Znanje ili sreća?

Ne znam dal ovim izrazom "zagoreo" smatras onu drustvenu izreku da nisam spavao sa nikim u skorije vreme.

Ako se na to odnosi, mislim da bilo kakav moj odgovor ovde nije vredan bilo kakve diskusije.

Ali zanima me sta si mislio pod time da nisam nikakav posmatrac. Posmatrac cega konkretno?

Malo sam se nasalio, vaj not
najpre se zaljube oni koji su zagoreli a ona tvoja recenica iz spanske serije mi je zvucala kao samoobmana, ljudi to cesto rade, zato veze traju kratko, nema tu lj od ljubavi a svi kao
oce da vole i budu voljeni
onda si napisao nesto neodredjeno - to je ono sto nosis u dusi, to je isto kao da u
matematici kazes ovi zadaci su logaritmi i to je kao neki odgovor
mozda bi bilo bolje da se podnazivas sakupljac perja ili dimnjacar.
salim se bwate

Povrsnost ne iskljucuje brigu o sebi. Naprotiv, nekada je i povecava.

potpuno si u pravu povrsni ljudi najvise brinu o sebi.Licni put je tezi od puta kojim svi idu
zato povrsni uvek idu dobro utabanim stazama, jer brinu o sebi, strah ih je od nepoznatog,
ergo sum sreca mora da se nalazi u proverenom i sigurnom, dubina krije ko zna sta.
jos jedna spanska serija
 
Poslednja izmena:
kad bismo znali dokle se proteze i koliko duboko zalazi u pore svakodnevnog zivota tek onda bi drugacije i sa vise zanimanja gledali na znanje.Ono nije odvojeno od leba tenisa i milovanja.
da bi bili srecni treba da rukovodimo zivot u tom pravcu, to cesto znamo ali jos cesce ne znamo
i nabadajuci trazimo srecu kao corava koka, postavljajuci pitanje zasto, o zasto
 
Poslednja izmena:
Tema je veoma složena, a neću uspeti da je predstavim adekvatno tako da ostavljam čitaocu da je shvati na svoj način.
Da li biste izabrali ZNANJE ili SREĆU? Dakle, da li biste radije bili osoba koja mnogo toga shvata a to joj izaziva duševnu patnju, osećaj nezadovoljstva i nesreću ili neko ko je vedra duha i po prirodi srećan, a s druge strane nije baš misleće biće?
A da li je moguće imati i jedno i drugo?

Da moguce je..

ZNANJE I SRECU...

Znanje koje vodi do ISTINE vodi do srece...

Mozda je samo suocavanje sa znjanjem tj ISTINOM tesko ali nas spoznanje istine cini srecnima i oslobodjenima...

bez obzira na trenutnu patnju, SRECA je trajna i moze imati u vidu dusevnog mira...

SRCEA je unutrasnje stanje...

Ako je neko vedrog duha ne znaci da je srecan...
neko moze biti povrsana pa zato prividno vedrog duha al to nije prava sreca...

Prava sreca proitice iz zananja...
 
Sreca ne zavisi toliko od okolnosti koje nas prate, vec od genetske komponente. Neki ljudi su prosto srecniji od drugih. Optimisti ce uvek videti nadu, pesimisti lose vesti. Sreca je vise pitanje kako tumacimo svoje zivotno iskustvo, nego sta se stvarno dogodilo.
 
Sreca ne zavisi toliko od okolnosti koje nas prate, vec od genetske komponente. Neki ljudi su prosto srecniji od drugih. Optimisti ce uvek videti nadu, pesimisti lose vesti. Sreca je vise pitanje kako tumacimo svoje zivotno iskustvo, nego sta se stvarno dogodilo.

Ne mislim da je to genetski vec od nacina kako se posmatraju stvari....
 
Da moguce je..

ZNANJE I SRECU...

Znanje koje vodi do ISTINE vodi do srece...

Mozda je samo suocavanje sa znjanjem tj ISTINOM tesko ali nas spoznanje istine cini srecnima i oslobodjenima...

bez obzira na trenutnu patnju, SRECA je trajna i moze imati u vidu dusevnog mira...

SRCEA je unutrasnje stanje...

Ako je neko vedrog duha ne znaci da je srecan...
neko moze biti povrsana pa zato prividno vedrog duha al to nije prava sreca...

Prava sreca proitice iz zananja...

Nikada nisam upoznala nekog ko toliko zna pa je zato srecan.
Ali znam nekoga ko za sebe tvrdi da je srecan. Nije nasao znanje svih znanja, nije povrsan...:D
 
Tema je veoma složena, a neću uspeti da je predstavim adekvatno tako da ostavljam čitaocu da je shvati na svoj način.
Da li biste izabrali ZNANJE ili SREĆU? Dakle, da li biste radije bili osoba koja mnogo toga shvata a to joj izaziva duševnu patnju, osećaj nezadovoljstva i nesreću ili neko ko je vedra duha i po prirodi srećan, a s druge strane nije baš misleće biće?
A da li je moguće imati i jedno i drugo?


Sto rece J.D.
"Svaka filozofija je tuzna. Ako govorite duze o sreci, vi cete se naposletku osjecati pomalo nesrecnim..."

"Sto uspijemo svojom pamecu, pokvarimo nasom cudi; ali sto uspijemo nasom dobrotom, upropastimo nasim porocima; i, najzad, sto postignemo svojom mudroscu, izgubimo nasim temperamentom. "


Da, zaista ne znam sta bih radije odabrala. ako moze zlatna sredina.... ;) Malo srecna, malo mislece bice...
 
Tema je veoma složena, a neću uspeti da je predstavim adekvatno tako da ostavljam čitaocu da je shvati na svoj način.
Da li biste izabrali ZNANJE ili SREĆU? Dakle, da li biste radije bili osoba koja mnogo toga shvata a to joj izaziva duševnu patnju, osećaj nezadovoljstva i nesreću ili neko ko je vedra duha i po prirodi srećan, a s druge strane nije baš misleće biće?
A da li je moguće imati i jedno i drugo?

ovo zvuci nekako apsolutno

meni cudno

covek u zivotu poseduje i jedno i drugo

nema srece bez znanja niti znanja bez srece

imam i jedno i drugo
:bye:
 
Tema je veoma složena, a neću uspeti da je predstavim adekvatno tako da ostavljam čitaocu da je shvati na svoj način.
Da li biste izabrali ZNANJE ili SREĆU? Dakle, da li biste radije bili osoba koja mnogo toga shvata a to joj izaziva duševnu patnju, osećaj nezadovoljstva i nesreću ili neko ko je vedra duha i po prirodi srećan, a s druge strane nije baš misleće biće?
A da li je moguće imati i jedno i drugo?

Moguće je
ako bih morala birati, birala bih sreću
 
Tema je veoma složena, a neću uspeti da je predstavim adekvatno tako da ostavljam čitaocu da je shvati na svoj način.
Da li biste izabrali ZNANJE ili SREĆU? Dakle, da li biste radije bili osoba koja mnogo toga shvata a to joj izaziva duševnu patnju, osećaj nezadovoljstva i nesreću ili neko ko je vedra duha i po prirodi srećan, a s druge strane nije baš misleće biće?
A da li je moguće imati i jedno i drugo?
Srecan,a nije bas mislece bice!
To bi u prevodu bio neki srecni retard :think:
 
Tema je veoma složena, a neću uspeti da je predstavim adekvatno tako da ostavljam čitaocu da je shvati na svoj način.
Da li biste izabrali ZNANJE ili SREĆU? Dakle, da li biste radije bili osoba koja mnogo toga shvata a to joj izaziva duševnu patnju, osećaj nezadovoljstva i nesreću ili neko ko je vedra duha i po prirodi srećan, a s druge strane nije baš misleće biće?
A da li je moguće imati i jedno i drugo?

baš sam postavio takvu temu (da li su glupi ljudi srećniji)
u svakom slučaju i iznad svega biram sreću
sreća je, za razliku od znanja i mnogih stavri, nekvalifikovana - znači niko ne može da izmeri i zna postoji li kod nekoga
tako da ostavljam višu filozofiju i poznavanje sveta onima koje to interesuje
sreća se pak ne vezuje ni za šta
 

Back
Top