Život sa porodicom u gradu ili u selu

Markoni11

Poznat
Poruka
8.441
Gde je bolje sa porodicom ziveti u gradu ili u selu.Koje su prednosti a koje mane za grad a koje za selo?

srbibg-640x346.jpg
vila-selena_5396b8129accf-696x464.jpg
 
30 godina sam živeo u centru grada, i onda me vrag natjera da izgradim novu kuću u predgrađu. Tu živim nekih desetak godina. Grad je civilizacijska sredina koju ti pruža sve mogućnosti i komfor modernog doba. Ako odeš na selo, ili predgrađe, susrešćeš sa primitivizmom, malograđanštinom, lokalnim normama ponašanja, mukotrpnim radom..itd.
Ako imaš lovu, kupi neki funkcionalan stan u gradu, a u prirodi( ne na selu ili predgrađu) izgradi vikendicu ili kuću, zavisno od tvojih potreba gde se možeš skloniti sa asfalta. Al što dalje od ljudi sa sela i iz predgrađa.
Mislim da su teška vremena ispred nas i da bi svakako trebao imati nešto u prirodi, us lučaju nekih globalnih dešavanja.
 
Beograd mi je bas ruzan. Za pojedine delove sam emotivno vezana jer mi je tamo ostalo detinjstvo. Sada bih na luksuznu periferiju, prema Kosmaju i neki auto, ako je vec porodica u pitanju. Selo mi je na Kosovu :heart:, ali ne znam zbog cega nije podnosljivo ziveti od svog rada, s obzirom na to da su moji otisli odande jos 40ih-50ih.
 
Selo i grad za zivljenje imaju svoijih prednosti i mana, ali ako si rodjen u gradu i osnujes porodicu u gradu i radis u gradu normalno je da ces ziveti u gradu,a ako si rodjen na selu i osnujes porodicu i imas posao ili radis kao poljoprivrednik ziveces na selu.
 
Ne mogu da tvrdim šta je bolje za bilo koga drugog gledam isključivo prema sebi.
Rođen sam u gradu,roditelji su mi rođeni u gradu,"selo" mi je bilo jedno predgrađe beogradsko gde su mi baba i deda živeli, ne umem ni oko kuće i bašte (jbt slavim kada mi cveće u saksiji peživi 2- 3 meseca) kamoli nešto ozbiljnije u toj priči . Dakle život od toga sigurno ne bih imao a onda realno kog ću vraga na selu, gde je sve teže dostupno počevši od hitne pomoći do dostave pice tipa u 2 ujutru kad mi se prijede i svega ostalog što je 24/7. Navikao sam da mi je sve pri ruci i dostupno u datom trenutku, komformista sam veliki. Tolerancija na pastoralu mi je 3-5 dana kada odem na Zlatibor ili Taru a to su turistički centri ne selo u klasičnom smislu. Posle toga nema šanse već kukam za dinamikom.

Meni je Beograd mali, maštam o Njujorku ili Singapuru a najviše Bangkoku ali to je neka druga priča. Volim urbani život, urbanu arhitekturu, nebodere i metro...volim taj osećaj slobode da te u masi niko ne zna i ti nikoga ne znaš. Kao što neko reče urban sam u duši i koliko god volim šumu u i livadu na desktopu,romantiku uz kamin na snegu pokrivenoj planini ili da bacim roštilj na Fruškoj Gori ili Kosmaju, suštinski nema šta ja van asfalta dugoročno da tražim. Razumem ljude koji odu iz Beograda u Banovce,Pazovu,Pančevo i sl. jer su sređena mesta a dosta jeftinija za život,ili im treba nešto mirniji tok ali to su praktično gradska predgrađa i život je gradski, da ne mešate to sa životom u selu jer to nije. Ja ni to ne bih.
 
30 godina sam živeo u centru grada, i onda me vrag natjera da izgradim novu kuću u predgrađu. Tu živim nekih desetak godina. Grad je civilizacijska sredina koju ti pruža sve mogućnosti i komfor modernog doba. Ako odeš na selo, ili predgrađe, susrešćeš sa primitivizmom, malograđanštinom, lokalnim normama ponašanja, mukotrpnim radom..itd.
Ako imaš lovu, kupi neki funkcionalan stan u gradu, a u prirodi( ne na selu ili predgrađu) izgradi vikendicu ili kuću, zavisno od tvojih potreba gde se možeš skloniti sa asfalta. Al što dalje od ljudi sa sela i iz predgrađa.
Mislim da su teška vremena ispred nas i da bi svakako trebao imati nešto u prirodi, us lučaju nekih globalnih dešavanja.
Ja sam nacinio gresku pa dao grdne pare za renoviranje stare kuce na periferiji..prodje vreme i ljudi se isselise ko u inostranstvo ko u grad i meni ostade nova kuca bez komsija..Kupio sam prosle godine stan u gradu i sve mi je dostupno..i kafici i birtije, pijaca, medicinski centar i ostalo...svratim jos ponekad nazad da pokosim travu i ocistim bazen...no da zivim tamo necu..
 
Ja sam nacinio gresku pa dao grdne pare za renoviranje stare kuce na periferiji..prodje vreme i ljudi se isselise ko u inostranstvo ko u grad i meni ostade nova kuca bez komsija..Kupio sam prosle godine stan u gradu i sve mi je dostupno..i kafici i birtije, pijaca, medicinski centar i ostalo...svratim jos ponekad nazad da pokosim travu i ocistim bazen...no da zivim tamo necu..
A gde je ta periferija?
 
30 godina sam živeo u centru grada, i onda me vrag natjera da izgradim novu kuću u predgrađu. Tu živim nekih desetak godina. Grad je civilizacijska sredina koju ti pruža sve mogućnosti i komfor modernog doba. Ako odeš na selo, ili predgrađe, susrešćeš sa primitivizmom, malograđanštinom, lokalnim normama ponašanja, mukotrpnim radom..itd.
Ako imaš lovu, kupi neki funkcionalan stan u gradu, a u prirodi( ne na selu ili predgrađu) izgradi vikendicu ili kuću, zavisno od tvojih potreba gde se možeš skloniti sa asfalta. Al što dalje od ljudi sa sela i iz predgrađa.
Mislim da su teška vremena ispred nas i da bi svakako trebao imati nešto u prirodi, us lučaju nekih globalnih dešavanja.
Nema veceg primitivizma od gradova a posebno od centra, najcesce se tu najveci sljam i olosh smestio.
 

Back
Top