puf.. ne znam sta da kazem..
i ja sam, naravno, kao i vecina beogradjana dobila poziv za prezentaciju.. morala sam da se organizujem sa suprugom da odemo, na glavacke u dogovoreno vreme..
kada smo stigli tamo, docekala nas je neka zena na vratima, koja nas je sprovela do "direktorove kancelarije" gde bi trebalo da nam odrzi prezentaciju (koja je u najavi 2 sata).
bilo mi je drago sto smo u odvojenoj prostoriji, jer je u onoj kroz koju smo prosli sedelo vec 20ak ljudi, koji su pusili, pili, smejali se.. cekali, kao i mi.. kada smo usli, devojka nas je smestila i rekla da ce nam se uskoro prikljuciti nas domacin za to vece..
u nasoj prostoriji su primljena jos 3 para.
najzad je dosla devojka, od svojih 22-3 godine, mlako se rukovala sa nama i rekla da ce biti nas domacin. ali, pre nego sto pocne ista da prica sa nama "da li biste mogli vi i vas suprug da zamenite mesto?" kako, zasto, ne razumem?.. tako.. ona mora da sedi bas na toj stolici. dakle, zamislite situaciju ja levo, suprug desno, preko puta nas dve prazne stolice, ona hoce da sedne na ovu preko puta mog supruga, ali da nas dvoje zamenimo mesto, tako da ona bude direktno preko puta mene. a ne moze da sedne vec preko puta mene i zavrsi pricu. CEMU TO SMARANJE??? mi smo se na to naravno nasmejali, i rekli joj, ma daj sedi, svejedno je.. ne, ne, ona ne moze takva je procedura. vec tada sam se osetila kao apsolutni kreten. suprug je, prirodno, trazio da pozove menadzera da nam on objasni, posto ona rekla da ne zna zasto to mora tako. vrtela se, setala, odlazila i vracala i na kraju dosla ponovo sama, bez menadzera da nas nagovara.. uz konstataciju "zasto se plasite?" to je bila kap koja je prelila casu..
hvala na gostoprimstvu i potencijalnom poklonu, ali neko da mi u svom "gostoprimljivom okruzenju" naredjuje gde da sednem, a da mi ne da obrazlozenje i da mi pri tome sugerise da ne treba da se plasim, to mi ne treba..
ne znam za vas, ali ja mislim svojom glavom.