Ja sam kuću u kojoj živim ( imamo odvojeno potkrovlje u porodičnoj kući, ali džaba je to... ), u nekom svom intimnom revoltu, nazvala
javna kuća Znam kako zvuči, ali ovde postoji geslo -
nema tajni, sve je javno! Onda svakako nije teško shvatiti koliko je tu pokušaja mešanja, koliko je tu radoznalosti, koliko je tu nerviranja.
A o licemerju da ne pričam. Nema tajni, sve je javno... jest' cvrc. Ako je tako, zašto je moj muž tek pre neki dan saznao da je njegovoj majci ovo drugi brak? Zašto su i on i njegove sestre, tek pre 2 godine saznale pravi datum godišnjice braka njihovih roditelja? ( Na ovo drugo znam odgovor, zato što je papirić u opštini potpisala sa stomakom do zuba, pa joj malo kasno proradio stid
)
Ne znam više ni sama kako izdržavam sve ove pritiske. Krštenje mog prvenčeta... umesto da mi ostane jedna od najdražih uspomena, ja toga ne želim ni da se setim. I sada mi odzvanjaju u glavi dve rečenice, od stotina i stotina besmislenih, koliko ih je bilo:
- Pa valjda sam ja ovde domaćin, valjda ja ovde odredjujem šta i kako. Ne može to tako. Ako hoćeš da budeš domaćin, ti se preseli ( reči mog svekra, dok nas je ubedjivao da od krštenja napravimo Ivkovu slavu. Naravno, on je domaćin, a mi to sve finansiramo
)
I druga:
- Ovo morate da uradite kako mi kažemo, a posle, za prvi rodjendan, vi radite kako hoćete. Ali ovo... ovo mora!!! ( reči svekrove majke, sa sve izbečenim očima, i vikanjem da ti bubne opne probije )
I koji djavo ja tražim ovde??? Došla sam da živim ovde, iz Beograda u provinciju, jer sam luda, jer nisam mogla da "odvučem" muža iz kuće u kojoj je on jedino zdravo muško čeljade, nisam to mogla. A doselila sam se ovde, znajući da me svekar mrzi i da će da mi pravi spletke, dok ću ja da ga negujem kada god dobije napad, da presedim dane i noći pored njega i da mu kuvam, da ga presvlačim.... I stvarno, koji mi djavo ovo treba???
Mojoj svekrvi, koja je i pored svih svojih mana, jako dobra žena, orden treba dati kako je istrpela skotove 30i kusur godina , i kako trpi i dalje. 3 godine i ja sam iscedjena, željna samo malo mira... daleko odavde....