Vec sam ovo pisala,ali sam onda shvatila sa sam pogresila temu,pa cu pokusati ovde
--------------------------------------------------------------------------------
Citala sam ovde toliko tema,i samu sam jednu zapocela..vidim da ovde mozete naci podrsku i za prestanak pusenja,ima i raznih saveta,pa vas mnogo molim da mi budete podrska ovde koliko mozete i zelite.Razvodimo se,pokusavala sam,trudila se,davala sve od sebe samo zbog deteta,i sama sam dete rastavljenih roditelja,nisam to zelela svom detetu..i znam ja sve te price da bolje dobar razvod..znam,postujem to..ali ne umem da shvatim i samo zelim sebi mudrosti da mu se ne svetim preko deteta,jer je los covek,otac..samo sam htela da bude otac pod istim krovom,ne meni muz samo otac,vec godinama nama kao paru ne ide,ali smo to prihvatili i izgradili svako svoje zivote na temeljima udaljenosti samo zbog deteta.I funkcionisalo je,Bogu hvala imamo divno dete,lepo vaspitano,zdravo,pravo pametno..On je otisao..dete i ja tesko zivimo jedva sastavljamo kraj sa krajem,ali zivimo..ja sa suzama svakog dana,dete od 6 god.provede veci deo dana teseci majku koju moli da ga i ona ne ostavi,ma uzas jedan uhvatim ga kako Boga moli naglas da mu vrati oca ponovo..Htela sam da idem sa njime kod psihologa po savet,da sve ovo ostavi sto manje trauma u njegovom zivotu ali nemamo nalepnicu na knjizici do juna meseca a trenutno nemam da platim pregled.Molim vas,za bilo koju rec utehe..