upravo tako. danas je potpuno jasno da nikakvog haosa u preraspodeli kapitala pocetkom devedesetih nije bilo. jednostavno, doslo je do dogovora medju nekolicinom ljudi jednog uzeg kruga obavestajnog, vojnog, naucnog i ekonomskog kruga. i taj dogovor nije bio fundamentalno materijalisticki, bio je osnovan na dugorocnoj ideji odgovornosti i obaveze prema buducnosti drzave kao takve. dobili su kapital kojim su (razlicitim, nimalo lepim sredstvima, jer takvo je vreme bilo) prelomili silu 'haoticnih' i 'sitnih' spontanih kapitalista i uzeli trziste pod svoje. u zamenu za svoje pravo da budu menadzheri drzavnog kapitala dozivotno i nasledno (upravo tako, kapital ostaje vecno 'ruski' iako oligarh ima na njega dozivotno i nasledno pravo), u zamenu za to pravo oni su vecno duzni drzavi, u vrlo konkretnom smislu. ova pojava nije nova, upravo obrnuto, taj odnos materijalisticke elite i abstraktne ideje je najstarija manifestacija drzave.
i ta pojava se zove "normalna kapitalisticka drzava".