Život pisan srcem

I PUSTO I TUŽNO .....

I pusto, i tužno, i nikog da ruku ti dade
kada je duša razapeta...
Želje! ... Ta našto zaludne želje i nade
A leta beže - najbolja leta ...

Ljubit' ... al' koga ? ... Privremeno - ne vredi truda
a večne ljubavi nema ...
Pogledaš u se - prošlosti tamo ni traga:
tu bol i radost je nema ...

Strasti? - Uvek je naslada bolesna i luda
pred umom u ništa pala
A život , kad hladno pogledaš oko sebe ,
svuda pusta je i glupa šala .... !


**** M. Ljermontov ****
 
yourmyheartbc6.jpg
 
Zivot je pisan srcem...barem moje,sve u njemu nosi pecat koji je u obliku srca.
Srce me je uvek vodilo putem kojim cu da hodam i dan danas.
Godine se menjaju,zivim u iscekivanju da se neke stvari srede.
Ponekada imam uzasnu potrebu da zagrlim bilo koga,
da ljubim nekoga prvog,da se osmjehnem nepoznatom...da zaplacem pred nevaznim.
Ali to radim jer mi tako srce kaze
Pozelim da sretnem necije srce koje ce razumjeti mene...moje nemire,moje snove na javi.
I da se zaljubim u njegov osmijeh,ruke,i glas.
Odmahujem rukom samoj sebi,odlazim do ogledala da poslusam
i vidim bore koje su se urezale oko mojih ociju.
Srce cuti.
 
Ranjena zver

Živeo sam dugo sam na ovom svetu,
u jazbini svojoj, k'o vuk opasan,
u lov iš'o često, žrtve skuplj'o svoje,
čim noć tamna padne i ugasi dan...

Bezobziran, krut, divljao sam rado,
boli što nanesoh, ja shvatah olako,
ne okretah leđa za suzama gorkim,
shvatih sve to kasno, kad sam sam zaplak'o...

U velikoj šumi ja upoznah tebe,
predivnu i lepu, hodaš, sijaš sva,
kao plen te gledah, želeh da te imam,
ni slutio nisam, plen sam post'o ja...

Ranila si srce, kome niko nije,
prišao ni blizu... bilo od kamena...
u taj kamen živi, zarila si kandže,
ja pitam se šta si, vučica il' žena...

Na sitne komade, rastrgla mi dušu,
obavi me nemir, bol i strašna tmina,
više nisam onaj što sam nekad bio,
gde su sad moj život i moja jazbina...

K'o beskućnik lutam, uplašen i tužan,
i više ne lovim al' sam opet sam,
često ćeš me čuti u besanoj noći,
očajan, na mesec, kako zavijam...
 
Nisam ni imala nameru da i jednim znakom sprečim tvoj pogled kojim si milovao moja kolena one večeri, onako drsko i požudno. U nekim drugim okolnostima sigurno bih uradila nešto drugo, ali te večeri, iako je tada i počelo naše poznanstvo, to mi je baš prijalo. Htela sam da se svetim iz nekih starih razloga nekome tamo, koga sam tako silno želela da oteram iz svojih misli.
Prijao mi je tvoj miris i dah koji sam osetila na potiljku dok si mi pridržavao kaput. U taksiju sam namerno ispustila šal koji je kliznuo sa mog vrata ne bi li opet osetila onaj miris koji sam dobro poznavala i koji se odavno bio upio u svaku moju poru.
Penjući se stepeništem do mog stana, poželela sam da me uzmeš u naručje i da se držim rukama za tvoja ramena, široka i sigurna.
Ponudila sam ti vino, jer sam to jedino i imala pri ruci. Rekao si da je to baš tvoj izbor - Malvazija Catlunar, još ako je ohladjeno na sobnoj temperaturi i da sasvim dobro ide uz paelju koju ipak najbolje spremaju ovde, u Barseloni. Kazao si još kako se Ines nikada nije slagala s tobom kad su vina, školjke i jastozi u pitanju jer je ona odrasla u malom ribarskom seocetu na Sredozemlju i mislila da se ipak bolje razume u te stvari.
Uopšte, govorio si, Ines je bila čudna po mnogo čemu; volela je da sluša Franciska Taregu suviše glasno za tvoj pojam. Upitah te jeste li se u ičemu slagali, ta Ines i ti. Jesmo, rekao si. Ona je bolje pamtila telefonske brojeve mojih prijatelja, recimo.
Želela sam da te pitam još nešto dok sam htela da ti sedim u krilu i da se ljubimo na neki zaboravljeni način, ali ti si već grlio jastuk.Pokrih te prektivačem preko ramena. Muzika Franciska Tarege je sasvim tiho dopirala iz susedne sobe.

Eliza B.

.
 
S najdubljim poštovanjem

Gospođo draga
sa Lenjinovog bulevara,
šaljem Vam ovu pesmu
umesto pisma
da vas nađe u zdravlju
i u sreći
I šta još više reći?
Evo i ja sam dobro,
gospođo moja
iz ulice mrtvog revolucionara
i još sam onako isto
veselo blesav
i još po oblacima letim
I tek ponekad s proleća
kad prve jabuke stignu
ja se setim
one pijace na pola puta
između mog i Vašeg stana
malo ispod medicinskog fakulteta
na kojoj smo se sretali
toga leta svakoga dana
oko devet
I kako ste nosili svoje grudi
između pijačnih tezgi
dok sam ja kupovao jabuke
jer su zdrave
jer se od njih raste
i jer se mogu koristiti
umesto zubne paste
A u Vas su zurili
musavi pijačari
i vikali:
Sir iz Svrljiga, sir iz Svrljiga!
O Bože, i mladi i stari,
i ja među njima
šta da se krije
gledao sam Vas preko jabuka
kako hodate
kao po modnoj pisti
i pritom Vas baš briga
što svi razmišljaju samo o Vama
o Vašoj bisti
to jest o sisama
Ajmo kese, ajmo kese
dva dinara veće dinar manje!
vikala je brkata ciganka
kad Vam uhvatih pogled
kao slučajno
dok ste kupovali baklavske kore
one najtanje
i poslah Vam poruku kroz vazduh
kao iz najžešćih
ljubavnih pisama
al Vi gledaste kao kroz mene
I sutra lutah kao duh
između krompira i crnog luka
dođoste tek oko pola deset
I opet pogled i osmeh kao
ali tad nisam znao
a ne znam ni sada
da l beše upućen meni
il ženi s prvim šljivama
više zelenim nego plavim
al ipak reših da Vam se javim
ali tek sutra
jer imo sam stvarno još
svašta da kupim
a moro sam ipak i hrabrost da skupim
I sutra dođoh ranije
sad kao Vi da čekaste mene
i kupovaste neku jafu
narandže iz Izraela
Dobar dan rekoh
jesu li čvrste?
upitah smerno dok pipkah voćke
ko da su bile grudi Vaše
Baš mi je drago da sam Vas srela
i tu se ja zbunih
i od muke Vas pozvah na kafu
Ja kod Vas? Da li bih smela?
Ja pocrveneh kao rak,
i rekoh Izvinite ako…
O kako se on zbuni lako
rekoste Vi
Pa popićemo, zašto da ne?
Budimo prijatelji!
I krenusmo tako
pričajući o koječemu
dok su usput tandrkale jabuke i krompiri
a ja nikako nisam mogao
da se smirim,
i pravo da Vam kažem
šta sam Vam sve mislio
na onim stepenicama
evo i sad mi se koža ježi
čim se setim
i zacrvene mi se uši
Oho! rekoste Vi čim smo ušli
Mladi napaljenko
dok sam ja navaljivao na Vas
kao tenkom
kao da sam krenuo
da osvajam Jerusalim
Nije da se žalim
rekoste Vi naprotiv
ali mogli bi to ipak i sa malo manje žara
Haljina je naime
počela da mi se para
a u nečem moram i kući da se vratim
Zbunih se na to stadoh i pocrveneh
Ali ne sasvim za Boga miloga
rekoste smerno dok ste se svukli u tren oka
ko Bili Kid pištolje što je vuko
Nikada žene neću da shvatim
u sebi sam kuko
a zbilja
nikad brže nisam ušao
u samu srž problema
koji nestade kao rukom
a zatim…
o Bože,
sretasmo se toga leta
na onoj pijaci
na pola Bulevara svakoga dana
oko devet
Neću da budem prost
i svašta da pišem
ozbiljni smo ljudi
Evo meni već sinovi ko iz vode rastu,
a Vi verovatno
šetate unučiće po Čairu
Uglavnom ja sam dobro
što i Vama želim
I zdravlje me još služi
samo što izgledam starije
ali sam još onako isto
veselo blesav
i istim se glupostima veselim
i još po oblacima letim
I tek ponekad s proleća
kad prve jabuke stignu
ja se setim
one pijace na pola puta
između mog i Vašeg stana
malo ispod medicinskog fakulteta
i verujte
verujte zbilja
evo prvi put sad dok Vam pišem
setih se i onog dana
kad ste rekli da je šteta
da Vam muž nešto sumnja
i da se ne smemo viđati više.



Branislav Bane Dimitrijević
 
A sve je počelo juče!
Odjednom osetim u sebi neku snagu, neobjašnjivu potrebu da živim kao iz početka;
da se presvučem u neku drugu osobu, sasvim drugačiju nego što se okom vidi spolja a srcem oseća iznutra i koju je svako mogao da ocenjuje po svom nekom poimanju lepog i onog drugog...što nije lepo.
Hoću ponovo da učim Preverove pesme napamet, da se učlanim u neko humanitarno društvo, slušam Albinonija, prestanem mrzeti Lauru, onu Petrarkinu što ga je odbijala ceo život a on je voleo i posle smrt....Hoću da promenim boju kose, pokrete...Da prestanem da pušim i ne psujem više svece a posle ih molim da mi oproste...Hoću, da kad se kaže dobrota da se podrazumeva da sam i ja obuhvaćena i da ličim na nju, dobrotu....
A sve je počelo juče! Ti si taj koji je mom proleću dao smisao meni nepoznat do sada.....a pojima nemaš da jesi. Bio si samo ljubazan.:)


 
Poslednja izmena:
Rešila sam:
samoći ću nadenuti jedno novo ime,
oblake rasterati što se nadvili
nad nebo moje
pa mi zaklanjaju njegovu plavu boju,
onako plavu što liči na
oči tvoje.
Hoću da me nebo podseća i opominje
da nikada više ne zalutam i posle jedva sakupim
u sebi sebe i sve poraze
svoje.
Učiniću da ovo moje proleće
čim duže traje,
pa nismo zaslužili,
moje srce i ja,
da smo večito neko
koje se samo zbog nečeg kaje.
I tuga je već dobila novo ime,
to se već vidi, zar ne ?!
I zašto pred sobom i drugima to kriti?!
Ja imam pravo na to;
bolje i to nego
"živeti a mrtav biti".​

8wb6tu.jpg
 
Poslednja izmena:
Rekla je da voli Baha i Stravinskog i da je uzbudjuje kada se skida sama.A ja, ja sam svirao klavir vidno grešeći note a ona nije ništa bolje radila nego to - da se skida, tu pored mene i nije joj bilo važno što grešim akorde i čitave deonice sviram pogrešno.
Bila je divna u svoj svojoj nesavršenosti tela i zahvalan sam joj što mi je dala priliku da ispravim svoje greške pogrešno dodirujući dirke na klaviru, prepustivši mi se onako cela i ja sam znao da je sada prilika da taj njen omiljen Bah i Stravinski budu zaboravljeni pod naletom moje požude za njoj, tako nesavršenog tela ali raskošnog talenta za vodjenje ljubavi. Bila je virtouz i radila je baš one stvari koje ja volim - čitala me je bez nota i kao da je znala kako da mi ugadja, da ona bude lider a ja da joj se prepustim ceo i bez ostatka.
Cela moja soba tog popodneva mirisala je na neku do tada nepoznatu notu mirisa koje je ostavila za sobom dok je odlazila počešljana i popravljene šminke iz mog stana na periferiji.
Dugo sam ćutao i pokušavao da prebrojim ptice nepoznatog porekla a koje su redovno dolazile na moj prozor i ja im ostavljao zrnevlje i one su to znale. Stideo sam se svoje laži! Da li je primetila da mi je ovo bilo prvi put ? Možda ipak nisam trebao da prećutim ? A možda i ona, u stvari, i nije volela Baha niti Stravinskog ?

Eliza B.

307lrwo.jpg



 
Poslednja izmena:
Vapila sam...

"Pronadji me u drhtaju iznemoglog zagrljaja,ugasenog plama...negde na
izvoru nada i zelja...u zaru prohujalih poljubaca...u secanju
zaborava...u kapima potopljenog splava...u bezdanju lutanja...putovanja
bez cilja...u pismima istrosenih obecanja...na mestima prasnim i
setnim...PRONADJI ME...u okovu ljubavi i narucju..."



Cuo si vapaj...




 
Postoje beznačajna, siva, prljava i sumorna mesta, za koja nas nekim čudnim slučajem veže ljubav.
Nalazimo bezbroj misterija u kakvoj trafici, osećamo strašnu tajnu iza odškrinutog prozora na periferijskoj straćari, a neki nasip pokraj železničke pruge, zarastao u korov, postaje nam očajnički cilj kome se omađijano vraćamo čitavog života.

Kakvo je to prokletstvo?
S druge strane, postoje gradovi čuveni zbog svoje lepote, ali nam ne znače bas ništa, jer ih nikad nije ozarila naša ljubav, neki tajni smisao.
Koračamo kroz njih zevajući od dosade.
Krivica nije do tih gradova - ona je u nama.

Zbog toga, najpametniji ljudi i ne putuju.Sede na trgu na kom su se rodili, i čekaju da svet dodje do njih.


Momo Kapor
 
Lagala bih da kažem
kako mi ne nedostaje
moj rodni grad,
moja ulica gde
naučih prve korake,
posle nosila školsku torbu
na ramenu punu znanja
i bila mi teška do zla Boga,
dal zbog znanja
ili saznanja da polako
ulazim u svet odraslih
neminovno.
Sada ima jedan grad,
jedna ulica, gde ja nemam nikog,
baš nikog sem tebe,
tebe koji si tako neizbežan
kad sam u dilemi,
kad hoću da učinim nešto,
da recimo,
popravim sebe.
Uvek si tu kad kroz pesme
hoću nešto reći,
kad zalutam medju redove;
pišem o tuzi a sanjam o sreći.
Nemoj o tugama više,
kažeš, o sreći piši sad,
a ja ti kažem:
ne poznajem je dovoljno,
kad je upoznam
o sreći ću tad.


96x35d.gif
 
Poslednja izmena:
Moj san

Tu, na oblaku nasem
daleko od svih nevolja i zbilja,
dodirni me od neznosti satkan,
od dobrote i milja
milo moje.
Neka se casovi srece nama boje
pruzi mi usne svoje
i cuti
u poljupcu naseg predavanja
u dodiru spajanja
pogledu bezbrige i veselja.
Ti znas da moja si
zelja.
Ti znas da moj si
san.
Pruzam ti ruku
i dusu dam.
Povedi me u ritmu nase neznosti
na oblak strasti
i oblak sna.
To jesi ti-
ovo sam ja.
Reci ljubavi nek' prestanu
samo nek' ljubav govori.
Hvala vasioni
sto nas u tom carobnom trenu
stvori.
Jos mnogo toga htela bih reci
al' neka,
ne bih da pokvarim nas san
o sreci.

Slovenska


dancinginmoon.gif
 

Back
Top