Mislila sam da cu samo na anketu odgovoriti, i mislila sam da neću više učestvovati na ovakvim temama,ali šta mi bi - da preletim sve, pa opet moram...
Trudnoću mi je vodila doktorica u državnoj ambulanti. Imala sam preglede jednom mesečno, ona je bila vrlo ljubazna i po mom laičkom mišljenju sasvim dovoljno savesna.
oko mesec dana pred porođajmi je napisala uput, rekla mi kada da dolazim na ctg, a ako se nešto desi ranije da urednno odem u to porodilište, tada, prvi put.
jedino sam one ekspertne ultrazvukove plaćala privatno, jer nije bilo termina tada kad je meni trebalo, ali NE VERUJEM da je bilo ko lično od svih tih doktora kriv za nedovoljno aparata i obučenog osoblja.
Tako je i bilo, počele mi kontrakcije, muž i ja seli u kola, u ponoć! došli u porodilište, sa spakovanom torbom. lepo me primili, stavili na te aparate, izmerili mi pritisak, malo porazgovarali, rekli mi pozdravi se sa mužem, sutra će verovatno postati tata.
Smestili me u sobu sa još nekim porodiljama, ne znam šta da kažem... nisam spavala, jer nisam mogla, ali nisam ni očekivala nešto posebno... Šta sad...
buđenje u 5, merenje pritiska, pregled, ultrazvuk... odveli me do porođajne sale, opet sve po redu, znate svi da ne pričam ružne stavri, ono što prati svaki porođaj, bilo plaćen, ili privatan, ili u njivi, otprilike...
Ok, potrajalo je to ceo dan, bolelo je božesačuvaj, većinu vremena sam bila sama, ali ne vidim ni da mi je neko mogao bilo kako da pomogne...
kad sam bila dovoljno otvorena, čakmanje, pa su me kao ručno širili još dva prsta, otišla peške na 'tvrdi' sto, tako ga zovu valjda... dr mi rekao, svaka čast, sad možeš i da vičeš. brojali mi babica i on, na tri jaaakooo guraj, taklo iz dva puta...
onda mi pokazali pišu - muško je, onda krvarenje neko, dr se malo uplašio, ali smirili me, ušio me...
Možda sam previše napisala bez razloga, ali htela sam da kažem - bolelo je, nije bilo lako ni najmanje, ali zaista ne mislim da je neko mogao da mi pomogne a nije hteo je rnije bio plaćen.
Jedino što smo 'platili' je bilo dok su nas premeštali u sobu, pozvala sam muža da nas vidi u liftu. Iskreno, nemam pojma koliko je on dr-u i toj sestri dao para, znam da nije mnogo, a znam da nisu ni tražili
Posle, uredno svako jutro vizita za mene i bebu, sestre su bile u blizini da pomognu ako zatreba, ali iskreno, mi smo se brzo snašli i sa sisanjem, i sa presvlačenjem, čak i sa kupanjem u onom velikom lavabou.
sestra mi je trebala samo za pupak, i to su naravno odradili.
ni prva ni poslednja koja se porodila i koju je porođaj (zamisli
) boleo.