Да ли вам се родбима меша у живот?

Niti se mesam u neciji privatni zivot, niti dozvoljavam da mi se neko mesa. Imam svoju zamisao, plan i nacin sprovodjenja i tako koracam po svoj zivotni put. Od nekih posebno dragih osoba umem da saslusam savet, sugestiju, sto ne znaci i da cu to prihvatiti. Na to odgovorim pozitivno,ako se poklapa sa mojim misljenjem ili suprostavim svoja gledanja koja su na kraju jedino vazna.Ostalima odgovaram osmehom.Ako me neko pita za savet ili misljenje ja ga kazem i na to ne gledam kao da se mesam u njihov privatni zivot.
Ne mislim da je neciji zivot javni WC pa da u njemu moze da ulazi neko ko zeli da se olaksa ,a posle ode. Cak i tamo mora da se plati jer je uvek neki socijalni slucaj na vratima WC-a...

E bas zbog te cene i tog placanja, koji su neizbezni, zivim svoj zivot kako sam ja odabrao i ostavljam druge da zive kako oni zele.
 
... или их држите на дистанци...? ;)

Na pristojnoj distanci:D
Ne postavljam im mnogo pitanja o njihovom privatnom zivotu,o tome kako,sta,koliko....Valjda oni,kako primecuju da ne zapitkujem mnogo,ne zele da budu nepristojni pa ni oni mene ne zapitkuju mnogo.
Sa sestrom imam takav odnos ,da iako je daleko,iako je potpuno drugacija od mene-mogu sve da joj kazem,da govorim sa njom i o najskakljivijim stvarima.I njoj ne branim da se mesa;)
Moj dragi i ja se nismo uzeli tako mladi:lol:Oboje smo presli tridesetu.
Mozda nas je familija(i moja i njegova)smatrala zrelim,samostalnim ljudima,pa im nismo bili zanimljivi:lol:Tako da,nisu se mnogo trudili da se umesaju.
 
Mesali se , opasno
Zbog njih se razvodimo. Sada kada se razvodimo, opet se mesaju, sada sa svih strana predlazu da ostanemo zajedno. Objasnjavaju da su oni smao najbolje za nas hteli.
(ex)zena ih previse slusala. Pa kao i sada ih slusa, sada hoce da se pomiri.
Kako su se mesali?
njen brat(debil) trazio non stop da mu se nesto kupi. Majicica, farmerice...pa mu fali 150 eura za odmor itd. Ona pricala kako joj je to mladji slatki lepi bata...pa je eto njena duznost..tj nasa...duznost..
Njena majka(vestica) je non stop trazila, ali ne kao za nju, njoj jadnoj ne treba nego eto...
Uz trazenje novca je postavljala neke svoje arsine, gde treba ici, kako treba ici, morali smo da idemo kod njene neke daljne familije u pichkovac, otisli mi amortizeri...
Njen otac, nemam losu rec za njega. Lik OK.
Moja sestra joj direkt rekla da ona nije za mene, vise puta joj saopstila da jedva ceka da se razvedemo.
Majka se nije mesala
Otac je par puta rekao kako nije srecan da ona nosi nejgovo(valjda moje) prezime.
Ja sam pokusavao da joj kazemd a se od svega treba odvojiti. Kaze, ne moze, ipak su njeni...mislim..divni...i misle najbolje...

Ja pustio da ide sve svojim tokom.

Sada kada se potpisuju papiri za razvod...situacija je sledeca...
Njen otac i dalje ne zeli da se mesa, samo rece pre neki dan..."Ako se bas ne volite onda...ali ako i malo ljubavi jos ima...." Velik covek
Njena majka sada hvata patetiku..."kako se deca..aj da se vi pomirite lepo..."
Njen brat me zove na pivo, sada sam omiljen, i prica mi da njegova sestra glavni krivac...eto, on je od uvek pricao kako sam ja OK.
Moj otac me zove 15 puta dnevno..."moji unucici....(patetika) "
Jedino moja sestra cuti...
A da, (ex) zena prica da nece vise da dozvoli jednu jedinu rec da neko sa strane kaze, trazi jos jednu sansu, i volela bi da se pomirimo i odemo u inostranstvo da zivimo.

Eto, to je kada se svi pocnu mesati.

A ja?
Ako se pomirimo, idem napolje i necu njene vise od 2 puta godisnje po 3 dana da vidim. Cent necu dati. Nikada vise.
Mojima sam ocitao lekciju, svi cute...ali znam ja njih, krenuli bi opet...ali ce tada da izlete napolje.

A ako ipak resim da se ne pomirim-nikada se vise necu zeniti.
Zayebi
 
Ja sam kuću u kojoj živim ( imamo odvojeno potkrovlje u porodičnoj kući, ali džaba je to... ), u nekom svom intimnom revoltu, nazvala javna kuća :mrgreen: Znam kako zvuči, ali ovde postoji geslo - nema tajni, sve je javno! Onda svakako nije teško shvatiti koliko je tu pokušaja mešanja, koliko je tu radoznalosti, koliko je tu nerviranja.
A o licemerju da ne pričam. Nema tajni, sve je javno... jest' cvrc. Ako je tako, zašto je moj muž tek pre neki dan saznao da je njegovoj majci ovo drugi brak? Zašto su i on i njegove sestre, tek pre 2 godine saznale pravi datum godišnjice braka njihovih roditelja? ( Na ovo drugo znam odgovor, zato što je papirić u opštini potpisala sa stomakom do zuba, pa joj malo kasno proradio stid :mrgreen: )
Ne znam više ni sama kako izdržavam sve ove pritiske. Krštenje mog prvenčeta... umesto da mi ostane jedna od najdražih uspomena, ja toga ne želim ni da se setim. I sada mi odzvanjaju u glavi dve rečenice, od stotina i stotina besmislenih, koliko ih je bilo:
- Pa valjda sam ja ovde domaćin, valjda ja ovde odredjujem šta i kako. Ne može to tako. Ako hoćeš da budeš domaćin, ti se preseli ( reči mog svekra, dok nas je ubedjivao da od krštenja napravimo Ivkovu slavu. Naravno, on je domaćin, a mi to sve finansiramo :evil: )

I druga:
- Ovo morate da uradite kako mi kažemo, a posle, za prvi rodjendan, vi radite kako hoćete. Ali ovo... ovo mora!!! ( reči svekrove majke, sa sve izbečenim očima, i vikanjem da ti bubne opne probije )

I koji djavo ja tražim ovde??? Došla sam da živim ovde, iz Beograda u provinciju, jer sam luda, jer nisam mogla da "odvučem" muža iz kuće u kojoj je on jedino zdravo muško čeljade, nisam to mogla. A doselila sam se ovde, znajući da me svekar mrzi i da će da mi pravi spletke, dok ću ja da ga negujem kada god dobije napad, da presedim dane i noći pored njega i da mu kuvam, da ga presvlačim.... I stvarno, koji mi djavo ovo treba???

Mojoj svekrvi, koja je i pored svih svojih mana, jako dobra žena, orden treba dati kako je istrpela skotove 30i kusur godina , i kako trpi i dalje. 3 godine i ja sam iscedjena, željna samo malo mira... daleko odavde....
 

Back
Top