Dobro, zlo i bezlično

Antihejter

Iskusan
Poruka
5.984
...mi koristimo pojam dobra da bi objasnili značenje ispravnog ponašanja,
ali mi ne koristimo pojam ispravnog ponašanja da bi objasnili značenje dobra.

6. Prilično na izgled prihvatljivo gledište je da "dobro" znači isto što je "poželjno", pa kada kažemo da je neka stvar dobra mi mislimo da je poželjna.
...
Kada ljudi govore o lošim željama, izgleda da onda misle da su u pitanju želje za onim što je loše.
Na primer, kada neki čovek poželi da drugi čovek oseti bol, očigledno je da ono što se želi nije dobro već loše. Ali pristalica gledišta da "dobro" znači "poželjno" će reći da ništa po sebi nije ni dobro ni loše već je dobro za jednog čoveka a loše za drugog.
....
... Izuzetno je važno, pri proučavanju etike, da se shvati da postoji i nešto što je bezlično. U ovom smislu, kada kažemo da je neka stvar dobra, onda ona treba da postoji sama po sebi, a ne zbog posledica niti pak zbog nekoga ko će je koristiti. Prema tome, činjenica da želja jednog čoveka može biti odvratna nekom drugom čoveku dokazuje nam da dobro u smislu značajnom za etiku ne znači isto što i poželjno pošto je svaka stvar po sebi ili dobra ili nije dobra i da istovremeno može da bude dobra za mene a loša za tebe. To bi samo moglo da znači da je njeno dejstvo na mene bilo dobro a po tebe loše i ovde su i ono što je dobro i ono što je loše po prirodi bezlični.
 
Kada hrišćani tvrde da je Bog dobar, oni ne misle samo da razmišljanje o Bogu pobuđuje u njima izvesne emocije: oni mogu da dopuste da ovo razmišljanje ne pobuđuje takvo osećanje kod đavola koji veruju i drhte ali odsustvo takvih osećanja jedna je od stvari zbog koje smatramo da su đavoli loši.

...
I kada hrišćani tvrde da svet koji je stvorio dobar bog mora biti dobar svet, oni time ne misle da on mora biti po njihovom ukusu ali se služe njegovom dobrotom kako bi tvrdili da bi trebalo da bude po njihovom ukusu. I ne misle samo da je to po ukusu boga jer podjednako bi to bio slučaj i da Bog nije bio dobar.
prema tome dobro i loše su svojstva koja pripadaju objektiva nezavisno od našeg mišljenja kao što je to slučaj kada govorimo o nečemu što je okruglo ili četvrtasto; i kada se dvoje ljudi ne slažu u pogledu toga da li je nešto dobro, samo jedan od njih može biti u pravu iako bi teško bilo utvrditi koji je to od njih.
 
Suprotnost u tumačenju "loših" želja implicira da postoji standard po kome s
Prilično na izgled prihvatljivo gledište je da "dobro" znači isto što je "poželjno", pa kada kažemo da je neka stvar dobra mi mislimo da je poželjna.

ovo gledište može biti previše pojednostavljeno jer ne uključuje sve nijanse moralnih vrednosti i posledica dela. Na primer, nešto može biti poželjno za nas, ali može imati negativne posledice za druge ljude ili za zajednicu u celini. Tako da, iako se čini logično da je "dobro" povezano sa "poželjnim", stvarnost je često mnogo složenija i zahteva dublje razmišljanje o moralnim pitanjima.
 
Uverenje da je svet u potpunosti dobar ipak opšta je rašireno. Njega su se držali ili zbog toga budući da je deo otkrivene religije što se pretpostavljalo da ga je stvorio dobar i svemoćni Bog...

Spinoza kaže: "Za mene su realnost i savršenstvo ista stvar", od tuda sledi time su s mnogo manje poteškoća nego metafizičari usvajali dokaz da je ono što je realno savršeno.
(Ovo gledište je izneto u pesmi "Abt Vogler" - pesma Roberta Brauninga- "Zlo ne postoji, ono je ništa, tišina je koja u sebi nosi zvuk".
 
A uverenje da u stvari ništa što postoji nije zlo je upravo ono koje ne bi zastupao bilo ko sem metafizičara koji brani neku teoriju.
Bol i mržnja i okrutnost svakako su nešto što postoji i ne predstavljaju prosto odsustvo svojih suprotnosti.
...
 
(Doista, činilo bi se da je cela ova teorija i izložena jedino zbog nesvesne sklonosti ka optimizmu i da je njoj suprotna teorija isto tako logički održiva.
Mogli bi naglasiti da je zlo prisutno u svemu što postoji, A dobro u onome što ne postoji; da je prema tome sveukupnost onoga što postoji najgore od svega postojećeg, i da je dobro ono što ne postoji.
Doista, u budizmu se izgleda i drži do takvog gledišta. jasno je da je ovo gledište pogrešno ali logički nije ništa apsurdnije od svoje suprotnosti.)
 
Čekajte, ljudi, nisam završio...

I poslednje što sam hteo:
"....pogrešno je u teoriji dopustiti da postojeći svet određuje naša merila dobra i zla.
Očigledno je da su među stvarima koje postoje neke dobre a neke loše i da premalo znamo o univerzumu da bi imali bilo kakvo pravo na mišljenje o tome da li dobro ili loše preteže i da li je u budućnosti verovatno da jedna od njih stekne preimućstvo.

Optimizam i pesimizam podjednako su opšte teorije kada se govori o univerzumu u kojem ne postoji razlog da se prihvati ili jedno ili drugo; ono što znamo o svetu ukazuje nam na to da su dobro i loše prilično uravnoteženi, ali je svakako moguće da je ono što ne znamo mnogo bolje ili mnogo lošije od onoga što zaista znamo. Potpuno odlaganje prosuđivanja po ovom pitanju stoga je jedini racionalni pristup.
 
Ja i nemam nešto posebno da pitam, više sam napisao tj prepisao jer navodi na zaključak da Bog na neki način pre postoji nego da ne postoji, barem sam ja tako doživeo.

Jedino što bi moglo više pod "duhovnost" ili čak psihologiju da se diskutuje i šta je meni upečatljivo je ".pogrešno je u teoriji dopustiti da postojeći svet određuje naša merila dobra i zla."

Ja se sa ovim slažem ali istovremeno mislim da nismo kao bića (ni u evolutivnom ni u civilizacijskom smislu) dostigli toliki stepen svesti i da moramo da trpimo ljudske zakone kad već sami nismo u stanju da se pridržavamo hajde da kažem "dobra" mada je upravo "dobro" reč koja se dovodi u pitanje, njeno značenje u najširem smislu.
 
Ja sam jednostavno imao jaku potrebu da ovo prekucam, iseckano je jer nije copypaste nego sam čitao i kucao.
Pa ne znam koliko je jasno ovako.
Dobro je definisati i dobro i zlo a i kao sto moja tema nosi naziv Zlo ce biti unisteno...

Bog nije stvorio zlo i zlo nema pravo da postoji.
Zlo je odsustvo dobra.
Oni koji sami postanu zli i koji se ne odvrate od zla bice unisteni..
kao i uzrocnici zla Sotona i Demoni...

Tako da u vecnosti postojace samo dobro...
 
Takoe..trebalo bi da razvijamo sopstvene moralne principe i vrednosti, nezavisno od trenutnog stanja društva ili okoline umesto da se samo prilagođavamo postojećim normama ili pritiscima društva.
Pošto smo na religiji, pade mi na pamet ono "Samo Bog može da mi sudi", odnosno sećam se osećaja kada su meni sudili i kako sam tada mislio u sebi kako je svet jedno glupavo pozorište i kako ne mogu da verujem ponekad koliko se ljudi užive u "uloge".
Ko je taj sudija i ko je taj koji je doneo taj i taj zakon i po čemu ja nisam u pravu ako se ne slažem isl.
 

Back
Top