Ispoved... - da li to treba bit nabrajanje grehova, ili opis sebe.

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ok,i treba da imas volju da sam saznas,da zelis da se pokajes,da zanas sta i "zasto" gresis,ali kako da saznas ako si laik i sem nekih nakilometar vidljivih greha osoba o ostalima nema pojma a zeli da se promeni.Znaci mora nekoga da pita,ima i puno odgovarajuce literature na tu temu pa ko zeli da sazna ima puno mogucnosti.Ja govorim otome da treba ispovediti i one stvari za koje nisi ni znao da su greh a pocinio si ih(mislim ne ti,neka hipoteticka osoba),a sama zelja za saznanjem moze nositi(ne mora) zelju za pokajanjem i promenom.
I naravno govorim o tome da se greh i te kako moze pociniti iz neznanja.


Greh se moze pociniti iz neznanja, ali samo u slucaju namernog neznanja. Namerno neznanje je kad ne znamo nesto sto mozemo da znamo (kad namerno nesto zaboravljamo, ili ne apercipiramo (percepcija recimo = vid, apercepcija = znanje da smo videli)). Samo namerno neznanje je greh, i ucinjeno je iz gresne namere, ali one koja je posledica gresog stava. U principu su gresi iz namernog neznanja valjda gori od greha kojih smo svesni, jer ukljucuju i greh i manjak kontrole (neuracunjivost). Zbog ove zadnje karatkeristike postoji i strah od nesvesnosti.

Medjutim, greh koji pocinimo iz istinskog neznanja (neznanja necega sto i nismo mogli znati) nije greh, jer nije pocinjen iz gresne namere. Ali Bog valjda ne kaznjava za gresnu radnju (i gresnu ne-radnju: nekad je greh nesto ne-uraditi, propust!), ni za gresnu nameru, vec za gresni stav. U koliko je tako, onda bi i kazna, ali i kolicina kajanja, trebala biti veca, posto je covek uvek vise gresan nego sto to manifestuje (nego sto gresi).

Niko ne moze biti manje gresan nego sto to manifestuje gresima, to je valjda ocigledno.

___

Ko je taj neko ko ti moze to reci, i kako znas da mu treba verovati?

___
 
Na primer,covek koji mnogo voli da jede,bez umerenosti,da ne kazem da se prezderava,on to verovatno ne cini uzimajuci to sebi za greh-a jeste greh-neumerenost u jelu i picu.Ili covek sa zeljom pogleda zenu u nekom drustvu ali nista ne uradi sa njom-e i to je greh,i takvi grehovi mada pocinjeni bez (pretpostavljam namere i svesti onjima) JESU GREHOVI KOJE TREBA ISPOVEDITI.I svih drugih koje se setimo koliko god je to moguce jos iz najranije mladosti.Npr. cesto smejanje bez razloga u drustvu i govorenje svakakvih gluposti,makar one i ne vredjale nekoga(praznoslovlje) jesu greh.Primera je na stotine.Tako da i greh pocinjen iz istinskog neznanja kada dobijemo svest o njemu treba ispovediti i ne ponavljati ga vise.
Kao sto sam vec pisala ima puno knjiga o ovoj temi koje su pisali oni koji su mnogo kompetentniji od mene(a i od tebe) da o ovome govore.Mogu se naci u svakoj crkvi,manastiru,pa ko voli i zeli neka procita,sve ce mu biti jasno.
Postoji jedna lepa knjizica,izdanje manastira Rukumija "Pomocnik za ispovest",a ima i drugih ako do ove ne mozes da dodjes.Ako si bas zainteresovan mogu ti potraziti neku i poslati.
Ne govorim ja ovo zato sto sam bez greha jer takva osoba ne postoji,vec BAS zato sto se i sama borim sa raznim gresima,stalno.
Puno pozdrava DBase??

Umalo da preskocim tvoje pitanje -taj ko ti moze reci je na primer duhovnik u nekom manastiru a da li ces mu verovati-pa ne znam sta da ti kazem,mozda je najbolje da ides kod nekog poznatijeg duhovnika ,koji je poznat po postovanju zakona Bozjih,koji je strog prvo prema sebi pa prema drugima,cija dela govore vise od reci...ja ti mogu najtoplije preporuciti oca Simeona iz manastira Rukumija koji se nalazi izmedju Pozarevca i Kostolca.Veliki duhovnik,bila sam kod njega vise puta i videla da dolaze ljudi kolima sa raznih strana a on za svakoga ima strpljenja.Ja njemu verujem-i budi siguran nije bez razloga.
Ako te ova tema zaista interesuje a ne samo diskusije radi mozes mi pisati na pp,rado cu pomoci ako mogu.
 
Poslednja izmena:
Ne slazem se sa tobom da osobe nisu krive za to sto ne znaju sta je greh, i da im bog nije dao mogucnost da oni to znaju/ili im ju je uskratio. Naprotiv, kazem da je samo ne znaje o tome sta je greh greh, jer takvo neznanje (posto postoji mogucnost da se sazna) mora biti greh. Jednostavno, ako je covek nesto bez mogucnosti spoznaje sta je greh a sta ne (i to spoznaje samostalne) onda grehovi i ne postoje, a to jednostavno ne moze biti istina, bar ne za tebe koja verujes u boga, i za mene koji ne verujem u boga i necu njemu da se ispovedam, ali verujem u dusu.
 
Ako je greh = cin iz zla - sledi li da:
Ako opises sebe u periodu kad si gresio uvek ces ispasti gresniji nego sto bi ispao kada bi nabrajao grehove u periodu kada si gresio, jer niko ne gresi (greh: cin iz zla) vise nego sto je zao, zbog logike. Neki ljudi grese duplo manje nego sto su zli.

Dakle, da li ispovest treba da bude nabrajanje grehova, ili opis svojeg zla od posle predhodne ispovesti do sad, ili i jedno i drugo?

Ispovest je, pretpostavljam, vid psihoterapije za vernike.
Stara priča o brici koji je iskopao rupu u zemlji da bi u nju viknuo kako car ima kozije uši - to bi bio neki bajkoviti arhetip ljudske potrebe za rasterećivanjem savesti.
Gresi i jesu deo ličnosti; ako ih ponavljamo (iznova činimo iste), onda to nešto govori o našoj ličnosti.
Ne verujem da postoje zli a psihički zdravi ljudi.

Ispovest, kao i psihoterapija, treba da bude kompletno istresanje duše.
 
Nije ovo prepirka nego dibuta,pardon, debata...

ovo je debata, u kojoj ja ocekujem da cu od tebe cuti nesto sto ne znam, i volio bi da su svi komsije pametniji od mene i imaju bolje krave, jer od toga mogu da imam samo koristi, a kakva mi je korist kad komsiji crkne krava ? a milo mi je i zbog komsije (ako ga volim, ako ga ne volim milo mi je jos vise jer cu pokusati da mu ukradem kravu, ako nema decu, ako ima necu jer treba covek da hrani decu).

Borac za prava zivotinja nam prica zasto je postala alkoholicar?
 
Poslednja izmena:
Nije ovo prepirka nego dibuta,pardon, debata...

ovo je debata, u kojoj ja ocekujem da cu od tebe cuti nesto sto ne znam, i volio bi da su svi komsije pametniji od mene i imaju bolje krave, jer od toga mogu da imam samo koristi, a kakva mi je korist kad komsiji crkne krava ? a milo mi je i zbog komsije (ako ga volim, ako ga ne volim milo mi je jos vise jer cu pokusati da mu ukradem kravu, ako nema decu, ako ima necu jer treba covek da hrani decu).

Borac za prava zivotinja nam prica zasto je postala alkoholicar?

Imaš neki problem sa zaključivanjem?
 
To je bilo pitanje a ne zakljucak. Ja nisam kriv sto ti nisi sposobna da to razlikujes jedno od drugog. Stavio sam znak pitanja = ucinio sam sve sto je bilo u mojoj moci.
Psihoterapija nije istresanje duse, mada ga obuhvata i kao tehnicki deo. Medjutim, oni koji misle da je psihoterapija to, a ne pokusaj da se ta trula dusa poboljsa, oni verovatno misle da je piti votku isto sto i raditi psihoterapiju, samo jos efikasnije...
 
Poslednja izmena:
evo kako ja dozivljavam ispovest: odes kod svestenika sa osecanjem kao da ces nekome da se izvinis, Znaci nevezano za pricast. Ispovest podrazumeva da se pocinjeno delo vise ne ponavlja odn da se bar trudino da ga ne ponavljamo i ako je moguce da ispravimo gresku npr ako smo ukrali da to niko nije video onda i vrati da te niko ne vidi. To JE pojednostavljen PRIMER.[/I I NIJE svejedno koji svestenik slusa> tj svejedno je bogu al nama nije.zato to trba da buda svestenik koga bolje znamo i u koga imamo poverenja da bismo mogli da se skroz otvorimo.
TO JE MOJE SKROMNO MISLJENJE/
 
evo kako ja dozivljavam ispovest: odes kod svestenika sa osecanjem kao da ces nekome da se izvinis, Znaci nevezano za pricast. Ispovest podrazumeva da se pocinjeno delo vise ne ponavlja odn da se bar trudino da ga ne ponavljamo i ako je moguce da ispravimo gresku npr ako smo ukrali da to niko nije video onda i vrati da te niko ne vidi. To JE pojednostavljen PRIMER.[/I I NIJE svejedno koji svestenik slusa> tj svejedno je bogu al nama nije.zato to trba da buda svestenik koga bolje znamo i u koga imamo poverenja da bismo mogli da se skroz otvorimo.
TO JE MOJE SKROMNO MISLJENJE/

Pa, na primer.Samo sto mozemo da se ispovedimo kao sto ti rece-nevezano za Pricesce ali da se Pricestimo nikako ne bi smo smeli bez ispovesti.Barem je meni tako kazano i ja u to verujem.
Pozdrav:bye:
 
Ispovest je, pretpostavljam, vid psihoterapije za vernike.
Stara priča o brici koji je iskopao rupu u zemlji da bi u nju viknuo kako car ima kozije uši - to bi bio neki bajkoviti arhetip ljudske potrebe za rasterećivanjem savesti.
Gresi i jesu deo ličnosti; ako ih ponavljamo (iznova činimo iste), onda to nešto govori o našoj ličnosti.
Ne verujem da postoje zli a psihički zdravi ljudi.

Ispovest, kao i psihoterapija, treba da bude kompletno istresanje duše.

Zapravo, u prvim danim hrišćanstva ispovest je bila javna i rekao bih da je imala ulogu majmunskog biskanja. U smislu da ojačava pripadnost grupi tako što se članovi međusobno "čiste od prljavštine".

Prelazak na poverljivu ispovest zapravo je bio kraj izvornog hrišćanstva, crkva je umesto "tela" postala zgrada, a sveštenici su (još jednom) prigrabili moć i ovaj arhetip "slobode, jednakosti, bratstva" bio je osuđen na propast.

Inače, za ispovest postoje jednostavna pravila. Treba reći sve o zabrljotini, bez opravdavanja, objašnjavanja i pozivanja na "olakšavajuće okolnosti".

U svakom slučaju, nije važan ispovednik. Dogma kaže da je on ionako samo komunikacioni kanal, a psihologija kaže da si zadovoljio potrebu da budeš saslušan, pa je prilično svejedno kome pričaš dok taj klima glavom.
 
Ako je greh = cin iz zla - sledi li da:
Ako opises sebe u periodu kad si gresio uvek ces ispasti gresniji nego sto bi ispao kada bi nabrajao grehove u periodu kada si gresio, jer niko ne gresi (greh: cin iz zla) vise nego sto je zao, zbog logike. Neki ljudi grese duplo manje nego sto su zli.

Dakle, da li ispovest treba da bude nabrajanje grehova, ili opis svojeg zla od posle predhodne ispovesti do sad, ili i jedno i drugo?

lečenje psihe treba da počne od saznanja, priznanja nesavršenosti iste i onda ispovest ili šta već, lečenje kod psihologa. Za celokupan proces lečenja duše neophodno je shvatanje lošeg koje je u čoveku, jer je ono uzrok. Prema tome, na tvoje pitanje bih odgovorila da je poenta prilikom ispovedi da se opiše svoje zlo, kako si ti naveo, jer je tu koren, pa da se onda ispričaju i gresi. Samo nabrajanje ne znači ništa, to je kao učenje napamet.
 
lečenje psihe treba da počne od saznanja, priznanja nesavršenosti iste i onda ispovest ili šta već, lečenje kod psihologa. Za celokupan proces lečenja duše neophodno je shvatanje lošeg koje je u čoveku, jer je ono uzrok. Prema tome, na tvoje pitanje bih odgovorila da je poenta prilikom ispovedi da se opiše svoje zlo, kako si ti naveo, jer je tu koren, pa da se onda ispričaju i gresi. Samo nabrajanje ne znači ništa, to je kao učenje napamet.

Jesu ljudi ovde dosli da mi predaju psihologiju, posto, tek sam se vratio sa predavanja danas... i evo ovde me cekaju neka predavanja, neverovatno.

Nije za lecenje psihe potrebno da se postane svestan koliko si zao. Potrebno je to, ali i da se se postane svestan koliko si dobar je potrebno, sto znaci da je potrebna objektivna slika!

I ne ide se kod psihologa nego kod psihoterapeuta.
 
Na primer,covek koji mnogo voli da jede,bez umerenosti,da ne kazem da se prezderava,on to verovatno ne cini uzimajuci to sebi za greh-a jeste greh-neumerenost u jelu i picu.Ili covek sa zeljom pogleda zenu u nekom drustvu ali nista ne uradi sa njom-e i to je greh,i takvi grehovi mada pocinjeni bez (pretpostavljam namere i svesti onjima) JESU GREHOVI KOJE TREBA ISPOVEDITI.I svih drugih koje se setimo koliko god je to moguce jos iz najranije mladosti.Npr. cesto smejanje bez razloga u drustvu i govorenje svakakvih gluposti,makar one i ne vredjale nekoga(praznoslovlje) jesu greh.Primera je na stotine.Tako da i greh pocinjen iz istinskog neznanja kada dobijemo svest o njemu treba ispovediti i ne ponavljati ga vise.
Kao sto sam vec pisala ima puno knjiga o ovoj temi koje su pisali oni koji su mnogo kompetentniji od mene(a i od tebe) da o ovome govore.Mogu se naci u svakoj crkvi,manastiru,pa ko voli i zeli neka procita,sve ce mu biti jasno.
Postoji jedna lepa knjizica,izdanje manastira Rukumija "Pomocnik za ispovest",a ima i drugih ako do ove ne mozes da dodjes.Ako si bas zainteresovan mogu ti potraziti neku i poslati.
Ne govorim ja ovo zato sto sam bez greha jer takva osoba ne postoji,vec BAS zato sto se i sama borim sa raznim gresima,stalno.
Puno pozdrava DBase??

Umalo da preskocim tvoje pitanje -taj ko ti moze reci je na primer duhovnik u nekom manastiru a da li ces mu verovati-pa ne znam sta da ti kazem,mozda je najbolje da ides kod nekog poznatijeg duhovnika ,koji je poznat po postovanju zakona Bozjih,koji je strog prvo prema sebi pa prema drugima,cija dela govore vise od reci...ja ti mogu najtoplije preporuciti oca Simeona iz manastira Rukumija koji se nalazi izmedju Pozarevca i Kostolca.Veliki duhovnik,bila sam kod njega vise puta i videla da dolaze ljudi kolima sa raznih strana a on za svakoga ima strpljenja.Ja njemu verujem-i budi siguran nije bez razloga.
Ako te ova tema zaista interesuje a ne samo diskusije radi mozes mi pisati na pp,rado cu pomoci ako mogu.

Upravo sam bio reko da ne verujem u boga, a ova odma zatim dopunja post da mi kaze da odem kod coveka Simeuna koji postuje nekakve zakonez a koje se misli da su bozji itd.
 
Upravo sam bio reko da ne verujem u boga, a ova odma zatim dopunja post da mi kaze da odem kod coveka Simeuna koji postuje nekakve zakonez a koje se misli da su bozji itd.

Veoma mi je zao:dash::dash::dash:sto istrosih onolike reci na coveka koji ponudu pomoci druge osobe(makar ti pomoc i ne bila potrebna) ne ume bar kulturno da je odbije.Imam manjih problema sa kompjuterom pa nisam stigla na vreme da registrujem da ne verujes u Boga,a kada sam to videla vec je bilo kasno.
Kada se vec pozivas na dobre i lose namere ti prvi nisi shvatio(ili nisi zeleo da shvatis)da su moji postovi tebi bili TOTALNO dobronamerni,a odgvori su ti u najmanju ruku bili nevaspitani.Ako ti se neko obrati sa puno postovanja i -ponavljam-zeljom za pomoci-opet ponavljam-makar ti i ne trebala ,veoma je ruzno da mi se obratis sa "OVA ODMA".
Ja tebi nsam ova,za potreba foruma imam svoj nick,a sto se tice vere vec sam rekla-tvoj zivot-tvoja stvar.
Jos jednom -IZVINI STO SAM TI PONUDILA BILO KAKVU POMOC!!!!!!!!
Eto,jesi li sada zadovoljan?Niko nece da te(pu,pu,daleko bilo)poveze sa vernicima.

P.S.-da li ti je ikakda palo na pamet da o toj psihologiji na koju se pozivas ja znam malo vise od tebe pa ne udarih na sva zvona.Uh,ujedoh se za jezik,tj. za prste kojima kucam,inace zamalo da te pitam treba li ti pomoc strucnog lica iz tog domena:rotf:

P.S.2-Otac se ne zove Simeun vec Simeon(nabavi naocare)i zaista se trudi da postuje Bozje zakone.Ovo ne pisem zbog tebe jer ti nisi vernik ,vec zbog verujucih koje moze da interesuje.

Da ne bi takav kakav si pomislio da imam nesto protiv tebe puno te pozdravljam DBase i zelim ti sve najbolje na putu koji si izabrao:bye::bye::bye:
 
ja se ne pozivam nikad na nista. Ne mozes znati (i znas da to ne mozes znati, (bar ne jos uvek) ako si psiholog) da li znas vise ili manje o "toj" psihologiji od mene.
stavise, ne znas ni koja je ta psihologija na koju se ja pozivam.
Isto tako, ja ne mogu znati da li ja znam o "toj" psihologiji vise od tebe. Samo sto ja znam da jos ne mogu to znati, a ti ne znas.
Cisto sumljam da ti umes da protumacis san...

1. Nisam ja nikada pomislio da imas nesto protiv mene, niti sam pomislio da si namerno napisala ono posto si videla da sam ja rekao da nisam vernik. Samo sam opisao situaciju, ni jednom recju ne rekavsi da si za nesto kriva.
0. Treba mi pomoc psihoterapeuta, kao svakome, cak i psihoterapeuti prolaze psihoterapiju. Medjutim, predpostavljam da nisi psihoterapeut ni jedne vrste nego samo obicni i nemocni psiholog koji u stvari misli da je uhvatio bog*a za muda a ne ume da leci nista. Kad god neko ko zna psihoanalizu dodje kod psihologa ovaj mu kaze da ne moze da leci a ni da savetuje a ni da saslusava nekoga ko zna o psihi vise nego on i salje ga kod psihoterapeuta.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top