoj politici (Banovine Hrvatske), jer je živeo u Zagrebu

 

[Kor]

POKATOLIČENI SRBI U ŠIBENIKU, ZADRU I IMOTSKOM

Ninski biskup Đorđe Parčić (Georgius Parchich) 20. aprila 1693. šalje izvještaj Kongregaciji da u njegovoj biskupiji ima 5486 rimokatolika i 7363 pravoslavna Srbina. Na teritoriji njegove biskupije reziduje i srpski episkop. Rimokatolici imaju 21 sveštenika a pravoslavni 15. Biskup kaže da radi na unijaćenju pravoslavnih propovijedajući im i obučavajući ih u vjeri i istinitom katoličkom učenju. Rad ninskog biskkupa Parčića već nakon tri godine donosi plodove jer on 1. juna 1696. javlja kako su se, zahvaljujući njegovom zalaganju stanovnici sela Poločnika odrekli šizmatičkih grešaka tj. pravoslavne vjere i prihvatili rimsku vjeru.

Isti je slučaj bio i sa selom Ljubač, blizu Poličnika. Sada je Poličnik hrvatsko selo koje je u Drugom svjetskom ratu dali veliki broj najkrvoločnijih ustaša koji su klali Srbe iz rasne i vjerske mržnje. Isto se ponovilo 1990-1995. Gotovo identičan slučaj je i sa selom Miljevci, na obali Krke, prema Skradinu. Ne tako masovno i ne u tako kratko vrijeme prešao je u rimokatoličku vjeru znatan broj šibenskih pravoslvnih Srba.

Taj proces je pod raznim pritiscima trajao stotinama godina, a njegova završna faza odigrava se upravo danas. Brojne današnje šibenske porodice, koje sebe deklarišu kao starosjedioce i kao hrvate i katolike od pamtivijeka, zapravo su bile srpske i pravoslvne. To se vidi iz spisa bilježnika Petra Verancio, str. 452. pohranjenog u šibenskom Bilježničkom arhivu kod Okružnog suda u Šibeniku od 24. jula 1654., koji dokument je objavio i Boško Desnica u svojoj Istoriji kotarskih uskoka, knjiga 1. Dokument govori o posvađanim Srbima u Šibeniku gdje je neki Jovan Vuković, zvani Obrad, naumio da zbaci šibenskog paroha Kirila Gabrielija, a dovede nekog mladog kaluđera, svog kandidata.

Starješine znatnijih šibenskih kuća pravoslavnih su se tome suprotstavile i stale uza svoga duhovnog pastira, oca Kirila. Evo popisa tih domaćina: Cvito Šarić, harambaša, Prodan Šega, herambaša, Pero Knez, harambaša, Luka Radić, harambaša, Ilija Vulinović, harambaša, Lazo Ostrović, harambaša, Stefan Šare, haraambaša, Šuro Šarić, Pavle Nikolić, Jovan Nikolić, Đuro Pahović, Radosav Radičić, Stanko Kovač, Nenad Stančić, Rade Nikić, Jovan Laus, Stefan Bunčić, Ilija Grubišić, Miloš Ivčić, Toma Pakivić Slade Tomašević, Pero Bogdanović, Jovan Mitrović, Petar Vučić, Vudrag Barčić, Nikola Bunčić, Prodan Budović, Tomas Grubišić, Jovan Ljubičević, Filip Pahović, Roksana Skorčević, Živan Blažević, Vuleta Miličić, Milija Malešević, Vučko Tomašević, Vučko Milišić “et tutti li altri a viva voce detti et alegatiafermano”.

U matici rođenih i umrlih pravoslavnih Šibenčana, prema dijelu onoga šta je Bošku Desnici stavio na uvid šibenski paroh, prota K. Krstanović, u drugoj polovini 17. vijeka u Šibeniku su još živjele i porodice pravoslavnih Srba Lugović, Osraević, Paveković, Miljevac, Rajčević, Mikulić, Busović, Edić, rečeni Kokeša Razumica, Knežić, Babić, Kukolj, Zubičević, Dobrić, Bogunović, Pavasović, Adžija, Slemković, Dragolović, Katić, Laurić, Milošević, Kosić, Sandić, Bunjevac, Vučković, Milić, Tomaković, Sladojević, Đurović, Baić, Klančević, Jović, Pandurinko, Paligaća, Dodig, Šorović, Kondurić, Milatović, Kolać, Vulaević, Mitrović, Bugarin, Stega, Civić, Bjeloglav, Pavlović, Barbača, Mislatović, Blagović, Radulović, itd. Brojne od pomenutih porodica imaju i danas potomke u Šibeniku, ali su one uglavnom katoličke i hrvatske. To su npr.

Šarići, Knezovi, Bogdanovići, Lausi, Ivčići, Vučići, Stančići, Miličići, Miloševići, Dodizi, Barbače, Grubišići, Šare i drugi. Maleševići, Vulinovići i Radišići ostali su pravoslavi Srbi sve do rata 1991. Možda su i sada. U Šibeniku su karakteristična tri aktuelna slučaja: trojice popularnih Šibenčana, Miše Kovača, pjevača, Arsena Dedića, njegovog kolege po lakim notama i košarkaša Aleksandra Petrovića. Kad se oblači u iniformi ustaškog HOS-a Mišo Kovač možda i ne zna za svoje srpske korjene; Arsen Dedić mora znati, ali odbija da zna, mada je njegov otac Jovan bio predsjednik srpske pravoslavne opštine u gradu; otac Aleksandra Petrovića, Jole, je Srbin iz Hercegovine, a Aleksandar je davao izjave o Srbima sa pjenom mržnje na ustima.