Milioni dece u Africi koji svaki dan skapavaju od gladi i bolesti su sasvim dovoljan dokaz da (dobrog) Boga nema. Mislite o tome.
Što bi rekao mudri čiča Epikur
Da li Bog želi da spreči zlo - a ne može? Znači da nije svemoćan.
Da li može, a neće? Znači da je zlonameran.
Da li i može i hoće? Odakle onda zlo uopšte?
Da li je istina da neće i ne želi? Zašto ga, onda, zovemo Bog?
bog je samo simbol za dobro, za ono sto ne vidimo a osjecamo da postoji..to je samo fikcija....nije bog kriv za gladnu djecu u africi nego ljudi....a kako iko ocekuje da ce gladnu djecu da spasi nesto nevidljivo sa neba, nesto cije postojanje je veoma diskutabilno, nesto sto je izmisljeno prije toliko godina....?da nece da za novu god da im ON posalje porciju cevapa,zacinjenih sa lukom u lepinji?

mislim da je totalno apsurdno pokusavati razumjeti svemir, kad ne razumijemo ni nasu planetu, a mnogi ni sami sebe....toliko naucnika pokusava otkriti kraj semira, a nikad ni do centra nase planete nismo stigli...ne znamo ni sa sigurnoscu kako smo mi nastali....
RAJ PAKAO...
ta podjela je odavno trebala da izgubi znacenje....nije svijet crno-bijeli....ne postoji dobro/lose kriv/neduzan....tu utice mnogo vise faktora, i stvarno bih voljela da vidim kriterijume za raj i pakao....pa vecina nas je negdje izmedju...a ipak svi smo razliciti...za svakog od nas bi trebalo postojati posebno mjesto ako se gledaju nase zasluge nakon smrti...
bog je ili samo dio covjekove psihe ili mozda nesto mnogo slozenije, vece, sto su ljudi naslutili da postoji, i tu ideju prilagodili sebi i podjednostavili je.....
svemir je beskonacan?a sta je beskonacnost?najjednostavnije nesto sto nema kraja....a da li zaista moze nesto da postoji bez kraja??koliko jos postoji miliona i miliona neotkrivenih, ne zamislivih stvari....koliko smo mi zapravo samo skoro zanemarljivi dio svega....i da li cemo ikada saznati sta sve postoji?
ja licno mislim da svi ljudi zive na odredjenoj talasnoj duzini, zapravo frekvenciji, i to je to....mozemo da vidimo i osjetimo samo odredjene stvari...dok mozda neka sasvim drugacija stvarnost protice pored nas.....mi koristimo samo mali, mali postotak naseg mozga...zamislite kad bi koristili cijeli...koliko je nama sve nepoznato..i na koliko maloj smo skali razvoja....
i zar nije lakse vjerovat u sebe, u mogucnost izbora nego u boga u nesto sto ne mozemo da kontrolisemo, u nesto sto odredjuje nasu sudbinu...?
savrsenstvo postoji...ali ono nema psihu...kraj postoji ali nikada necemo doci do njega....MI, mi smo samo dijelici slagalice.....
ali ipak imamo svoj svijet svoju stvarnost svoje zelje snove, vjerovanja..i to lijepo...to je proizvod nase psihe, nada....jer kad ne mozemo da spoznamo svemir zasto ne bi upoznavali nas same i stvarali svemir u glavi gdje cemo samo odrediti granice, pocetak i kraj...pomocu mozga stvarati nas svijet u kojem cemo zivjeti s vjerovanjima koje smo samo stvorili, a ipak uvijek traziti nesto vise, i ponekad provirivati iznad okvira, gledati svijet bez granica, jer u tom svijetu vidimo samo ono sto mi nazivamo beskonacnoscu, i nista vise..jer je jednostavno iznad nas, nasih moci, nasih shvatanja....
i zamislite kad bi se mogao uzeti ljudski mozak i staviti pod staklo ne upoznavajuci ga sa svijetom vec samo pratiti njegova razmiljanja, koja ne bi bila pod uticajem nicega....
