Злочини партизана над српским народом

jel to onaj vladika koji je poredio hitlera i svetog savu?

- - - - - - - - - -

i od kad se popovi bave politikom?

а баве се, баве...

ПОП ВЛАДА ЗЕЧЕВИЋ, КОЈИ ЈЕ ПРОДАО ВЕРУ ЗА ВЕЧЕРУ, ПОТПИСАО ЈЕ УКАЗ О ЗАБРАНИ ПОВРАТКА СРБА НА КОСМЕТ

http://www.srpskaistorija.com/pop-v...o-zabrani-povratka-srba-crnogoraca-na-kosmet/

Vlado_Ze%C4%8Devi%C4%87_1-400x280.jpg
 
Poslednja izmena od moderatora:
а баве се, баве...

ПОП ВЛАДА ЗЕЧЕВИЋ, КОЈИ ЈЕ ПРОДАО ВЕРУ ЗА ВЕЧЕРУ, ПОТПИСАО ЈЕ УКАЗ О ЗАБРАНИ ПОВРАТКА СРБА НА КОСМЕТ

http://www.srpskaistorija.com/pop-v...o-zabrani-povratka-srba-crnogoraca-na-kosmet/

Vlado_Ze%C4%8Devi%C4%87_1-400x280.jpg

Zabrana_povratka_kolonistima.jpg


Читајући ову одлуку, видиш пресвучену политику НДХ, која и даље Срем сматра изван Војводине.

Да не говоримо о контрадикторностима у вези повратка српских колониста на њихова имања, не само на Косову и Метохији, него и у Македонији, али и Војводини...
 
Poslednja izmena:
Zabrana_povratka_kolonistima.jpg


Читајући ову одлуку, видиш пресвучену политику НДХ, која и даље Срем сматра изван Војводине.

Да не говоримо о контрадикторностима у вези повратка српских колониста на њихова имања, не само на Косову и Метохији, него и у Македонији, али и Војводини...
Da,zabranjen je povratak kolonistima iz vremena Kraljevine SHS-YU a oni koje Pavelić naselio iz tzv. hrvatskog imanja zadržali su ono što je ustaška država otela od drugih i dala njima.
 
Poslednja izmena:
Da,zabranjen je povratak kolonistima iz vremena Kraljevine SHS-YU a oni koje Pavelić naselio iz tzv. hrvatskog imanja zadržali su ono što je ustaška država otela od drugih i dala njima.

Pa hrvat broz i hrvat pavelić su bili em zemljaci,em braća po veri,em potajni drugari.
Znaš onu,gde ja stadoh(pavelić),ti(broze) produži
Nego austrougarski kaplar je bio malo i kivan na ortaka što je istru i deo dalmacije dao italijanima,mada lično mislim da je hrvat broz bio i malo sujetan pa je eto time hteo da kaže svojoj braći hrvatima da je veći domoljub od pavelića čim je toliko proširio njegovu hrvatsku

titoante__wide-xxlarge.jpg
 
Poslednja izmena:
KRSTO BJELICA (88) IZ DONJIH CRKVICA KOD NIKŠIĆA O SUDBINI SVOJE PORODICE

Djeda ubili okupatori, oca braća po vjeriČini mi se kao da sam se ponovo rodio kada sam dočekao da neko javno progovori i objelodani detalje surovosti i brutalnosti nad neistomišljenicima tadašnje vlasti. Imam ja svoju sreću – troje djece, dvanaestoro unučadi i praunučadi, ali me svih ovih godina tišti i boli istina o mom ocu i to što do dana današnjeg nijesam mogao pronaći njegove kosti i dostojno ih sahraniti, kaže Krsto Bjelica, čijeg su oca partizani ubili i njegovo tijelo bacili u jamu „Kotor”

Ni­je­ste he­ro­ji ni ju­na­ci ako ne ubi­je­te Ri­sta Ma­to­va Bje­li­cu”, ovim ri­je­či­ma se par­ti­zan­ski ko­man­dant Sa­va Mi­za­ra Ko­va­če­vić obra­tio mje­šta­ni­ma i ko­mu­ni­sti­ma banj­sko-vu­če­dol­skog kra­ja. Upra­vo ova re­če­ni­ca osta­la je du­bo­ko ure­za­na u sje­ća­nju Ri­sto­vog si­na Kr­sta, ta­da dva­na­e­sto­go­di­šnjeg dje­ča­ka, a da­nas star­ca od 88 go­di­na. Ri­sto Bje­li­ca bio je pred­sjed­nik Banj­sko-vu­če­dol­ske op­šti­ne, ka­pe­tan pr­ve kla­se, rat­nik sa Bre­gal­ni­ce, Ska­dra i Moj­kov­ca, no­si­lac zlat­ne Obi­li­ća me­da­lje, ko­ju mu je do­di­je­lio kralj Alek­san­dr Ka­ra­đor­đe­vić. Par­ti­za­ni su ga na pre­va­ru uhva­ti­li u ja­nu­a­ru 1942. go­di­ne i za­jed­no sa vu­če­dol­skim pa­ro­hom Va­som Po­po­vi­ćem ubi­li, a po­tom, pre­ma za­pi­si­ma is­tra­ži­va­ča o ko­mu­ni­stič­kim zlo­či­ni­ma, ba­ci­li u ja­mu „Ko­tor” u Du­bra­va­ma iz­nad nik­šić­kog Gor­njeg Po­lja. O bez­da­ni­ci, ko­ja kri­je taj­nu du­gu 76 go­di­na su­ro­vom stra­da­nju ne­is­to­mi­šlje­ni­ka ta­da­šnje vla­sti, „Dan” je ne­dav­no ob­ja­vio eks­klu­ziv­ne po­dat­ke o žr­tva­ma i fo­to­gra­fi­je ko­je svje­do­če o po­sto­ja­nju ljud­skih ko­sti u ja­mi u Du­bra­va­ma.
– Či­ni mi se kao da sam se po­no­vo ro­dio ka­da sam do­če­kao da ne­ko jav­no pro­go­vo­ri i obje­lo­da­ni de­ta­lje su­ro­vo­sti i bru­tal­no­sti nad ne­is­to­mi­šlje­ni­ci­ma ta­da­šnje vla­sti. Imam ja svo­ju sre­ću – tro­je dje­ce, dva­na­e­sto­ro unu­ča­di i pra­u­nu­ča­di, ali me svih ovih go­di­na ti­šti i bo­li isti­na o mom ocu i to što do da­na da­na­šnjeg ni­je­sam mo­gao pro­na­ći nje­go­ve ko­sti i do­stoj­no ih sa­hra­ni­ti. Da­li ste mi na­du i ho­ću da vje­ru­jem da ću to do­če­ka­ti – pri­ča za „Dan” Kr­sto Bje­li­ca iz se­la Ubla u Mje­snoj za­jed­ni­ci Do­nje Cr­kvi­ce kod Nik­ši­ća.
Ri­sto Bje­li­ca ro­đen je 1892. go­di­ne, a kao pre­ga­lac i vi­đe­ni­ji mje­šta­nin u Banj­sko-vu­če­dol­skom kra­ju dva­de­set go­di­na bio je pred­sjed­nik te op­šti­ne. To­kom 1941. go­di­ne, pri­sje­ća se Kr­sto, par­ti­za­ni su se gru­pi­sa­li i u tim kra­je­vi­ma, a sme­tao im je sva­ko ko se ni­je sla­gao sa nji­ho­vom ide­o­lo­gi­jom, ili ih ni­je po­ma­gao. Me­đu ta­kvi­ma bi­li su nje­gov otac i sve­šte­nik Po­po­vić.
– Bio sam di­je­te, ali sam za­pam­tio ri­je­či par­ti­zan­skog ko­man­dan­ta i ni­je mi bi­lo ja­sno za­što po­zi­va na ubi­stvo mog oca. Zna­ju­ći da će taj tre­nu­tak do­ći, a ne že­le­ći da dje­ca i osta­li čla­no­vi po­ro­di­ce gle­da­ju nje­go­vu smrt, moj otac se sa sve­šte­ni­kom Po­po­vi­ćem upu­tio pre­ma Gac­ku. No­ći­li su u ku­ći po­ro­di­ce Ša­ro­vić, ali ih je ne­ko odao par­ti­za­ni­ma, pa je kre­nu­la po­tje­ra za nji­ma. Na pre­va­ru su ih uhva­ti­li, spro­ve­li pre­ko Pi­ve i sju­tra­dan do­ve­li u Gor­nje Po­lje. Tu im je, valj­da, su­đe­no, a Ko­va­če­vić je nu­dio sve­šte­ni­ku Po­po­vi­ću da ba­ci man­ti­ju, plju­ne na krst i pri­dru­ži im se. On je to od­bio, pa su ih li­kvi­di­ra­li. Iako nji­ho­vi po­smrt­ni osta­ci ni­ka­da ni­je­su pro­na­đe­ni, lju­di iz tog kra­ja pri­ča­li su da su im ti­je­la ba­če­na u ja­mu „Ko­tor”. Sa nji­ma je ta­da stra­dao i Du­šan Vo­ji­no­vić, pred­sjed­nik „So­kol­skog dru­štva”, ko­ji je na­kon pa­da Kra­lje­vi­ne Ju­go­sla­vi­je bio u Do­njim Cr­kvi­ca­ma – pri­ča sta­ri­na, pri­sje­ća­ju­ći se stra­vič­nih de­ta­lja.
Tra­ge­di­ja nje­go­ve po­ro­di­ce po­če­la je 26 go­di­na pri­je Ri­sto­vog ubi­stva. Kr­stov djed Ma­to do­se­lio se u Do­nje Cr­kvi­ce iz her­ce­go­vač­kog se­la Ko­ri­ta, a sve što je ta­da imao bi­la je sta­ra ko­li­ba gdje je sa su­pru­gom Jo­va­nom iz­ro­dio osmo­ro dje­ce, pet kće­ri i tri si­na – Spa­so­ja, Bog­da­na i Ri­sta. Od ra­da u Ame­ri­ci u Do­njim Cr­kvi­ca­ma stva­rao je ime­tak. Ne­po­kor­nost bi­lo ko­me ko­šta­la ga ja ži­vo­ta, a to je po­tom je to opre­di­je­li­lo da­lju sud­bi­nu nje­go­ve po­ro­di­ce.
– U vri­je­me austro­u­gar­ske oku­pa­ci­je ta­ko ne­po­kor­nog su ga uhap­si­li i in­ter­ni­ra­li u lo­gor u Do­bo­ju. Tu je bio osam da­na, na­kon če­ga su ga ubi­li 1916. go­di­ne i do da­nas ne zna­mo gdje su mu ko­sti. Moj otac Ri­sto išao je ta­mo ka­ko bi po­ku­šao da ga pro­na­đe, ali ni­je uspio. On­da je i sam do­ži­vio slič­nu, a isto­vre­me­no i te­žu sud­bi­nu s ob­zi­rom na to da su Ma­ta ubi­li oku­pa­to­ri dok je moj otac stra­dao od ru­ke bra­će po vje­ri – pre­pri­ča­va Bje­li­ca.
Ta­da su im opljač­ka­li ime­tak, a na­kon Ri­sto­vog ubi­stva iz ku­će gdje su mu osta­li su­pru­ga sa še­sto­ro ma­le dje­ce, brat Spa­so­je sa su­pru­gom i neo­že­nje­ni Bog­dan, ko­mu­ni­sti-par­ti­za­ni su od­ni­je­li sve što su ima­li – hra­nu, no­vac kao i ve­li­ko sta­do ko­za.
– Bi­lo je ta­da u na­šem kra­ju i onih ko­ji se ni­je­su smi­ri­va­li, pa su na­kon što su mi oca ubi­li, go­vo­ri­li: „Tre­ba­lo je i onu šte­nad po­ku­pi­ti i ba­ci­ti u ja­mu da nam ne do­sa­đu­ju”. Da bi nas pre­hra­ni­la maj­ka je ku­va­la tra­vu-ze­lje, a stri­na je išla u Da­bar, ne da ku­pi, no da is­pro­si ne­što... Za­du­go ni­je­smo zna­li da su mi ubi­li oca, sve dok se ni­je po­če­lo pri­ča­ti po se­lu, ali nam ni­ko živ ni­je smio u ku­ću do­ći, svi su nas za­o­bi­la­zi­li. Ne­ki ni­je­su smje­li, a ne­ki ni­je­su htje­li, no su se i Bo­gu mo­li­li da Ri­sta ubi­ju. Je­di­no su nas po­sje­ći­va­li, i to to­kom no­ći, kri­ju­ći, si­no­vi Vi­da­ka Mu­si­ća – Bo­žo i Mi­tar. Oni su nam vi­še va­lja­li no svi ku­mo­vi i pri­ja­te­lji ko­je je moj otac imao, a imao ih je do­sta – pri­sje­ća se sta­ri­na.
Kr­sto se pri­sje­ća da je nje­gov stric Bog­dan išao u Gor­nje Po­lje da se ras­pi­tu­je za bra­ta, ali mu ni­ko ni­šta ni­je že­lio ili ni­je smio ka­za­ti iako su svi su zna­li šta se te tra­gič­ne 1942. go­di­ne de­ša­va­lo u tom kra­ju.
– Ko­li­ko sam ta­da mo­gao da ču­jem od dru­gih, u ja­mi „Ko­tor” umo­re­ni su mno­gi. Za jed­no ju­tro, pri­ča­li su mi, u nju su ba­ci­li ti­je­la pe­to­ri­ce Ta­di­ća iz Pi­ve, ro­đe­nu bra­ću, i do da­nas im se ne zna gro­ba. Svje­stan sam da se sa­da, na­kon što ste vi ob­ja­vi­li, ja­ma na­po­kon mo­ra otvo­ri­ti, ali će te­ško po­tom­ci ra­za­bra­ti ko­sti svo­jih s ob­zi­rom na to ko­li­ko ih je skon­ča­lo u tom bez­da­nu – sma­tra Bje­li­ca.
B.BRA­ŠNjO
Foto: Ž: Šapurić


Do­bro­či­ni­telj i ve­li­ki rad­nik

Kr­sto Bje­li­ca je imao dva­na­est go­di­na ka­da su mu ubi­li oca Ri­sta, ži­vo ga se sje­ća, a zbog če­ga je su­ro­vo li­kvi­di­ran ni­kad ni­je uspio da sa­zna.
– Bio je me­ka sr­ca i ako je vi­dio si­ro­ti­nju, on je po­mo­gao, pa ma o ko­me da se ra­di­lo. U Do­njim Cr­vi­ca­ma je 1939. go­di­ne na­pra­vio ško­lu za ko­ju je vi­še pu­ta slao za­mol­ni­ce Mi­la­nu Sto­ja­di­no­vi­ću, ta­da­šnjem pred­sjed­ni­ku Vla­de Kra­lje­vi­ne Ju­go­sla­vi­je. Kad je sa­gra­dio ško­lu, na ko­joj su kom­ši­je ra­di­le i ka­men na ko­nji­ma do­vo­zi­li iz Gac­ka, kre­nuo je da pra­vi ce­stu, ka­ko bi pre­ko Pla­ne spo­jio Cr­kvi­ce sa Bi­le­ćom. Ni­je­dan in­že­njer ta­da ni­je to umio ura­di­ti, pa je on sam sve is­tra­si­rao. Ško­la je pro­pa­la sve dok se pri­je ne­ko­li­ko go­di­na ni­je po­ja­vio naš brat­stve­nik Bra­ni­slav Ba­njo Bje­li­ca, ko­ji je ta­da po pr­vi put jav­no po­me­nuo ime mog oca. Do­šao je kod me­ne i re­kao da će obje­kat ob­no­vi­ti i na po­sta­vi­ti plo­ču sa ime­nom i li­kom mo­ga oca. S ob­zi­rom na to ka­kvo je vri­je­me, ni­je­sam vje­ro­vao da će to ura­di­ti sve dok ni­je za­vr­še­no. Ne­iz­mjer­no sam mu za­hva­lan – i ja i mo­ja dje­ca – po­ru­čio je Kr­sto Bje­li­ca.
 
Svje­dok stra­vič­nog po­ko­lja

– Bio sam di­je­te ka­da sam pro­na­šao eks­plo­ziv­nu na­pra­vu ko­ja mi je u ru­ka­ma eks­plo­di­ra­la i po­vri­je­di­la me. Ta­da me je na ko­nju do bol­ni­ce u Bi­le­ću do­pre­mio Ja­kov Mi­lo­vić, ko­ji je iz­bje­gao stra­vič­nu smrt od usta­ša u Ko­rić­koj ja­mi. I u Bi­le­ći sam vi­dio stra­ho­tu, u ta­mo­šnjoj bol­ni­ci le­ža­la su 44 ra­nje­na voj­ni­ka, čet­ni­ka. Kad su par­ti­za­ni do­šli, sva­kog su u kre­ve­tu ubi­li, sve sam to vi­dio. On­da su is­ko­pa­li je­dan ve­li­ki grob i, za­jed­no su ih sa dru­gim po­gi­nu­li­ma, ali i ži­vo­ti­nja­ma ko­je su stra­da­le od rat­nih dej­sta­va, tu i za­tr­pa­li – is­pri­čao je Bje­li­ca.


Gol­go­ta i na­kon oče­vog ubi­stva

Od ko­mu­ni­sta-par­ti­za­na Ri­sto­va po­ro­di­ca ni na­kon nje­go­ve smr­ti ni­je ima­la mi­ra. Kr­sto se pri­sje­ća da su ih če­sto uz­ne­mi­ra­va­li i pre­tre­sa­li ku­ću, a on­da ih 1944. go­di­ne i is­tje­ra­li iz nje.
– Ne znam šta su tra­ži­li, ali ni­ka­da ni­šta ni­je­su pro­na­šli, osim po­ne­što od hra­ne što bi od­no­si­li. To­kom 1944. go­di­ne u na­šu ku­ću smje­sti­li su svo­je je­di­ni­ce, u ovoj so­bi gdje sa­da sje­di­mo bo­ra­vio je Vla­do Še­grt. Mi smo bo­ra­vi­li u sta­roj dr­ve­noj ko­li­bi, a stric Spa­so­je, ko­ji je ta­ko­đe uče­stvo­vao u bi­ci na Moj­kov­cu, gdje je i ra­njen, ta­da je pao i po­vri­je­dio kič­mu. Ne­po­kre­tan je le­žao is­pod jed­nog dr­ve­ta. Ta­ko je bi­lo pu­na 104 da­na, a on­da 2. ok­to­bra 1944. go­di­ne kad su par­ti­za­ni oti­šli u Bi­le­ću ko­ju su pre­u­ze­li od čet­ni­ka, u na­šoj ku­ći su osta­vi­li je­dan vod od ne­ko­li­ko njih. Me­ni je na­re­đe­no da im do­no­sim vo­du i mo­rao sam – pri­ča Bje­li­ca.
Pri­ti­sci ni­je­su pre­sta­ja­li ni ka­sni­je, pa ni po­ro­dič­na grob­ni­ca u Do­njim Cr­kvi­ca­ma ni­je mo­gla bi­ti po­dig­nu­ta ona­ko ka­ko je Kr­sto že­lio. Svo­je­vre­me­no je u tom gro­blju na­pra­vio ko­stur­ni­cu, ali na spo­me­ni­ku ni­je smio na­pi­sa­ti oče­vo ime jer je znao da će ga po­lo­mi­ti.
– Na spo­me­ni­ku sam ure­zao dvi­je ukr­šte­ne sa­blje sa oče­vih ka­pe­tan­skih či­no­va, a is­pod nje ime­na svih pre­mi­nu­lih čla­no­va na­še po­ro­di­ce, osim Ri­sto­vog. Me­đu­tim, ne­ko me je i za to ošpi­jao, pa su ne­ki do­šli da mi ka­žu da to mo­ram ski­nu­ti, ili će sru­ši­ti spo­me­nik. Oti­šao sam u Tre­bi­nje kod maj­sto­ra i za­mo­lio da na­pra­vi ma­nju plo­ču ka­ko bih njom pre­krio sa­blje. To je bi­lo osam­de­se­tih go­di­na pro­šlog vi­je­ka, i eto i ta­da im je moj otac sme­tao – ka­zao je Bje­li­ca.
Na spo­men-plo­či, ko­ju je on mno­go ka­sni­je, ipak, ski­nuo ure­zav­ši i oče­vo ime, na­pi­sa­no je: „Po­di­go­še svo­jim pre­ci­ma za­hval­ni po­tom­ci”.

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Drustvo&clanak=638339&datum=2018-03-12&najdatum=2018-03-12
 
kako to da je uža srbija daleko dalekooo manje stradala od vojvodine?????

- - - - - - - - - -

od 59.000 žrtava od toga je skoro 40.000 u vojvodini ???

kako to???

- - - - - - - - - -

http://www.otvorenaknjiga.komisija1944.mpravde.gov.rs/#04

- - - - - - - - - -

kako to da je srbija zajedno sa beogradom, daleko manje "stradala" nego vojvodina?

- - - - - - - - - -

kako to da je daleko manje četnika stradalo nego madjara?

- - - - - - - - - -

kako to da je u zapadnom bačkom okrugu, na severu vojvodine, "stradalo" isto toliko koliko i u celoj užoj srbiji?

a zapadno bački okrug je 100 puta manji kako po broju stanvnika tako i po površini???

- - - - - - - - - -

ЛОКАЦИЈЕ ГРОБНИЦА И СПИСАК ЖРТАВА ЗАПАДНО-БАЧКИ ОКРУГ
05.gif
[TABLE="width: 212"]
[TR]
[TH]Апатин
[/TH]
[/TR]
[TR]
[TD]Број становника од 1948. год.[/TD]
[TD="class: \"right\""]0[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Број локација од 1944. год.[/TD]
[TD="class: \"right\""][/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Број убијених од 1944. год[/TD]
[TD="class: \"right\""]2779[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Број несталих од 1944. год[/TD]
[TD="class: \"right\""]10[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Укупно од 1944. год[/TD]
[TD="class: \"right\""]2789[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[TABLE="width: 212"]
[TR]
[TH]Кула
[/TH]
[/TR]
[TR]
[TD]Број становника од 1948. год.[/TD]
[TD="class: \"right\""]0[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Број локација од 1944. год.[/TD]
[TD="class: \"right\""][/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Број убијених од 1944. год[/TD]
[TD="class: \"right\""]1033[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Број несталих од 1944. год[/TD]
[TD="class: \"right\""]7[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Укупно од 1944. год[/TD]
[TD="class: \"right\""]1040[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[TABLE="width: 212"]
[TR]
[TH]Оџаци
[/TH]
[/TR]
[TR]
[TD]Број становника од 1948. год.[/TD]
[TD="class: \"right\""]0[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Број локација од 1944. год.[/TD]
[TD="class: \"right\""][/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Број убијених од 1944. год[/TD]
[TD="class: \"right\""]2499[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Број несталих од 1944. год[/TD]
[TD="class: \"right\""]5[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Укупно од 1944. год[/TD]
[TD="class: \"right\""]2504[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[TABLE="width: 212"]
[TR]
[TH]Сомбор - град
[/TH]
[/TR]
[TR]
[TD]Број становника од 1948. год.[/TD]
[TD="class: \"right\""]0[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Број локација од 1944. год.[/TD]
[TD="class: \"right\""][/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Број убијених од 1944. год[/TD]
[TD="class: \"right\""]4651[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Број несталих од 1944. год[/TD]
[TD="class: \"right\""]4[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Укупно од 1944. год[/TD]
[TD="class: \"right\""]4655[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[TABLE="width: 212"]
[TR]
[TD]Укупно лица:[/TD]
[TD="class: \"right\""]10988[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
 
kako to da je uža srbija daleko dalekooo manje stradala od vojvodine?????

- - - - - - - - - -

od 59.000 žrtava od toga je skoro 40.000 u vojvodini ???

kako to???

- - - - - - - - - -

http://www.otvorenaknjiga.komisija1944.mpravde.gov.rs/#04

- - - - - - - - - -

kako to da je srbija zajedno sa beogradom, daleko manje "stradala" nego vojvodina?

- - - - - - - - - -

kako to da je daleko manje četnika stradalo nego madjara?

- - - - - - - - - -

kako to da je u zapadnom bačkom okrugu, na severu vojvodine, "stradalo" isto toliko koliko i u celoj užoj srbiji?

a zapadno bački okrug je 100 puta manji kako po broju stanvnika tako i po površini???

- - - - - - - - - -

ЛОКАЦИЈЕ ГРОБНИЦА И СПИСАК ЖРТАВА ЗАПАДНО-БАЧКИ ОКРУГ
05.gif
[TABLE="width: 212"]
[TR]
[TH]Апатин
[/TH]
[/TR]
[TR]
[TD]Број становника од 1948. год.[/TD]
[TD="class: \"right\""]0[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Број локација од 1944. год.[/TD]
[TD="class: \"right\""][/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Број убијених од 1944. год[/TD]
[TD="class: \"right\""]2779[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Број несталих од 1944. год[/TD]
[TD="class: \"right\""]10[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Укупно од 1944. год[/TD]
[TD="class: \"right\""]2789[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[TABLE="width: 212"]
[TR]
[TH]Кула
[/TH]
[/TR]
[TR]
[TD]Број становника од 1948. год.[/TD]
[TD="class: \"right\""]0[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Број локација од 1944. год.[/TD]
[TD="class: \"right\""][/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Број убијених од 1944. год[/TD]
[TD="class: \"right\""]1033[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Број несталих од 1944. год[/TD]
[TD="class: \"right\""]7[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Укупно од 1944. год[/TD]
[TD="class: \"right\""]1040[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[TABLE="width: 212"]
[TR]
[TH]Оџаци
[/TH]
[/TR]
[TR]
[TD]Број становника од 1948. год.[/TD]
[TD="class: \"right\""]0[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Број локација од 1944. год.[/TD]
[TD="class: \"right\""][/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Број убијених од 1944. год[/TD]
[TD="class: \"right\""]2499[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Број несталих од 1944. год[/TD]
[TD="class: \"right\""]5[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Укупно од 1944. год[/TD]
[TD="class: \"right\""]2504[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[TABLE="width: 212"]
[TR]
[TH]Сомбор - град
[/TH]
[/TR]
[TR]
[TD]Број становника од 1948. год.[/TD]
[TD="class: \"right\""]0[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Број локација од 1944. год.[/TD]
[TD="class: \"right\""][/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Број убијених од 1944. год[/TD]
[TD="class: \"right\""]4651[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Број несталих од 1944. год[/TD]
[TD="class: \"right\""]4[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Укупно од 1944. год[/TD]
[TD="class: \"right\""]4655[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[TABLE="width: 212"]
[TR]
[TD]Укупно лица:[/TD]
[TD="class: \"right\""]10988[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Vec ti je odgovoreno.U Vojvodini su partizani belezili svoje zlocine.U ostatku Srbije mniogo manje.Niko nije ni rekao da drugi narodi nisu stradali od zlocinacke partizanske ruke ali najvise je stradao srpski narod medjutim ni titovci nisu ubili sve Srbe,.Ostalo je za semena pa se Srbi oslobodise.Danas vec moze da se kaze da su drumovi pozelili titovaca ali titovaca nema a nece ih ni biti.:D
 
Poslednja izmena od moderatora:
сад си старији и од републике србије и њиховог званичног извештаја од пре пар дана...........

- - - - - - - - - -

http://www.otvorenaknjiga.komisija1944.mpravde.gov.rs/#04

- - - - - - - - - -

лепо пише, црно на бело и то је тако за век векова јер је комисја објавила да је све пописала и завршила је свој рад

- - - - - - - - - -

чињеница је необорива да је у србији далеко мање страдало срба од несрба... по званичном извештају државе србије
 
сад си старији и од републике србије и њиховог званичног извештаја од пре пар дана...........

- - - - - - - - - -

http://www.otvorenaknjiga.komisija1944.mpravde.gov.rs/#04

- - - - - - - - - -

лепо пише, црно на бело и то је тако за век векова јер је комисја објавила да је све пописала и завршила је свој рад

- - - - - - - - - -

чињеница је необорива да је у србији далеко мање страдало срба од несрба... по званичном извештају државе србије
Да видимо шта каже онај који је водио комисију...Јел то ти знаш боље од њега? и какав је то званични извештај од пре пар дана?

Да видимо о каквим је секташима реч и то овде покушава да се релитавизује, а невине жртве изнова убијају...и докле ће се толеристи фалсификовање и спрдање са злочинима овог циркузанта?


DOKUMENT IZ 1944. OTKRIVA JEZIVA NAREĐENJA "Ko ne može da ubije neprijatelja, taj NIJE KOMUNISTA"

"Iz priloženog spiska Ozne vidi se koliko smo ih do sada likvidirali. Trebalo bi ih još toliko da bude. Kod likvidacija koje zahtevaju konspiraciju pomalo smo grešili, ali sada već uspevamo da bolje organizujemo konspiraciju. (...) Likvidaciju vrši bataljon. Na likvidaciji isprobavamo ljude, jer to je jedan od najboljih načina koji stoji na raspoloženju. Njegova odlučnost, revolucionarnost, beskompromisnost, mržnja prema neprijatelju - izražava se tu najbolje. Ko ne može da ubije neprijatelja, taj teško i skoro nikako ne može biti komunista...", navodi se u izveštaju.

- Nažalost, oko 30 odsto ovih knjiga je sklonjeno. Tih knjiga nema za Beograd, Šabac i Kragujevac i ukoliko one budu pronađene, broj popisanih žrtava bio bi znatno veći od dosadašnja 59.554 ubijena u Srbiji, a u Beogradu 3.615. Među ubijenima je velika većina nevinih ljudi, ali ima i stvarnih saradnika okupatora. To je namerno tako rađeno - objašnjava Cvetković.


Dokumenta otkrivaju da su razlozi zbog kojih su partizanske jedinice bez suđenja streljale ljude i bacale tela u neobeležene grobnice uglavnom bili ideološki. Međutim, kako pokazuje istorijska građa, žrtve su bile i oni za čiju su se imovinu interesovali tadašnji vojni i komunistički čelnici.

Među žrtvama bila su i deca uz čija je imena upisivano D. M., što je značilo da su uglavnom samo članovi šire porodice pripadnika pokreta Dragoljuba - Draže Mihailovića. Među streljanima je bilo i mnogo žena uz čija je imena najčešće upisivano "špijunka" i "prostitutka". Dokazi da su motivi za ubijanje bili koristoljublje jeste i to što je pored imena ubijenih navedena i njihova imovina, koja je prešla u ruke tadašnjih moćnika.


Y4kk9lMaHR0cDovL29jZG4uZXUvaW1hZ2VzL3B1bHNjbXMvTnpRN01EQV8vNDQwMDYwZmM5OTUzNmFkMTk1NTVkOTgwNDZkOTZkZWQuanBlZ5GTAs0CQgCBoTAB

Među ubijenima bili su i oni koji su nosili ista imena kao "narodni neprijatelji", pa su ubijeni zbog zamene identiteta


https://www.blic.rs/vesti/drustvo/d...e-moze-da-ubije-neprijatelja-taj-nije/0tyfjnn
 
Poslednja izmena od moderatora:
сад си старији и од републике србије и њиховог званичног извештаја од пре пар дана...........
http://www.otvorenaknjiga.komisija1944.mpravde.gov.rs/#04

Чини ми се да тај сајт није ажуриран уопште од фебруара 2012.године.
А вредело би проверити да ли су у укупан број убијених у Војводини урачунате и подунавске Швабе, њих су партизани смештали у разне логоре и за њих није било суђења.
 
ja jesam proveravao spiskove a mogla bi i ti :rtfm:

- - - - - - - - - -

daleko više u srbiji posle ww2 je stradalo folksdojčera i madjara nego srba !!

- - - - - - - - - -

eto ti moj gornji post, u samo jednom okrugu ima popisano preko 10.000 stradalih koliko ima ukupno u celoj užoj srbiji ili dva puta više nego u milionskom beogradu

- - - - - - - - - -

a ako su se gubili spiskovi u užoj srbiji to ne znači da su u vojvodini sve do jednog sačuvani, šta ako i tu fali spiskova?
 
ja jesam proveravao spiskove a mogla bi i ti :rtfm:

- - - - - - - - - -

daleko više u srbiji posle ww2 je stradalo folksdojčera i madjara nego srba !!

- - - - - - - - - -

eto ti moj gornji post, u samo jednom okrugu ima popisano preko 10.000 stradalih koliko ima ukupno u celoj užoj srbiji ili dva puta više nego u milionskom beogradu

- - - - - - - - - -

a ako su se gubili spiskovi u užoj srbiji to ne znači da su u vojvodini sve do jednog sačuvani, šta ako i tu fali spiskova?

a sta ti je tu cudno?

ti folksdojeci i madjari su u raciji 1942 sprovodili i srpski rod na egzekuciju ...6000 ljudi je ubijano, bacano vezano u dunav i tisu...goloruki narod je likvidiran svirepo od tih domacih svabova i madjarcina... hortimiklosovih piz.di koji su tako hteli da izbegnu ruski front govoreci kako i u vojvodini ima otpora i sukoba...

u majdarksom parlamentu nakon raicje je general armije hrotimiklosa podnosio izvestaj o tome kako je ucinjena briljantna akcija protiv neprijatelja ukojoj nema gubitaka na strani madjarskih fasista...

u tom parlamenut je tamo bio i SRBIN , licno DUNDJERSKI!!!
nije ni rjec progovorio piz.da... vec je ustao cestiti madjar bajci zilinski!

upitao je generala... "izvinite molicu lepo, a sa cime je taj toboze neprijatelj bio naoruzan? pa sve da su nas gadjali makar jabukama, nasi vojnici bi imali makar modrice...kanjda su nas gadjali krofnama!!!" "ja kao cestit covjek to ne mogu da prihvatim i encu da nosim na plecima teret jedne kukavice i krvnicke racije nad neduznim civilnim narodom koji ej goloruk bacan u dunav i tisu!!!"

izazvalo je komesanje i hajku protiv dobrog zilinskog a dundjerski ni kruce.m nije mrdnuo da kaze koju rijec u nejgovo ime!!!

i sta ti ocekujes da je tim svapskim psetima i madjarskim trebalo posle rata? dati bonbonu???

proko...
 
Poslednja izmena od moderatora:
to nije dato u tom kontekstu, nego kao komentar onima koji misle da su srbi najviše stradali u posleratnom periodu

drugo, svaki izgubljen nevin život je tragedija, bez obzira koje je nacionalnosti, ali u tom spisku ima dosta i kukolja, kao npr onaj koljač koga su otkrili posle 20 godina, pa ga sad predstavljaju kao žrtvu komunizma :roll:

настављаш са циркусом...прво, спискови нису коначни, како ти то желиш да представиш, недостаје још 30% материјала...друго, Срби јесу највише страдали од свих других југословенских народа, о чему је и била одувек реч, што ти изврћеш, и то за много дужи период трајања комунистиче репресије него на који ти мислиш...треће, прво си причао да је већина била "кукољ", ајде сада мењаш причу па кажеш да га има доста, иако је комисија била јасна, да је огромна већина невиних...а ти би сад једним примером, који Бога питај и да ли је истинит, мада потпуно небитно, то да дискредитујеш---срамота шта ти овде радиш, и немој молим те да се фолираш да ти је жао жртава...пуцао би ти у њих још једном да можеш

у преводу, оргијај на осталим темама, ал немој на овој...имаш ваљда толико савести и људскости у себи...
 
Poslednja izmena od moderatora:
настављаш са циркусом....

a najludje je sto uporno pominje "jadne" mrtve folksdojcere i poistovecuje ih sa nevinim pobijenim srbima ...valjda mu krivo sto i ti hitlerovi postovaoci nisu utekli preko granice kao njegova ustaska sabraca nego je gamad ostala ovde misleci da ce im sve biti oprosteno i zaboravljeno...
 
ja jesam proveravao spiskove a mogla bi i ti :rtfm:
a ako su se gubili spiskovi u užoj srbiji to ne znači da su u vojvodini sve do jednog sačuvani, šta ako i tu fali spiskova?

Ајмо озбиљни да будемо, сви смо пунолетни и одрасли овде.

изврћеш речи бане, поента поста је да није 59.000 страдалих срба него је 59.000 страдалих грађана србије свих националности
од којих је највише страдало у војводини.........
То је потпуно произвољна констатација.
 

Živan Vasiljević, član predsedništva Saveza komunista Jugoslavije i predsednik Skupštine SR Srbije, naredio je ubistvo 19 žitelja iz svog rodnog sela Planinica kod Zaječara
na kraju Drugog svetskog rata, otkrili su svedoci, ali i potvrdile sada otkrivene arhive Ozne, saznaje “Blic”.
Do 1978. je bio predsednik Skupštine SR Srbije.

cec28hiq_medium.jpg
zivan%20vasiljevic.jpg


Kako je otkriveno, Vasiljević je kao okružni sekretar KP decembra 1944. lično hapsio svoje komšije koji su kasnije streljani u osvetu za ubistvo njegovog oca Radomira, koji je stradao januara 1944. u sukobu sa lokalnim četnicima Koste Pećanca.

Streljani meštani Planinice, nisu imali veze sa ubistvom njegovog oca i nisu bili borci nijedne zaraćene strane. Među streljanima je bio i Petar Radojković (53), u čijoj se kući od nacista krila majka Živana Vasiljevića tokom rata.

- Mog dedu je lično uhapsio Živan Vasiljević i odveo ga u Zaječar gde je ubijen. Ni danas ne znam gde mu je grob. Sreo sam Vasiljevića i izvinio mi se. Rekao mi je: “Nije trebalo to sve da se desi. Tačno je da sam odveo tog dedu u Zaječar. Nisam samo ja kriv što je ubijen” - priča za “Blic” Vidoje Radojković (71), unuk ubijenog Petra.

On kaže i da mu je ubica dede zahvalio što su prihvatili da kriju njegovu majku.

- Živan mi je zahvalio i rekao kako mu je majka kazala da se krila kod nas i kako je mene čuvala četiri meseca. Deda nije krio samo njegovu majku već i mnoge partizane i njihove porodice - kaže Radojković.

Petra Radojković, odlikovani veteran ratova 1912-1918, bio je zatvoren u Zaječaru pre streljanja. On je inspirisao Stevana Jakovljevića, koga je poznavao, za lik “Pere Tobdžije“ u romanu “Srpska trilogija”. Između dva rata bio je biran sa predsednika seoske opštine. Rehabilitovan je 2007, iste godine kada je umro Vasiljević, ali je celokupna imovina porodice Radojković i dalje konfiskovana.
https://www.blic.rs/vesti/drustvo/n...otkrili-svedoci-potvrdila-arhiva-ozne/cwq21hl
 
YoevdOi.jpg


Наредба КПЈ за Црну Гору 5.2.1942. године Строго пов.

НАРЕЂУЈЕМО

Командантима и политичким комесарима са подручја: Колашина, Мојковца, Берана, Бијелог Поља и Андријевице, да одмах без размишљања или тражења неких додатних обавјештења под хитно организују напад на васојевићко племе јер су они велики Срби.

Њих треба најстрожије казнити тако убијајући све редом, све за кога се зна да није за нашу идеологију. Не руководећи се на пол и старост, жене и дјецу, не питајући никога за кривице. Куће конфисковати, а потом запалити, стоку заплијенити.

Уколико би неко од партизанских војника покушао да не поступи по овој наредби, команданти имају такве на лицу мјеста стрељати.

Приликом напада на Васовевиће партизанска војска мора добро водити рачуна, да не дође до сукоба између њих и окупаторске војске, коју наше партизанске јединице не смију да нападају, придржавајући се строго наредбе Врховне партизанске команде уздате 27.12.1941. године а са којом су упознати сви наши команданти и политички комесари и повјереници.
Ову наредбу издаје руководство КПЈ за Црну Гору, Боку и Санџак.

Владо Мартиновић – Бајица
Милован Ђилас
 

Back
Top