Život pisan srcem

"Telesna želja je seme volje za životom. I zaista se može reći da je čovek konkretizovana seksualna želja; potekao je iz čina parenja i njegova želja nad željama je čin parenja; sama ova tendencija pokreće i održava čitavu njegovu fenomenalnu egzistenciju."
 
"Niko ne može da poseduje nikoga. Jer, šta vredi verno telo kad je duh samom svojom prirodom neveran?"

"Svi mi tražimo nekog ljupkog da mu budemo neverni."

"Ovde je najzad bio neko koga nije mogla da kazni svojim neverstvima - nepodnošljiva, ali divna novina."

"Polna ljubomora je najčudnija zverka i u stanju je da se svuda nastani, čak i u sećanju."


http://3.***************/_fnuyMnd4xbk/SnxMbH7c2hI/AAAAAAAAA_8/Pm04FodkXzU/s400/imgsizer.aspx.jpg
 
1296728063_17-1.jpg


Slovo o ljubavi

Ako se volite ljubavlju
koja buja u samoći, od razdaljine,
koja je više od sna nego od svesti,
i po rastanku drhtaćete od miline
mognete li se još ikada sresti.

Vi koji se volite ljubavlju isposnika,
sa strahom od sagrešenja,
koji kao ptica o kavez lomite krila,
sećaćete se uvek jedno drugom lika.
I po rastanku
zamreti vam neće gušena htenja.

Ako zbog nje patiš od nesanice
i u ponoć hodaš budan
po bašti,
ako te lomi neutoljena želja luda,
sećanja na nju nikad se nećeš spasti.

Onih s kojima se igramo
oko vatre,
a bojimo se da je dodirnemo,
s kojima idemo kraj ponora
nezagrljeni i nemi,
sećaćemo se dugo
ma zavoleli zatim i druge.

Ako je želiš bezgranično,
a sediš kraj nje bez glasa
slušajući bajku koja se u vama radja
svanuću slično,
pamtićeš je i kad se zima
pred tobom zabelasa.

Ako veruješ sedeći uz nju
da je ljubav maslačkov puhor
koji svaki dodir može da strese,
ako voliš u njoj i san i dete,
ako ti je bez nje pusto i gluho,
misao na nju budiće te
i kad se rastanete.

Zauvek se pamte oni
s kojima se grlili nismo,
čije su nam usne ostale nepoznate,
kojima smo samo s proleća, u snu,
pisali pismo.

Oni koji se kao reke ne mogu sliti,
medju kojima nema spojenog suda
krvi i krvi vrele,
a srca im se dozivaju ludo,
zaboraviti se neće
ni kad im duše budu posedele.

Ako vam je ljubav nož u srcu,
a bojite se taj nož izvući
kao da ćete tog časa umreti,
pamtiće te on, setiće te se
i umirući.

Oni zbog kojih srca
osećamo kao ranu,
ali ranu zbog koje se jedino živi,
u sećanje nam banu
i kad zavolimo druge –
i osetimo se nesrećni i krivi.

Desanka Maksimović

 
Na početku... pre nego što je početak počeo, mnogo pre toga, kada je svemir smatran samo snom ludog čoveka... postojao je samo Devojčin glas. Niko nije mogao da čuje Glas jer niko nije postojao. Trebalo je da se pojavi neki čovek, neko, ko će prvo otkriti svemir. Kada je najzad taj dan došao, kada je Devojčin Glas postao umoran od dozivanja, Jedan Čovek ga je čuo... To je bilo na samom početku. Išao je prema glasu, mada nije znao kome taj glas pripada, nije znao ni da postoji Devojka, neko ko se razlikovao od njega... I Čovek i Glas su se podjednako umarali. Niko ne zna koliko je godina moralo da prođe, dok se Jedan Čovek i Devojčin Glas nisu susreli.

http://2.***************/_fnuyMnd4xbk/StpBvUmURKI/AAAAAAAABzk/_HxBAKFzLNo/s400/Save__Our__Souls__by_AquaSixio.jpg
 
I ovog jutra tražim razlog da opravdam svoje
potamnele nežnosti, da razumem krik ptice u zraku
koja kao da psuje. Pesnik reče da ptice psuju i ja mu
verujem, kao što verujem da se neke tišine nikada ne
prebole. Pa ova jesen, puna neke dodatne turobnosti
koju primećujem i u očima mlade devojke, studentice
Filološkog fakulteta, što je jutros donela buketić hrizantema
i ostavila pored biste prerano otišlog pesnika, istog onog
što je govorio: "Budan ja kradem ono što oni sanjaju",
i da je nada luksuz.
Neću da demantujem pesnika niti dvoje mladih što se ljube
ispod kišobrana, izmedju stabala neodredjene starosti,
okićenih plakatama sa kojih se smeše neki bivši ljudi.
Još jedno jutro, jedan oktobar i jednu jesen valja privesti
kraju. I razumeti pticu što u zraku psuje.
 
Poslednja izmena:
Inke

U srednjem veku u južnoameričkim Andima, živeo je narod Inka. Država tih Indijanaca pružala se meridijanski oko 3 000 km od srednje Kolumbije preko Perua do srednjeg Čilea i Bolivije. Inke su bili slobodoljubljiv narod, ali i hrabri ratnici, bavili su se zemljoradnjom (gajili su kukuruz i krompir) i rudarstvom (vadili su olovo, bakar, srebro i zlato). Bili su i dobri tkači, grnčari, graditelji; podizali su velike kamene gradjevine. Njihove tvrdjave, ostaci naselja i predmeta, ukrasi i nakit svedoče o zavidnoj kulturi, iako nisu imali pismo.
Kusko
Glavni grad Inka bio je Kusko u Peruu, bliže granici prema Boliviji nego primorskoj Limi. Taj grad na 3 486 m nadmorske visine postoji i danas i predstavlja najstarije stalno naselje Južne Amerike. Nalazi se na izvorištu reke Urubamba, čije se vode preko reke Ukajali ulivaju u Amazon. Smatra se da je Kusko imao oko 100 000 stanovnika, četiri glavne ulice, šest hramova posvećenih Suncu, Mesecu, zvezdama, svetlosti, dugi. Imao je velike gradjevine, dvorce, tvrdjavu, mostove. Od tog grada je malo ostalo, a sadašnji Kusko je nastanjen potomcima i mešancima Inka. U njemu postoji Arheološki institut u kome se proučava istorija, život, tekovine nestalih Inka.


[IMG]http://4.***************/-y3pCpuD4Oyg/TZXtD3FWHfI/AAAAAAAAAAM/jnfjLl1UGWA/s1600/Cusco.jpg
 
Poslednja izmena:
Macu Pikcu

Sagradjen na granitnom masivu, u srcu lanca Anda i na 130km od Kuska Maču Pikču je izuzetan primer umeća Inka gradtelja u 19.-om veku. Maču Pikču kao da lebdi izmedju neba i zemlje, 600m iznad reke Urubamba, iznad andskih visoravni i prašuma Amazonije. Nalazi se u jednoj od nalepših i najdivljijih oblasti Anda, na visini od 2000m. Grad nije bio unet ni u jednu domaću mapu, nije se mogao naći ni u jednoj geografskoj karti, niko ga od 1000 osoba koje su za njega sigurno morale znati nije pomenuo. Pa ipak, Maču Pikču , utočiste, utvrdjenje i svetište, nije bio daleko od Kuska , velikog središta carstva iz kojeg je vladao Inka, sin Sunca i gospodar "četiri strane sveta". Maču Pikču je bio jedan od mnogobrojnih gradova-utvrdjenja koji su okruživali prestonicu, zapravo jedna od kolonija (mitima).
Deveti vladar Inka, Pačakuti, u starosti se nastanio u Maču Pikču. Povukao se u sveti grad zajedno sa rođacima, prijateljima i poslugom. Naredio je izgradnju ceremonijalnih mesta i smeštaja za sve stanovnike. Ne zna se tačno kada su napustili to mesto, ali se zna da su neki članovi porodice tamo ostali da žive. U stvarnosti grad nikada nije bio napušten ili zaboravljen, kao što se to dugo mislilo. Lokalno stanovništvo je tamo i dalje živelo.


machu-picchu.jpg
 
Američki istoričar Hiram Bingam je pre sto godina ostao bez daha kada je ugledao grad Inka, Maču Pikču. Iako se njemu pripisuje "otkriće" svetog grada, danas se zna da su i pre njega neki posetili to mesto. Postojanje grada moguće je dokazati i na nekim kartama iz 19. veka. Ipak, zasluga je Bingama što je prepoznao značaj grada kome se divio. Zahvaljujući njegovom entuzijazmu pošlo mu je za rukom da dobije podršku Univerziteta Jejl, Društva Nacionalna geografija i peruanske vlade. To mu je omogućilo naučna istraživanja, i tako je svetska javnost prvi put saznala o tajnama i čudima Maču Pikčua.

Godine 1913. pojavio se prvi izvještaj u časopisu Nacionalna geografija. Od tada je samo raslo interesovanje za to mesto među naučnicima i posebno turistima


 
Poslednja izmena:
LJUDI KOJI TI ŽIVOT OKRENU NAOPAČKE
Duboko vjerujem da samo jednom u svom životu nađeš ljude koji su u stanju da cijeli tvoj svijet okrene naopačke. Reći ćeš im stvari koje nikad nisi podijelio ni sa jednom dušom i oni će upiti sve što kažeš i zapravo poželjeti da čuju još toga. Dijelićete nade u budućnost, snove koji se nikad neće ostvariti, ciljeve koji se nikad nisu ostvarili i brojna razočarenja kojima će vas život počastiti. Ne možeš izdržati da im ne kažeš kad ti se nešto divno desi, jer znaš da će s tobom podijeliti tvoje uzbuđenje. Nije ih sramota da plaču s tobom kada si povrijeđen ili da se smiju s tobom kada praviš budalu od sebe. Oni nikad ne povrijede tvoja osjećanja niti se zbog njih osjećaš manje vrijednim, već te podižu i pokazuju ti stvari o tebi koje te čine posebnim pa čak i lijepim. Kada su oni u blizini nema nikad pritiska, zavisti ili takmičenja, već samo tiha smirenost. Možeš biti ono što jesi i ne brinuti o tome šta će oni misliti o tebi jer te vole zbog onoga što jesi. Stvari koje izgledaju beznačajno većini ljudi kao što je porukica, pjesma ili šetnja postaju neprocjenjivo bogatstvo koje se čuvaju u srcima na sigurnom do kraja vijeka. Sjećanja o tvom djetinjstvu se vraćaju i osjećaš da su tako jasna da ti se čini kako ste ponovo mladi. Boje izgledaju svjetlije i sjajnije. Iako nije bio česta pojava ili ga uopšte nije bilo, smijeh postaje kao dio svakodnevnog života. Jedan ili dva telefonska poziva tokom dana pomažu ti da preguraš radni dan i uvijek ti vrate osmijeh na lice. U njihovom prisustvu ne osjećaš potrebu za neprekidnom pričom, već se osjećaš zadovoljnim što su u blizini. Stvari koje te nikad prije nisu zanimale postaju fascinantne jer znaš da su toliko važne toj osobi koja vam je posebna. Misliš o toj osobi u svakoj prilici i u svemu što radiš. Prisjećaš ih se uz proste stvari kao što su blijedo plavo nebo, nježan vjetar pa čak i olujni oblak na obzorju. Otvaraš svoje srce iako znaš da jednog dana može biti slomljeno i u otvaranju srca doživljavaš ljubav i zadovoljstvo koje nikad nisi mislio da je moguće. Uviđaš da je ranjivost jedini način da svom srcu omogućiš da osjeti pravi pritisak koji je toliko stvaran da te plaši. Pronalaziš snagu u spoznaji da imaš pravog prijatelja i vjerovatno srodnu dušu koja će ti ostati vjerna do kraja. Život ti izgleda potpuno drugačiji, uzbudljiv i vrijedan življenja. Tvoja jedina nada i sigurnost je u uvjerenju da su oni dio tvog života.

Bob Marli
 
samay-hot--romantic--Love--feeling--kiss-1.jpg


OPROSTI,
NERAVNOPRAVNO POMESAH BOJE,
MISLILA SAM ISTO JE..
OPROSTI,
PUTUJU SVETOVI DANAS,
IMAM SAMO JEDNOG PUTNIKA
SA ZELJOM SAMO,
DOK ODSUTNO PRATI DAN...
ZA NJEGA SE NISTA NE MICE....
JOS U MIMOZINIM CVETANJIMA
ZAROBLJEN
I OTAPAJUCIM JUTRIMA...
OPROSTI,
U MIMOHODU RODICU
JOS JEDNO SVITANJE,
SA NAJSJAJNIJOM OGRLICOM
OD SUNCA,
MISLIM..
ZAUSTAVICU BEG...

(dragana9


 
90_by_irk_in-d2gaaw8-1.jpg


DANAS U KUCI STAROJ,
IZMEDJU DVA BRDA,
I SAPUTAVOG POTOKA
TUZNA VRBA
POKLONJENA
SAMO DISE,
I CUPRIJA DRVENA
LJULJA KAO I PRE,
JOS JE ZIVA
RUZA PUZAVICA,
DO POLA PROZORA
RAZGRANALA...
U STALI
SLAMNATO GNEZDO
CEKA LASTINO PROLECE..
ZA KUCOM STAROM
ZASTITNICKI ZAKRILILA LIPA..
PODSISANI SIMSIRI
JOS SU NAJACE ZELENILO
DOK NE ZAVLADA CVETANJE..
IZ BAGREMNJARA
CVRKUTAVI TONOVI,
KRAJ PUTA JAGORCEVINA
UGLEDA NAS VESELO.
ISTO JE DRAGA MAJKO SVE,
I OPET
NISTA VISE NIJE ISTO..


(dragana9

 
optica222221-2-1.gif


...Sude mi za suzu
skotrljanu
sa obronka nada,
sude za sanje
pod nebom nicijim
i zajecane snove
na putu zavaranom...
Sude za poznate
jutarnje rose
i otkose
bledunjevog meseca,
sude tracku
iskrivljene svetlosti
sto jos paluca
ispod levog rebra...
I sude u trepavici
porazom preklopljenoj
jos se ugljevlje nazire...


(dragana9
 
girls-girls-makeup-beauty-girl_larg-1.jpg


Do prvog vetra
kao do čistilišta
trajem.
Kao behar,
kao nektar,
kao pogled ukradeni.
Krila su ruke moje
i ne mogu da molim,
da grlim,
ni da tešim.
Rođena da letim,
slobodna,
a prokleta,
Eolova robinja
daljinama hrlim.


(Todora Škoro
 

Back
Top