Brak danas, biti ili ne biti u njemu pitanje je sad..

a joj koleginice forumasice kakvo mesanje pojmova :lol:

dakle vi smatrate da nije moguce da budete individua dok ste u zajednici...nalazim to krajnje zanimljivim...znaci vi zajednicu zamisljate tako sto neko iskljuci mozak a onaj drugi razmislja za njega :lol: krajnje zanimljivo razmisljanje...a ja nekako uvek mislila da dva mozga vrede vise nego jedan i cetvoro ruku vise nego dve...ah al mora da sam se prevarila posto vi tvrdite da ste u zajednici osudjeni na brejn ded varijantu :lol:

nego sta jos htedoh...ah da umece je zadrzati sebe i dati sebe u isto vreme...ja razumem vas strah po pitanju toga cest je kod ljudi...ali ne mora sve biti ili ili
jer vi ste upravo ubacili ekstreman stav u pricu...ako se nekom date onda to vise niste vi nego plastelin :lol: s tim sto ste zaboravili jedno cinjenicno stanje da upravo jacanje individualnosti vas odvaja od svih grupacija kojima u zivotu pripadnete od momenta svog rodjenja

znate...ljudi vole da precenjuju svoju posebnost :)
 
naravno.ali to vam je kao da imate..hm...jedan beli i jedan crveni krug recimo...na onom delu gde se spoje postace roze...a deo belog ce i dalje biti beli a crvenog crveni...ali ce jedan deo biti roze

joj kako je to lepo :)
nego balans je jedan od najvecih zivotnih izazova...najlakse je preterati..cak je najlakse i uzdrzati se..ali balansirati

a nada...covek bez nade je mrtav covek :)

eto tako drugari za sad mislim da sam rekla sta sam imala na ovu temu.
te vam zelim prijatan ostanak
 
naravno.ali to vam je kao da imate..hm...jedan beli i jedan crveni krug recimo...na onom delu gde se spoje postace roze...a deo belog ce i dalje biti beli a crvenog crveni...ali ce jedan deo biti roze

joj kako je to lepo :)
nego balans je jedan od najvecih zivotnih izazova...najlakse je preterati..cak je najlakse i uzdrzati se..ali balansirati

a nada...covek bez nade je mrtav covek :)

eto tako drugari za sad mislim da sam rekla sta sam imala na ovu temu.
te vam zelim prijatan ostanak

sad znam zasto te master voli:ok:
mogu misliti kako je do jaja "trip" iliti "rad" kad objasnjavas ovo sa krugovima...
 
Ocigledno je da pojam braka menja znacaj.
Nove okolnosti, novo dobra i nova pravila..
Jeste li za brak? Zasto? Da li verujete da ljubav moze opstati do kraja? Sta sa sexom?
Da li je sve to u stilu dobar, los, zao?
Ako pak niste.. Zasto? Sta vas brine, gde nestaje smisao braka?

Koja je podela uloga na novoj pozornici? Koje mesto treba zauzeti muskarac a koje zena?
Gde pocinje a gde staje ravnopranost?

Za one vec u braku, sta bi ste promenili, sta radi, gde skripi.. Ima li leka tome?

Sve u svemu, uopsteno o braku u modernom dobu i nus pojavama promene sistema..

Hajt..

pojam braka je uvek odnos između dva pojedinca, i oni su jedini koji diktiraju pravila u istom. ne znam koje su to nove okolnosti i nova pravila koja mogu da se smisle, ili koje novo vreme donosi, a da mogu da se razlikuju od satrih i same suštine - da je to zajednica dvoje ljudi. naravno, pošto ljudi nisu isti, onda ni ne postoje pravila koja su univerzalna, već su tu pravila kojih se pridržavaju njih dvoje, u samoj zajednici. sada, da li moderno vreme tu nešto menja... možda, šta znam, ali pojedinci su uvek pojednici.

jesam za brak, i ne vidim ništa protiv njega. mislim da porodica jedna od najbitnijih stvari, a deca su jedina bitna stvar koja ostaje iza nas, sve ostalo je manje bitno. to je moje mišljenje, i čini mi se da ga sve jasnije sagledavam kako godine prolaze... pa eto, mislim da je lepo kada dete zna veoma jasno ko mu je mama i tata, i da ima oba roditelja kraj sebe, ako je to moguće, i da je porodica jeste osnovna ćelija društva, mada sve to nekako gubi... tu su i još mnoge druge stvari koje dobijaju na značaju, kada se dele sa nekim, a nema prisnijeg davanja i deljenja od onog u okviru porodice. možda su ljudi danas malo više sebični... da, jesu. vreme i brzina života, otuđenost lagano dovodi do toga. ali, eto, ja ne mislim da je to baš dobro.

verujem da ljubav može opstati do kraja, da. verujem i da vremenom može da se produbi i postane još i višeslojnija nego što je to na samom startu neke veze. isto tako mislim i znam da seks može biti dobar i kvalitetan i nakon dugo godina veze; da dvoje ljudi i dalje može da uživa; i mogu da ostanu privlačni drugome. naravno, sve se gradi, pa i odnos između dvoje ljudi. a eto, iako mnogi potenciraju zasićenje i dosadu, ja verujem da dvoje ljudi mogu sve više da se pronalaze i uživaju, kako se više i upoznaju.
''Da li je sve to u stilu dobar, los, zao?''
? oO
ne razumem ovaj deo. šta je u stilu dobar, loš, zao? brak?
ne, sigurno nije, i treba imati tolerancije za isti
treba imati svoje ja, naravno, i znati zašto smo sa nekim, biti spremni da ponekad napravimo ustupak, kompromis. to su stvari kojima treba umeti baratati u svakoj vezi, da bi potrajala. pre ili kasnije će nam zasmetati nešto, to je jednostavno tako. možda će se ljudi i razići, jer ne mogu da funkcionišu zajedno, ali to ne znači da je neko dobar a neko loš. jednostavno, je stvar u nekompatibilnosti sa tim ''nekim''

podela uloga na pozornici?
svakako ne mislim da je brak pozornica, niti bilo šta slično. brak je odnos između dvoje ljudi, i treba to da bude, a mislim da i jeste nešto što je samo između njih, i tu nema mesta za nikavu scenu, neka generalne raspodele. trebalo bi da bude odnos između dva pojednica, kojeg su oni već gradili i izgradili tokom vremena, i koji će nastaiti da grade, kroz zajednicu, decu...
ravnopravnost počinje i završava se na poštovanju stava i mišljenja drugog; pronalaženju zajedničkog dogovora i delovanja, unutar same te zajednice
ne pratim tuđe brakove, niti nus pojave koje se javljaju unutar modernog društva, niti mislim da ima smisla uopšteno pričati o braku, kao takvom
jer je brak uvek samo ono odnos dva pojedinca, koji su odlučili da to ozvaniče i da žive unutar bračne zajednice; ili da žive unutar zajednice. neki će reći da tu nema mnogo razlike, osim slova koje stoji na papiru, u ovom modernom vremenu.
ali svakako je zabavno
ići u korak sa napretkom
 
@Tema: Posle određenog perioda provednog u braku, dolazi do gubitka komunikacije. Nije isključivo, ali dešava se. Ako oboje prepoznaju ovaj problem na vreme, uz obostran napor, prevazilazi se. Sex funkcioniše, zašto i ne bi. Naravno, uvek postoji i ono... boli me glava, tiba, crveno slovo, nisam raspoložena..., ali funkcioniše :D
Na žalost dosta problema se svodi i na novac (za one koji žive život smrtnika u zemlji Srbiji) :(
Ravnopravnost, divna tema. :klap: Kada su kućni poslovi u pitanju, drage ženice nam se busaju u grudi oko podele posla, a kada novca manjka... e, onda "Idi, zaradi... muško si, ko će ako ne ti?" :rotf:
Ali nema veze, sve za dobrobit institucije :D
 
vaspitana sam vrlo patrijahalno i prvo razocarenje mi je bilo kad nisam uspela da ostvarim trajan odnos sa svojim prvim deckom....tada sam shvatila da zivot nije bajka kako me je majka ucila....usla sam mlada u brak, ulozila sam sebe u njega i rodila dete....nisam imala problem sa obavezama, jer ja sam i tako stvoreni organizator koji ne rasipa energiju na gluposti.....ali, sa godinama, moj muz i ja smo poceli da se razlikujemo sve vise, baza je pocela da se klima i ljubav je prestala......shvatila sam da mi je za dz bilo kakav trud kad sa druge strane ne postoji ista zelja i htenje....samostalan zivot mi je u pocetku bio cudan ali sam se vrlo brzo izorganizaovala i vec godinama uzivam u njemu.....ne tezim promeni statusa iako mi je muskarac potreban kao prijatelj, ljubavnik, covek od poverenja.....naravno, vreme moze da donese i promene, ne bezim od njih ali ipak bih sebe deklarisala kao serijanog monogamistu...:)
 
@Tema: Posle određenog perioda provednog u braku, dolazi do gubitka komunikacije. Nije isključivo, ali dešava se. Ako oboje prepoznaju ovaj problem na vreme, uz obostran napor, prevazilazi se. Sex funkcioniše, zašto i ne bi. Naravno, uvek postoji i ono... boli me glava, tiba, crveno slovo, nisam raspoložena..., ali funkcioniše :D
Na žalost dosta problema se svodi i na novac (za one koji žive život smrtnika u zemlji Srbiji) :(
Ravnopravnost, divna tema. :klap: Kada su kućni poslovi u pitanju, drage ženice nam se busaju u grudi oko podele posla, a kada novca manjka... e, onda "Idi, zaradi... muško si, ko će ako ne ti?" :rotf:
Ali nema veze, sve za dobrobit institucije :D

ja sam jednog magarca izdrzavala 2 godine...i bila neopevana budala...
ali bukvalno komplet hrana,garderoba,kozmetika...al ne zato sto sam burzujka i sto imam...cak se moze statisticki reci da sam beskucnik i sirotinja.....nego zato sto imam dobru platu i sto je on zakljucio da ne mora da radi....
 
Zna se zasto je brak izmisljen kao institucija, zna se da i ranije nije bio brak svetinja, ljudi su isto tako varali i lagali samo je sve bilo bolje sakrivano. Samo su se ljudi manje razvodili, zbog ekonomskih razloga..ili zbog razloga sta ce reci narod, sramota je i tako to. Prema tome nema neke velike razlike ni danas, samo su zene samostalnije, i nece da trpe sr.anja ako ne moraju. A ne samo zene, ljudi uopste su postavili sebi velike prohteve, svako bi da ostvari svoje snove, cim nesto ne ide po njihovom-ne zanima ih, lako odustaju.
Meni tako svejedno brak ili zajednicki zivot, nema velike razlike, a deca kao deca su posebna prica..
 
Ocigledno je da pojam braka menja znacaj.
Nove okolnosti, novo dobra i nova pravila..
Jeste li za brak? Zasto? Da li verujete da ljubav moze opstati do kraja? Sta sa sexom? Da li je sve to u stilu dobar, los, zao?
Ako pak niste.. Zasto? Sta vas brine, gde nestaje smisao braka?

Koja je podela uloga na novoj pozornici? Koje mesto treba zauzeti muskarac a koje zena?
Gde pocinje a gde staje ravnopranost?

Za one vec u braku, sta bi ste promenili, sta radi, gde skripi.. Ima li leka tome?

Sve u svemu, uopsteno o braku u modernom dobu i nus pojavama promene sistema..

Hajt..

hmm, neka od najtezih pitanja u zivotu...barem za mene
ne verujem narocito u brak, u onu knjigu u opstini gde dvoje (dobro, ajde, cetvoro) ljudi udari krasnopisom i optimisticki svoje ime, pa onda, kao, krene na zivotnu uzivanciju.....brak je stvar koja ubrzano trosi strast, zelju da se dopadnes, volju da tog nekog zavodis...ne verujem u price da samo svog muza/zenu volis i zelis 10, ili vise godina, ali verujem u odluku da se odupres zelji da nekog drugog volis i zelis....sa, druge strane, verujem u porodicu, sa, ili bez papira...to mu nekako, danas, dodje jos kao jedino utociste...verujem da je treba imati, da li neko zeli da je ima iskljucivo u okviru braka, to je vec drugo pitanje...
i, na kraju jedan savet, koji sam ja dobila od svog oca-da se nikada, nikada ne udajem za nekoga sa kime nisam zivlela neko vreme, i samo vam mogu savetovati isto...
 
hmm, neka od najtezih pitanja u zivotu...barem za mene
ne verujem narocito u brak, u onu knjigu u opstini gde dvoje (dobro, ajde, cetvoro) ljudi udari krasnopisom i optimisticki svoje ime, pa onda, kao, krene na zivotnu uzivanciju.....brak je stvar koja ubrzano trosi strast, zelju da se dopadnes, volju da tog nekog zavodis...ne verujem u price da samo svog muza/zenu volis i zelis 10, ili vise godina, ali verujem u odluku da se odupres zelji da nekog drugog volis i zelis....sa, druge strane, verujem u porodicu, sa, ili bez papira...to mu nekako, danas, dodje jos kao jedino utociste...verujem da je treba imati, da li neko zeli da je ima iskljucivo u okviru braka, to je vec drugo pitanje...
i, na kraju jedan savet, koji sam ja dobila od svog oca-da se nikada, nikada ne udajem za nekoga sa kime nisam zivlela neko vreme, i samo vam mogu savetovati isto...

Sinoc sam razgovarao sa devojkom i zanimljivo, upotrebila je slican opis.
Dodala je i jos jedan: osecaj pripadnosti. Iskreno, naterao me je izraz da se zapitam. Kada se kaze tako nesto pocinje zvucati kao jedino sigurno utociste. Nista nije sigurno u bukvalnom smislu reci, ali nesto cemu se mozes vratiti i naci neku "sigurnost".

No, problem nastane u ljudskoj naravi. Recimo, svi se slazemo oko nekih bitnijih tacaka, i oni za brak i oni protiv, cak i oni koji se resavaju za samocu..

Ali negde smo debelo zaglavili..
 
vaspitana sam vrlo patrijahalno i prvo razocarenje mi je bilo kad nisam uspela da ostvarim trajan odnos sa svojim prvim deckom....tada sam shvatila da zivot nije bajka kako me je majka ucila....usla sam mlada u brak, ulozila sam sebe u njega i rodila dete....nisam imala problem sa obavezama, jer ja sam i tako stvoreni organizator koji ne rasipa energiju na gluposti.....ali, sa godinama, moj muz i ja smo poceli da se razlikujemo sve vise, baza je pocela da se klima i ljubav je prestala......shvatila sam da mi je za dz bilo kakav trud kad sa druge strane ne postoji ista zelja i htenje....samostalan zivot mi je u pocetku bio cudan ali sam se vrlo brzo izorganizaovala i vec godinama uzivam u njemu.....ne tezim promeni statusa iako mi je muskarac potreban kao prijatelj, ljubavnik, covek od poverenja.....naravno, vreme moze da donese i promene, ne bezim od njih ali ipak bih sebe deklarisala kao serijanog monogamistu...:)

Tu lezi jos jedna zanimljivost. Broj samaca danas.
Ti nadjes nekoga, ali moja zgrada je puna zena koje su presle 40 a same su. Pokusavam razumeti gde je doslo do kocenja.
Primer, devojka iz zgrade. Radi, izgleda super, ima svoj stan..
i ona zove mene na kafu ( inace ne pijem istu ). Rekao sam devojka, ali pricam o zeni od 38 godina. Odem, sedimo ispred tv-a, pricamo o glupostima itd..
Sve je vise takvih..
U cemu je problem?
 
Sinoc sam razgovarao sa devojkom i zanimljivo, upotrebila je slican opis.
Dodala je i jos jedan: osecaj pripadnosti. Iskreno, naterao me je izraz da se zapitam. Kada se kaze tako nesto pocinje zvucati kao jedino sigurno utociste. Nista nije sigurno u bukvalnom smislu reci, ali nesto cemu se mozes vratiti i naci neku "sigurnost".

No, problem nastane u ljudskoj naravi. Recimo, svi se slazemo oko nekih bitnijih tacaka, i oni za brak i oni protiv, cak i oni koji se resavaju za samocu..

Ali negde smo debelo zaglavili..

zato sto stvaranjem porodice, odnosno rodjenjem deteta, stvaras krvnu vezu, na neki posredan nacin i sa tom osobom, a to je najjaci osecaj sigurnosti koji ti veza sa drugim bicem daje, a da nije sa roditeljima
 
vidim da je na ovoj temi malo onih koji su u braku...neki stavovi su mi smesni, jer prepoznjem sebe u nekom proslom vremenu. no zivotna realnost te odvede toliko daleko da samo odjednom primetis kako lako gubis principe,stavove.. sve ono puno buke i besa predje u neku borbu sa svima, sa samim sobom i tihu patnju...svaki kompromis , jos jedan gubitak sebe.
kada dodje beba, nastaje pravi haos, kako kod muskarca tako i kod zene. bukvalno, nista vise nije isto. i vi niste vise oni ljudi koji su bezbrizno provodili slobodno vreme, putovali, izlazili do u kasne sate...to je tesko objasniti, samo kod zene nastaje toliko fizickih i psihickih promena...
pa trka za novac, kako god uvek nesto fali, daj, samo juri, treba...
i onda odjednom ta distanca, taj stranac u kuci, manje reci, manje svadje...
zasto ljudi ostaju i takvim brakovima...verovatno ekonomske prilike, kakva god da imas primanja nije lako doneti odluku tipa ja sam od danas samohrana majka...
i mene muci mnooogooo stvari vezano za instituciju braka...kako ide vreme sve sam manje jasna sebi:)))))))))))
 
Poslednja izmena:

Back
Top