- Poruka
- 17.094
Neko ima sreće, pa još uvek ima svoje roditelje...
Nekom su roditelji ostarili, pa su ih napustili, jer - tako mora biti...
Oni srećniji uživaju svakog dana, jer ima ko da im "zvoca", da prosipa bez prestanka
roditeljske bisere, kojima se danas smejemo, ali koje veoma dobro upamtimo...
Sve što su meni govorili roditelji, mislila sam da nikada neću govoriti svojoj deci...
Međutim, kada sam odrasla, samo mi se "kazalo", pa sam sve to nekom prilikom i
govorila, jer je svaka zlata vredela...
Tako da... reči moje mame su postale i moje i hvala joj za svaku reč, svaku grdnju...
Ništa mojoj deci nije falilo, vidim, odrasli su uz ovakve bisere koji se prenose sa kolena
na koleno i koliko vidiim, postali su dobri ljudi...
Srećnicima koji imaju još uvek roditelje, možda je ovo sve smešno i dosadno...
Eeeee... a faliće im jednog dana... mnogo će im nedostajati...
Uživajmo dok ima ko da prosipa bisere, da zvoca, da uči...
dok imamo koga da pozovemo, zagrlimo, saslušamo...
Evo nekih rečenica koje upotrebljavaju svi roditelji kao vaspitne mere
i koje smo upamtili...
Da li ovo, čemu smo se nekada smejali, sada govorimo svojoj deci?
Sećam se još nekih:
- Ne sedi na ladan beton, prehladićeš bubrege!
- Dođi 'vamo, neću ti ništa...
- Neka, neka... imaćeš i ti decu...
Nekom su roditelji ostarili, pa su ih napustili, jer - tako mora biti...
Oni srećniji uživaju svakog dana, jer ima ko da im "zvoca", da prosipa bez prestanka
roditeljske bisere, kojima se danas smejemo, ali koje veoma dobro upamtimo...
Sve što su meni govorili roditelji, mislila sam da nikada neću govoriti svojoj deci...
Međutim, kada sam odrasla, samo mi se "kazalo", pa sam sve to nekom prilikom i
govorila, jer je svaka zlata vredela...
Tako da... reči moje mame su postale i moje i hvala joj za svaku reč, svaku grdnju...
Ništa mojoj deci nije falilo, vidim, odrasli su uz ovakve bisere koji se prenose sa kolena
na koleno i koliko vidiim, postali su dobri ljudi...
Srećnicima koji imaju još uvek roditelje, možda je ovo sve smešno i dosadno...
Eeeee... a faliće im jednog dana... mnogo će im nedostajati...
Uživajmo dok ima ko da prosipa bisere, da zvoca, da uči...
dok imamo koga da pozovemo, zagrlimo, saslušamo...
Evo nekih rečenica koje upotrebljavaju svi roditelji kao vaspitne mere
i koje smo upamtili...
Da li ovo, čemu smo se nekada smejali, sada govorimo svojoj deci?
Sećam se još nekih:
- Ne sedi na ladan beton, prehladićeš bubrege!
- Dođi 'vamo, neću ti ništa...
- Neka, neka... imaćeš i ti decu...