sarajka2007
Početnik
- Poruka
- 4
Pozdrav svim forumasima.
Kao sto mozete primijetiti ja sam "novi kolacic" ovdje.
Zeljela bih postaviti jednu temu, ali ako je ona vec ranije bila, onda moje veliko sorry svima.
Vec neko vrijeme sam u cudnoj fazi. Ne znam da li se neko od vas osjecao ovako. Ako jeste, voljela bih da mi kaze kako da to prevazidjem.
Naime, "gulim" 30.-tu godinu. Iza mene su dvije duge veze. Promasaji. Ova druga je skoro okoncana. Opet sam sama. Nije mi problem sto sam sama, vec me muci to sto sam peh po pitanju ljubavi. Pitam se gdje grijesim. Osjecam se umornom po pitanju traganja za "njim". Vec danima tapkam u mjestu, svjesna da ne moze ni tako, ali ja ne znam kuda da krenem. Da li da "utjehu" nadjem u poslu, daljnjem obrazovanju (magistarski i sl.)...? Muci me to sto sam, cini mi se, izgubila pokretacku ideju. Da li da, uostalom, potpuno odustanem od nade da cu jednoga dana naci "njega"? Prijatelji me uvjeravaju da se u nasim godinama (oko 30-te) ni ne mogu vise desiti "leptirici" u stomaku pri pomisli na dragu osobu, ili krace receno - kazu mi da se u ovim godinama ljudi ne mogu nadati velikim ljubavima i da trebaju biti sretni ako pronadju nekoga ko im je "skladan", a ljubav...
Ne znam vise sta da mislim. Jako sam zbunjena. Hvala.
Kao sto mozete primijetiti ja sam "novi kolacic" ovdje.
Zeljela bih postaviti jednu temu, ali ako je ona vec ranije bila, onda moje veliko sorry svima.
Vec neko vrijeme sam u cudnoj fazi. Ne znam da li se neko od vas osjecao ovako. Ako jeste, voljela bih da mi kaze kako da to prevazidjem.
Naime, "gulim" 30.-tu godinu. Iza mene su dvije duge veze. Promasaji. Ova druga je skoro okoncana. Opet sam sama. Nije mi problem sto sam sama, vec me muci to sto sam peh po pitanju ljubavi. Pitam se gdje grijesim. Osjecam se umornom po pitanju traganja za "njim". Vec danima tapkam u mjestu, svjesna da ne moze ni tako, ali ja ne znam kuda da krenem. Da li da "utjehu" nadjem u poslu, daljnjem obrazovanju (magistarski i sl.)...? Muci me to sto sam, cini mi se, izgubila pokretacku ideju. Da li da, uostalom, potpuno odustanem od nade da cu jednoga dana naci "njega"? Prijatelji me uvjeravaju da se u nasim godinama (oko 30-te) ni ne mogu vise desiti "leptirici" u stomaku pri pomisli na dragu osobu, ili krace receno - kazu mi da se u ovim godinama ljudi ne mogu nadati velikim ljubavima i da trebaju biti sretni ako pronadju nekoga ko im je "skladan", a ljubav...
Ne znam vise sta da mislim. Jako sam zbunjena. Hvala.