DBase??
Početnik
- Poruka
- 48
Ok,i treba da imas volju da sam saznas,da zelis da se pokajes,da zanas sta i "zasto" gresis,ali kako da saznas ako si laik i sem nekih nakilometar vidljivih greha osoba o ostalima nema pojma a zeli da se promeni.Znaci mora nekoga da pita,ima i puno odgovarajuce literature na tu temu pa ko zeli da sazna ima puno mogucnosti.Ja govorim otome da treba ispovediti i one stvari za koje nisi ni znao da su greh a pocinio si ih(mislim ne ti,neka hipoteticka osoba),a sama zelja za saznanjem moze nositi(ne mora) zelju za pokajanjem i promenom.
I naravno govorim o tome da se greh i te kako moze pociniti iz neznanja.
Greh se moze pociniti iz neznanja, ali samo u slucaju namernog neznanja. Namerno neznanje je kad ne znamo nesto sto mozemo da znamo (kad namerno nesto zaboravljamo, ili ne apercipiramo (percepcija recimo = vid, apercepcija = znanje da smo videli)). Samo namerno neznanje je greh, i ucinjeno je iz gresne namere, ali one koja je posledica gresog stava. U principu su gresi iz namernog neznanja valjda gori od greha kojih smo svesni, jer ukljucuju i greh i manjak kontrole (neuracunjivost). Zbog ove zadnje karatkeristike postoji i strah od nesvesnosti.
Medjutim, greh koji pocinimo iz istinskog neznanja (neznanja necega sto i nismo mogli znati) nije greh, jer nije pocinjen iz gresne namere. Ali Bog valjda ne kaznjava za gresnu radnju (i gresnu ne-radnju: nekad je greh nesto ne-uraditi, propust!), ni za gresnu nameru, vec za gresni stav. U koliko je tako, onda bi i kazna, ali i kolicina kajanja, trebala biti veca, posto je covek uvek vise gresan nego sto to manifestuje (nego sto gresi).
Niko ne moze biti manje gresan nego sto to manifestuje gresima, to je valjda ocigledno.
___
Ko je taj neko ko ti moze to reci, i kako znas da mu treba verovati?
___