Život pisan srcem

126265465_3558295564239985_1825139728983315356_n.jpg
 
Ne trazi me,
zakopaj me u hram tvojih snova.
Zivi sam mrtvac cija proslost ne umire,
u meni okus tvojih usana izvire
i nosi me tvojim ocima.

Evo me,
bosa gazim po svojim snovima.
Tvoja sam a nisam tvoja,
gdje sam se izgubila na polju nasih mirisa,
gdje sam te izgubila,
kad sam proljece probudila,
nas vazduh uzdisala,
moja sjecanja tobom napojila,
pa sad pijem iz razbijenih casa..

Tvoja sam,a nisam tvoja.
Sta sam to nebesima skrivila.
Samo sam voljela.
Ne trazim vrata nebeska..
samo dubinu tvojih zjenica,
samo ukus tvojih usana,
miris procvalih uzdaha nasih poljana.

Samo sam molila.
da ti budem istina.

hurija
380632_576958202330232_659810283_n.jpg
 
Moj vjerni jeziče

Moj vjerni jeziče, Tebi sam služio.
Svaku noć stavljao sam pored tebe zdjelice sa bojama
da bih imao i brezu, i skakavca i zimovku.
Trajalo je to mnogo godina.
Bio si moja otadžbina, jer je ponestalo druge.
Mislio sam da ćeš biti i posrednik
između mene i dobrih ljudi,
makar ih bilo dvadeset, deset,
ili da se još nisu rodili.
Moj vjerni jeziče,
a možda ipak treba ja da spašavam tebe?
Zato ću i dalje stavljati pred tebe zdjelicu s bojama
svijetlim i čistim, ako je to moguće,
Jer u nesreći je potreban neki sklad i ljepota.


Česlav Miloš
 
ti i ja

možemo da hodamo, gledamo ispred sebe, ne postavljamo pitanja, sednemo negde, smejemo se, govorimo gluposti ,kisnemo,pricamo o kojecemu i ni o cemu, osluskujemo kako neko vezba klavir, kladimo se hoce li pogrešiti na istom mestu,mozemo da se stisnemo jedno pored drugog pa mislimo ili pustimo da ne mislimo

možemo da žmurimo i govorimo budalastine,bez velikih reci bez obecanja bez garancija bez primisli da smo vazni,vozimo se kolima okolo, promatramo noc, na ulicama ljude koji hodaju, otvorene radnje sa brzom hranom, izloge, stare fasade po kojima se penju brsljeni, pijance kako se teturaju, zgodne devojke u dzinsu i barabe koje ih grle ,svetla iza prozora,mozemo da citamo ili gledamo film pusimo joint ,pijemo vino, jedemo nesto iz frizidera ili da cutimo

možemo da placemo ako nam je do plakanja, razgolitimo se ili ususkamo, jebemo dugo polako silovito strasno grizuci se grebuci se lomeci se savijajuci se nezno tiho sporo kakogod ,gledamo u nebo ,govorimo o knjizevnosti ili o kojecemu drugom jednako nevaznom ili da čutimo

možemo da se grlimo i bez da se jebemo, udisemo miris vratova, slusamo otkucaje srca jedno drugome ,skripu kocnica, zvuk tramvaja ,svadju iza necijeg prozora ,galamu pekarskih radnika ili da cutimo

možemo da odemo u bioskop, gledamo film , pljujemo semenke ispred sebe na opste zgrazanje finog sveta, uvalimo se u sedista presvucena mekim plisom, dodirujemo kolenom i butinom ili da čutimo

možemo da se gledamo kao da se prvi put vidimo ,kao da smo zaverenici, kao da smo preziveli apokalipsu, kao da mislimo slicno
ili da cutimo

kako god
kako god
kako god
nebitno je....sasvim.
 
TVOJA RUKA

Tvoja ruka toplija nego moja ruka
Bila je tih besanih noći
utvara mojih mnogih muka.
A prema meni zaslepljujući zid
Slušao je kišu, osluškivao
Tu crnu krv
Koja kao da rominja iz mnogih dalekih srdaca.

Reči već davno
Nisu dovoljne više.
Po hodnicima plesnivim
Ponovo ćeš naći naše korake,
Po nezgrapnom cveću u staklenim baštama
Naše poglede.
I više ništa nije ostalo,
Samo uspomena se nastavlja.
Tvoj šešir je na postelji, Bol je prošao,
Ali sunce greje još
Tvoja obla ramena na stepeništu.
Sa glavom na šakama, zaslepljen tišinom,
Zaboraviti neću nikad krv koja me je zvala.

Okrenuću se kada budeš otišla
I čekaću te do jutra.

Žan Ruslo
 
Jednom davno, pre mnogo vekova, ljudi su išli bosi i onda, jednoga dana dok je išla bosa preko nekog oštrog kamenja, kraljica je posekla nogu. Veoma ljuta zbog toga, brzo je sazvala sve svoje ministre i naredila da se čitavo kraljevstvo prekrije najfinijom kožom. Ipak, jedan od ministara je imao dovoljno kuraži da predloži lakši put. "Umesto da kožom pokrivamo svu zemlju u kraljevstvo, zašto ne bismo njome pokrili tabane svakog podanika u njemu." Kraljica se saglasi sa ovim i tako su nastale cipele.
LouboutinNude5Rouge.jpg
 
Postoje ljudi koji su kao od kamena. To su samo oni koji imaju čvrsto mišljenje o životu i radu i koji žele da stvaraju i rade, čak i nevažne stvari. Uspeva im da očvrsnu nevidljive mišiće srca, baš kao što im uspeva i da očvrsnu mišiće svojih ruku. A kada im se nešto desi, to nekako prežive, bog zna kako, i žive dalje, bez ikakvih posledica.Kada je čovek dobre volje duševno povredjen, pretrpi svoje bolove i otera ih.Ali mislim, da to ne može da uspe nekome ko je rastao u ubedjenju da je najvažniji na svetu .

Milena Jesenska
 
Platno vječnosti

Jednom ćemo se u obilju vremenu i mirisu pogleda naći,
grliti pučinom u sjajnom zanosu sna i svemirom rasti,
ali prije toga, velikim maštanjima moramo tiho proći,
zaustaviti treptaje i zakoračiti obzirom u otkucaje srca.

Kada u mislima svih naših uzdaha osjetimo milost mira,
kad se na tihim proplancima modrih vjetrova odmorimo,
i slike čekanja iskustvom stoljetnih hrastova prihvatimo,
tada ćemo smjeti vještinu nježnih latica na usne staviti.

Sve dok u drhtanju vrelih kapi mjesečine sami postojimo
i zlatni ples suncokreta beskrajnom posteljom snivamo,
ne smijemo plavetnilo duše glasno iznad duge razbacivati,
već sa palete ljubavi na platno vječnosti sebe slagati...

Zal Kopp
 
Ne daj se, Ines

Ne daj se godinama,
moja Ines

Drugačijim pokretima i navikama
Jer još ti je soba topla,
prijatan raspored i retki predmeti
Imala si više ukusa od mene
tvoja soba, divota
Gazdarica ti je u bolnici

Oduvek si se razlikovala
Po boji papira svojih pisama,
po poklonima
Pratila me sledećeg jutra oko devet do stanice
I ruši se zeleni autobus
teran jesenjim vetrom kao list niz jednu beogradsku padinu
U večernjem sam odelu
i opkoljen pogledima

Ne daj se mladosti moja,
ne daj se Ines

Dugo je pripremano naše poznanstvo
I onda slučajno uz vruću rakiju
i sa svega nekoliko rečenica,
loše prikrivena želja .

Tvoj je način gospođe
i obrazi seljanke
Prostakušo i plemkinjo moja
Pa tvoje grudi,
krevet
I moja soba
obešena u zraku kao naranča
Kao narančasta svetiljka nad zelenim
i modrim vodama Zagreba
Proleterskih brigada 39. kod Grković

Knjige i ploče na istim policama,
pokisla ulica od prozora dalje
i šum predvečernjih tramvaja

Lepi trenuci
nostalgije, ljubavi i siromaštva
Upotreba zajedničke kupaonice
i “Molim Vas, ako me ko traži. ”

Ne daj se, mladosti moja,
ne daj se, Ines .

Evo me ustajem
tek da okrenem ploču
Da li je to nepristojno u ovakvom času ?
Mozart – Requiem Agnus Dei

Meni je ipak najdraži početak
Raspolažem sa još milion
neznih i bezobraznih podataka naše mladosti
koja nas pred vlastitim očima vara,
i krade,
i napušta

Ne daj se, Ines

Pocepaj pozivnicu,
otkaži večeru
Prevari muža odlazeći da se počesljaš
u nekom boljem hotelu,
dodirni me ispod stola kolenom

Generacijo,
Ljubavnice

Znam da će jos biti mladosti,
ali ne više ovakve
u proseku1938 .

Ja neću imati sa kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta će mi mladost teško pasti
A biće ipak da ste vi u pravu,
jer sam sam na ovoj obali
koju ste napustili
i predali bezvoljno .

A ponovo počinje kiša,
kao sto već kiši u oktobru na otocima
More od olova
i nebo od borova .
Udaljeni glasovi koji se mešaju
Glas prijatelja, roda, brata, majke
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
i nestalo je svetla sa tom belinom

Još malo šetnje uz more
i gotovo .

Ne daj se, Ines .

Arsen Dedić

 

Back
Top