Pravopis, pravopisne greške, jezičke nedoumice i pitanja

Kako glasi prvo lice jednine prezenta glagola BITI

  • bi

  • budem

  • bih

  • bejah

  • bicu

  • jesam


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Опростите што издвајам само ово, али бих поновио да се у стандардном српском језику речи сав, сва и све не изводе из речи сав, већ директно произлазе из ранијих варијанти вас, вса и все. Јасно је да нова народна реч "сво" настаје логиком и правилима које сте описали и која су Вам јасна, али ја покушавам да разјасним, без личног става о оправданости таквог решења, какво стање тренутно важи у стандардном српском језику. "Тренутно" и "стандардном" - две речи које су у овој расправи веома битне.

На пример, у стандардном језику имамо и реч двеста, коју је аналогијом како се ради о две стотине, а не статине, немогуће објаснити, поготово уз постојеће речи петсто, седамсто итд. И таква стандардом прописана реч ствара недоумицу у живом језику јер је велик број људи који је, по аналогији са вишим бројевима стотина, изговарају "двесто", као и оних који се служе обрнутом аналогијом, па у говору имају "петста", "осамста" и сл. Слично претходном, ради се о томе да је реч о наслеђеном имену за број дв(ј)ест, а које се градило уз коришћење двојине.

Рѣчи "двеста, триста" имайу у себи родитељни падеж йеднине броя сто (ста). У старом йезику се и брой сто мѣњаше по падежих.
 
Molim Vas da mi pomognete oko dilime kako glasi G. jednine reči kakao.
Naime, u Rječniku stranih riječi B. Klaića stoji: kakao, kakaa, 3. kakau, 7. kakaom; Matičin rečnik ima samo promenu prideva i objašnjenje: kakaov, -a, -o, koji pripada kakau. Vujaklija ne daje promenu po padežima, kao ni Klajn i Šipka u novom rečniku koji je izdao Prometej. Iz toga bi logično proizlazilo da G. jednine bude kakaa, kako je i bilo u starom pravopisu iz 1960, ali u Pravopisu MS iz 1993 piše: kakao, kakaoa (u P nerealno kakaa). Novi Matičin Pravopis iz 2010. ponavlja to isto, bez tumačenja u zagradi.
Šta je, zapravo, ispravno i zbog čega? Koji se priručnik smatra merodavnim kada postoje ovakve razlike?
 
Mislim da se kaze kakaa, ne znam zasto, prosto se to cini logicnim.

Ja imam drugacije pitanje: Da li mozemo da pocnemo recenicu apostrofom? Jer, ja sam pokusavao ali uvek mi daluje cudno bez velikog prvog slova. Npr:
'ocu da idem u bioskop.

Može rečenica početi apostrofom, ali iza njega sledi veliko slovo. 'Oćeš - nećeš, tako je.
 
Molim Vas da mi pomognete oko dilime kako glasi G. jednine reči kakao.
Naime, u Rječniku stranih riječi B. Klaića stoji: kakao, kakaa, 3. kakau, 7. kakaom; Matičin rečnik ima samo promenu prideva i objašnjenje: kakaov, -a, -o, koji pripada kakau. Vujaklija ne daje promenu po padežima, kao ni Klajn i Šipka u novom rečniku koji je izdao Prometej. Iz toga bi logično proizlazilo da G. jednine bude kakaa, kako je i bilo u starom pravopisu iz 1960, ali u Pravopisu MS iz 1993 piše: kakao, kakaoa (u P nerealno kakaa). Novi Matičin Pravopis iz 2010. ponavlja to isto, bez tumačenja u zagradi.
Šta je, zapravo, ispravno i zbog čega? Koji se priručnik smatra merodavnim kada postoje ovakve razlike?


Uz ogradu od norme, po meni, osnova je "kakao" bez obzira na nezgodnu izgovoljivost (kakao, kakaoa, kakaou, kakaoov). Npr. ako kažemo Avogadrova konstanta, onda ne znamo kako glasi nominativ imenice čiji smo prisvojni pridev upotrebili (Avogadar, Avogadr, Avogadre, Avogadro?), ali ako smo dosledni i pišemo Avogadroov broj, onda je jasno da je ime Avogadro. Mišljenja sam da bi ovako trebalo postupati sa imenima, retkim i stranim rečima.

Problem sličnog tipa javlja se sa imenicom urea koju po udžbenicima deklineraju kao da nominativ glasi "ureja."
 
Poslednja izmena:
Uz ogradu od norme, po meni, osnova je "kakao" bez obzira na nezgodnu izgovoljivost (kakao, kakaoa, kakaou, kakaoov). Npr. ako kažemo Avogadrova konstanta, onda ne znamo kako glasi nominativ imenice čiji smo prisvojni priděv upotrěbili (Avogadar, Avogadr, Avogadre, Avogadro?), ali ako smo doslědni i pišemo Avogadroov broj, onda je jasno da je ime Avogadro. Mišljenja sam da bi ovako trěbalo postupati sa imenima, rětkim i stranim rěčima.

Problem sličnog tipa javlja se sa imenicom urea koju po udžbenicima deklineraju kao da nominativ glasi "ureja."

Mrkalj, veoma uvažavam tvoje komentare, ali mi je ovo zaparalo oči: po meni. Naime, stalno čujem kako neko ispravlja sa: po mom mišljenju. Sad sam u dilemi? :think:
Ne ljuti se, hoću da budem sigurna. :zag:
 
Daleko od toga da bih ispravljala. Ali, vidim mnogi potenciraju, zbog toga sam pitala, čini mi se na pravom mestu.:)

Znaš kako? Po Vuku, nego kako! ;)

Dakle, može i po mom sudu, prema mojoj oceni, prema nahođenju mojemu, moj je nalaz da, smatrao bih kako je, ako pitate mene, mnijem da, predmnevam da, moja radna hipoteza/dijagnoza je... To je samo jezik, ljudi moji, i to - vaš jezik.
 
Kroz sve godine školovanja, nailazim na, ne ispravljanje, nego ismijavanje ljudi koji govore obadva. Kako od đaka/studenata, tako i profana.
I to nikada nisam dovela u pitanje. Da bih tek nedavno čula da to, ne samo da nije nepravilno, nego nikada nije ni bilo dovedeno u pitanje. Nije pleonazam.

Zaista čudno, proverih sada kod Šipke. Pored oba, kaže obadva je uobičajeno. Ako se oba odnosi isključivo na 2, kako može da ne bude pleonazam? :think:
 
Uz ogradu od norme, po meni, osnova je "kakao" bez obzira na nezgodnu izgovoljivost (kakao, kakaoa, kakaou, kakaoov). Npr. ako kažemo Avogadrova konstanta, onda ne znamo kako glasi nominativ imenice čiji smo prisvojni priděv upotrěbili (Avogadar, Avogadr, Avogadre, Avogadro?), ali ako smo doslědni i pišemo Avogadroov broj, onda je jasno da je ime Avogadro. Mišljenja sam da bi ovako trěbalo postupati sa imenima, rětkim i stranim rěčima.

Problem sličnog tipa javlja se sa imenicom urea koju po udžbenicima deklineraju kao da nominativ glasi "ureja."
Hvala!
Kod Avogadroovog broja nemam dilemu. To je promena kao Ruso – Rusoov, Didro – Didrou, mada jesam češće sretača Avogadrov.
Takođe, ne poznajem nijedno pravilo po kojem bi se u reč urea umetalo j.
Ali kada je kakao u pitanju, čini mi se da je tri vokala u padežu previše i da bi moralo da dođe do nekog sažimanja.
Pokušavam da se setim još neke imenice koja se u nominativu završava na -ao, ali ne ide mi. Samo Makao, i opet pitanje kako se to piše. Proveravala sam na internetu i videla da Blic, NIN, Press, B-92 pišu Makaa, Makau...
Uostalom, lektori ne moraju da imaju dilemu, sve dok se mogu pozvati na rečnik ili pravopis.
E sad, šta je merodavnije, pravopis ili rečnik? Ipak ne postoji nikakvo pravilo u pravopisu pod koje bi se ovakva promena podvela (možda prihvatanje i transkripcija stranih reči, ali opet nema ništa konkretno).
S druge strane, reč kakao je već dugo odomaćena, pa...
 
Samo Makao, i opet pitanje kako se to piše. Proveravala sam na internetu i videla da Blic, NIN, Press, B-92 pišu Makaa, Makau...
Uostalom, lektori ne moraju da imaju dilemu, sve dok se mogu pozvati na rečnik ili pravopis.

Juče na B92 ide telop sa pridevom "kopenhaški"... šta reći sem...


E sad, šta je merodavnije, pravopis ili rečnik? Ipak ne postoji nikakvo pravilo u pravopisu pod koje bi se ovakva promena podvela (možda prihvatanje i transkripcija stranih reči, ali opet nema ništa konkretno).
S druge strane, reč kakao je već dugo odomaćena, pa...

... ovo je Srbija...
 
Kroz sve godine školovanja, nailazim na, ne ispravljanje, nego ismijavanje ljudi koji govore obadva. Kako od đaka/studenata, tako i profana.
I to nikada nisam dovela u pitanje. Da bih tek nedavno čula da to, ne samo da nije nepravilno, nego nikada nije ni bilo dovedeno u pitanje. Nije pleonazam.
Zaista čudno, proverih sada kod Šipke. Pored oba, kaže obadva je uobičajeno. Ako se oba odnosi isključivo na 2, kako može da ne bude pleonazam? :think:


Tako je. Najdebilniji su mi komentari (srpkinja) tipa "obadva - to su četiri!"

I ne samo "obadva" već i obadvoje, obadvojica, obadve. :)

Vrlo dobro, obadva, puno ih pozdravi, zadnji put, celo vreme...
to su sve opravdani izrazi i jezik ne treba silovati, pogotovo ako za tako nešto ne postoji ama baš nikakav razlog. Insistiranje na nekom izrazu odnosno proterivanje onog drugog izraza nema veze sa stilističkom preporukom, a to nastavnice srpskog ne kapiraju! Ne možeš insistirati na onom što preporučuješ - to se onda malo drukčije zove.
 
Poslednja izmena:
Ako se oba odnosi isključivo na 2, kako može da ne bude pleonazam? :think:

Као што је већ речено, не само што је обадва регуларан израз, него су то и обадвоје, обадвојица (речничке одреднице у Речнику Матице српске). Овде се не ради о плеоназму, већ о умножавању надопуњавањем. Плеоназам би био израз обојица двојица, док је израз обадва аналоган изразима: сва три, свих петоро и сл. Ради се о остатку разлике у третирању двојине од множине, па тако израз "сви" употребљавамо само када нечега има три или више, а нећемо ковати изразе типа "све двоје", "сва тројица", већ ту користимо израз "оба".

Mrkalj, veoma uvažavam tvoje komentare, ali mi je ovo zaparalo oči: po meni. Naime, stalno čujem kako neko ispravlja sa: po mom mišljenju. Sad sam u dilemi? :think:
Ne ljuti se, hoću da budem sigurna. :zag:

Будите апсолутно сигурни, израз "по мени" је сасвим регуларан у стандардном српском језику. Да не бих преносио једно лепо објашњење, можете га прочитати на овој страници, у честим језичким недоумицама под словом П:

http://www.vokabular.org/nedoumice/doku.php?id=п

Многи људи нису у стању да схвате језичку синонимију и хомонимију и да су те ствари неодвојиве од природних језика. Веома често се ради о природњацима који су навикли да у својим научним областима размишљају егзактно, па то покушавају да пренесу и у језички изражај. За такве ствари, наравно, нема оправдања, али се свеједно чини штета језичкој свести у образованим круговима који нису везани за лингвистику, јер се стварају читави митови о правилним и погрешним изразима који уопште не одговарају чињеничном стању у стандардном језику. У лингвистици уопште није битно што је израз "по мени" хомонимне природе и има два значења, јер је то сасвим уобичајена појава (уп. на радију, на програму и сл.) и инсистирање на обавезној једнозначности израза је сасвим редундантно јер се значење без проблема одређује и контекстуално. На пример, из дијалога:

- Шта мислите да је изазвало квар на уређају?
- По мени, неко је просуо воду или неку течност, што је изазвало квар на електронским деловима.

апсолутно је немогуће закључити (осим уколико слушалац није људско биће него интелигентна машина способна само да размишља бинарно) да се по упитаниковом телу просула вода, уместо да се према његовој претпоставци вода просула по електронским деловима уређаја.

Даље, изрази "по мени" и "по мом мишљењу" контекстуално уопште не морају бити синонимни, јер "по мени" може значити и "по мојој претпоставци", "по мом утиску", "по мом очекиваном начину закључивања" и сл.
 
Многи људи нису у стању да схвате језичку синонимију и хомонимију и да су те ствари неодвојиве од природних језика. Веома често се ради о природњацима који су навикли да у својим научним областима размишљају егзактно, па то покушавају да пренесу и у језички изражај.

Dragi Marinko, pošto se meni lično obraćaš, želim samo da ti kažem da sam u stanju da shvatim mnogo, zavisi samo ko i kako mi prezentuje.
 
Dragi Marinko, pošto se meni lično obraćaš, želim samo da ti kažem da sam u stanju da shvatim mnogo, zavisi samo ko i kako mi prezentuje.

Али, одакле Вам утисак да се оно односило на Вас? Та, односило се на онај део образованог слоја који у сопственом незнању исправља друге, између осталог и Вас, у неким стварима где ови уопште не греше. Овде се ради о томе да Ваш интуитивни језички осећај уопште није погрешан јер, ако се не варам, ово није први пут да вођени њиме употребљавате језички сасвим коректне изразе и правописно исправне записе за које Вас други опомињу и без разлога Вам стварају несигурност, наводећи своја интуитивна објашњења чије утемељење не лежи у српској лингвистичкој традицији и пракси.

Извињавам се ако нисам нешто јасно формулисао раније и надам се да сам овом поруком то појаснио.
 

Back
Top