Sa teme "Zajebali su nas..." 03.02.2006.
Jedna napomena, sve sto cu sledece izneti nije neka vera u koju bilo koga pokusavam da ubedim, vec licna filozofija koju sam gradio godinama.
To je samo moja misaona konstrukcija u kojoj sam sebe nasao, i koju jos uvek usavrsavam u skladu sa novim saznanjima, te cu biti zahvalan za svaku konstruktivnu kritiku.
Pocinjem od premisa da bilo koji sistem verovanja da bi bio iole smislen mora zadovoljiti sledece kriterijume:
1. Mora u sebe uklopiti svih 15 milijardi godina postojanja svemira kao cinjenicu o prostornoj ogromnosti univerzuma.
2. Mora proci na testiranju da nije u suprotnosti sa naucno dokazanim cinjenicama o materijalnoj strani postojanja.
3. Mora pretpostaviti da ljudska rasa nije jedini inteligentan oblik zivota u kosmosu, te da duhovna pravila moraju biti univerzalna na nivou kosmosa u celini, kao i zakoni fizike.
4. Mora pokusati da objasni ne samo materijalno postojanje i duhovno postojanje vec i sve one pojave koje znamo kao natprirodne ili paranormalne.
Nastojacu da se ne zadrzavam previse na logici procesa, inace ce ovo stvarno biti predugo
koga bude interesovalo, odgovoricu na to kasnije.
Samo cu reci da su sam se u celom procesu razmisljanja rukovodio neospornim pravilima kao sto su:
- materija i energija ne mogu biti stvorene niti unistene, one samo prelaze iz jednog oblika u drugi
- svaka akcija ima svoju reakciju
- svi pa i naizgled slucajni procesi imaju svoje unutrasnje zakonitosti.
Da pocnemo iz pocetka.
Pre 15 milijardi godina sva fizicka materija se nalazila u stanju koncetrovanog "kosmickog jajeta"
Onda je to jaje eksplodiralo i nastao je Kosmos (sto inace znaci da je svako od nas star 15 milijardi godina, jer su svi atomi koji nas cine toliko stari, kako se osecate u odnosu na to :-)
To je odgovor na pitanje KAKO je sve nastalo.
E sada imamo problem, ZASTO je sve ovako kako je?
Nauka je dokazala da su svi fizicki zakoni koji su dalje upravljali sudbinom Kosmosa i konsekventno tome nastanku Zemlje i ljudske rase nastali i stupili dejstvo nekoliko delica sekunde nakon Velikog Praska.
Pitanje je zasto su te fizicke zakonitosti bas takve kakve su?
Zasto je gravitaciona konstanta bas tolika, zasto nije jaca ili slabija, zasto elektromagnetizam, zasto je broj PI bas 3,14........?
I sta se desavalo u tih nekoliko prvih delica sekunde ?
Najjednostavniji odgovor je slucajno, ali kao ljudi mi to ne mozemo prihvatiti jer bi onda znacilo da smo i mi proizvod slepe slucajnosti i da manje vise nista nema smisla.
Pretpostavimo da je na pocetku pored fizickog Kosmickog Jajeta postojala i Kosmicka Svest smestena okolo / u / pored Kosmickog Jajeta.
Pod Kosmickom Svesti podrazumevam oblik inteligencije i duhovnosti takvih razmera da mi ne mozemo ni poceti da razmatramo osobine tako necega.
Kosmicka Svest inicira eksploziju Jajeta i u tim prvim delicima sekunde postavlja i ugradjuje u strukturu fizickog postojanja novog Kosmosa pravila po kojima ce se sve dalje odvijati.
MOLIM obratite paznju ne kazem sta ce se desavati, vec po kojim pravilima ce se desavati, to je bitna razlika.
U isto vreme Kosmicka Svest postavlja i pravila desavanja u duhovnoj ravni postojanja Kosmosa, pravila isto tako striktna kao i fizicka, ali koja mi ljudi tek pocinjemo da otkrivamo.
ZNACI I DUHOVNIM I FIZICKIM POSTOJANJEM KOSMOSA UPRAVLJAJU PRAVILA KOJA NE DOPUSTAJU IZUZETKE.
Pretpostavimo onda da je po odredjivanju pravila i Kosmicka Svest eksplodirala / razdvojila se / raspala na bezbroj cestica svesti, koje su pocele da se sire Kosmosom kao i cestice materije.
Sada rez,
milijarde godina prolaze, kosmos se siri i hladi, gradivne cestice materije pocinju da formiraju veca tela sve do nastanka zvezda, planeta, galaksija.....
U jednom trenutku negde na nekoj planeti nastaje prvi jednostavni oblik zivota.
Cestice svesti koje sve do tada lutaju kosmosom bivaju privucene organskom materijom i spajaju se / utapaju / naseljavaju zivot ( da li su na neki nacin privucene ili potpuno slucajno to jos nisam razradio ).
Hajde da pratimo tu jednu cesticu svesti ( ovo je dalje zasnovano na reinkarnaciji kao do sada najbolje dokazanoj mogucnosti zivota posle smrti).
Iz prvih primitivnih oblika zivota ona prelazi u vise oblike, postaje sve svesnija svoje okoline, nalazi se na sve visim nivoima razvoja sve do inteligencije koja je u stanju da postavi pitanja o svetu oko sebe i sebi samoj.
PRELAZI CESTICE SVESTI IZ ZIVOTA U ZIVOT NE MORAJU DA SE ODVIJAJU NA ISTOJ PLANETI.
Kornjaca na Zemlji posle smrti kornjace, moze postati recimo zmaj na planeti kod Aldebarana.
Sada pretpostavimo da je razvoj cestica svesti na neki nacin uslovljen pravilima postavljenim na samom pocetku Kosmosa.
Pravilima koja odredjuju da cestica svesti u svom fizickom obliku ne sme preduzimati neke akcije koje na neki nacin ostecuju njenu duhovnost (Karmu, karmicko bice ili kako god zelite da nazovete).
Recimo da pocinite ubistvo, kao coveku taj cin se duboko protivi vasoj ugradjenoj savesti i na neki nacin ostecuje vasu karmicku sposobnost za dalji razvoj u sledecem zivotu, ali to na ne mora da vazi i za nekog vanzemaljca kome ubistvo moze biti moralan cin, a greh nesto sasvim drugo, (moralni zakoni covecanstva ne moraju vaziti na nivou univerzuma, ali bilo kakav da je moralni sistem njegov prekrsaj ostecuje sposobnosti cestice svesti).
Po nama nepoznatim duhovnim pravilima i po principu da svaka akcija ima svoju reakciju, cestica svesti sa ostecenom duhovnoscu, moze u sledecem zivotu biti vracena na nizi nivo razvoja ili pak u zivot u kome ce na sebi iskusiti prekrsaj koji je pocinila da bi obe strane jednacine akcija i reakcija bile izjednacene.
Bez obzira na to cestice svesti ce u svom razvoju napredovati iz jednostavnijih u sve slozenije fizicke oblike zivota, jer ako postoje "negativna" pravila moraju postojati i "pozitivna" koja ce omogucavaju da ako cestica svest akcijama u fizickom obliku postaje sve savrsenija u sledecem zivotu bude na visem nivou razvoja.
Da bi u jednom trenutku cestica svesti koja je u svom razvoju dosla do vrhunskog najrazvijenijeg fizickog oblika zivota (sto ne mora nuzno da bude ljudska rasa), po okoncanju boravka u tom fizickom obliku bila oslobodjena fizickog postojanja i postala Svesna Energija koja za razliku od prvobitne cestice svesti koja samo pluta kosmosom ima inteligenciju, secanje, emocije i sve ono sto povezujemo sa razumnim bicem, samo je oslobodjena materijalnog oblika i u stanju je da slobodno plovi Kosmosom.
Mozemo samo pretpostaviti da cak i u obliku Svesne energije mogu postojati razliciti nivoi razvoja koje je potrebno preci.
I tako dalje prolaze milijarde godina Kosmos je vec veoma, veoma star i blizi se svom kraju.
Bezbrojne Svesne energije koje su dosle do kraja svog razvoja kakav god bio, pocinju da se udruzuju / stapaju / spajaju u bica jos vecih moci po nekim zakonitostima postavljenim na pocetku Kosmosa.
Da bi eventualno na kraju ponovo formirale Kosmicku Svest.
I materijalni oblik Kosmosa blizi se svom kraju.
To je kao i na pocetku jedno pitanje na koje nauka jos nije odgovorila, kako ce izgledati kraj Kosmosa, to je pitanje kolicine materije u Kosmosu.
Ukoliko ima dovoljno materije Kosmos ce se siriti do jednog trenutka, a onda zapoceti put nazad, sazimanje u novo Kosmicko Jaje.
Ukoliko nema dovoljno materije kosmos ce se siriti sve dok ne potrosi svu svoju energiju, tzv. "entropijska smrt svemira", da ne ulazim u detalje tada bi se svi atomi u kosmosu nalazili na temperaturi apsolutne nule.
Pretpostavimo da svejedno da li se desi jedno ili drugo, na samom kraju Kosmosa tu bi bila Kosmicka Svest koja bi se pobrinula da se formira novo Kosmicko Jaje i da ceo ciklus krene ispocetka.