Đinđićeve sklonosti ka kriminalnim i lopovskim aktivnostima mogle su da se uoče još u vreme njegove mladosti, iz studentskih dana. Očigledno nije bila politika ta koja ga je iskvarila, već je bio kvaran pre nego što je u politiku ušao.
Evo šta o tome kaže njegov prijatelj, Pavluško Imširević:
Pavluško Imširević priča da je Đinđić bio omiljen kod kolega: "Ležeran, razbarušen, šarmantan, duhovit, inteligentan, brzo je mislio. U nekim stvarima pomalo, možda, i suviše razbarušen, ali to je pripadalo imidžu tog pokreta. Cele grupe su, recimo, razvijale teoriju da je krađa knjiga legitimna ako se knjige kradu u potrebe obrazovanja. On (Đinđić) je bio jedan od mahera za krađe knjiga, proslavio se. Mislim da su ga i hvatali i kažnjavali zbog toga. Najveći majstori su bili Boža Borjan i on, koji su imali specijalne jakne sa unutrašnjim džepovima, u koje su kupili knjige. No, u Studentu su objavljivani, recimo, tekstovi koji su teorijski utemeljivali pravo na krađu knjiga."
Izvor ovog teksta je sajt B92:
http://www.b92.net/radio/emisije/kaziprst.php?lang=srpski&nav_id=134973&yyyy=2004&mm=03
Znači, kao mlad krao je knjige iz biblioteka, a kad je ostario apetiti su mu se enormno povećali pa je svoje potrebe za krađom zadovoljavao iz državne kase.
I koja je to filozofija bila! Krađa je opravdana ako je u potrebe obrazovanja. A i kasnije je krađa bila "opravdana", samo u neke druge potrebe. Njegove lične potrebe za bogastvom i moći, hihihi.
Jednom lopov - zauvek lopov!
I eto ko je idol ovim tzv. "demokratama". Čovek koji je celog života nešto krao i koji se uvek družio s lopovima! Pa, naravno, slično se sličnome raduje!
Evo šta o tome kaže njegov prijatelj, Pavluško Imširević:
Pavluško Imširević priča da je Đinđić bio omiljen kod kolega: "Ležeran, razbarušen, šarmantan, duhovit, inteligentan, brzo je mislio. U nekim stvarima pomalo, možda, i suviše razbarušen, ali to je pripadalo imidžu tog pokreta. Cele grupe su, recimo, razvijale teoriju da je krađa knjiga legitimna ako se knjige kradu u potrebe obrazovanja. On (Đinđić) je bio jedan od mahera za krađe knjiga, proslavio se. Mislim da su ga i hvatali i kažnjavali zbog toga. Najveći majstori su bili Boža Borjan i on, koji su imali specijalne jakne sa unutrašnjim džepovima, u koje su kupili knjige. No, u Studentu su objavljivani, recimo, tekstovi koji su teorijski utemeljivali pravo na krađu knjiga."
Izvor ovog teksta je sajt B92:
http://www.b92.net/radio/emisije/kaziprst.php?lang=srpski&nav_id=134973&yyyy=2004&mm=03
Znači, kao mlad krao je knjige iz biblioteka, a kad je ostario apetiti su mu se enormno povećali pa je svoje potrebe za krađom zadovoljavao iz državne kase.
I koja je to filozofija bila! Krađa je opravdana ako je u potrebe obrazovanja. A i kasnije je krađa bila "opravdana", samo u neke druge potrebe. Njegove lične potrebe za bogastvom i moći, hihihi.
Jednom lopov - zauvek lopov!
I eto ko je idol ovim tzv. "demokratama". Čovek koji je celog života nešto krao i koji se uvek družio s lopovima! Pa, naravno, slično se sličnome raduje!