00 Chief Parish
Zainteresovan član
- Poruka
- 480
Biološko u čoveku traži ispoljenje anarhije ? moram priznati da nisam primetio. Primetio sam da obično čovek ima želju da se suprotstavi autoritetu i hijerarhiji, što dalje zavisi od mnogih faktora da li će učiniti ili neće.
Znaš šta, pod ovim svim smo isti, ne misli se na romantično socrealističko tumačenje da svi radimo isto, da svi težimo istom. Tu se i ne misli da žena treba da tegli 100 kg na leđima, jer većina njih nije sposobna za takvo što. Misli se na to da svi imamo jednaka prava, mogućnost izbora... čini mi se da ti sve tumačiš sa stanovišta nekog totalitarnog sistema (kakav je bio boljševizam u Rusiji). Pa otud i pogrešno tumačenje termina jednakosti (i ostalih termina) u anarhizmu.
Razdvajanje emotivnog od poslovnog, i to mi nije baš najjasnije šta si hteo reći. Zašto bi se emocije razdvajale od društva, to je i nemoguće i nepoželjno. Jer upravo time i dolazi do destruktivnosti. Razmisli kada ti imaš destruktivne porive. Kod mene je kada me neko sputava u nečemu, a tada dolazi do pokušaja svesti da to pretvori u nešto kreativno, ili se reši i na drugi način, ako taj pokušaj ne uspe.
Mislim da u društvu u kojem nema sputavanja , veoma retko dolazi do destruktivnosti. Ali naravno nije u potpunosti isključena.
Porodicu je moguće napraviti tako da svi budu ravnopravni, da ne postoji neki apsolutistički otac (ili majka), koji ostavljaju teške posledice na psihu svog potomstva. Pa se to posle prenosi dalje, i dalje... a ako ti neko pruži vaspitanje i obrazovanje, gde imaš mogućnost izbora, to je sasvim druga stvar. Nećeš imati ugrađene mehanizme koji te indoktriniraju u neki određeni sistem, koji od tebe zahteva određeno ponašanje.
Lenjost ljudi? Ne znam, ja mislim da to ne postoji. Svako od nas ima nešto što voli da radi, a na kraju i što mora da uradi da bi živeo. Mora obezbediti hranu, sklonište... lenjost je nemoguća. Upravo danas, u svim državnim institucijama imaš parazite koji su na grbači drugih. I oni jednostavno ne moraju ništa da rade. A zamisli društvo u kojem ne postoji birokratija.
Postoje anarhistička objašnjenja mogućih uređenja društva (bez ikakvih gordih pobuda, nadam se) , ima tih razmatranja. Ali imaš i teoriju koja kaže da je najbolje za početak ostvarivati sve veće i veće slobode za ljude, a zatim pokušajima i eksperimentima razvijati dalje takvo društvo.
Znaš šta, pod ovim svim smo isti, ne misli se na romantično socrealističko tumačenje da svi radimo isto, da svi težimo istom. Tu se i ne misli da žena treba da tegli 100 kg na leđima, jer većina njih nije sposobna za takvo što. Misli se na to da svi imamo jednaka prava, mogućnost izbora... čini mi se da ti sve tumačiš sa stanovišta nekog totalitarnog sistema (kakav je bio boljševizam u Rusiji). Pa otud i pogrešno tumačenje termina jednakosti (i ostalih termina) u anarhizmu.
Razdvajanje emotivnog od poslovnog, i to mi nije baš najjasnije šta si hteo reći. Zašto bi se emocije razdvajale od društva, to je i nemoguće i nepoželjno. Jer upravo time i dolazi do destruktivnosti. Razmisli kada ti imaš destruktivne porive. Kod mene je kada me neko sputava u nečemu, a tada dolazi do pokušaja svesti da to pretvori u nešto kreativno, ili se reši i na drugi način, ako taj pokušaj ne uspe.
Mislim da u društvu u kojem nema sputavanja , veoma retko dolazi do destruktivnosti. Ali naravno nije u potpunosti isključena.
Porodicu je moguće napraviti tako da svi budu ravnopravni, da ne postoji neki apsolutistički otac (ili majka), koji ostavljaju teške posledice na psihu svog potomstva. Pa se to posle prenosi dalje, i dalje... a ako ti neko pruži vaspitanje i obrazovanje, gde imaš mogućnost izbora, to je sasvim druga stvar. Nećeš imati ugrađene mehanizme koji te indoktriniraju u neki određeni sistem, koji od tebe zahteva određeno ponašanje.
Lenjost ljudi? Ne znam, ja mislim da to ne postoji. Svako od nas ima nešto što voli da radi, a na kraju i što mora da uradi da bi živeo. Mora obezbediti hranu, sklonište... lenjost je nemoguća. Upravo danas, u svim državnim institucijama imaš parazite koji su na grbači drugih. I oni jednostavno ne moraju ništa da rade. A zamisli društvo u kojem ne postoji birokratija.
Postoje anarhistička objašnjenja mogućih uređenja društva (bez ikakvih gordih pobuda, nadam se) , ima tih razmatranja. Ali imaš i teoriju koja kaže da je najbolje za početak ostvarivati sve veće i veće slobode za ljude, a zatim pokušajima i eksperimentima razvijati dalje takvo društvo.