Nekadašnji savjetnik pape otkriva prijevare i krivotvorine u Bibliji
BY JUBA ON 30/07/2013
Autor: Ljubica Šaran
Matrix World
Kršćanstvo je jedna od najrasprostranjenijih religija na svijetu, u okrilju Rimokatoličke Crkve je objedinjeno preko milijardu i 200 milijuna ljudi, dok ortodoksna kršćanska crkva broji oko 400 milijuna članova. Kršćani svoja vjerovanja zasnivaju na učenjima iz Biblije, svako laičko ispitivanje Biblije kao povijesnog pisanog artefakta se smatra direktnim napadom na kršćanstvo, no nedavno je o prijevarama i krivotvorinama u ovoj svetoj knjizi progovorio čovjek koji je 17 godina služio kao savjetnik „Svetog Oca.“
Napad ili otkrivanje istine?
Dr. Miceal Ledwith je priznati katolički teolog koji je dobio brojna internacionalna priznanja zbog akademskih i profesionalnih dostignuća. Kao profesor sustavne teologije i predsjednik Sveučilišta Maymooth i član Instituta za izučavanje filozofije šoka i naprednih manifestacija ili Shock Philosophy Institute of Advanced Manifestation, Ledwith se smatra jednim od najvećih poznavatelja kršćanske teologije i filozofije.
Dr. Miceal Ledwith, priznati teolog i savjetnik papa, je priznao kako je Biblija puna lažnjaka.
Dr. Miceal Ledwith, priznati teolog i savjetnik papa, je priznao kako je Biblija puna lažnjaka.
U jednoj izjavi koju je Ledwith dao za web stranicu Global Oneness, stoji slijedeće:
„Većina kršćana smatra kako je Biblija, naročito Novi testament (Novi zavjet) inspiriran riječima samog boga. Oni vjeruju da su te riječi u nekakvom obliku poslane s neba, u ekvivalentu kakvog faksa ili e-maila, u glavu ljudi koji su zapisivali Bibliju, dakle smatraju da je božanska inspiracija za ovu svetu knjigu pretočena u svaku zapisanu riječ kroz ruke autora Biblije.“
Ledwith je služio kako zvanični savjetnik pape od 1980. – 1997. te je djelovao unutar Vatikanskog tijela pod nazivom Internacionalna teološka komisija, no na vrhuncu karijere Ledwith je odustao od savjetovanja papa i visoke Vatikanske funkcije kako bi se u potpunosti posvetio drugačijem načinu duhovnog života. Naime njegova odluka o napuštanju jedne od najpoželjnijih funkcija unutar hijerarhije KC-a se dogodila poslije ogromnog nemira koje je doživio nakon završetka Drugoga Vatikanskog koncila:
„Smatram da su moji suvremenici mislili o istim stvarima koje su mučile i mene, možda ne tako intenzivno, ali sam bio potpuno svjestan kako drugi teolozi imaju iste teorije u glavi. U tadašnje vrijeme su ljudi na pozicijama moći (unutar Katoličke Crkve), razmišljali o nedosljednostima i pogreškama vjerskih autoriteta.
Kršćanska povijest je prepuna takvih primjera i takve stvari se stalno ponavljaju. Nedavno sam raspravljao s ljudima koji su se željeli držati za trajnih vrijednih religijskih istina iz Biblije. Nije mi preostalo ništa drugo već da ih zapitam: ‘A gdje mislite da ćemo u evanđeljima i Novom testamentu naći nešto takvo?
Izvolite posjetiti Vatikansku knjižnicu, pročitajte najstarije manuskripte koji u sebi imaju zapise Novog testamenta, jedan od takvih artefakata se pozna pod nazivom „Codex Vaticanus,” to je verzija Biblije koju je najvjerojatnije naručio Konstantin. Zatim pogledajte u drugi manuskript koji se drži u Britanskoj knjižnici, taj manuskript se naziva Codex Sinaiticus, on je otkriven na planini Sinaj u samostanu Svete Katarine.
Usporedite ta dva teksta koja potječu iz IV vijeka nove ere, i pokušajte pronaći famoznu priču o Isusu koji spašava ženu od kamenovanja, koja se u modernim Biblijama nalazi u Ivanovom evanđelju u osmom poglavlju.
To je iznimno jaka priča, koje NEMA niti u jednom primjerku najstarijih biblijskih verzija, što znači da je priča umetnuta u Novi testament, po prvi puta, nakon četvrtog stoljeća nove ere. Mogu vam dati na stotine takvih primjera.“
(Cijeli intervju s Dr. Miceal Ledwithom je objavljen u časopisu Super Conciousness, u jesenskom izdanju 2010., godine, a ovaj izvadak intervjua se nalazi na stranici 64.)
No nije samo Ledwith otkrio falsifikacije i nadogradnje u Bibliji, za sada je poznato preko 20 teoloških istraživanja, od kojih su neki objelodanjeni u obliku knjiga, u kojima je otkriveno kako je Biblija pisana od strane 40-tak autora u periodu 1500 ili 1600 godina. Zahvaljujući usporednim analizama se otkrilo kako je od 1.189 poglavlja Biblije, 929 izvučeno ili kopirano nekoliko puta iz jednog dijela Starog testamenta (Starog zavjeta) u drugi dio Starog ili Novog testamenta, dok samo 260 doprinosi Novom testamentu u originalnom obliku. Analizom jezika i načina pisanja, ustanovljeno je kako se Stari testament počeo stvarati 1400. godine stare ere, te se u potpunosti zaokružio oko 100. godine nove ere, nakon toga se počeo pisati Novi testament s brojnim izmjenama i doradama, zbog čega i imamo različita evanđelja.
Još jedan teolog otkriva laži u Bibliji
Jedan od najiscrpnijih radova na temu krivotvorina u Bibliji je obavljen od strane profesora teologije Barta D. Ehermana, on je usporedbom različitih verzija prijepisa Biblije, jezika s kojim je pisana i načinom na koji je pisana, ustanovio kako su brojni dijelovi Novog testamenta krivotvorine od strane ljudi koji su se pretvarali da su apostoli Petar, Pavle i Jakov:
„Dok su jedni sretni sa činjenicom da su se laži pronašle, drugi anomalije pripisuju pseudografiji ili krivo pripisanim autorima određenih Biblijskih radova“.
Profesor Ehrman također tvrdi slijedeće:
mislis na ovo
- - - - - - - - - -
“Prema biblijskim skolastičarima, barem je 11 od 27 knjiga Novog testamenta krivotvorina, dok samo 7 od 13 apostolskih poslanica koje su pripisane Pavlu, možda zaista i jesu Pavlova djela.
Gotovo su se svi skolastičari složili da su sedam Pavlovih pisama autentična djela (Rimljanima, Korinćanima 1 i 2, Galaćanima, Filipljanima, Solunjanima 1 i Filemonu). No s druge strane imamo različite sobe koje su tvrdile da su Pavle, te osobe su napisale: Timoteja 1 i 2, Titusa, Solunjane 2, Efežane i Kološane.
