Da li im treba reći?

jovana ns

Zainteresovan član
Poruka
230
Mnoge moje drugarice ne govore roditeljima o svojim vezama jer smatraju da su oni staromodni, da to neće razumeti. Ni ja se ne usuđujem da svojim roditeljima saopštim da imam dečka(iako ga trenutno ni nemam, već govorim uopšte-kad bih ga imala), sve mi se čini da bi oni suviše burno reagovali na to, rekli bi sigurno nešto poput :“Je l’ ti uopšte znaš koliko imaš godina?“ i tome slično, ko zna na čemu bi se sve to još završilo.

Ipak, ima i onih roditelja kojima godine nisu ni bitne, i koji podržavaju svoju decu u tome, mada ja lično mislim da su oni u manjini. Puno je više onih kojoj svojoj deci u tom pogledu ne dozvoljavaju da se zabavljaju sa 14 ili, ne daj Bože, 13 godina.

Šta vi mislite o svemu tome, da li vi pričate svojim roditeljima o vašem dečku/vašoj devojci ili jednostavno sve to bude povereno najboljem drugu ili drugarici, ili bratu/sestri?
 
Roditelja ima raznih. Neki sa svojom decom otvoreno pričaju, neki ne. Moji to nisu radili. nekada dobijali napade otvorenosti, ali sam ja na to hladno reagovala, pošto znam svrhu (da se ja otvorim), a nije tako bilo od starta, pa nisam imala nameru da igram po njihovom. Dakle, nisam pričala. Ali to je naš odnos. Imala sam prijatelje koji su sve pričali. Moja sestra je sve pričala. Dakle, sve zavisi od odnosa sa roditeljima. Da li ste "prijatelji" ili ste u nešto drugačije odnosu (ne znam kako da ga okarakterišem)? Da sam imala mamu i tatu kojima nije problem da sa mnom razgovaraju otvoreno o ljubavi, dečacima, vezama, verovatno bih pričala. Ovako, bilo mi je besmisleno. Pričala sam sestri i drugaricama. Mami ponekad kada se sve završi, pa bude neka situacija gde ja kažem komentar kojim kažem nešto.
 
Ma,meni su mama i tata kao najbolji drugovi,pogotovo mama,tako da ona zna sve,a tata nije bash chesto kucji jer radi(putuje),i onda ga retko i vidjam....Msm ko cje mi pomocji kad sam u nevolji,sigurno cje pre mama nego nego neka tamo drugarica,zar ne?
 
Ma,meni su mama i tata kao najbolji drugovi,pogotovo mama,tako da ona zna sve,a tata nije bash chesto kucji jer radi(putuje),i onda ga retko i vidjam....Msm ko cje mi pomocji kad sam u nevolji,sigurno cje pre mama nego nego neka tamo drugarica,zar ne?

Bilo bi logično, slažem se.

Mada, postoje roditelji koji se začuđavaju kada su njihova deca od 13-14 godina u vezi ili kada uopšte i govore pred njima da bi želeli da budu. Jednostavno, ne mogu da se pomire s tim da njihova mala dečica ljube tamo nekog...:cmok:


Oni su živeli u drugim vremenima, kada se prvi dečko/devojka imao/la sa 17-18 godina. . . , tako da ih na neki način razumem.
 
Bilo bi logično, slažem se.

Mada, postoje roditelji koji se začuđavaju kada su njihova deca od 13-14 godina u vezi ili kada uopšte i govore pred njima da bi želeli da budu. Jednostavno, ne mogu da se pomire s tim da njihova mala dečica ljube tamo nekog...:cmok:


Oni su živeli u drugim vremenima, kada se prvi dečko/devojka imao/la sa 17-18 godina. . . , tako da ih na neki način razumem.

Istina...meni moji kad neshto pokushavaju da prigovore,samo im odgovorim "ovo je drugi vek naspram vasheg" i iskuliraju,ali i roditelji polako kontaju,da njihove maze,nisu vishe male....:D
 
Nisam tinejdzer, ja sam ona "druga strana". Znaci - mama.
I imam decu koja svoje zivotne price i probleme dele sa mnom. I mislim da je to samo dobro.I kad je najgore - imas nekog ko te 100% voli i zeli da ti pomogne.
Mozda ne razume ali ipak smo svi mi nekada imali 13, 16....
Treba roditelje naterati da se sete sta su radili kad im je bilo bas toliko koliko tebi sada. Ne moraju o tome da ti pricaju, samo nek se sami sete. Znam, nisu imali ni kompjutere, ni mobilne, ni TV program po ceo dan. Bilo je drugacije. Ali neke stvari su bile i bice uvek. Sve one najbolje drugarice, pa sitne zenske pakosti, pa decaci...
Ne odbacujte svoje roditelje. Cak iako su oni nezainteresovani, budite mladi i pametni ljudi koji shvataju da od odraslih moze svasta da se nauci.
I jednu stvar nemojte nikad da zaboravite: savet koji ti da roditelj je uvek i na prvom mestu obojen ljubavlju i zeljom da vas zastiti od ruznih stvari na ovom svetu, kojih je, nazalost, tako mnogo.
 
Oni su živeli u drugim vremenima, kada se prvi dečko/devojka imao/la sa 17-18 godina. . . , tako da ih na neki način razumem.[/QUOTE]

Pa neznam bas , ja sam prvog decka imala sa 12 a nesto neznam da sam bila u manjini...
 
Nisam tinejdzer, ja sam ona "druga strana". Znaci - mama.
I imam decu koja svoje zivotne price i probleme dele sa mnom. I mislim da je to samo dobro.I kad je najgore - imas nekog ko te 100% voli i zeli da ti pomogne.
Mozda ne razume ali ipak smo svi mi nekada imali 13, 16....
Treba roditelje naterati da se sete sta su radili kad im je bilo bas toliko koliko tebi sada. Ne moraju o tome da ti pricaju, samo nek se sami sete. Znam, nisu imali ni kompjutere, ni mobilne, ni TV program po ceo dan. Bilo je drugacije. Ali neke stvari su bile i bice uvek. Sve one najbolje drugarice, pa sitne zenske pakosti, pa decaci...
Ne odbacujte svoje roditelje. Cak iako su oni nezainteresovani, budite mladi i pametni ljudi koji shvataju da od odraslih moze svasta da se nauci.
I jednu stvar nemojte nikad da zaboravite: savet koji ti da roditelj je uvek i na prvom mestu obojen ljubavlju i zeljom da vas zastiti od ruznih stvari na ovom svetu, kojih je, nazalost, tako mnogo.

Hvala Vam na savetu, slažem se sa Vama.:super:

Ja sam jedinica, nemam ni brata ni sestru-tako da se obično poveravam majci. Oca ne bih da pominjem jer da se on pita ja bih prvog dečka imala sa 18 godina. . .:thumbdown:
 
Kod mene je bas cudno...

Ja sa tatom pricam o bas svemu,a sa mamom nista ..jednostavno me je blam da sa njom pricam o takvim stvarima.

Kod svih mojih drugarica je obrnuto,sve sa mamom pricaju.

Meni je to nezamislivo.:confused:

Ja pričam sa mamom, ne baš o svemu, ali kad odlučim da se poverim nekom od roditelja, kažem njoj.

Meni je nezamislivo da tati pomenem dečka. . .
 
Koliko imas godina?

Znas,nije isto kad imas 13,npr,i 17-18,ja mislim.pa pricas sa njima o decku.:)

Niti je veza ista sa 13,i 18 godina.

Mada svi roditelji misle da ,ma koliko im cerke imale godina,da su jos male devojcice,znas.

Verovatno ces kad jos malo odrastes,moci i da tati kazes za decka,kad on vidi da si zrela osoba.;)
 
Koliko imas godina?

Znas,nije isto kad imas 13,npr,i 17-18,ja mislim.pa pricas sa njima o decku.:)

Niti je veza ista sa 13,i 18 godina.

Mada svi roditelji misle da ,ma koliko im cerke imale godina,da su jos male devojcice,znas.

Verovatno ces kad jos malo odrastes,moci i da tati kazes za decka,kad on vidi da si zrela osoba.;)

Razumem te, i ja tako mislim.

Za 20-ak dana punim 14 godina.

Slažem se sa tobom, ali ja npr. kad spomenem vezu sa nekim, oni uvek pomisle na onu pravu vezu, u kojoj se ide do kraja i to me jako nervira i ne mogu da ih razumem u tom pogledu.
 
ja uvijek kazem kevi,chisto da ne bih morala izmishljati razne razloge za izbivanje.
volim da zna gdje sam,s kim sam... (=
ne brani mi nishta,pa ni veze i slichno.


a shto se tiche same veze,ispricham joj poneshto,al ne detaljishem.
(=
 
ja uvijek kazem kevi,chisto da ne bih morala izmishljati razne razloge za izbivanje.
volim da zna gdje sam,s kim sam... (=
ne brani mi nishta,pa ni veze i slichno.


a shto se tiche same veze,ispricham joj poneshto,al ne detaljishem.
(=


:think: Pametno. To je super odnos majke i ćerke, mada ti si starija od mene, pa tvoji lako prihvataju kad se zabavljaš sa nekim.
 

Back
Top