Život pisan srcem

Umorna sam vise da znam sve i shvatim svakoga. Umorna sam od potrebe da pripadam i odbijam, umorna sam i od lepog i od ruznog i od laznog i stvarnog, cak ponekad gubim granicu koja sve to razdvaja. Ili spaja?

Umorna sam od secanja i previse ljubavi koju sam imala, koju sam dobijala i ponekad grubo odbijala shvatavsi tek kasno, da je ta bila vredna moga pogleda. A ja sam glavu okretala.

Umorna sam i od usiljene spontanosti i od citata poznatih filozofa. Umorna sam od plagijatora i kopija originala, od umisljenih faca koje masu svojim diplomama kao pokricem za sve gluposti koje napisu ili urade, za sve lose odnose i bezuspesne erekcije. Umorna sam i od neuspeha i od dugova i dugovanja, od pogresnih ulica i slucajnih ulazaka u pogresan smer. Umorna sam od pogresnih reci i uzaludnih ocekivanja samo jedne jedine reci koja ce dati i malu naznaku da si shvacen/a. Umorna sam i od pogresnih pesama i od neizgovorenih lazi posluzenim nedvosmislenim pogledima. Umorna od sebe, teska drugim ljudima.

A onda se pojavis Ti.
 
Clipcvece.jpg
 
Te noći sam joj oćutao najlepše reči koje znam…
Jednom je rekla da bi sve dala da čuje to što oćutim,
i otkrio sam joj tajnu o starom drvetu koje raste na ničijoj zemlji između devet salaša, u fantazmogoričnoj oazi

koja se u Sahari žita priviđa samo onda kada se to njoj prohte, tako da ni najprefriganijim geometrima nikad nije pošlo za rukom
da je osvoje svojim instrumentima…
I tako, obično u nekoj vedroj noći, roj Neizgovorenih Reči nepovratno odbegne iz košnice misli i u potrazi za novim mestom
sumanuto pokušava da otkrije prečicu do najbližih zvezda, ali zna se, još niko sem prevejane skitnice
Pogleda nije uspeo da dospe do Tamo… I onda, pred zoru, kad posustalo krenu da se stropoštavaju,
Vetar probere najlepše, podmetne pod njih svoje paperjaste uvojke, kao jastučiće,
i nežno povuče finu četku te velike krošnje kroz svoje kose…
I Neizgovorene Reči ostaju da trepere u lišću starog drveta zauvek, rekoh joj, kao miris tvoje kose na mom češljiću od jantara… „
Zauvek?“- pitala je uplašeno…
O, ne, ispravih se, izvini, zaboravio sam da „zauvek“ ne postoji… Jednog dana, dakako, strovaliće se i to stablo,
oprljiće ga Oluja šenlučeći gromovima nad ravnicom, složiće se kao kula od karata pod teretom Neizgovorenih Reči,
ili polegnuti tiho i neprimetno, kao kazaljke na tri i petnaest, ko će ga znati ?


Balasevic ...................................................................

p
s:
Ali naići će čerga tog leta, i to ne Mečkari ili Džambasi, ni Gatari ni Korpari, nego Veseli Svirači Tužnih Očiju,
praćeni crnim kosovima iz visokih Prekodonskih stepa, i još izdaleka, uspravivši se u sedlu, primetiće u gustoj travi
naročitu račvastu granu boje majskog sumraka, od koje bi se mogla izdeljati odlična viola? I, više nego dovoljno godina kasnije, možda nečija, možda proseda, možda bez ikoga, ti ćeš ugledati belog leptira na jorgovanu, i širom otvoriti prozore mameći ga da ti sobu opraši polenom i prolećem. A ulicom će prolaziti mali Cigan sa violom, videćeš samo drozdovo pero na šeširu kako promiče za šimširom, i začućeš Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš… I zaplakaćeš, istog časa…

I najzad shvatiti koliko sam te voleo
 
Poslednja izmena:
U mnogim šamanskim društvima,
ako se okreneš iscjelitelju
zbog problema sa depresijom,
obeshrabrenjem, ili demotivacijom,
Postaviće ti četiri pitanja:
Kada si prestao da plešeš?
Kada si prestao da pevaš?
Kada ste prestali biti fascinirani svjetskim pričama?
Kada ste prestali nalaziti utjehu u dimenziji slatke tišine?!
Pa potpuno su u pravu,.a slično je i ovde ,..
Mada msm da bi još jedno pitanje bilo ovde aktuelno:
1. Kada ste prestali da konzumirate alkohol ? :kafa:
Mada za depresiju treba imati dosta viška slobodnog vremena i biti uskraćen sa najlepšim Božijim darom - sa maštom,..
to je i Alnštajn rekao - da je važnija od znanja.
 
  • Voli
Reactions: Tea
Naravno, zato i postoje kafane :whistling: - tamo se i igra, pleše, peva, priča,fascinira,.. a nekada i samuje u slatkom 'snu'.

Šalim se malo, ali nakon prestanka konzumiranja je depresija i apatija obavezan element oporavka, ako se ne koristi neka druga hemija. Drugar je dugo predavao psihijatriju i on mi kaže da je to pravilo,.

Ja mislim da je jako važan pokret,.. šetnja, sport, vrt, bašta,.. i ples, koji je sigurno najbolji lek. Imam psa koji je uvek raspoložen za šetnju, sportom sam prestao da se bavim, alkohol ukinuo,.. ostaje vrt,
još da upišen neki ples,.. trebaće mi partnerka :rotf: ... blam mi je dok radim u školi,.. videće me deca,.. moji učenici pohađaju i te škole,.. :D
kad budem u penziji,.. da se pripremim za ta njihova druženja,..
 
Poslednja izmena:
  • Podržavam
Reactions: Tea
( Jedan moj post u vezi Grčke i njihove muzike, sam preuzeo sa druge mreže,.. podugačak je :D ) sa Krfa je zapis i sa Lefkade,..
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Plaža zlatnog peska u Agiosu, je duga oko kilometra,

IMG_0601.thumb.JPG.545267f1dbdf18566d29a

pa smo, zbog lepih jutarnjih šetnji peskovitim plićacima,
preferirali udaljeno proširenje pojasa plaže, koje do podne ima hladq.

Tu je i obala malo zanimljivija.
Mi smo ranoranioci, ponekad ponesemo kaficu na plažu.

Dok plandujemo na pesku, misli nam putuju ka udaljenim brežuljcima ( ostrva Paxos i Antipaxos) koja se naziru u izmaglici morske pučine. Ići ćemo na izlet tamo,..
Uveče, šetnja do grada - posle večere, koja se služi do 9, a aktivnost u hotelu prestaje već iza deset naveče,.. Hotel je udaljen od centra gradića, više od kilometra, taman za fini večernji štrapac. Malo "unakrs'" hotela je poveći parking i mala crkvice na osami,..
Unakrs' crkvice je neka kuća, na strani sa hotelom, razmaknuta nekim neodržavanim, zakorovljenim placevima. I sama kuća je 'sezonska' - bar TELIS grill -. U povratku sa štrapac ture, jedna obična žarulja osvetljava kuću, taman da nas podseti da je šetnji došao kraj,.. i da: još jedan prođe dan, duž pustih ulica,.. sa novim jutrom, sve će isto biti,..

Ali, te večeri, svetlelo je i unutra,.. osvetljena je i reklama ( koja navodi na dilemu - bar ili grill, zajedno ne bu ).
Zagledasmo unutar (više nego skromne) prostorije. Dva muškardina i tri mlađe žene brišu, ređaju skromni iventar u šank,.. fina grčka muzikica sa nekog 'solunskog' kasetofona,.. Svega tri stola, karirani stolnjaci, sa sumnjivo klimavim stolicama, koje nama 'teškašima' baš ne ulivaju poverenje. Pogledasmo se,.. uđosmo,... prvo što mi pade na pamet: - "arbajt?" - Pogledaše se oni, pa u nas, jedan lik kimne glavom, rukom pokaza na stolove promrmlja nešto ( valjda oriste - izvolite). Sedosmo za onaj sto u sredini,.. da ne smetamo puno,... Nekoliko minuta 'šacovanja',.. zanimljivi smo im...Povremeno kriomice posmatraju,.. prvo pitanje ( na "Esperantu" - interna verzija ) jesam li basketbolist,.. aludirajući na moju visinu upita onaj 'glavni',.. - mator sam ja za to - rekoh - oldtajmer ,.. ali oduševljava me Nikos Galis ( U to vreme Galis je u Evropi imao slavu Džordana, a Grčka je bila na krovu sveta u košarci). Oni pomenuše Vladu Divca,.. i komunikacija krene,..Malo posle jedna devojka pojača muziku - Dalares - opet 'šacovanje' zalutalih gostiju,.. naš osmeh ih okuraži,.. Krene sirtaki, krene i devojka da poigrava po ono malo "podijuma" koje je preostalo slobodno u malenom 'sobičku', .. prostor je tesan,.. najpre 'snebivljivo', uz stidljiv osmeh,.. pridruži se i stariji muškarac,..gledajuci u nas veselo,..

Takvi trenuci,.. spontani, iskreni, izmame ( desi se,..) suzu u oku,.. možda su je i videli,..
- volim kafanu, Grčku, njihove 'tugovanke',..ali u tom trenu,.. balon u meni je opasno pretio da će eksplodirati,.. ipak sam se obuzdavao, (nije muški pustiti suzu),.. Začas je u lelujavoj povorci bilo dva para,.. znaju da igraju,.. i to rade onako, sasvim iskreno.. čista srca k'o devojačka suza,.. Žena u kecelji, koja briše staklariju i porcelan, stoji na stolici,.. pogleduje malo na "podijum", malo u nas,.. i briše,.. i stane,..
Uze taj tanjirić - tacnu za kafu, baci je kao disk, (u frizbi stilu - na zez) da se u vazduhu zavrti, pa se u trenu, sa visine prosu, i pretvori u paramparčad na kamenim pločicama,.. mi razvukosmo osmeh i ja se komotno naslonim na klimavu ljuljavu stolicu,.. duboko uzdahnuvši,..
Kad je krenula lumperajka,.. ljudi moji,.
SVI,.. svi su lomili,.. tanjire, tacne, pepeljare,.. -ne-znam-šta-nisu-
do blizu dva sata iza ponoći skrhaše bar tridesetak komada porcelana ( pravog,.. ne onog - teatralnog, pravljenog od nepečene gline, zarad zarade starih grnčara,..) Srce k'o u Nikosa Galisa,.. ili jesi ili nisi,.. GRK
Inače nisu pili alkohol,.. totalno trezni trošili su neke 'kabeze',. kao i mi,.. iz istih plastičnih flaša Šveps - biter lemona-a, ( sa pritajenim ukusom gorčine ) su i nas 'služili'-
Teško da bih ja to mogao verodostojno preneti,.. Ni kamere ni fotoaparata nisam imao uza se,..
Kompetencije radi ( u vezi "lekcije iz lumpovanja" - morate se nečega setiti jel' - sa ponosom ističem da sam: direktni muški potomak, najčuvenijeg kafedžije malenog sela u Banatu, koje je svojski doprinelo "kafanskoj kulturi" panonske ravnice, od čega ostaše i oslikani tragovi "Vesele braće" našeg dragog čika Uroška - ono - žalosna im majka - dopisali zlobnici,.. nije autohtono )

Razbijanje - lomljenje tanjira u Grčkoj je razbijanje malera, - rasterivanje zlih sila,.. ali u osnovi znači novi početak,.. ( postoji sličan običaj u nas,na pravoslavnim sahranama - verenica razbija tanjir,... )

Išli smo kasnije na mnoge "grčke večeri", ali te čiste strasti - ne videsmo,..

DSC_0745.thumb.JPG.c00d9654c62d98084d897

Grčko veče u Grill -hause, na putu Nidri - vodopadi, naše gore list peva makedonske pesme - žena svira i gitaru - ustupio joj je kasnije 'stari tamburaš' - pevali su i od stola do stola,.. otpevali skoro sve nama poznate pesme, pa smo bili na slatkoj muci koje pesme da ' zapovedimo' - Maria, meta kitrina - rekoh - jer tu još nisu pevali,.. nasmeja se 'stari tamburaš' pomalo meni sumnjivo,.. saznah kasnije prevod: po naški bi se moglo prepevati na "imam česmu, a imam i reku,.. imam ženu, imam i švalerku",.. .)
 
  • Voli
Reactions: Tea
DSC_0988.thumb.JPG.0dae844c94ff9782e61e0

Dečko je naravno Grk - igra sirtaki,.. Zanimljivo da Sirtaki nije tradicionalni grčki ples,.. stvorio ga je M. Teodorakis i nastao je sa filmom "Zorba's". Popularnost tog filma je uvela novi ritam u Evropi i Grčkoj.

DSC_0752.thumb.JPG.ec92b54b053d7ed5da438

Duge noge za igranje,.. vito telo,.. iza se mogu videti krhotine skrhanih tanjira - onih "teatralnih",.. do skoro je turistički ugođaj lomljenja tanjira bio zabranjen, a mogli su ga upražnjavati samo restorani sa licencom,.. trenutak sam 'uhvatio' u Nidri-ju ,. kod Onazisovog spomenika,..

DSC_0764.thumb.JPG.7efed2ac30c9258c52c46

Ako imate sreće da je dotični gospodin u Gril-hausu, videćete pravu grčku strast i umetnost sirtakija,.. Teško se reši da zaigra,.. stanuje blizu,.. i pije Rajnski rizling,.. in vino veritas,.. ali kad krene,..

Kažu da su na sahranama viđenijih grka, pitali samo jedno. Jel' imao neku strast?,..
 
  • Voli
Reactions: Tea
Da mogu da zaustavim svet makar jedan sat, povela bih te u nocni obilazak da gledamo nebo,zvezdu Danicu i lenji Mesec koji se nadvio nad gradom.
Da mogu da zaustavim svet jedan sat, vodila bih te Aladinovim cilimom u obilazak lepota njegove stvarnosti. Pokazala bih ti potok koji me hladi leti i poklonila bih ti vetar koji me budi zimi.Odvela bih te da probas najsladje kajsije ne svetu, zaboravljene od gazde i neprskane godinama.Velike, socne i vatreno narandzaste. Poistovetila bih se sa ukusom istih bas tu, u zaraslom i zapustenom vocnjaku zaboravljenog od lenjih naslednika.

A onda, jednog dana, ko zna koliko godina posle toga, neko bi kupio taj vocnjak sa tim savrsenim kajsijama i gazio bi po mestu na kome si me voleo
ceo jedan sat dok je svet bio zaustavljen. A nije.

kajsija-drvo.jpg
 
Poslednja izmena:
Na ovom svetu postoje ljudi koji vole da citaju red voznje i samo to rade po ceo dan.Ima opet i onih sto prave metar dugacke brodove od palidrvaca.
Ne bi trebalo da bude cudno ako na svetu postojie ljudi koji vole i imaju potrebu da guraju nos u tudje stvari, u ono sto ih se ne tice..
 
u pijanim noćima,.. :bye:
putevi se naši razilaze,..

Na ovom svetu postoje ljudi koji vole da citaju red voznje i samo to rade po ceo dan.Ima opet i onih sto prave metar dugacke brodove od palidrvaca.
Ne bi trebalo da bude cudno ako na svetu postojie ljudi koji vole i imaju potrebu da guraju nos u tudje stvari, u ono sto ih se ne tice..
Zašto sada tvoje oči vlažee,.. *?
...
sama vidiš da je kraj već svemu,.
:cry:

 
Poslednja izmena:
Put do kuce je bio dug,preko dvadeset godina.Slika njegove rodne kuce koju je nosio u svojim secanjima nije bila ni blizu onoga sto je zatekao.Urusena ograda.Velika masivna gvozdena kapija nije ni postojala.Staza do kuce jedva se nazirala od korova koga je bilo posvuda,cak i na stepenicama koje su vodile do vrata sa kojih su kise,sunce i vetrovi proteklih godina skinuli farbu.Nekada lepo prozorsko okno pored vrata bilo je polupano.Gurnuo je kljuc u bravu,nije bilo zakljucano.Pritisnuo je kvaku i sa prilicnom snagom gurnuo vrata usavsi unutra.Ggrlo mu se steglo,oci napunile suzama a nejasna hladnoca od praznine koju je obuhvatio pogledom prosla mu je telom.Nicega nije bilo unutra osim zidova.Ni majcinog velikog biljurnog ogledala u orahovom ramu u predsoblju,ni stilske komode i malog okruglog tepiha ni saksije sa asparagusom koje je stajalo na drvenom stalku za cvece,ni civiluka.A voleo je to predsoblje koje je bilo prostrano
suncano i odisalo nekakvom toplinom,svaki put kada bi usao unutra,pozdravivsi majku koja ga je sacekivala,sa njegovih putovanja.
Danas,nje nije bilo.Nikoga koga je voleo nije bilo.Ostao je samo on,ova mrtva kuca i uspomene..
 
... imaju potrebu da guraju nos u tudje stvari, u ono sto ih se ne tice..
+
Put do kuce je bio dug,preko dvadeset godina.Slika njegove rodne kuce koju je nosio u svojim secanjima nije bila ni blizu onoga sto je zatekao.Urusena ograda.Velika masivna gvozdena kapija nije ni postojala.
=
..
--------------------------------------------​
Još i danas zamiriše trešnja
U proljeće kao davno prije
Jedna trešnja danima daleko
Tamo gdje me već odavno nije

Rekao sam kad poći sam morô
"Uzmite mi i kuću i njivu
Samo trešnju ostavite staru
Kad navratim, da je vidim živu"

Šta to ima u ljudima tužno
Da ulaze u tuđe živote?
Ko to živi u prošlosti mojoj
A još nije umro od sramote?

Rekao sam, u vjetar sam pričô
Nikog nije bilo da me čuje
Lijepu pjesmu ne voli baš svako

Neko baca kamen na slavuje,................................... itd ( Gazde ,.. i Toše P. )


---------------------------------------
 
Secam se svega.Mirisa pudrijere na politiranom toaletnom stocicu sa ogledalom u spavacoj sobi moje Bake.Stajala je uvek na istom mestu.Roze kutija.Okrugla sa zlatnom ivicom.I nikada zatvorena do kraja.Uvek je poklopac bio malo nakrenut.Kada bih ga podigla, a to sam redovno radila uzimajuci mali puf u ruke mirisala sam taj blagi miris rozikastog praha koji bi se obavezno prosuo po beloj ustirkanoj sustikli.I sada ga osecam ali o tome sam vec pisala..

Secam se i mirisa putovnja i nepoznatih predela koje sam posmatrala sirom otvorenih ociju.Mirisa mora,jezera,dalekih stranih gradova koji su negde u necemu slicni kao jaje jajetu..Trgovi na primer.Svi su skoro isti kao i njihovi mirisi..Secam se mirisa opranog vesa u zimu..onako smrznutog i tvrdog od mraza,koji mirise na severne vetrove.Miris sunca,mirisi slava,krstenja,vencanja,tudjih stanova,kestena u jesen na Kalemegdanu,mirisa pecenog hleba,kiflica i kolaca.Svega se secam. I mirisa nedeljne supe,ne zbog same supe vec zato sto nas je ona okupljala za stolom moje Bake, koju smo svi voleli..
 
:) .. - k'o Bakine kolačiće,.. :heart2:
Secam se svega.Mirisa pudrijere na politiranom toaletnom stocicu sa ogledalom u spavacoj sobi moje Bake.Stajala je uvek na istom mestu.Roze kutija.Okrugla sa zlatnom ivicom.I nikada zatvorena do kraja.Uvek je poklopac bio malo nakrenut.Kada bih ga podigla, a to sam redovno radila uzimajuci mali puf u ruke mirisala sam taj blagi miris rozikastog praha koji bi se obavezno prosuo po beloj ustirkanoj sustikli.I sada ga osecam ali o tome sam vec pisala..

Secam se i mirisa putovnja i nepoznatih predela koje sam posmatrala sirom otvorenih ociju.Mirisa mora,jezera,dalekih stranih gradova koji su negde u necemu slicni kao jaje jajetu..Trgovi na primer.Svi su skoro isti kao i njihovi mirisi..Secam se mirisa opranog vesa u zimu..onako smrznutog i tvrdog od mraza,koji mirise na severne vetrove.Miris sunca,mirisi slava,krstenja,vencanja,tudjih stanova,kestena u jesen na Kalemegdanu,mirisa pecenog hleba,kiflica i kolaca.Svega se secam. I mirisa nedeljne supe,ne zbog same supe vec zato sto nas je ona okupljala za stolom moje Bake, koju smo svi voleli..
:kafa:


:whistling:
 
Zavolite tišinu, ne dopustite da vam ona bude nametnuta…
Zatvori vrata govorenja (usta). Otvori prozor ljubavi (oči).
Isključite se iz spoljnog sveta što češće kako biste osetili svu lepotu tišine.
Ako živite sami unutar svoja četiri zida, prigrlite tišinu kao vlastiti izbor.
Ne dopustite da vam ona bude nametnuta, jer će to u vama samo stvoriti dodatni otpor.

Rumi
 

Back
Top