ADHD ili hiperaktivnost kod dece

Da, muskarci se slabije snalaze na polju prihvatanja da njihovi sinovi (najcesce su sinovi u pitanju kada ocevi to tesko prihvataju), muskarcine, nasljednici - imaju bilo kakav problem, pa jos ovakav?! E d aimaju upalu pluca - ko sve junacine, da polome nogu dok igraju fudbal ili stojgod slicno - tu bi vec imali izvesnu dozu empatije i ponosa za svoje sinove. Ovako - tamo nekakva paznja, pfuuu! Blamaza! :)
Ne uzimajte k srcu.
Nego - niste ambivalentni nego ste ambidekster.
A sto se dece tice, svakako imam puno empatije za vas i vasu decu.
(P.s. Ana: ubrzo cemo imati stampani promotivni materijal koji ce Vam mozda pomoci oko dobijanja uputa.....;) )
 
Pošto se završilo prvo tromesečje i stigli su rezultati očaj živi ,ocene katastrofa. Tako da sam rešila da popričam sa direktorom škole, psihologom i svim nastavnicima koji predaju mom sinu da im pojasnim situaciju sa ADHD om i kako sam primetila slabo su o tome znaju. Kao čuli su o tome ali slabo, tako da sam sa dr. Jovanovićevog sajta skinula knjigu o ADHD-u fotokopirala i razdelila u školi . Tamo je tako dobro opisano sa svim simtomima kao da su posmatrali moje dete dok su je pisali a takođe u njoj ima i kako nastavnici treba da rade sa ovom decom. Sačekaću malo pa ću videti ima li napredka, takođe su mu neki profesori smanjivali ocene zbog nemirluka, pa se nadam da će kada pročitaju tu knjigu da shvate de je on jednostavno takav.
 
Pošto se završilo prvo tromesečje i stigli su rezultati očaj živi ,ocene katastrofa. Tako da sam rešila da popričam sa direktorom škole, psihologom i svim nastavnicima koji predaju mom sinu da im pojasnim situaciju sa ADHD om i kako sam primetila slabo su o tome znaju. Kao čuli su o tome ali slabo, tako da sam sa dr. Jovanovićevog sajta skinula knjigu o ADHD-u fotokopirala i razdelila u školi . Tamo je tako dobro opisano sa svim simtomima kao da su posmatrali moje dete dok su je pisali a takođe u njoj ima i kako nastavnici treba da rade sa ovom decom. Sačekaću malo pa ću videti ima li napredka, takođe su mu neki profesori smanjivali ocene zbog nemirluka, pa se nadam da će kada pročitaju tu knjigu da shvate de je on jednostavno takav.

Ja sam takodje nalaz i dijagnozu mog sina priheftala uz clanak N. Jovanovica odstampan sa interneta i odnela psihologu skole kada je moj sin krenuo u VIII razred. Ne mogu da kazem da se zena nije potrudila, iznela je na Vecu slucaj.
Medjutim, onda sam od razredne pocela da dobijam pitanja koja su ukazivala na to da ja kao majka verovatno ne vidim da mi dete pije votku koja se ne oseca i koristi drogu. Stvar je onda dosla do kupovine ploca za testiranje deteta na droge ne iz besa nego iz ocaja da odnesen crno na belo da mi dete nije narkoman.
Da ne govorim o tome da je moj sin postao ponosan na to sto se o njemu misli da koristi nedozvoljene supstance, a on ih ne koristi te smo tako svi zadovoljni - i mi kao roditelji i on kao neprihvaceni adolescent (bar misle da je zestok momak iz kraja, bar nesto kad vec nema uspeha u bilo cemu drugome, a testosteron poceo da kulja po krvotoku). Onda je nastala dodatna muka za supruga i mene - ne valja da se adolescent suvise uzivi u zamisljenu ulogu, mora da ostane u realnosti. No prevazidjosmo to, ostali su repovi koje sada skracujemo jer u privatnoj Kosarkaskoj decaci zaspe na casu i to se tumaci premorom zbog kasnih treninga sto odgovara istini.

Necu da generalizujem, jer ni jedna generalizacija nije tacna, ali prosvetni kadar spada u onaj suvi prosek na Gausovoj zvonastoj krivoj, a taj prosek nije prijemciv za nove spoznaje. "Dete moze, ali nece! Roditelji ga raspizdili jer prihvataju nesto sto su im rekli psihijatri koji i tako nisu normalni, to se zna." - sve je sto oni hoce da znaju i to je to. E, kada sam rekla da iz svog iskustva vec shvatam da su dobri psihijatri jedino oni koji su se u svojoj mladosti i zivotu i sami mucili sa nekim problemima tipa ADD/ADHD, socijalno prihvatljivi borderline pa im je sve to i vise nego jasno, onda je moj sin ispao jadan jer "evo zasto je dete ovakvo, ima ludu majku, cujte sta zena prica, da li ovu zenu neko razume, nemoguce da je cela zbornica glupa!"

Sada trosim energiju na stalno motrenje na granici do koje moj sin ne moze da savlada materiju, a odakle nece jer je u otporu ili ga mrzi ili su ga ubili u pojam pa se sveti tako sto steti sebi, ili stiti sebe od problema koji ima... Pakao od zivota, ali sta da vam kazem - svaki novi dan je korak dalje od upotrebe tih droga koje su nam preplavile skolska dvorista i tog alkohola i korak dalje ka njegovom sazrevanju i toj kognitivnoj harmonizaciji koji ce jednog dana ipak dostici neki pristojan nivo.
 
Hm...Neprihvatanje prosvetnih radnika da malo otvore srce i dušu, po meni može da bude iz dva razloga:jedan je to što ih naprosto mrzi,u smislu"imamo mi ionako dovoljno posla..."i bla,bla...,a drugi razlog-sa kojim sam se itekako susretala od I do IV razreda kod naše bivše učiteljice,jeste da žena nema petlju da tako nešto ukapira.Bi ona, i trudi se, pokušava da mu pomogne,ali ima previše kruta shvatanja.Postoji neka forma u njenom načinu poimanja stvarnosti u koju se deca kao naša ne uklapaju.Katkad sam imala utisak da se plaši da ne izgubi rejting dobrog učitelja,ako malo spusti ili bolje rečeno promeni kriterijum.Da ironija bude veća,išao je u školu koja je bila uključena u pilot-program inkluzivne nastave!U drugim odeljenjima, naročito onim gde su predavali mlađi učitelji, program je puno bolje funkcionisao.Kod nas,muka živa pre svega za dete,a zatim i za nju.Sada je moj sin u višim razredima.Naši problemi traju,naravno pojačani pubertetom,ali razredna ima ono ''nešto'' što se nemože objasniti na seminarima,ma kakvi bili predavači,može se pročitati u knjigama,ali ili dopire do čitaoca ili ne.Razume i trudi se da objasni svojim kolegama.Prihvata dete ( naravno, ne samo moje) onakvim kakvo jeste,oseti kada problem postoji i nije joj teško da bude fleksibilna.Konačno mi je malo laknulo...
 
Poslednja izmena:
Disharmonicni kognitivni profil znaci da Vase dete nije procenjeno po svojim kognitivnim sposobnostima na nivou ocekivanog za uzrast (misljenje, pamcenje, intelekt su kognitivne funkcije). Ovo moze biti a ne mora biti povezano sa ADDom, odnosno disharmonican razvoj moze biti deo ADDa, ali i ADD moze biti izazvan disharmonicnim razvojem Vaseg sina.
Da sam na VAsem mestu, ja bi otisla kod njegovog lekara i postavila pitanje zbog cega su procenili da dete uprkos anketi i postavljenjoj dijagnozi nije kandidat za terapiju lekom. MOra da postoji razlog za to, bilo da se radi o glasovima koje pusta, bilo da smatraju da postoje elementi autisticnog - no imate pravo na odgovor. Postavite pitanje.
E, bili mi na kontroli.
Postavila sam pitanje u vezi sa lekom, pre nego sto je sin usao. Onda je doktorka porazgovarala sa njim bez mene, pa pozvala mene.
Naime, ona vidi mnogo napretka mentalnog, a da ne govori o tome koliki je momak porastao. Vidi po njemu da je novom skolom zadovoljan, cak joj je rekao da mu je daleko lepse nego u osnovnoj i da mu nije jasno zasto jos uvek malo pati za osnovnom. Zalio se na moje napade fobija povezane sa drogom i rekao da ga to zasmejava i da narocito voli da me zavitlava da ce to da proba. Zalio se da ga otac maltretira sa kosarkom koja ga mnogo ne zanima, najvise ga zanima domaci film. Ucenje ga uopste ne zanima. Problemi u komunikaciji i ispoljavanju emocija i dalje postoje, ali su manje izrazeni. Celokupna klinicka slika kao i sve sto ja navodim da je prisutno a ona nije uhvatila nju ne ohrabruje da veruje da veruje da je concerta nesto sto ce mu sada pomoci. Takodje, njegovo ponasanje je pod vecom kontrolom van kuce nego u kuci pa i kada bi ga stavila na posmatranje sto ne smatra da bi bilo pametno jer za to nema indikacija, verovatno ni tada ne bi videla to sto ja navodim, a on bi se nagledao svega i svacega. Kontrola po potrebi i da se i dalje bavimo njim kako se bavimo, a samo njim se i bavimo, sta da se radi i ona bi tako.
 
POzdrav svima. KO god da je pisao za muškarce tu je u pravu. Oni zaista ne žele da rade sa svojom decom i to često pod izgovorom da nemaju živaca i onda je teret na nama što nimalo nije lako. Nije dovoljno to što svakodnevno moramo da pratimo šta deca rade prvenstveno mislim na školu, nego smo prinuđeni da plaćamo privatne časove da bi dete imalo bar neki normalan uspeh. Ja lično ga 2 puta nedeljno šaljem na matematiku, pa na francuski, pa na engleski treba to finansijski izdržati i to samo zbog toga što su nastavnici ne zainteresovani. I tako kada ih gledam dok štrajkuju prosto mi se smuči i pitam se kako ih nije sramota, za kakav rad oni traže povišice. Kao pedagozi su nule ( čas izuzetcima kojih je jako malo), a bogami i kao predavači. Njih ne zanima da li su zaista preneli znanje, oni lepo ispredaju i to je to. Pa kada pola odeljenja dobije jedinice, po pravilu oni to ne bi smeli da upisjuju u dnevnik jer takav uspeh kod đaka pokazuje da nisu sposobni da rade svoj posao, oni lepo kad podele pismene ili kontrolne pitaju nekoliko đaka kojima poprave ocene, a ostalima upišu jedinice. Naravno ako se pobuniš ispaštaće ti dete tako da to prolazi. Samo se pitam da li su svesni kakve generacije prave i što se čude kada deca kada malo ojačaju i dođu do srednje škole fizički nasruću bez imalo bojazni.Naravno za takvo ponašanje prvo će okriviti roditelje, ali je činjenica da su i oni imali veliki udeo u vaspitavanju te dece i velika je odgovornost na njima.
 
POzdrav svima. KO god da je pisao za muškarce tu je u pravu. Oni zaista ne žele da rade sa svojom decom i to često pod izgovorom da nemaju živaca i onda je teret na nama što nimalo nije lako. Nije dovoljno to što svakodnevno moramo da pratimo šta deca rade prvenstveno mislim na školu, nego smo prinuđeni da plaćamo privatne časove da bi dete imalo bar neki normalan uspeh. Ja lično ga 2 puta nedeljno šaljem na matematiku, pa na francuski, pa na engleski treba to finansijski izdržati i to samo zbog toga što su nastavnici ne zainteresovani. I tako kada ih gledam dok štrajkuju prosto mi se smuči i pitam se kako ih nije sramota, za kakav rad oni traže povišice. Kao pedagozi su nule ( čas izuzetcima kojih je jako malo), a bogami i kao predavači. Njih ne zanima da li su zaista preneli znanje, oni lepo ispredaju i to je to. Pa kada pola odeljenja dobije jedinice, po pravilu oni to ne bi smeli da upisjuju u dnevnik jer takav uspeh kod đaka pokazuje da nisu sposobni da rade svoj posao, oni lepo kad podele pismene ili kontrolne pitaju nekoliko đaka kojima poprave ocene, a ostalima upišu jedinice. Naravno ako se pobuniš ispaštaće ti dete tako da to prolazi. Samo se pitam da li su svesni kakve generacije prave i što se čude kada deca kada malo ojačaju i dođu do srednje škole fizički nasruću bez imalo bojazni.Naravno za takvo ponašanje prvo će okriviti roditelje, ali je činjenica da su i oni imali veliki udeo u vaspitavanju te dece i velika je odgovornost na njima.
Polako Sanja, ima da saljes sina na jos sto sta. Moja kuca je bila zeleznicka stanica, bili smo izludeli dok nije zavrsio osnovnu. Osim privatnih casova iz matematike, engleskog, nemackog, hemije i srpskog (gramatika), ja sam sa mojim ucila biologiju jer sam biolog, otac fiziku jer je fizicar, baka istoriju jer je istoricar umetnosti, deda geografiju (inzenjer je ali je znao te rude i to sve sta ti ja znam). Komsija vajar je rezao neke garaze iz tehnickog i crtao tehnicke crteze, likovno je muz crtao, a ja bojila po celu noc, profesorka solfedja iz Mokranjca ga s vremena na vreme ucila taktiranje i solmizaciju i sve to za uspeh 4,0 u VI pa 3,0 u VII i 2,85 u VIII. Na prijemnom ukupno 64,2 poena sto znaci da mu je znanje daleko vece nego ocene bar iz srpskog i matematike. I nama ti onda pukne film i upisemo ga u ovu Kosarkasku. Voze ga, kvalitetno hrane i ne zlostavljaju mentalno, a mi kod kuce mirni osim sto zivimo bez love, ali bar i bez privatnih casova. Oni tamo zavise od djaka, imaju tri odeljenja po 15 i zato su ok. A i sportisti generalno mnogo ne uce jer puno treniraju. Tako smo za sada zeznuli sistem skolovanja u koji nas sin ne moze da se uklopi.:klap:
 
POzdrav svima. KO god da je pisao za muškarce tu je u pravu. Oni zaista ne žele da rade sa svojom decom i to često pod izgovorom da nemaju živaca i onda je teret na nama što nimalo nije lako.

Ma znam, ali sta cemo. Ja mog malo izogovaruckam sa zenama i to je to, a zasluzio je mnogo vise od toga. Mnogo su opasne rasprave, pogotovo kada sinovi kao sto su nasi udju u pubertet. Moj muz i ja svaku raspravu vec nekoliko godina obavljamo u kolima da bismo nastupili sa istim stavom pred detetom. Sin je u poslednje vreme poceo i da besni na njega zbog kosarke pa sam se ja smesta pocela da umecem kao tampon zona i odmah sam smirila situaciju. Inace ko zna do kakvih bi izliva besova doslo izmedju njih dvojice. Izvukla sam iz malog mozga nekoliko situacija kada je tata odigrao vaznu ulogu kada je on bio jako mali (i tih situacija je stvarno nekoliko jer je dete non-stop bilo sa mnom, na fakultet na vezbe je isao, zvali su ga kengurce). Nije sve to sto je bilo vise meni toliko vazno, samo da on stane na svoje noge, valjda cemo se jednog dana malo smiriti i odahnuti.
 
Ja vam necu puno pomoci, mozda neke utesiti.

Mozda je meni bilo lakse, jer do skora nisam ni znala da je to i moj problem. Nije istina, zvanicna dijagnoza, nisam je ni trazila. Rekao mi je dobar drug- specijalizant psihijatrije. Tako da nisam sigurna, da li pricamo o istoj stvari.

Za mene su govorili-pametna, ali uzasno lenja i neuredna (rukopis, skracenice, prezvrljane stranice). Pesmicu da naucim -nikad. Fotografsko pamcenje-katastrofa. Reci iz recnika tdje. Ali npr engleski i spanski znam super, bez otvaranja recnika, ucila ih kroz filmove, internet.

I sad muku mucim sa suvoparnim ispitima. Koncetracija- daj Boze 10 minuta. Tudje skripte- katastrofa. Nasla sam resenje, ali to duze traje i zato kilavim sa fakultetom. Sve sto mogu, nadjem na internetu, ne ucim iz knjige, nego izvlacim sama u sveske.

Puno zapocnem i brzo napustim.

Da sam upisala drugi fax, mozda bih ga vec i zavrsila. Ali nije tako strasno, apsolvent sam, majka.
 
Pitanje za "WithdrawnWater osoba s' vizijom a bez misije!" dali se u Srbiji Concerta upotrebljava u medicini i posle 18 godine i ako zna i koje je stanje u svetu gde se jos Concerta i paralele Concerte (Meitifenidata) upotrebljavaju u medicini dali se upotrebljava i posle 18 godine?
Molim vas odgovorite na moje pitanje unapred se zahvaljujem!
 
Pitanje za "WithdrawnWater osoba s' vizijom a bez misije!" dali se u Srbiji Concerta upotrebljava u medicini i posle 18 godine i ako zna i koje je stanje u svetu gde se jos Concerta i paralele Concerte (Meitifenidata) upotrebljavaju u medicini dali se upotrebljava i posle 18 godine?
Molim vas odgovorite na moje pitanje unapred se zahvaljujem!

ODgovor je da na prvo pitanje, ADHD na drugo pitanje, i svuda u (medicinski civilizovanom)svetu na trece pitanje, i da na cetvrto pitanje. A Google pruza obilje informacija.
 
pokušavam da shvatim šta se u poslednje vreme dešava sa mojim detetom i tako dođoh do ovog foruma, već neko vreme primećujem napadno ponašanje svog deteta koje kao da titra, igra u mestu, za jelom se meškolji inače od uvek slabije jede, ali neke od navedenih simptoma ne ispoljava npr. poremećaja pažnje nema, kao ni problema sa koncentracijom, pitam se da li se ne radi o početku ispoljavanja simptoma, da li neko ima iskustvo ili precizniji odgovor. interesuje me da li je nekekva situacija ili ponašanje u porodici moglo da isptovocira ovakvo ponašanje deteta. nemojte me čudno shvatati, ja nisam laik što se tiče ovih stvari i sama radim sa decom, odnosno sa problemima dece, ali kao roditelj ne mogu da prizovem "stručnjaka" iz sebe po savet, zato mi je potrebna pomoć
 
ima tri godine, i veoma brzo kapira stvari, jako je rano progovorila i savladala većinu veština. za svoj uzrast je napredna što se tiče razvoja motorike i fine motorike, npr. sa dve godine je uspevala da naniže perle na končić, (na sopstvenu inicijativu, da ne bude zabune, ja kod nje ne insistiram ni na čemu, detetov razvoj ne treba forsirati nego podržavati, ja sam lično tog shvatanja), ili da pravi oblike od plastelina sama na osnovu moje sugestije i prateći moje pokrete, ali u poslednje vreme kao da je nestrpljiva, ponekad postaje jako agresivna i destruktivna. Mada kada bolje razmislim i ja sam takva u poslednje vreme da li to nije posledica mog ponašanja ili sam ja možda svojim ponašanjem nešto mogla isprovocirati? znam da deluje da sama postavljam pitanja i na njih odgovaram, ali sam u stravičnoj konfuziji i u blagoj panici zbog nje u poslednje vreme.
 
Odvedite dete u neko savetovaliste u kome rade deciji psihijatri i psiholozi (Institut u Palmoticevoj ga ima na primer) na procenu. Meni se na blic iz Vase price cini da je dete prosto razvojno nestrpljivo i testira granice (da ne kazem normalno bezobrazno za taj uzrast) u kombinaciji sa poremecajem atmosfere u kuci na koju sigurno takodje reaguje.
 
Pozdrav!Mi smo pre par dana konačno bili na kontroli i idemo ponovo za 2-3 dana.Od juče(subota), startovali smo sa minimalnom dozom leka i odmah se vide efekti.Kamo sreće da leči,a ne samo potpomaže.Doza će se verovatno povećavati do neke optimalne kada vidimo kako će biti u školi.Inače, u decembru sam jedva izvukla živu glavu(usled embolije pluća), tako da se nisam puno bavila decom, pa nam je kod ADDerišta prosek ocena bio poražavajući.Po izlasku iz bolnice smo muž i ja pričali o tome da ove godine ,,žrtvujemo,, letovanje i da vodimo sina na taj neurofidbek, a da paralelno pije i lek. Zanima me da li postoji neka ozbiljnija studija u konvencionalnom lečenju ADHD koja govori o delotvornosti ove metode ili se još uvek sve svodi na pokušaje i više-manje proverene rezultate? (malo opširnije na PP,draga WW) Takođe,ako ima neko od roditelja ko je u lečenju ADHD-deteta imao više iskustva sa neurofidbekom, (bar 20-30 tretmana) molim vas da mi se javi i prenese svoja iskustva. Hvala i pozdrav svima!
 
Poslednja izmena od moderatora:
VEc sam Vam odgovorila na PP, neurofidbek je ok, ako imate mogucnost da nabavite 'home kit' negde iz Amerike, mozete ga raditi sami kod kuce bez da placate za to 30 eura kolko inace kosta u Beogradu. Sve sam VAm opisala na PP, a sto se tice leka, on pomaze, a samo vreme leci (i mislim u bukvalnom smislu) jer sa vremenom kako sazreva CNS deteta tako ce se i ADHD smanjivati i stabilizovati. POzdrav

P.s. Kada bi ja birala za svoje dete, izmedju fidbeka i mora svakako bih odlucila da ga vodim na more. Lekovi ce odraditi posao.
 

Back
Top