Život pisan srcem

Zavidim onima koji veruju da neka viša ruka piše našu priču i bira reči da zadrži haos pod kontrolom.

Veza.
Radost.
Ljubav.
Vaskrsnuće.

Tim rečima put na trenutak postaje jasan,a potom nestaje.
Ako imam put, još uvek tragam za njim.
Svi mi tragamo.Samo tako možemo naći svoj put.. odlukom da hodamo napred, zajedno.
A ako i postoji ruka koja nas vodi u nesigurnu budućnost,mogu se jedino nadati da nas dobro vodi.

1605294527200.png
 
''Vremenom ces navici na rastajanje. Naucices da se secas. A secanje je isto kao i susret. I pomalo ces navici da volis mnoga bica u uspomeni. Kao sto deo sebe dajes prijateljima, tako ce i oni tebi davati najbolje od sebe. Na kraju ces videti da si ti pomalo svi koje si nekad volela.
Jednom ces morati da das sve i da te ne boli. Naucices da sanjas. Da lecis dodirom. Da zadajes mali da bi ublazila veliki bol..'' M.Pavic

124239541_1488470411348366_3020006822949132610_o.jpg

:heart:

Treba pronaci to unutrasnje svetlo u sebi i drzati se njega , oblaci su uvek prolazni !?
 
Poslednja izmena:
Imas divan glas” rece mu ona.
Bio sokiran onim sto cuje.Misli i osecanja su se toliko uskomesali u njemu da nije znao sta da kaze na to osim da je pita kako se zove.
“Moje ime je Tea, a tvoje”?
Izgovarajuci svoje ime prisao je Tei i rekao:”Dugo sam te cekao”.
“Znam,i ja sam tebe trazila u svojim snovima dok sam bila zatvorena u kavezu.”
“Hoces da pricas o tome”..rece Pago
Tea ga je posmatrala par minuta kao da je procenjivala da li mu moze verovati.
”U redu,kako sam sada konacno slobodna i imam vremena na pretek, ispricacu ti.”
 
Dobro sam. Nije dobro kako je moglo biti, al’ dobro je. Ne znam, kotrljam se niz život kako znam. Kamenčić na trotoaru izabere me za igru, pa šutiramo jedno drugo, tek da se nešto događa, tek da ne mislim na to da mi nedostaješ odavde do tebe. Kad mi se učini da posustajem, trgnem se i nastavim nabrajati
ljepote i dobrote, kojih sam i sâm željan, a tebi sam ih proslijedio. Probudim se, a ne znam da li sam spavao, zaspim, a ne znam da li sam bio budan. Dobro sam, kasno je za bolje.
(Goran Tadić)
 
Sve sto smo do sada doziveli u jednom trenutku nasih zivota sastavi se postane jasno.Ono sto smo trazili, o cemu smo mastali bljesne i sve postane kristalno cisto i jednostavno.Srecni smo tada.A onda opet nesto u vremenu koje tece sve rastavi u malene delove,raspoluti nas i opet sve postaje maglovito do trenutka kada se pitamo zasto je zivot ustvari tako jednostavan a po nekada ga je tesko shvatiti
 
"Bestidna noćna ptica"

Svaki čovek čim dospe makar do mladalačke
zrelosti duha, počinje da podozreva da život
nije farsa; da nije čak ni ljupka komedija.
Da se rascvetava i da daje plodove na osnovu
suprotnosti najdubljih tragičnih ponora
suštinske tajne u koje poniru koreni njegovog
postojanja.
Prirodno nasledje svakoga ko je pripravan za
duhovni život je neukrotiva šuma u kojoj zavija
vuk i krešti bestidna noćna ptica.


Hoze Donoso
 
Ima kada mislim da treba da nastavis svojim putem i da te dobro prati na njemu.Da ti srecne zvezde donesu svetlo u tvoje tamne noci znajuci da si dotakao moj zivot.Ostavio svoj trag kao najvazniji u njemu.Na tvom putu mnogi koje si sretao ili ces sresti mogu ostaviti po nesto na njemu ali ako se ti drzis dobroga puta mozes biti njihov ucitelj i nauciti ih dobrome.
 
"Volim kako ti je zima kada je napolju 30 stepeni. Volim što ti je potrebno sat i po da izabereš koji ćeš sendvič da napraviš. Volim te male bore koje su se pojavile na tvom licu. Volim što posle tvog odlaska na svom duksu mogu da osetim tvoj parfem još satima, danima. Volim što si poslednja osoba koju ću poznati ako poželim da me neko uspava i umiri pred spavanje. I došao sam ne iz usamljenosti, niti zbog Nove godine. Došao sam jer kada shvatite da s nekim želite da podelite sav svoj život do kraja, želite da to bude ovoga časa, odnosno da ne čekate ni tren.”
 
PAULA

Ničega drugog nema u ovoj pesmi - sem tvog lica.
Ničega drugog nema ovde - sem tvojih žednih, kao
noć sivih očiju.

Kej se u jezero pružio pravo kao puščana cev
Stojim na keju i pevam o tebi kakvu te znam
ujutru.
Ne mislim na tvoje oči, tvoje lice.
Niti na tvoje razigrane noge, noge trkačkih konja.
Zbog nečeg drugog mislim na tebe ujutru na keju.
Tvoje su ruke sladje no hleb orahove boje kad me
dotakneš.
Tvoje se rame očešalo o moju ruku - jugozapadni
vetar krstari kejom.
Zaboravljam tvoje ruke i tvoje rame i opet kažem:

Ničega drugog nema u ovoj pesmi - sem tvoga lica.
Ničega drugog nema ovde - sem tvojih žednih,
kao noć sivih očiju.


Karl Sandberg
 
Da li ste znali da je i Puškin bio izolovan u doba kolere?
Bilo je to davne 1827. godine.
Tada je zapisao:
Sve će otići i sve će proći,
otići će sve brige i panika,
opet će putevi postati ravni
i vrtovi će opet biti puni cveća.
Pozovimo u pomoć razum,
Pobedimo bolest silom znanja,
I dane teškog ispita
preživimo kao jedna porodica!
Postaćemo čišći i mudriji
ne podlegli mraku i strahu.
Uzdignimo se duhom i postaćemo
bliži i bolji jedni prema drugima!
I neka se za prazničnim stolom
Svi opet radujemo Životu,
I neka i na ovaj dan Svevišnji
pošalje komad sreće u svaki dom!
 
MISLIM NA TEBE

Mislim na tebe, kiša čini svoje,
spira moje misli i prozore,
sa svakom kapi više otječe
niz žljebove i ulicu sve tiše,
svaku travku i list moči,
a meni su, ne znam zbog čega
tako vlažne i tužne oči!

Dan se približava noći, jako
hladnoj noći u kojoj očekujem
tebe da ćeš mi doći, nasloniti
svoju lijepu glavu na moje rame,
u san utonuti, osjećati se sigurno,
možda rastjerati oblake, da ne bude
više ovako tmurno, i da se osjećaš
sretan, nimalo sjetan zbog briga
koje te more, da otvorim prozore
sve ih pustim da odu, da osjetiš mene
koliku ti dajem slobodu u svakoj
tvojoj misli, želji, postupku,
i ne želim da budeš tužan i nesretan
zbog ničega u životu što činiš!

Samo jedno želim, da u mome zagrljaju
počineš, u san utoneš siguran i sretan
i da ti jutro donese ljubav koja te
svakim mojim pogledom grije i na
budućnost našu ukazuje...

J. J. Braddock
 

Back
Top