Markoni11
Poznat
- Poruka
- 8.526
U inostranstvu oni ljudi koji imaju kucu na selu smatraju se bogatim ljudima. 
Život na selu je vrhunac aristokratskog života. A priroda nam je dala vrhunski kvalitet i izobilje raznovrsnosti.Ljudi na selu ne brinu o tome da li je voće prskano jer ga gaje sami ili ih gaji neko koga poznaju. Znaju da je seme koje su ostavili od prošle godine zdravo, nemodifikovano, a povrće zdravo i ukusno. Robna razmena je itekako živa, pa se menjaju kruške za šljive, strukovi mladog luka za paradajz, orasi za teglu meda… Svojim rođenjem povezani su sa životinjama, zemljom i prirodom. Ekološka svest je njima “urođena”. Stanovnici sela drugačije se nose sa nedaćama. Imaju posebnu vrstu psihičke stabilnosti.U gradu možete godinama stanovati u zgradi, a da ne znate ko živi u stanu pored vašeg, što je u selu nemoguće. Ljudi su upućeni jedni na druge, a komšija učestvuje, kako u svim radosnim, tako i u tužnim porodičnim događajima.
Ja vec dugo godina zivim i radim u inostranstvu u gradu koji ima 2 miliona stanovnika.U Srbiji imam kucu na selu i zemljiste sa svojim vocnjakom.Svaki put kada imam neki odmor ja jedva cekam da dodjem kuci u Srbiju na selu i odmorim se kao covek,nema guzve, automobila,nema betona svuda,nema nikakve buke a taj mir,cist vazduh i zdravu hranu ne moze nista da zameni.

Život na selu je vrhunac aristokratskog života. A priroda nam je dala vrhunski kvalitet i izobilje raznovrsnosti.Ljudi na selu ne brinu o tome da li je voće prskano jer ga gaje sami ili ih gaji neko koga poznaju. Znaju da je seme koje su ostavili od prošle godine zdravo, nemodifikovano, a povrće zdravo i ukusno. Robna razmena je itekako živa, pa se menjaju kruške za šljive, strukovi mladog luka za paradajz, orasi za teglu meda… Svojim rođenjem povezani su sa životinjama, zemljom i prirodom. Ekološka svest je njima “urođena”. Stanovnici sela drugačije se nose sa nedaćama. Imaju posebnu vrstu psihičke stabilnosti.U gradu možete godinama stanovati u zgradi, a da ne znate ko živi u stanu pored vašeg, što je u selu nemoguće. Ljudi su upućeni jedni na druge, a komšija učestvuje, kako u svim radosnim, tako i u tužnim porodičnim događajima.
Ja vec dugo godina zivim i radim u inostranstvu u gradu koji ima 2 miliona stanovnika.U Srbiji imam kucu na selu i zemljiste sa svojim vocnjakom.Svaki put kada imam neki odmor ja jedva cekam da dodjem kuci u Srbiju na selu i odmorim se kao covek,nema guzve, automobila,nema betona svuda,nema nikakve buke a taj mir,cist vazduh i zdravu hranu ne moze nista da zameni.

