Upoznajmo se, samohrani roditelji

Ja znam sta da odgovorim....


Postavi sebi male ciljeve i uvek ih ispunjavaj. Cim ispunis cilj, napravi drugi.

Neka ti prvi cilj bude NECU PLAKATI SAT VREMENA, kad to ispunis onda kazi NECU PLAKATI DVA SATA, pa onda SAT VREMENA CU UZIVATI SA MOJIM DETETOM...

Razumem kako ti je, ali izgovora nema. Ti si odgovorna za dva ljudska bica - sebe i svoje dete. Udahni duboko nasmej se i glavu gore.

Ceka te puno divnih trenutaka sa detetom, ne propustaj to da bi plakala i kukala.



PRAVI SAVET!

Da li mozda dete vise pati zbog tvog stanja nego zbog ocevog odlaska?
Da li place zato sto ti places?
 
Poslednja izmena:
Vec sam ovo pisala,ali sam onda shvatila sa sam pogresila temu,pa cu pokusati ovde
--------------------------------------------------------------------------------

Citala sam ovde toliko tema,i samu sam jednu zapocela..vidim da ovde mozete naci podrsku i za prestanak pusenja,ima i raznih saveta,pa vas mnogo molim da mi budete podrska ovde koliko mozete i zelite.Razvodimo se,pokusavala sam,trudila se,davala sve od sebe samo zbog deteta,i sama sam dete rastavljenih roditelja,nisam to zelela svom detetu..i znam ja sve te price da bolje dobar razvod..znam,postujem to..ali ne umem da shvatim i samo zelim sebi mudrosti da mu se ne svetim preko deteta,jer je los covek,otac..samo sam htela da bude otac pod istim krovom,ne meni muz samo otac,vec godinama nama kao paru ne ide,ali smo to prihvatili i izgradili svako svoje zivote na temeljima udaljenosti samo zbog deteta.I funkcionisalo je,Bogu hvala imamo divno dete,lepo vaspitano,zdravo,pravo pametno..On je otisao..dete i ja tesko zivimo jedva sastavljamo kraj sa krajem,ali zivimo..ja sa suzama svakog dana,dete od 6 god.provede veci deo dana teseci majku koju moli da ga i ona ne ostavi,ma uzas jedan uhvatim ga kako Boga moli naglas da mu vrati oca ponovo..Htela sam da idem sa njime kod psihologa po savet,da sve ovo ostavi sto manje trauma u njegovom zivotu ali nemamo nalepnicu na knjizici do juna meseca a trenutno nemam da platim pregled.Molim vas,za bilo koju rec utehe..

Читам поново и питам се за чиме ти то у ствари толико жалиш? :think:
Кажеш да је био лош човек и ЛОШ ОТАЦ, кажеш да сте вас двоје одавно престали да будете пар...:confused:
Шта је то што те је сад тако избацило из колосека, шта је то за чиме жалиш?
За мужем? Он је, како кажеш, одавно престао да ти буде муж...:roll:
За оцем свог детета? Кажеш да је био лош отац. :( Али, какав год да је он неће престати да буде отац вашем, детету.

Претпостављам да се плашиш промене, самоће, свега новог, нове одговорности, самосталности... па добро. То је тако људски. :) Само не смеш дозволити да те тај страх паралише и да те блокира. Пробуди лавицу у себи, дотерај се, нашминкај се, приушти себи и детету неку лепу шетњу или забаву, крени да реорганизујеш свој живот, преуреди стан, направи седељку за драге пријатеље, битно је да се нешто дешава...

Човек је чудно живинче, није ни свестан шта је све способан да преживи и из каквог понора поново да се дигне! ;)

А да, има живота и после развода! ;)
 
Колико је времена прошло откад је отишао?
Како сте регулисали виђање са дететом?
Можћда је индискретно питање, али је ли он отишао са другом па је то оно што те боли?:confused:
 
.dete i ja tesko zivimo jedva sastavljamo kraj sa krajem,ali zivimo..ja sa suzama svakog dana,dete od 6 god.provede veci deo dana teseci majku koju moli da ga i ona ne ostavi,ma uzas jedan uhvatim ga kako Boga moli naglas da mu vrati oca ponovo...
strasno je ovo sto sam procitala:eek:
sta radis ženo svom detetu!:evil:
nemoj da pocnem da ti pisem o nemastini,ne bi mogla da veruješ kroz šta sam prošla!nikada me sin nije video da plačem i da se žalim.deca nisu tražila da se rode,već smo ih rodili što smo mi hteli.sin mi je odrastao,i uvek bio dete za primer...a evo i ja sam ostala zdravog razuma (bar tako mislim :lol:)
ti si majka i borac,i svom detetu moraš pomoći a ne odmoći!

lepo ti hellen kaže-trgni se ženo!
 
Evo do podneva uspela samo sa jednim plakanjem i narecanjem nad teskim zivotom da izdrzim i zadovoljna sam..pokusacu da se nateram da izadjem iz stana posle 4 dana sedenja u istom..da hellen otisao je sa drugom,mislim zbog druge koja je i dalje u braku ima troje dece i muza koji nikada nije kod kuce a on zeli momacki zivot,ona dodje kod njega u iznajmljeni stan dok su deca u skoli i tako..ne boli me to,zaista ne,samo sto nikako da shvatim kako nije umeo obicno jeb.. a da odvoji od porodice,mislim kako je moglo da mu to bude vaznije od sopstvenog deteta,nije mi jasno..dete vec treci dan bolesno niti pozove da pita kako je,treba li nesto..razumem zaljubio se ali ne umem da razumem da sopstveno dete stavis na trece mesto njegovih prioriteta zivotnih..
 
Evo do podneva uspela samo sa jednim plakanjem i narecanjem nad teskim zivotom da izdrzim i zadovoljna sam..pokusacu da se nateram da izadjem iz stana posle 4 dana sedenja u istom..da hellen otisao je sa drugom,mislim zbog druge koja je i dalje u braku ima troje dece i muza koji nikada nije kod kuce a on zeli momacki zivot,ona dodje kod njega u iznajmljeni stan dok su deca u skoli i tako..ne boli me to,zaista ne,samo sto nikako da shvatim kako nije umeo obicno jeb.. a da odvoji od porodice,mislim kako je moglo da mu to bude vaznije od sopstvenog deteta,nije mi jasno..dete vec treci dan bolesno niti pozove da pita kako je,treba li nesto..razumem zaljubio se ali ne umem da razumem da sopstveno dete stavis na trece mesto njegovih prioriteta zivotnih..

Плачи ако ти се плаче. Истугуј. Али не смеш да престанеш да функционишеш!!! :rtfm: Плачи кад дете заспи, кукај, цвили, наричи...шта год, избаци из себе то што осећаш, али не оптерећуј дете својим болом!
И још једном - дубоко се преиспитај за чиме у ствари плачеш: да ли је можда у питању повређена сујета јер је отишао због друге жене, или заиста плачеш толико јер је ''дете изгубило оца'' за којег кажеш да је био лош отац...:confused:
Кажеш да сте вас двоје давно престали да будете муж и жена...а чини ми се као да се ти никад ниси помирила са тим...:think: ..да си све време очекивала од њега да поново будете пар и да све опет буде дивно и красно? Колико си спремна да реално сагледаш ваш однос?

Колико је прошло откад се он одселио и колико си ти у оваквом стању?
Како сте детету објаснили?
Како сте регулисали његове обавезе око детета и виђање са дететом?
 
Сума, имаш ли родитеље или неку блиску пријатељицу са ким можеш да разговараш о свему, коме можеш да се изјадаш и ко може да ти буде ослонац и подршка?
 
Nemam nikog..u gradu sam u koji sam se doselila..imam par poznanstava i to je sve..
Milslim da mi treba strucna pomoc.Sutra je subota,a ja nemam ni knjizicu a ne znam da li subotom u opste i radi specijalista psihijatrije..Govorim sebi da moje crne misli nisu istinite jer ih onda ne bih mogla ni izreci naglas..ali,opsedaju me..danas sam stajala na mostu misleci da ako skocim jos sam i toliki baksuz da prezivim..ne jedem vec 4 dana,san ne dolazi po celu noc,danju ako mi glava padne na 15 minuta smatram uspehom sna..
 
Било би добро да потражиш стручну помоћ. У БГ постоји и бесплатна психолошка помоћ, ако си из БГ или близине могу ти послати адресу и контакт.
Причај са родитељима, са братом, сестром...изјадај се некој комшиници, нема везе...

Знаш, кад сам се разводила прочитала сам масу стручне литературе и свугде је први савет био - Нађите подршку!

Верујем да ти је сада ужасно, али, баш због твојих црних мисли, као неко ко је прошао сличне ствари морам да ти кажем да још како има живота после развода!!! :D Ја сам се развела пре 9 година, а љубав међу нама није била престала, значи, још смо се волели кад смо се развели...и било је ужааасно.:( Требало ми је пар година да се емотивно одлепим до њега...а данас...не могу да верујем да сам икада ишта блиско имала са тим човеком!!! :confused:

Средила сам свој живот, волела и била вољена и после њега, имам своју децу (која су имала само 3 и 4 године кад сам се развела), имам свој посао - ја сам срећна жена!!!:)

Ти си постојала и пре њега, живела, волела, уживала...све ће тога бити и после њега, само треба да прође мало времена. До тада МОРАШ да будеш јака јер твоје дете само тебе има!!!!
 
Nemam nikog..u gradu sam u koji sam se doselila..imam par poznanstava i to je sve..
Milslim da mi treba strucna pomoc.Sutra je subota,a ja nemam ni knjizicu a ne znam da li subotom u opste i radi specijalista psihijatrije..Govorim sebi da moje crne misli nisu istinite jer ih onda ne bih mogla ni izreci naglas..ali,opsedaju me..danas sam stajala na mostu misleci da ako skocim jos sam i toliki baksuz da prezivim..ne jedem vec 4 dana,san ne dolazi po celu noc,danju ako mi glava padne na 15 minuta smatram uspehom sna..


Добро. Јеси ли запитала себе за чиме то толико жалиш? Искрено.
 
SOS TELEFONI:

SOS telefon za žene i decu žrtve nasilja, 3626-006, www.sostelefon.org.rs
Dečji Romski centar za žene i decu žrtve nasilja, 646-326, 36-13-450
Ženski centar protiv nasilja nad ženama, 2645-328
SOS tel. i Centar za devojke, 3226-904
SOS Centar za mlade, 3192-782
Grupa za podršku seks. zlostav. deci, žrtvama incesta i rata, 32-43-963
Alkoholizam tele-apel, 666-166
Tele-apel za narkomaniju, 647-531
SOS telefon poverenja, 459-050, 459-191
Tele-apel za stare Crvenog krsta Beograda, 2183-744
SOS telefon za žrtve diskriminacije, 635-813
SOS info ASTRA – protiv trgovine ženama, 3347-817
...IZ KRUGA - podrška žena i dece sa invaliditetom, tel. 344-8045
Centar za psihoze "V. Vujić", 685-050
Centar za neuroze i granična stanja "Avala", 649-467
Inter. anti-stres centar, 444-76-46
Reč protiv stresa, 3234-610
AIDS info servis, 3248-235
IAN trauma i antitortura, 3344-150

Institut za Psihijatriju
Non stop tele apel
Savetovalište.
011/2685-050

(Ove telefone sada pronadjoh na netu)
Razgovaraj sa nekima koji su na ovim telefonima.
Probaj,strucniji su od nas ovde.

Meni je pomagalo sto sam se borila da danas preguram a sutra verovala ,da ce biti malcice bolji dan.
I isla tako dan po dan.
 
Zivim u NS.Nemam brata,sestru,imam oca od 85 godina koga ne mogu uzemiravati sa svojim brigama obzirom da je stra i bolestan,imam i majku isto tako staru i bolesnu i oboje zive jako daleko od mene.Imam prijateljice ali jedna je van zemlje druga se nedavno porodila,treca ima svojih problema i ni jedna nije u NS.Ovde nemam nikog,par poznanika..
Kontaktiracu neke od ovih brojeva odmah ujutru samo noc da mi prodje..Molim vas budite mi podrska!
 
Zivim u NS.Nemam brata,sestru,imam oca od 85 godina koga ne mogu uzemiravati sa svojim brigama obzirom da je stra i bolestan,imam i majku isto tako staru i bolesnu i oboje zive jako daleko od mene.Imam prijateljice ali jedna je van zemlje druga se nedavno porodila,treca ima svojih problema i ni jedna nije u NS.Ovde nemam nikog,par poznanika..
Kontaktiracu neke od ovih brojeva odmah ujutru samo noc da mi prodje..Molim vas budite mi podrska!
..bilo bi divno kada ne bi imali nikakvih problema ali ako malo razmislis problemi sve nas prate celog zivota... mozda ti se sad cini da ne mozes da se izboris sa svojim ali imaj na umu da mnogo vise naucimo iz nasih poraza nego iz pobeda
 
Placem za svime po malo,a najvise sto upravo to sto ste rekle da trebam biti podrska svom detetu a ne on moja,placem za godinama koje sam ovde provela,to sto nemam posao,nemam stan i sto pmislim kako ce to biti odlucujuci faktor kada budu dodeljivali starateljstvo.Imam neki prividni posao u stvari na kome sam samo prijavljena,ali nemam platu,samo koriste ti ljudi moju radnu knjizicu.
Placem toliko i sto mi se cini da se dici nikad necu iz svega ovoga.Sto smo dete i ja ostali skoro na ulici,ovo je stan u kome smo sada njegov dobijen darovnim ugovorom.Nismo jos regulisali nista oko vidjanja,jer sam u jednom danu rekla detetu da mu se otac odselio i nisam mogla da dozvolim da ga vidi otac pe nego jos koji dan prodje.
Sklanjam se od deteta da me ne vidi ovakvu ustajem pre zore da kukam i uvece po celu noc dok spava a danju gledam da negde u nekoj igraonici provedem vreme sa njime.
Kada je vreme da se otac i sin sretnu?
 
Oni roditelji ciji bivsi supruznici izbegavaju da placaju izdrzavanje dece ili su nezaposleni, po zakonu imaju poravo da traze da izdravanje deteta do visine od 50% hranarine (menja se svakog meseca) placaju roditelji bivseg bracnog druga odn. baba i deda. Dakle, po zakonu ukoliko roditelj nije u stanju ili izbegava da izdrzava dete to su duzni baba i deda.

Moram da kazem da je tema vise nego dobra..
Ja sam ponudio sporazum,Sve sto smo stvorili ostalo je njoj,deca su kod nje(3 dece),nije imalo spora. Ponudio sam 210 e. za alimentaciju. Radio sam i imao sam. Volim decu je mala rec.. Ja ih OBOZAVAM.. Trebalo mi je mnogo vremena da se sredim jos nisam preboleo. Klinci su kod nje jer mi je posao terenski a i oni su mali da bi ih dodelili meni. Tesko je podizati 3 dece,skidam kapu njoj. Da skratim pricu..
PROBLEM je sto ja nemam vise da dajem toliko. NIsam uplatio zadnju alimentaciju a moji roditelji su daleko od toga da mogu da zarade za sebe a kamo li za druge.
Ona podnosi tuzbu za neplacanje..
Ja sam zahtev za umanjenje podneo jos u decembru ali to nikako da stigne na red..Decembar i januar sam proveo na birou,februar - nasao sam posao za smesnu platu.. 20 000 bruto.BIce bolje kasnije, naci cu ja bolje ali sta sad????
Za klince bih dao sve ali...
Ona radi i primanja su joj oko 25 000,premalo za troskove koje ima, znam, ali dokle da me ucenjuje decom??? STA DA RADIM??? Ja nisam samohrani roditelj.Znam koliko je to tesko biti i sta sve to nosi sa sobom... Ja sam roditelj koji voli svoju decu ..
 
Poslednja izmena:
Placem za svime po malo,a najvise sto upravo to sto ste rekle da trebam biti podrska svom detetu a ne on moja,placem za godinama koje sam ovde provela,to sto nemam posao,nemam stan i sto pmislim kako ce to biti odlucujuci faktor kada budu dodeljivali starateljstvo.Imam neki prividni posao u stvari na kome sam samo prijavljena,ali nemam platu,samo koriste ti ljudi moju radnu knjizicu.
Placem toliko i sto mi se cini da se dici nikad necu iz svega ovoga.Sto smo dete i ja ostali skoro na ulici,ovo je stan u kome smo sada njegov dobijen darovnim ugovorom.Nismo jos regulisali nista oko vidjanja,jer sam u jednom danu rekla detetu da mu se otac odselio i nisam mogla da dozvolim da ga vidi otac pe nego jos koji dan prodje.
Sklanjam se od deteta da me ne vidi ovakvu ustajem pre zore da kukam i uvece po celu noc dok spava a danju gledam da negde u nekoj igraonici provedem vreme sa njime.
Kada je vreme da se otac i sin sretnu?

Време је увек. Време је било још док сте се растављали, идеално би било да сте му заједно то рекли: да мама и тата више неће живети заједно, али да ћете га и даље обоје једнако волети и бринути о њему. Не знам зашто ниси дала да се тата и дете виде, али добро сад. Треба да се виде, свакако.
И немој детету никада ништа ружно о оцу говорити, немој свој бес преносити на дете, јер ће се то теби вратити као бумеранг. С друге стране, немој ништа ни улепшавати, немој штитити оца у дететовим очима, покушај да будеш сасвим неутрална.
Твој муж је оставио ТЕБЕ, немој никада рећи детету да је оставио ЊЕГА! Разводите се ВАС ДВОЈЕ и нико више! Детету је потребна и очева љубав, а они могу изградити добар однос и ако не живе под истим кровом.
 
Hellen, draga, nesto citam postove Sumeri i mislim se, nadam se da gresim, da je to cista zajebancija neke dokone osobe.

Mi delimo savete i delimo, ali meni njeno odgovaranje malo 'labavo stoji :worth:


Neke stvari koje je rekla prosto nemaju logiku.

Prvo, ako joj roditelji imaju 85godina, onda ona ima bar oko 50 mozda neku godinu manje. Ako neko ima 50godina, onda ne pise bas takve ocajne tekstove, Prosto sa 45 godina, si malo pametniji, a ne da places pored malog deteta. Ja sam mislila da je to neka mlada osoba, koja jos nista nije prosla u zivotu i da zato tako tesko sve to podnosi. Medjutim...
sad mislim da nije. Ili nesto nije istinito u njenom obracanju. Tako da Hellen, uz rizik da ces me sad optuziti da mozda preterujem ipak moram da ovo napisem, mozda gresim, ali...
 
MOj otac je stariji od moje majke 20 i kusur godina ja imam skoro 34..godine mislim da nisu ogranicavajuce za izliv emocija prema sopstvenom detetu,iskreno zalim one kojima jesu..
Sa ovako pipavom i kompleksnom temom ja se nikada ne bih sprdala,tako da je svaki komentar na tu temu sa moje strane suvisan..
Helen i ostali hvala Vam na iskopiranim brojevima sutra cu imati prvi susret strucne pmocu u mentalnom zdravlju.Neka ljubazna gospodja se ponuslia obzirom da je nedelja da porazgovara sa mnom/nama uzivo,pa se nadam da ce mi / nam to pmoci..
 
Hellen, draga, nesto citam postove Sumeri i mislim se, nadam se da gresim, da je to cista zajebancija neke dokone osobe.

Mi delimo savete i delimo, ali meni njeno odgovaranje malo 'labavo stoji :worth:


Neke stvari koje je rekla prosto nemaju logiku.

Prvo, ako joj roditelji imaju 85godina, onda ona ima bar oko 50 mozda neku godinu manje. Ako neko ima 50godina, onda ne pise bas takve ocajne tekstove, Prosto sa 45 godina, si malo pametniji, a ne da places pored malog deteta. Ja sam mislila da je to neka mlada osoba, koja jos nista nije prosla u zivotu i da zato tako tesko sve to podnosi. Medjutim...
sad mislim da nije. Ili nesto nije istinito u njenom obracanju. Tako da Hellen, uz rizik da ces me sad optuziti da mozda preterujem ipak moram da ovo napisem, mozda gresim, ali...

Депресија, очај и осећај губитка тла под ногама, на жалост, нису ограничени годинама ни условљени зрелошћу... То се може десити свакоме. :confused:
 
ok, izvinjavam se Sameri i ostalima. Tacno je da depresija moze svakog da uhvati, bez obzira na godine.

Nadam se da ce se iz nje izvuci... zbog tog deteta. Mada prema njenoj prici kako joj je bilo sa njim u braku, trebalo bi da se oseca oslobodjeno. Ja se nadam da ce uskoro osvestiti taj deo kod sebe i onda ce biti bolje
 
Meni nije poznato. Divim se roditeljima koji uspevaju da sami podizu svoju decu jer kao majka dvoje dece znam koliko je to posla i obaveza i onda kad su oba roditelja ukljucena.
Nisam do sada bila blize upoznata sa nijednim takvim primerom pa bi me zanimalo kako se samohrani roditelji snalaze u ova vec sama po sebi teska vremena.


mislim da je to prenaglasen problem. sve se svodi kako od pocetka odgajas djecu. ako tu radis kako valja onda nije bas neko herojstvo biti samohrani roditelj. ja imam troje, samo hrani sam postao kada su cure bile 11 i 8 a mali 4 godine. nikada nisam imao baka servis. kuham dva obroka dnevno obavezno. masina pere ves, opeglam kad stignem, danas to rade vec cure, djeca uce sama i svi su odlicni djaci, ja ih malo razvozim po treninzima, i oni rastu. sada sam 6 godina sam sa njima i puno toga naprave sami. ne smatram da mi je nesto tesko posebno bilo, samo jedan period kada sam bio teze bolestan, pod kemoterapijama, ali tada su oni bili mali heroji. uz to naravno zaradjujem za zivot, bivsa ne placa alimentaciju, ali ni to nije smak svijeta, skromni smo pa se ima za pristojan zivot. samo ne treba previse dramatizirati, sve je to za ljude!
 
Dobro Vece svima

evo i ja bih da se ubacim ovde u razgovor. nova sam ovde, sta vise, veceras tek registrovana. naletela sam na vas kako sam nesto trazila po netu. i ja sam samohrana majka, imam divnu curicu koja uskoro puni 4 godine. Inace sto se mene licno tice, mlada majka, uskoro gazim u 23 godinu zivota. mogli li vam se pridruziti? :)
 

Back
Top