Rodjena sam u Beogradu.
Imala sam izbor..izabrala sam da ostanem u mom gradu
zato sto sam svoja na svome
zato sto hodajuci ulicama Beogada idem stopama mojih predaka
zato sto su svi koje volim ovde
zato sto volim mirise lipa u junu i pecenih paprika u jesen
zato sto mogu da komsinici ostavim kljuc da mi zaliva cvece
zato sto se deca jos uvek igraju na ulici ili parkicu
zato sto tramvaj jos uvek tandrce Bulevarom
zato sto ima Kalenic pijacu
zato sto se osecam sigurna u mom gradu
zato sto imam uspomene
ima jos tih ..zato
ali najvaznije zato je sto
volim moj Beograd
i kada mu se vracam sa puta znam da se vracam kuci.
I uvek mi je lep,sa svim promenama koje se desavaju i prate ga.
Ja ne mogu da izgubim nista vezano za moj rodni grad.
To shvatim kada odem na kratko iz njega,pa mu se brze bolje vracam..
Tako je uvek.Moj grad,moje ulice,moji parkovi,moji kafici,moje okruzenje
moje reke,moj Topcider,moje sume,moje pijace,prodavnice,moja Ada,
moja pozorista,moje galerije,moje guzve u saobracaju,moj Bulevar..moji ljudi
moje ljubavi,moja secanja
Sve je to moje u mom gradu.U tudjem nista od toga nije moje