Život u sadašnjosti

Džudi S

Brišem spam
Moderator
Poruka
7.854
TEMA.jpg
Ljudi koji nisu zadovoljni svojim sadašnjim životom, sa tugom i nostalgijom vraćaju se u mislima u prošlost.
Čini im se da je život iz prošlosti bio bolji, lepši od sadašnjeg života.

Takođe, u užurbanom svetu prepunom obaveza, planova i briga, često zaboravljamo najvažniju stvar – sadašnji trenutak.

Um nam neprekidno luta između prošlosti, koju ne možemo promeniti, i budućnosti, koju ne možemo u potpunosti kontrolisati. Ipak, psihološka istraživanja pokazuju da je sposobnost da budemo prisutni ovde i sada ključna za mentalno zdravlje, sreću i unutrašnji mir.

Zašto je teško živeti u sadašnjosti?

Ljudski mozak je programiran da analizira prošla iskustva i projektuje buduće ishode. Evolutivno, ovo je bila prednost – pomoglo nam je da preživimo predviđajući opasnosti i učeći iz grešaka. Međutim, u savremenom dobu ovo može postati teret. Konstantno razmišljanje o prošlim greškama vodi ka osećaju krivice i tuge, dok briga o budućnosti stvara anksioznost.

Zašto je bolje živeti u sadašnjosti?

Kada prestanemo da mislimo na prošlost, na stvari koje više ne možemo da promenimo, kada prestanemo da mislimo o budućnosti koja nas plaši, možemo živeti u sadašnjosti.

U sadašnjosti možemo da utičemo na naš život. Možemo da donesemo odluku kakav život želimo da živimo. Stabilan. Lep.

Takođe možemo da utičemo na svoj unutrašnji i spoljašnji izgled. I umesto da se plašimo budućnosti, možemo da imamo lepa maštanja o njoj.

Sadašnjost nam pruža mogućnost za nova saznanja, za napredak na svim poljima života. To ne može da nam pruži prošlost.

***

Da li ste često nostalgični ili živite u sadašnjem trenutku?

Da li se plašite budućnosti ili maštate o tome šta vam budućnost može doneti?



Foto: Unplash.com
 
Posle gubitka voljene osobe, bilo mi je potrebno mnogo vremena da ponovo živim u sadašnjosti. Mnogo sam razmišljala o prošlosti i o tome da li je nešto moglo da se promeni.

Prebolela sam i živim u sadašnjosti. Normalno, ponekad se nostalgično sećam prošlosti. Ali, sada su moje misli okrenute ka danas, tačnije ka sadašnjem trenutku i najbližoj budućnosti ( šta sve treba da radim u narednih 7-10-15 dana ).

Kao što se ponekad sećam lepih trenutaka iz prošlosti, tako i nekad maštam o budućnosti. Trudim se da ta mašta "ne mrači" više mi se dopada da "zrači".
 
Proslost je lepa, lepsa od sadasnjosti, lepsa od buducnosti,kao kad bi me neko terao da slusam taylor swift i ubedjivao da imam problem ako slusam bitlse,pa eto od kad ne postoje data je sansa da ih neko zameni i to se nije desilo,pa tako i ostalo u zivotu,ne desava se i nece se desiti,to nije nikakvo razocarenje naprotiv,ko ne zna za bolje nek mu drugi poput tog tupavog texta servira kako da zivi
 
Meni je trebalo 7 godina (malo i više).
I znam za još neke da im je trebalo cca toliko,..

I meni je bilo potrebno toliko godina, oko 10.

Bol zbog gubitka bliskih osoba koji toliko dugo traje poznat je u psihologiji kao "otežano tugovanje".

Ali je važno da to otežano tugovanje stane, kako bismo mogli da nastavimo dalje. Svesni gubitka, ali spremni da prebolimo onaj jak bol koji je bio prisutan kada smo izgubili blisku osobu.
 
Čovek koji ima bilo kakav problem znači da se drži prošlosti ili budućnosti, um mu ne obitava u sadašnjosti, 99% ljudi ne živi u ovom trenutku te mu život prolazi u patnji i problemima. Evo dokaza, ko goj ima neki problem sada, finansijski ili bilo koji drugi, pokušajde da se fokusirate na ovaj trenutak, npr. na disanje, neka vam diasnje postane svesno, ispraznite um i fokusirajte se na to. Koji problem imate? Tačno tako, nijedan. Patnju stvarate sami sebi, um voli patnju, prošlost i budućnost, ne voli da bude u ovom trenutku jer u njemu ne postoji. Uvek je sada i ovde, ne pravite problem sebi.
 
Izuzimajući teške situacije u kojima je čovek zaista bespomoćan i slomljen, u svim ostalim treba se držati toga da je bol izvestan, ali da je patnja opciona.
To je iz knjige "Izađi iz svog uma i uđi u svoj život." Postoji u pdf-u na netu uvod od 20 str preskočite bolje sve se vrti oko toga. Zatim slede vežbe koje pomažu da se to i postigne.
Lao Ce je navodno prvi to rekao ali citat nisam pronašla.
 
Čovek koji ima bilo kakav problem znači da se drži prošlosti ili budućnosti, um mu ne obitava u sadašnjosti, 99% ljudi ne živi u ovom trenutku te mu život prolazi u patnji i problemima. Evo dokaza, ko goj ima neki problem sada, finansijski ili bilo koji drugi, pokušajde da se fokusirate na ovaj trenutak, npr. na disanje, neka vam diasnje postane svesno, ispraznite um i fokusirajte se na to. Koji problem imate? Tačno tako, nijedan. Patnju stvarate sami sebi, um voli patnju, prošlost i budućnost, ne voli da bude u ovom trenutku jer u njemu ne postoji. Uvek je sada i ovde, ne pravite problem sebi.
Nije da um voli patnju, već je njegov evolutivni zadatak da nam pomogne da preživimo, a kako ćemo se osećati je njemu sekundarno. On stvara umne zamke predviđajući opasnosti od kojih se 80% nikada neće desiti - to je naš stariji deo mozga (amigdala - borba ili beg u novije vreme freeze)
noviji delovi mozga su zaduženi za racionalno promišljanje ali ne mogu da stignu na red od uzbune amigdale koju najpre treba umiriti, a kako - disanje 4 x 4 sec udah - izdah.
Zatim formulišemo tu misao koja nam se vrzma.
Kad smo je formulisali, na primer "ostaću sama na svetu i neću preživeti" napravimo novu konstrukciju - ispred stavimo
"moj um mi trenutno govori ili moj um mi trenutno blebeće da ću... ostati sama na svetu i da neću preživeti." - drugačije zvuči zar ne?
Zatim Kada prođe taj prvi nalet straha Kada prođe to akutno stanje pokušamo da prošetamo ili da uradimo neku vežbu, telo traži aktivaciju ruke /noge.
Ako mi ostanemo da sedimo ili da ležimo u toj misli zbunićemo mozak dakle on traži borba ili beg i on ne zna da mi nismo u opasnosti, dakle odmah dati aktivaciju rukama nogama/ šetnja ili bilo kakva vežba u sobi/ i Um će već pomalo da shvata da smo mi preuzeli kontrolu nad situacijom da smo nešto učinili. Pokušajte ovo pa javite kako ide👍🍀
 
Poslednja izmena:
Nije da um voli patnju, već je njegov evolutivni zadatak da nam pomogne da preživimo, a kako ćemo se osećati je njemu sekundarno. On stvara umne zamke predviđajući opasnosti od kojih se 80% nikada neće desiti - to je naš stariji deo mozga (amigdala - borba ili beg u novije vreme freeze)
noviji delovi mozga su zaduženi za racionalno promišljanje ali ne mogu da stignu na red od uzbune amigdale koju najpre treba umiriti, a kako - disanje 4 x 4 sec udah - izdah.
Zatim formulišemo tu misao koja nam se vrzma.
Kad smo je formulisali, na primer "ostaću sama na svetu i neću preživeti" napravimo novu konstrukciju - ispred stavimo
"moj um mi trenutno govori ili moj um mi trenutno blebeće da ću... ostati sama na svetu i da neću preživeti." - drugačije zvuči zar ne?
Zatim Kada prođe taj prvi nalet straha Kada prođe to akutno stanje pokušamo da prošetamo ili da uradimo neku vežbu, telo traži aktivaciju ruke /noge.
Ako mi ostanemo da sedimo ili da ležimo u toj misli zbunićemo mozak dakle on traži borba ili beg i on ne zna da mi nismo u opasnosti, dakle odmah dati aktivaciju rukama nogama/ šetnja ili bilo kakva vežba u sobi/ i Um će već pomalo da shvata da smo mi preuzeli kontrolu nad situacijom da smo nešto učinili. Pokušajte ovo pa javite kako ide👍🍀
Fora je kad kažeš nešto u sebi bilo šta, ako pratiš misli i tok, evo sada recimo prati misli i posmatraj ih samo ma kakve one bile. Ko je taj posmatrač? To je čista svest, to si ti u najčistijem obliku. Ljudi ne znaju razliku, ne znaju da oni nisu svoj um i misli i da itekako mogu da ih kontrolišu. Um je predobar sluga, ali itekako loš gospodar. Kod većine je ovo drugo. Teško je ostati posmatrač.
 
Evo dokaza, ko goj ima neki problem sada, finansijski ili bilo koji drugi, pokušajde da se fokusirate na ovaj trenutak, npr. na disanje, neka vam diasnje postane svesno, ispraznite um i fokusirajte se na to. Koji problem imate? Tačno tako, nijedan.
Јел' се зезаш јел' то црни хумор,многе животне ситуације код многих у садашњости немају никакав излаз нити могу да се реше.Нечије деструктивне одлуке из прошлости су онемогућиле сваку шансу у садашњости на пример,колико има таквих примера.Ти што доносише деструктивне одлуке траже да их неко промени а то није могуће те бесне на оне који заиста не могу (уместо да бесне на себе што нису а постојала је шанса).Како то без смисла "ниједан" кад свако има неку своју муку коју не може да уреди,стоји данима,недељама,месецима,годинама у месту јер нема неку шансу да се помери са мртве тачке а камоли реши ситуацију?
 
Poslednja izmena:
Јел' се зезаш јел' то црни хумор,многе животне ситуације код многих у садашњости немају никакав излаз нити могу да се реше.Нечије деструктивне одлуке из прошлости су онемогућиле сваку шансу у садашњости на пример,колико има таквих примера.Ти што доносише деструктивне одлуке траже да их неко промени а то није могуће те бесне на оне који заиста не могу (уместо да бесне на себе што нису а постојала је шанса).Како то без смисла "ниједан" кад свако има неку своју муку коју не може да уреди,стоји данима,недељама,месецима,годинама у месту јер нема неку шансу да се помери са мртве тачке а камоли реши ситуацију?

Da li možeš da navedeš neki primer za ovakvu situaciju u kojoj izlaz ne postoji?

U meni ta rečenica budi jednu asocijaciju, ali ne znam da li isto razmišljamo.

Ljudi koji imaju multiplesklerozu mogu da je leče godinama, ali, sve te terapije i neke operacije mogu samo da ublaže simptome i da uspore napredovanje bolesti.

Ljudi koji imaju neku drugu isto tako tešku bolest ili stanje, nemaju veliki uticaj na samu bolest, sem usporavanja bolesti.

Nisu samo finansije te koje "ubijaju" čoveka i nekako, nađe se neki izlaz iz finansijske krize.
 
Јел' се зезаш јел' то црни хумор,многе животне ситуације код многих у садашњости немају никакав излаз нити могу да се реше.Нечије деструктивне одлуке из прошлости су онемогућиле сваку шансу у садашњости на пример,колико има таквих примера.Ти што доносише деструктивне одлуке траже да их неко промени а то није могуће те бесне на оне који заиста не могу (уместо да бесне на себе што нису а постојала је шанса).Како то без смисла "ниједан" кад свако има неку своју муку коју не може да уреди,стоји данима,недељама,месецима,годинама у месту јер нема неку шансу да се помери са мртве тачке а камоли реши ситуацију?
Zezam? Žalosno je to što vi ljudi dopuštate da vas vaš destruktivni um urniše do te mere da izlaz jedini vidite u samoubistvu. Reci mi kakav to problem imaš, fokusiraj se na ovaj trenutak i isprazni um, šta te to muči a da nije tvoj um??? Ljudi sa najtežim bolestima, koji nemaju izlaza i koji su svesni da će napustiti ovaj svet uskoro pomire se sa tim i nađu mir u ovom trenutku. Ja tebe razumem šta pričaš, ali ne može ni jedan problem da postoji ako ga tvoj um ne stvori, isprazni um sada i oslobodi se.
 
nisam nostalgična, izvukla sam se iz tog pakla, to je vrlo sputavajuće i depresivno stanje
volim da se setim lepih, prijatnih stvari iz prošlosti, ali nikada uz misao da bih volela da je i dalje tako ili da je tada bilo lepše ili da bih volela da mogu da vratim vreme
sa druge strane, malo se plašim budućnosti, zapravo samo jednog faktora, a to je starenje i smrt, u smislu da neću imati dovoljno vremena da se nauživam
navežbala sam se da živim u sadašnjosti, volim da pravim neke kratkoročnije planove, da maštam o nekim ciljevima koji su mogući u bližoj budućnosti, ali nema više onoga "samo ovo da prođe, pa ću onda.." ili "ko zna šta me sutra čeka" ili tako nekih stvari koje izazivaju ili letargiju ili anksioznost
 
.....
Da li možeš da navedeš neki primer za ovakvu situaciju u kojoj izlaz ne postoji?
Постоји мноштво таквих и за свакога може да буде различита.
U meni ta rečenica budi jednu asocijaciju, ali ne znam da li isto razmišljamo.
Коју?
Ljudi koji imaju multiplesklerozu mogu da je leče godinama, ali, sve te terapije i neke operacije mogu samo da ublaže simptome i da uspore napredovanje bolesti.
Тачно тако али ако би одмах имали терапије било би боље,доста су причали о томе и ђного је тешко да дођу до било чега.
Ljudi koji imaju neku drugu isto tako tešku bolest ili stanje, nemaju veliki uticaj na samu bolest, sem usporavanja bolesti.
Тачно тако.
Nisu samo finansije te koje "ubijaju" čoveka i nekako, nađe se neki izlaz iz finansijske krize.
Где је неко са парама ту и остаје што се види по свима који немају пара за уградњу,одржавање онога што треба,неки део тела да се замену (вештачки зуб на пример као најраспрострањенији показатељ да се пара нема).
 
Pogledajte prilog 1705390Ljudi koji nisu zadovoljni svojim sadašnjim životom, sa tugom i nostalgijom vraćaju se u mislima u prošlost.
Čini im se da je život iz prošlosti bio bolji, lepši od sadašnjeg života.

Takođe, u užurbanom svetu prepunom obaveza, planova i briga, često zaboravljamo najvažniju stvar – sadašnji trenutak.

Um nam neprekidno luta između prošlosti, koju ne možemo promeniti, i budućnosti, koju ne možemo u potpunosti kontrolisati. Ipak, psihološka istraživanja pokazuju da je sposobnost da budemo prisutni ovde i sada ključna za mentalno zdravlje, sreću i unutrašnji mir.

Zašto je teško živeti u sadašnjosti?

Ljudski mozak je programiran da analizira prošla iskustva i projektuje buduće ishode. Evolutivno, ovo je bila prednost – pomoglo nam je da preživimo predviđajući opasnosti i učeći iz grešaka. Međutim, u savremenom dobu ovo može postati teret. Konstantno razmišljanje o prošlim greškama vodi ka osećaju krivice i tuge, dok briga o budućnosti stvara anksioznost.

Zašto je bolje živeti u sadašnjosti?

Kada prestanemo da mislimo na prošlost, na stvari koje više ne možemo da promenimo, kada prestanemo da mislimo o budućnosti koja nas plaši, možemo živeti u sadašnjosti.

U sadašnjosti možemo da utičemo na naš život. Možemo da donesemo odluku kakav život želimo da živimo. Stabilan. Lep.

Takođe možemo da utičemo na svoj unutrašnji i spoljašnji izgled. I umesto da se plašimo budućnosti, možemo da imamo lepa maštanja o njoj.

Sadašnjost nam pruža mogućnost za nova saznanja, za napredak na svim poljima života. To ne može da nam pruži prošlost.

***

Da li ste često nostalgični ili živite u sadašnjem trenutku?

Da li se plašite budućnosti ili maštate o tome šta vam budućnost može doneti?



Foto: Unplash.com

Често сам носталчичан а на будућност гледам из обе визуре.
 

Back
Top