Званично писмо државе

Које писмо по вама треба да буде званично у Србији ?

  • ћирилица

  • latinica

  • neko treće pismo...


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
2002. Други Бечки књижевни договор

Мало о овом последњем договору из 2002. године од када се почиње користити израз "БХС језик": http://amac.hrvati-amac.com/index2.p...e=0&Itemid=192

Нисам чуо за овај договор, а линк не ради. Можеш ли мало више о томе, било да напишеш, било да поставиш линк који ради...
 
Нисам чуо за овај договор, а линк не ради. Можеш ли мало више о томе, било да напишеш, било да поставиш линк који ради...

http://amac.hrvati-amac.com/index2.php?option=com_content&task=view&id=1798&pop=1&page=0&Itemid=192

Drugi Bečki dogovor


(Beč, rana jesen 2002.) Hrvatski jezik u apsurdistanu

Michael Moser, slavist iz Beča, nije bio posve siguran (Wiener Slawistisches Jahrbuch 2006, str. 300), pa je čitateljima jedne knjige (G. Neweklowsky, prir., Bosanski-Hrvatski-Srpski, München: Sagener 2003.) prepustio konačnu odluku o tome da li su u Beču u ranu jesen 2002. postavljeni temelji „Drugoga Bečkog dogovora". Tamo je, naime, nakon duge izolacije srpskih lingvista zbog sankcija, koje da su neki „teško osjećali" (str. 8), Katičićev nasljednik na katedri, Gerhard Neweklowsky, organizirao zborovanje za predstavnike svih po njemu relevantnih kulturnih institucija bivšega „srpskohrvatskoga" jezičnog područja, i to redom: „Zagrebačkog sveučilišta, HAZU, Novosadskog univerziteta, Beogradskog univerziteta, SANU, Sarajevskog univerziteta, .... Crnogorske akademije nauka", itd., itd. Na neki način trebalo je to zborovanje, po Neweklowskom, biti „pregrupisanje serbokroatista", koji su, nakon prividnog poraza serbokroatistike i jugoslavistike i sloma Jugoslavije, trebali zaključiti što im je još uvijek zajedničko, a što posebno.

Da su neki već „u šali" unaprijed govorili o „Drugom Bečkom dogovoru", ne krije Neweklowsky (str. 8). Moser je, kao sudionik, nekoliko godina kasnije, pišući o referatima s toga zborovanja, vidio malo šale a mnogo zbilje, „Drugi Bečki dogovor" je možda ipak postignut. Potrudio sam se pročitati te referate i pokušavam iznijeti moja opažanja, odnosno, odgovoriti na pitanje je li dogovora bilo ili ne.

Od hrvatskih jezikoslovaca Dalibor Brozović ponavlja svoj pristup iz Enciklopedije Jugoslavije, koji je služio kao minimalni konsenzus s Pavlem Ivićem i srpskom stranom u smislu jednoga standardnog jezika. On dakle (str. 47 sl.) vidi „geneolingvistički" dvije jezične južnoslavenske podskupine: „Dijalekti na području istočne podskupine svrstavaju se u dva dijasistema u rangu jezika, to jest makedonski i bugarski. Dijalekti zapadne podskupine svrstavaju se također u dva dijasistema u rangu jezika, to jest slovenski i srednjojužnoslavenski." Sociolingvistički opet gledano, situacija je, po njemu, složenija, pače „jedinstvena na planetarnom planu": „Imamo tri konkretna standardna jezika - slovenski, makedonski i bugarski - i jedan apstraktni standardni jezik, standardnu novoštokavštinu." Iz toga apstraktnog novoštokavskoga standardnog jezika, isti se realizira u „standardnim varijantama", u hrvatskoj, srpskoj, bošnjačkoj, i, moguće, crnogorskoj varijanti. Pa što se onda uopće promijenilo nakon 1990? To se pita Katičić, ali izbjegava jasan odgovor (str. 107): „Najveća je promjena... upravo to što to sada mogu reći, otvoreno i potpuno, bez uvijanja i izvijanja." Ne reče ipak ništa o staroj Brozovićevoj teoriji, po kojoj se od 1990. izmijenio samo kompromitirani pojam „srpskohrvatski", pa sada imamo „standardni srednjojužnoslavenski" iliti „standardni novoštokavski jezik", s istim sadržajem, ali drugim nazivom, kao i „srpskohrvatski".

Nasuprot opreznom Katičiću, koji je očito slutio da u Beču nešto smrdi, nazočni Srbi, Bošnjaci, jedan Crnogorac i organizator Neweklowsky, bili su unisono na Brozovićevoj strani. Pa čak i Branislav Brborić, Miloševićev jezični savjetnik, i inače protivnik „tribalističke metalingvistike", koji je uvodno bio veoma mudro i sufizantno zborio (str. 21) protivu Brozovićeve postavke, „da su samo mesni govori konkretni idiomi, a da su varijante našega standardnog jezika - njeni konkretni realizacioni oblici. Naime, svaki je jezični idiom apstraktni sistem znakova koji se ostvaruje u govoru te je zbog toga teorija o konkretnosti jezičnih idioma - neodrživa". Pa ipak, hrvatski i srpski standard razvijaju se, po njemu, kao i dosad, „sa svom sistemskom istovetnošću", usprkos svim potecijalnim divergencijama na obje strane. Stoga je zaključke skupa Brborić rezimirao veoma optimistički, zapravo s neskivenim ushićenjem, zbog „ozbiljne naučne obrade" (str. 31): „Ako kakav izvestilac sa ovog skupa mogne konstatovati da su se njegovi učesnici uglavnom složili oko istine da Srbi (s Crnogorcima), Hrvati i Bošnjaci i dalje govore istim standardnim jezikom - istim jezikom s više naziva u domicilu, ... sa tri varijante, tri jezična standarda, nazvana jezicima... - biće i široj publici jasno da je naš skup bio svrsishodan. ... I najzad, ako je tačno da se srednjojužnoslavenski jezik (Brozovićev naziv), nazvan još 1824 srpskohrvatskim,... i dalje izučava pod složenim, zajedničkim, nazivom srpskohrvatski jezik, bilo bi dobro da lektori na slavenskim katedrama ... saopšte neke važne činjenice koje su u Beču, u ranu jesen 2002, doživele da budu predmet relativno nepristrane naučne analize."

I očito, „saopštiše" to i lektori i profesori i akademici, pa se danas ne samo u Haagu „preferira" jedan zajednički bcs-language, iliti BOKS-jezik (ne imajući boljega izraza za zajednički „standardni novoštokavski jezik"), kako ga nazva Milan Šipka iz Sarajeva, uz znanstvenu podzidu prešutnoga „Drugog Bečkog dogovora" (non paper), a uz implicitni ili eksplicitni blagoslov hrvatskih jezikoslovaca: Brozovića Dalibora i Dunje, Radoslava Katičića, Ive Pranjkovića, itd.

Ljubomir Popović je također bio posvema uvjeren da je „lingvistički koncept zajedničkog novoštokavskog standardnog jezika, i to u varijantskoj verziji, izgleda ... preživeo sve koncepcijske mene". I to i u Zagrebu i u Beogradu. Gosti iz Sarajeva ovdje su samo sekundirali, pa je srpsko-hrvatsko-bošnjačka idila u Beču bila skoro arkadijska.

Ipak, idilu „Drugoga Bečkog dogovora" u nastajanju, pokvario je, a time spasio i obraz jezikoslovne struke, jedan norveški slavist, Svein Mønnesland, profesor iz Osla. On iz činjenice da su jezici između slovenske i makedonske granice nekoć činili političko i sociolingvističko jedinstvo, te da se pojam dijasistem u tom smislu nigdje drugdje u lingvistici ne rabi, izvlači posve suprotne zaključke od Brozovića (str. 158): „To ne znači da je to „jedan jezik", ni u smislu standardnih jezika, ni u lingvističkom (genetskom ili tipološkom) smislu. Pojam dijasistem se počeo upotrebljavati u vrijeme kada je bilo politički „korektno", od strane vlasti, tvrditi da se radi o jednom jeziku. Upotreba pojma dijasistem je možda bio način da se izbjegne tvrdnja o jednom jeziku, prije svega u Hrvatskoj, gdje se nastojao isticati hrvatski kao poseban (barem kao) standardni jezik. Danas, kad takvih obzira nema, nema potrebe da se termin dalje upotrebljava."

Izgleda, da je Norvežanin izazvao polemike na skupu, ako je vjerovati Moseru od kojega sam uopće saznao za sami pojam „Drugi Bečki dogovor", koji i on ispisuje na hrvatskom. Stoga očito i nije moglo biti konačnoga dogovora, pogotovo ne onoga sa svih strana potpisanoga. Ostao je tek prešutni sporazum, teorijski podupiran i s hrvatske strane, kako ubuduće nazivati hrvatski jezik u svijetu, tj. bcs-language, odnosno Boks-jezik, odnosno srednjojužnoslavenski, odnosno standardna novoštokavština.

Sve dotle dok ta pogubna i neznanstvena teorija standarda bude u Hrvatskoj na snazi (metodologijski serbokroatizam), a na koju se pozivaju svi „serbokroatisti" u svijetu kada niječu posebnost hrvatskoga jezika, ne treba se čuditi, niti čuđenje hiniti, zašto takvi nakaradni nazivi (to nije ime) za hrvatski jezik u svijetu, takvi, naime, postoje i u Hrvatskoj. Refleks te teorije je i činjenica da na Filozofskom fakultetu u Zagrebu još uvijek nema katedre za hrvatski jezik, ali imaju dvije za hrvatski standardni jezik, tj. za onaj jezik koji je tek puka realizacija apstraktnog i zajedničkog „novoštokavskoga standarda".

Da apsurd bude potpun, Srbin Brborić je u Hrvatskoj našao stvarnoga proroka (privremeno) problematičnog razvoja zajedničkog jezika. Nisu to bili ni Katičić ni Brozović, nego to bijaše - Vladimir Bakarić, koji da mu je oči otvorio. Taj je još 1977. bio ustvrdio: „Svi smo mi znali da Crnogorci govore srpski, pokazalo se međutim da oni govore crnogorski." Tako i meni, uz svu mučninu u želudcu, preostaje samo parafrazirati Bakarića: „Mnogi su jezikoslovci u Beču, i 1850. i 2002., znali da postoji samo jedan jezik između slovenske i makedonske granice, tj. srpskohrvatski jezik ili standardna novoštokavština, a ne jezik hrvatski kroz povijest organski razvijan i njegovan. Pokazalo se, međutim, i to u hrvatkom narodu, da hrvatski jezik ipak postoji, zabludjelim jezikoslovcima usprkos".



Zvonko Pandžić
 
http://amac.hrvati-amac.com/index2.p...=view&id=1798&pop=1&page=0&Itemid=192

Drugi Bečki dogovor

(Beč, rana jesen 2002.) Hrvatski jezik u apsurdistanu

Дивно...
Колико ја могу да закључим одавде, намеравају да нам промене име језика без да нас ишта питају, а српској ћирилици је одређено да мора да одумре.
У светлу овога чине ми се много јаснијим напори овдашњих (србијанских) сербокроатиста на промовисању сх речника, двоазбучја, па и нескривеним тежњама да народу соле памет и уче га како му се зове језик.
Ево дела интервјуа једног од наших "водећих" лингвиста:

U poslednje vreme, posebno u Vojvodini, gde je osnovano i jedno društvo “za zaštitu ćirilice”, govori se o dominaciji latinice i ugroženosti ćirilice na našim prostorima. Kakvo je vaše mišljenje o tome?

Ranko Bugarski:

– Lično sam uvek doživljavao ćirilicu i latinicu kao alternativna i u principu ravnopravna pisma mog maternjeg jezika. S tim što sam ja svojim maternjim jezikom smatrao, i danas smatram – srpskohrvatski jezik. Može se postaviti jedno opštije pitanje: da li je za neki jezik povoljno ili nepovoljno da se sinhronijski, u jednom vremenu, koristi dvama pismima. Često se kaže da je to prednost. Neki opet kažu da tu ne vide nikakvu prednost. Moje je mišljenje da je prednost zbog toga što nam svako od ova dva pisma otvara put u važne kulturne i civilizacijske krugove i baštine. Nisam od onih ljudi koji svoja nacionalna osećanja vezuju za neki poseban jezički varijetet i, naročito, za neko posebno pismo. Odnosno, ne smatram da neko nije dobar Srbin zato što se podjednako služi ćirilicom i latinicom.


Ако ја својим матерњим језиком сматрам тунгуски, да ли је морално и оправдано да солим памет некоме ко не жели да има везе са тунгуским језиком, камоли да му тунгуски буде матерњи....?

Али ништа ново, овде и даље управљају силе које имају своје планове, своје рачунице и рачуне које нама испостављају...
 
Poslednja izmena:
Дивно...
Колико ја могу да закључим одавде, намеравају да нам промене име језика без да нас ишта питају, а српској ћирилици је одређено да мора да одумре.
...

To jе већ одлучено 2002. и то је готова ствар. Суд у Хагу само следи закључке са Другог Бечког књижевног договора.

Док ће ЕУ те одредбе тек да примени. Уласком Србије у ЕУ ми ћемо изгубити српско име нашег матерњег језик. Зваће се било како само се неће звати српски језик.
 
Дивно...
Колико ја могу да закључим одавде, намеравају да нам промене име језика без да нас ишта питају, а српској ћирилици је одређено да мора да одумре.
У светлу овога чине ми се много јаснијим напори овдашњих (србијанских) сербокроатиста на промовисању сх речника, двоазбучја, па и нескривеним тежњама да народу соле памет и уче га како му се зове језик.
Ево дела интервјуа једног од наших "водећих" лингвиста:

U poslednje vreme, posebno u Vojvodini, gde je osnovano i jedno društvo “za zaštitu ćirilice”, govori se o dominaciji latinice i ugroženosti ćirilice na našim prostorima. Kakvo je vaše mišljenje o tome?

Ranko Bugarski:

– Lično sam uvek doživljavao ćirilicu i latinicu kao alternativna i u principu ravnopravna pisma mog maternjeg jezika. S tim što sam ja svojim maternjim jezikom smatrao, i danas smatram – srpskohrvatski jezik. Može se postaviti jedno opštije pitanje: da li je za neki jezik povoljno ili nepovoljno da se sinhronijski, u jednom vremenu, koristi dvama pismima. Često se kaže da je to prednost. Neki opet kažu da tu ne vide nikakvu prednost. Moje je mišljenje da je prednost zbog toga što nam svako od ova dva pisma otvara put u važne kulturne i civilizacijske krugove i baštine. Nisam od onih ljudi koji svoja nacionalna osećanja vezuju za neki poseban jezički varijetet i, naročito, za neko posebno pismo. Odnosno, ne smatram da neko nije dobar Srbin zato što se podjednako služi ćirilicom i latinicom.


Ако ја својим матерњим језиком сматрам тунгуски, да ли је морално и оправдано да солим памет некоме ко не жели да има везе са тунгуским језиком, камоли да му тунгуски буде матерњи....?

Али ништа ново, овде и даље управљају силе које имају своје планове, своје рачунице и рачуне које нама испостављају...

Nije tako crno, s hrvatske je strane Brozović umro (:pop2: ), a Katičić se iskobeljao-jedva-iz serbokroatizma. To je stanje iz 2002., a sada je drugačije.

Problem je na srpskoj strani gdje vodeći (Klajn, Šipka, Radovanović, Piper,..) i dalje u iste diple. Da su napravili bar malen pomak, ajde de. No ostali su ukopani (ne negiram važne doprinose u leksikografiji, gramatici,..

1416.jpg


B2084.jpg
)

Nu, još su, bar pojmovno-predočbeno, u ideološkim maglama...
 
Nije tako crno, s hrvatske je strane Brozović umro ( ), a Katičić se iskobeljao-jedva-iz serbokroatizma. To je stanje iz 2002., a sada je drugačije.

Problem je na srpskoj strani gdje vodeći (Klajn, Šipka, Radovanović, Piper,..) i dalje u iste diple. Da su napravili bar malen pomak, ajde de. No ostali su ukopani (ne negiram važne doprinose u leksikografiji, gramatici,..

:dash::dash: Значи нама Србима је изгледа остало да се уздамо у се и у своје Русе, :think:, а што се тиче језика богме и у Хрвате, да вам држимо фиге :worth: да издржите налете сербокроатиста, разних Shqipki, Klaunova, подржаних од којекаквих белосветских мутивода, прекрајача идентитета итд...
Чудни су путеви на Балкану заиста, зачас те изманипулишу и преведу жедног преко воде.

Него, не знам где се онај Сава Мркаљ либо азбукопротрес изгубио, мора да негде прави Велику Србију уз помоћ латиничког писма, српскохрватског (или како ће се већ звати) језика, и белосветских бараба, које је ето он и њему слични ни мање ни више него упрегао да раде за његов и српски интерес (тако то они можда виде у свом слепилу).
Опет ништа ново, тако је и 'роми Вук видео себе, чак је био умислио да ће овом његовом ћирилицом (тада су је звали полулатиница) сви јужни Словени писати, јер је била отприлике на пола пута између ондашње латинице и гражданске ћирилице. А ето, само 150 после, његова савршена фонетска једно слово један глас пиши као што говориш творевина је бачена у прашину.

Добар цитат:
"Svako u granicama svog poimanja onoga što se dešava, misli da radi za sebe, za svoju ideju, a u granicama svoga nepoimanja radi za onoga, ko zna i shvata više. Kako se iščupati iz toga kruga? Treba povećavati granice svog poimanja."
 
Poslednja izmena:
:dash::dash: Значи нама Србима је изгледа остало да се уздамо у се и у своје Русе, :think:, а што се тиче језика богме и у Хрвате, да вам држимо фиге :worth: да издржите налете сербокроатиста, разних Shqipki, Klaunova, подржаних од којекаквих белосветских мутивода, прекрајача идентитета итд...
Чудни су путеви на Балкану заиста, зачас те изманипулишу и преведу жедног преко воде.

Него, не знам где се онај Сава Мркаљ либо азбукопротрес изгубио, мора да негде прави Велику Србију уз помоћ латиничког писма, српскохрватског (или како ће се већ звати) језика, и белосветских бараба, које је ето он и њему слични ни мање ни више него упрегао да раде за његов и српски интерес (тако то они можда виде у свом слепилу).
Опет ништа ново, тако је и 'роми Вук видео себе, чак је био умислио да ће овом његовом ћирилицом (тада су је звали полулатиница) сви јужни Словени писати, јер је била отприлике на пола пута између ондашње латинице и гражданске ћирилице. А ето, само 150 после, његова савршена фонетска једно слово један глас пиши као што говориш творевина је бачена у прашину.

Добар цитат:
"Svako u granicama svog poimanja onoga, što se dešava misli da radi za sebe, za svoju ideju, a u granicama svoga nepoimanja radi za onoga, ko zna i shvata više. Kako se iščupati iz toga kruga? Treba povećavati granice svog poimanja."

А ти који знају и схватају више ове друге који не схватају зову: КОРИСНЕ БУДАЛЕ! :cool:
 
А ти који знају и схватају више ове друге који не схватају зову: КОРИСНЕ БУДАЛЕ!
Море и међу тим корисним будалама има прилично оних који су се окористили глумећи будале и продајући маглу :evil:, није њима ни до језика ни до принципа, није Клајн толико блесав да не зна да Грци свој језик не пишу латиницом а знају и математику и физику и хемију...
Ако се Мркаљ азбукопротрес окористио бар мало, нема проблема, али ако није, онда стварно не знам шта да мислим о његовом IQ :think:.
 
Poslednja izmena:
То што сам тему напустио због нагомилавања примитивизма и простаклука на њој (а који су се до сада нагомилали још више) не значи да је повремено не пратим.

Не могу да дозволим стварање ситуације у којој ће крдо хијена режати на рањеног лава и проглашавати за своју "победу" то што је лаву испод части да се бори са њима, тако да дајем своју личну подршку и то потпуну за Мркаљеве (форумаша) намере, залагања, аргументацију, наступ и интелигенцију и наравно да се не слажем са оваквим кратковидим и бедним режањем на њега, само режања ради. Такав приступ смо већ видели када је као интелектуални врхунац критике крема српске лингвистике дат у записима Клајн као Klein и Шипка као Shqipka и општем церекању и клиберењу на такву досетку.

О квалитету човека доста говори и квалитет и карактер оних који га нападају. У овом случају, својим бедним наступом против Мркаља и спадањем на лепљење етикета типа "корисна будала" и ругањем интелигенцији тако очигледно вишој од ругачеве, упропаштавачи ове теме нису могли да му дају веће похвале и ја им се, свима који се нађу прозваним, искрено захваљујем на томе. Једино бих их замолио да убудуће и име моје маленкости бар понекад помену у истом контексту и друштву, наравно, ако сматрају да то заслужујем. То би ми био највећи комплимент и највећа потврда да су ми срце, ставови и залагања на правом месту. Хвала.
 
Poslednja izmena:
Aha, sada će firme u svim zemljama gdě se ćirilica koristi morati da zakupe dvostruk broj domena.
Ма те нелатиничке земље, то је јад и беда, робови своје традиције, своја тешка нелатиничка слова вуку као вериге којима су оковани, ево нпр. једна Грчка, па њихов туризам толико трпи због те њихове бандоглавости, ко је луд да тамо иде да буљи у слова њиховог алфабета, једва успевају да довуку око 16,5 милиона туриста сваке године...:per::per:
О Кинезима да не причамо, очекивана стопа привредног раста за ову годину им је "само" око 10%...
 
Poslednja izmena:
О квалитету човека доста говори и квалитет и карактер оних који га нападају.

Аха, а о квалитету онога који га брани (уместо да тај сам прозбори коју) доста говори то што никад није изнео ниједан аргумент, већ се стално нешто саблажњава, увија и трепће ко сојка на југовину...:roll::roll:
 
Аха, а о квалитету онога који га брани (уместо да тај сам прозбори коју) доста говори то што никад није изнео ниједан аргумент, већ се стално нешто саблажњава, увија и трепће ко сојка на југовину...:roll::roll:

Господине, ја сам своју аргументацију већ одавно дао и она је чврста као стена. То што је нисте ни прочитали а камоли реаговали на њу, већ у је у папагајском маниру затрпали понављањем већ оповргнутих тврдњи и поновним стављањем знака питања над дилемама на које је већ дат прецизан одговор, то већ говори о Вама и томе колико Вам је заиста стало да дођете до решења и одговора, а колико да само понављате и свима стављате на знање своје неправилно и нефлексибилно мишљење, држећи затворене очи и запушене уши за све и свакога осим за једномишљенике. У таквој атмосфери расправе и разговора нема, већ само паралелних монолога и надгласавања и трке око тога чији ће текст ованути на врху наредне странице, а ја у тако нечем не желим да учествујем јер сам све што имам да кажем гледе теме већ рекао. И немојте ми импутирати некакву феминизираност и фемкавост, уверавам Вас да сам и физички јачи и већи мушкарац од Вас и то онај старог кова, са чашћу и образом довољним да у недостатку аргумената против оних од којих би требало да учим, не прибегавам ругању и лоповском клиберању на досетке типа "Klein" и "Shqipka".

Оно што Вама делује као "фемкање" и "увијање", заправо су мушки презир и гнушање према нечему од чега се окреће глава како се не би гледало и жалосно је што то нисте били у стању да препознате.

Хвала.
 
Poslednja izmena:
...а колико да само понављате и свима стављате на знање своје неправилно и нефлексибилно мишљење,...

Врло интересантно, ја сам увек мислио да истина није нешто флексибилно, нешто што се може растезати, развлачити и месити попут теста, али ето, изгледа да је данас све релативно...
 
Beograd 14. 01. 2010

Press

PRESS ISTRAŽUJE - Da li Srbiji trebaju dva pisma?
Srbi ne mogu bez latinice?!


Mi smo jedini narod u Evropi koji u svom jeziku upotrebljava dva pisma - ćirilicu i latinicu, veliki broj srpskih lingvista ipak smatra da je to neminovnost
http://www.pressonline.rs/sr/vesti/u_fokusu/story/96149/Srbi+ne+mogu+bez+latinice!.html

Дарко Бабић [neregisrovani] (14. 01. 2010, 11:35:36)
Ко се кога одрекао?

Оптужио бих овог језичара:

- Ne možemo zanemariti činjenicu da je srpska kultura u poslednjih 100 godina stvarana i na latinici. Ja sam za doslednu primenu zakona i poštovanje Ustava, što znači upotrebu ćirilice. Ali treba obezbediti i poznavanje latinice. Ne zbog nekakvog bratstva, već da bismo mogli da čitamo svoju stogodišnju kulturu - kaže Tanasić.

Он је заправо рекао да би се у новом правопису требало одрећи арабице у српском и тако онеспособити да читамо стогодишњу српску културу.

Он је заправо рекао да би се у новом правопису требало одрећи глагољице у српском и тако онеспособити да читамо стогодишњу српску културу.

Он је заправо рекао да би се у новом правопису требало одрећи старословенске ћирилице у српском и тако онеспособити да читамо стогодишњу српску културу.

Али само се једног нећемо одрећи - српске културе писане на гајевици, јер Иван Клај каже да морамо читати дубровачке списе који заправо нису ни писани на гајевици већ је упитању нека друга латиница, али зар је то сада битно. Али се никако не помињу писани културни споменици у Дубровнику који су писани на невуковској ћирилици.​

Au koliko komentara, nisam pročitao ni 20%.....

Nego, iako sam- ja, kojeg ionako nitko ne pita- za ćirilicu, ipak treba ispraviti jednu
pogrješku, koju sam i prije referencirao. Nije točno da se "u svijetu" sve napisano na ćirilici vodi kao "hrvatsko". Moguće je da to negdje i jest, no po informacijama kojim raspolažem, to nije prevladavajuća praksa:

http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac392.nsf/AllWebDocs/Jos_o_priznanju_hrvatskoga_jezika

Doista, uskoro je krenuo proces razdvajanja dviju književnosti – hrvatske su se knjige obilježavale kodom »scr« (Serbo-Cro-atian-Roman), a srpske kodom »scc (Serbo-Croatian-Cyrillic)«. Nije točna popularna teza da su se »prema dotadašnjoj kataloškoj odrednici i srpske knjige tiskane latinicom vodile kao hrvatske (scr), a knjige tiskane ćirilicom u Hrvatskoj kao srpske (scc)«. U odjelu za južnoslavenske jezike Kongresne biblioteke radili su predstavnici svih naroda s područja bivše države, koji su sa stručnjacima Ureda za katalogizaciju odlučivali koja knjiga kamo pripada bez obzira na pismo kojim je tiskana.

Kad sam 1999. počeo raditi u Hrvatskom veleposlanstvu kao kulturni ataše, u Kongresnoj su knjižnici radili Hrvati Šime Letina i Božo Bačak. Pripovijedali su mi koliko su se borili da se odmah uvedu čisti nacionalni kodovi. Navodili su i povijesni podatak da su se hrvatska i srpska književnost vodile pod nacionalnim imenima sve do godine 1930, kad je jugoslavenski kralj pismom zahtijevao od knjižnice da se umjesto tih dvaju jezika uvede srpsko-hrvatski. (Tu je činjenicu iznio i Radoslav Katičić nakon predavanja u Kongresnoj biblioteci koje je održao 1997.) Ali nije bilo uspjeha, višestruki otpori uvođenju oznake hrv još su bili prejaki.
 
Moguće je da to negdje i jest, no po informacijama kojim raspolažem, to nije prevladavajuća praksa:

Треба ли да буде утешно што ето таква пракса понегде постоји, али нису погрешно каталогизовали баш све?
Мени би и сама сумња била довољна да ставим прст на чело, али некима ето то ништа не значи...
 
Evo ga, priměrak:



Jesi li se zabunio ili ne? :eek:

piksel.gif



Matić: Internet domen na ćirilici do kraja godine


Блиц - Пре 5 сати Ministarka za telekomunikacije i informaciono društvo Srbije Jasna Matić izjavila je danas da bi Srbija do kraja ove godine treblo da dobije internet domen na ćirilici.
"To će doprineti da se u Srbiji internet koristi još više i da bude u potpunosti dostupan svima", izjavila je ona u Privrednoj komori Srbije na proslavi dve godine rada Registra nacionalnog internet domena Srbije.
Internet domen na ćirilici, prema njenim rečima, omogućiće bolju komunikaciju države, privrede i građana, kao i lakše korišćenje elektronske uprave i elektronske trgovine, a dopinosiće i konkurentnosti Srbije.
"Javnom raspravom o uvodjenju internet domena na ćirilici, koja je danas počela, trebalo bi da se dođe do odgovora kako će Srbija biti predstavljena na svom zvaničnom pismu", rekla je Matićeva.
Ona je objasnila da će skraćenica koja će označavati Srbiju morati da sadrži bar jedan od karaktera koji je različit od bilo kog drugog na latinici, odnosno da bude specifičan za srpsko ćirilično pismo.
Savetnica direktora Registra nacionalog internet domena Mirjana Tasić je ukazala da skraćenica internet domena na ćirilici može da ima do 64 znaka i dodala da će predloge moći da daju građani i sve institucije u zemlji.
Na nekoliko veb sajtova će, kako je rekla, biti organizovano glasanje koje bi trebalo da na najdemokratičniji način dovede do najboljeg predstavljanja Srbije na inernetu.
Uvođenje internet domena na ćirilici, kako je ocenila Tasićeva, omogućiće očuvanje identiteta srpskog pisma i kulture. Skraćenica "srb" bi, prema rečima Matićeve, mogla da bude jedan od predloga za inernet domen Srbije na ćirilici.
Do sada su na svom pismu internet domene dobile Rusija i tri arapske zemlje, a pripremaju ih Bugarska, Kina i Japan.


Beta

:bye:
 
Sada verovatno jedu sopstveni šešir što se toga nisu setili pre dve godine, pa da su imali domene na .co. yu i na цо.ју pri čemu bi sada za oba mogli da uzmu piksu pri otvaranju dvojnih domena co.rs i цо.рс. Ovako oteće firmama pare samo dvaput (umesto tri puta) - za prelazak na http://www.firma.co.rs i za otvaranje http://фирма.цо.рс oba puta kao za otvaranje novih domena.

Kad su zaposlili i Ćelču i Pelču pa moraju da im podmire uhlebljenja.
 
Још једна победа, додуше други народи су ту победу давно остварили...

Вест: ViP mobile је пустио у продају na српско тржиште телефон Vodafone 236, са подршком за српска ћириличка слова.


Данас ћу покушати да проверим из прве руке (у пословници ViP-а), па се јављам.

Живели!!
 
Још једна победа, додуше други народи су ту победу давно остварили...

Вест: ViP mobile је пустио у продају na српско тржиште телефон Vodafone 236, са подршком за српска ћириличка слова.


Данас ћу покушати да проверим из прве руке (у пословници ViP-а), па се јављам.

Живели!!

Ај, јави шта је било - мене веома интересује...

а што се домена тиче... најзад ће бити: њњњ.........:hahaha::hahaha::hahaha:
нек' цркну душмани .........:rotf:
 
а што се домена тиче... најзад ће бити: њњњ.........:hahaha::hahaha::hahaha:
нек' цркну душмани .........:rotf:

:D:D:D naravno da neće , www inače nije neophodno napisati, to se sada automatski dodaje tako da je svejedno http://www.krstarica.com ili http://krstarica.com

Mrkalj:
Sada věrovatno jedu sopstveni šešir što se toga nisu sětili prě dve godine, pa da su imali domene na .co. yu i na цо.ју pri čemu bi sada za oba mogli da uzmu piksu pri otvaranju dvojnih domena co.rs i цо.рс. Ovako oteće firmama pare samo dvaput (uměsto tri puta) - za prělazak na http://www.firma.co.rs i za otvaranje http://фирма.цо.рс oba puta kao za otvaranje novih domena.

Kad su zaposlili i Ćelču i Pelču pa moraju da im podmire uhlěbljenja.

Ćiliricom će postojati samo .rs(.рс) domen, tj. samo nacionalni domen ... ostali nadnacionalni domeni kao što su edu, com, net ... neće biti prevođeni

I naravno da neće biti obavezno, samo će postojati mogućnost da se to učini ...
 

Back
Top