Život pisan srcem

Instrukcije za život od tibetskih mudraca

1. Sviđa ti se - reci.

2. Ne sviđa ti se - reci.

3. Neko ti nedostaje - nazovi ga.

4. Nije ti jasno - pitaj.

5. Želiš da se sretnete - pozovi.

6. Želiš nešto - traži.

7. Nikada ne spori.

8. Želiš biti jasan - objasni.

9. Ako si pogrešio - odmah to reci i ne traži opravdanja za sebe.

10. Uvek imaj na umu da svako ima svoju istinu i da se ona često ne poklapa sa tvojom.

11. Ne komuniciraj sa lošim ljudima.

12. U životu najvažnija je ljubav, sve ostalo je uzaludnost.

13. Čovekovi problemi postoje samo u njegovoj glavi.

14. Tvoje okruženje nije ni zlo ni dobro, njemu je svejedno da li si tu ili ne.

15. Pokušaj da izvučeš zadovoljstvo iz svakog događaja.

16. Uvek imaj na umu da drugog života nemaš.

17. Ne budi dosadan.

18. Zapamti da nikome, ništa ne duguješ.

19. Zapamti da ti niko ništa ne duguje.

20. Ne žali vreme ni novac koji si potrošio na zadovoljstvo spoznaje sveta.

21. U životu uvek računaj samo na sebe.

22. Veruj svojim osećajima.

23. Sa ženama (takođe i sa muškarcima), kao i sa decom, budi strpljiv i pomalo snishodljiv.

24. Ako si loše raspoložen, pomisli da kada umreš, toga nećeš imati.

25. Živi danas, jer juče je prošlo, a sutra možda nikada neće doći.

26. Znaj da je današnji dan - najbolji dan.
 
Kada vas ljubav pozove

Kad vas ljubav pozove, pođite za njom, premda su staze njene tegobne i strme.
A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se, premda vas mač, skriven među perima njenim, može povrediti.
A kad vam progovori, verujte joj, premda vam glas njen može uništiti snove, k’o što severac opustoši vrt.
Jer, baš kao što vas kruniše, ljubav će vas i razapeti. Isto kao što vas podstice da rastete, isto tako će vas i okresati.
Kao što se upinje do visina vaših i miluje vam grančice najtananije što trepere na suncu, tako će se spustiti i do vašeg korenja i protresti ga u njegovom prijanjanju za zemlju.
Poput snoplja pšenicnog, sakupiće vas u narucje svoje.
Omlatiće vas, da bi vas ogolila.
Prosejace vas, da bi vas otrebila od kukolja.
Samleće vas, do beline.
Umesiće vas, dok ne postanete gipki.
A onda će vas izložiti svojoj svetoj vatri, tako da postanete sveti hleb za svetu Božju svetkovinu.
Sve će vam to ljubav učiniti, ne biste li spoznali tajne svog srca i u spoznaji toj postali deo srca života.


Budete li, pak, u strahu svome tražili samo ljubavni mir i zadovoljstvo, bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju, i odete sa guvna ljubavi, u svet koji ne poznaje godišnja doba, gde ćete se smejati, al’ ne punoćom smeha svog i plakati, al’ ne do poslednje suze svoje.
Ljubav ne daje ništa osim sebe i ništa ne uzima, osim sebe. Ljubav ne poseduje, niti dopušta da je poseduju; jer, ljubav je dovoljna ljubavi.
Kad volite, ne treba da kažete: ‘Bog mi je u srcu’, vec: ‘Ja sam u srcu Božjem.’
I nemojte misliti da možete usmeriti puteve ljubavi, jer ljubav, ako joj se učinite vrednima, usmeriće vaše puteve.
Ljubav nema drugih želja nego da se ispuni.
Ali, ako volite, a morate još i da želite, neka vam ovo budu želje: Da se istopite i budete kao potok razigrani što peva svoj milozvuk noći.
Da spoznate bol prevelike nežnosti.
Da vas rani spostveno poimanje ljubavi; i da krvarite drage volje i radosno.
Da se probudite u praskozorje sa srcem krilatim i uputite zahvalnicu za još jedan dan ljubavi; da otpočnete u poslepodnevnom času i razmišljate
o ljubavnom zanosu; da se s večeri vratite kući sa zahvalnošću, a potom da usnite sa molitvom za voljeno u srcu i pesmom slavljeničkom na usnama.

Halil Džubran
 
1. Jedino, što čovek uvek najiskrenije radi, to je - kad je u zabludi. Ako je jedna zabluda svojstvena celom društvu i pri tome mu pomaže da živi, tada ona postaje vera. A ako vera gubi iskrenost, onda to već nije zabluda, prema tome nije ni vera, već je licemjerje i obmana, koji mogu samo da unište društvo.

2. Ako postaviš pitanje, znači, da već znaš pola odgovora.

3. Ne obraćaj pažnju na to kako se ljudi odnose prema tebi - obrati pažnju na to kako se ti odnosiš prema njima.

4. Pomagajući lenjim ljudima, pomažeš im da ti sednu na vrat.

5. Ne opraštajući greške, sam praviš grešku.

6. Praštajući podlost, ti pomažeš da se desi druga. A tupost uopšte ne zahteva oproštaj. Ona je kao vetar, ne zavisi ni od čega. Nju treba prihvatiti takvu kakva jeste, zaštititi se od njenog štetnog delovanja i tražiti u njoj neku korist.

7. Ako hoćeš da zavedeš red u celom svetu, prvo zavedi u svom domu.

8. Dobrota je bez zaštite, zato i postoji.

9. Ako želiš da budeš kao i svi drugi - bićeš niko.

10. Ako misliš kao i svi, već grešiš. Svi misle različito. Ako ti misliš za sve, opet grešiš. Svako ima svoje brige. Misli na svoj način i za sebe, ali zapamti - ne misleći o drugima, pre svega, ne misliš na sebe.

11. Ljudi najviše žele da saznaju, šta oni zaista žele.

12. Većinu loših postupaka čovek počini, ne zato što su mu se sviđali, ili donosili korist, već zato što mu se činilo da se oni od njega očekuju.

13. Dobra savesnost se nagrađuje, ali ne radi se tu o novcu.

14. Cvet je lep, dok nije dotaknut.

15. Čovek može da misli o svemu, ali je dužan da radi samo to u šta je siguran.

16. Kako razlikovati jakog čoveka od slabog? Ako je nezadovoljan sa životom jak čovek, on ispoljava zahteve prema sebi, a ako je slab, zahteva od ljudi.

17. Lako je služiti idejema i bogovima, oni su mnogo jednostavniji, nego živi ljudi.

18. Sve oštro s vremenom gubi oštrinu, samo tupost biva još tuplja.

19. Mudrost vladara ne treba ocenjivati po velikim dostignućima, kojima je imao priliku da rukovodi, već po pogubnim greškama koje je uspeo da spreči.

20. Mudar nije taj koji mnogo misli o velikom, već onaj ko malo misli o malom.

21. I veliki i mali čovek mogu istovremeno ići prema jednom istom cilju, ali mali čovek - da bi se tu zaustavio, a veliki - da od njega produži dalje.

22. Sve dok govoriš to što ne misliš, slušaš to u šta potpuno ne veruješ, i radiš to što te uopšte ne raduje, sve do tada i ne živiš potpuno...

Hán Xiāng zi - Kineski filozof, jedan od osam besmrtnih u Tao-panteonu.
 
Volim te, volim vise od svega
od sjajnog sunca, od plavog neba

volim tvoj osmeh i noge bose
i oci tvoje prepune rose

Ref. 2x
Jedan dan zivota da ostane meni
i njega bih duso poklonila tebi
a kad srce stane na njemu nek' pise
zalim sto se nismo voleli jos vise

IMG_20230428_205701.jpg
 
Poslednja izmena:
Otrov

Ti okrutna spravo
Tvoja krv, kao led,
Jedan pogled može ubiti,
Moja bol, tebe uzbuđuje

Želim da te volim, al bolje da ne diram (ne diraj)
Želim da te grlim al razum mi kaže da stanem
Želim da te poljubim, ali želim previše (previše)
Želim da te okusim, ali tvoje usne su zao otrov

Ti si otrov koji teče mojim venama
Ti si otrov, ne želim da se oslobodim ovih okova.

Tvoja usta, tako vrela
Tvoja mreža, uhvaćen sam
Tvoja koža, tako mokra
Crna čipka na znoju

Čujem kako dozivaš i to su klinovi i igle (igle)
Želim da te povredim samo da bi čuo kako vrištiš mi ime
Želim da te dodirnem, ali ti si mi pod kožom (duboko)
Želim da te poljubim, ali tvoje usne su zao otrov

Ti si otrov što teče mojim venama
Ti si otrov, ne želim da se oslobodim ovih okova.

Jedan pogled, može ubiti,
Moja bol, tebe uzbuđuje.
Želim da te volim, al bolje da ne diram (ne diraj)
Želim da te grlim al razum mi kaže da stanem
Želim da te poljubim, ali želim previše (previše)
Želim da te okusim, ali tvoje usne su zao otrov

Ti si otrov koji teče mojim venama
Ti si otrov, ne želim da se oslobodim ovih okova.

Želim da te volim, al bolje da ne diram (ne diraj)
Želim da te grlim al razum mi kaže da stanem
Želim da te poljubim, ali želim previše (previše)
Želim da te okusim, ali tvoje usne su zao otrov,

Ti si otrov koji teče mojim venama
Ti si otrov, ne želim da se oslobodim ovih okova.

Otrov, oh neeee
Koji teče mojim venama
Koji teče mojim venama
To je otrov
Ne želim da se oslobodim ovih okova

 
"Ne verujem u Boga sa velikim B i, uprkos tome sto su toliko opipljivi, ne verujem ni u bogove sa njihovim malim b.
Ne kao stvarne sile vaseljene. Ali verujem u tu kucku od boginje, Ironiju. Ona postoji u svim razdobljima.
Vlada ljudima, bogovima i Bogom podjednako.
I ima opak smisao za humor."

Den Simons
 
“Volim te (…) Potom se odjednom sve rasulo u gomilu svetlećih iskri. To je bio moj roman.
Jedino je on mogao da me, kao ta iskra, ohrabri i podari mi savršenstvo koje će biti razlog mog telesnog postojanja.”

Wei Hui
 
  • Voli
Reactions: Tea
Moja sudbina nije bila da osvojim ovu ženu. Sada kad sam uživao u toj sreći i više nije bilo potrebe da bilo šta žrtvujem, kada sam bez mnogo truda od nje dobijao osmeh i poljubac ili noć ljubavi, u mene se uvukao nemir. Nisam znao šta nije u redu, postigao sam više nego što sam u svojim najsmelijim snovima zamišljao. Ali bio sam nezadovoljan. Kao što sam rekao, moja sudbina nije bila da osvojim ovu ženu. Ako se to i dogodilo, bilo je slučajno. Moja sudbina bila je da patim zbog ljubavi i kada je svest o tome da posedujem svoju ljubljenu počela da leči i ublažava te patnje, ja sam osetio nemir. Neko vreme sam odolevao, a onda sam mu se iznenada prepustio. Napustio sam ženu...

Otputovao sam i vratio se posle godinu dana. Bilo je to neobično putovanje! Čim sam se udaljio, u meni je počela da gori stara vatra. Što sam se više udaljavao i što je više vremena prolazilo, sve me je više mučila strast i ja sam joj se radovao i nastavio da putujem celu jednu godinu, sve dok taj plamen nije postao nepodnošljiv i primorao me da se vratim voljenoj.
Nisam mogao da joj kažem ili napišem šta me je oteralo od nje i sta me je vratilo njoj. Da li sam to i sam znao?...

Herman Hese
 
Dodirujem ti usta, prstom dodirujem rub tvojih usana i ocrtavam ih kao da izlaze iz moje ruke, kao da se tvoja usta prvi put malko otvaraju, dovoljno je da zažmurim pa da se sve raspline i sve ponovo počne, svaki put stvaram usta koja poželim, usta koja moja ruka bira i crta na tvom licu, usta izabrana od svih mogućih suverenom slobodom mog sopstvenog izbora da ih svojom rukom iscrtavam na tvom licu a koja se pukom slučajnošću, koju ne nastojim da shvatim, podudaraju baš sa ustima sto se smeše ispod ovih koja ti crta moja ruka.Gledaš me, gledaš me izbliza, sve bliže me gledaš, zatim se igramo kiklopa, gledamo se iz sve veće blizine a oči postaju sve veće, približavaju se i pretapaju, kiklopi se gledaju i zbunjeno dišu a usta se sreću, bore se u toplom, grickaju se usnama, jedva prislanjaju jezik o zube, igraju se po odajama gde težak vazduh struji donoseći znani miris i tišinu. Tada moje ruke uranjaju u tvoju kosu, lagano miluju dubinu tvoje kose dok se ljubimo kao da su nam usta puna cveća ili riba, živih pokreta, tamnih miomirisa. Ako se ujedamo, ta bol je slatka, ako se davimo u kratkom ali stravičnom i istovremenom uzimanju daha, ta trenutna smrt je lepa. I samo je jedan sok iz usta i samo je jedan ukus zrelog voća, i ja osećam kako pored mene treperiš kao mesec na vodi.

Hulio Kortasar
 
  • Voli
Reactions: Tea
Vece je prijatno i pored tisine koja u meni stoji.Gledam u Katarinine usne koje se pomeraju brzinom svetlosti a ne cujem reci a i da umem da citam nacinom hendikepiranih ne bih uspela.Brbljiva je,brzo prica i ne zatvara usta bar kada se umori
Oko mene su nepoznati ljud osim nje.Bezlicna zgrada i enterijer pozorista u koje smo dosli na predstavu dodatno cine da se i dalje osecam usamljeno.Ne znam sta se desava,bez reci ,bez glasa,bez saznanja.Samo poruke.Jedna,druga,treca.Javljaju mi se flesevi unutrasnjueg moguceg koji nestaju iznenada kao sto su se pojavljivali i imaju cudan efekat na vreme u meni i oko mene.Cinilo mi se da svaka moja misao traje kao vecnost,a onda kada nestane u vidu bleska,vreme kao da nikada nije ni postojalo.To me je uznemiravalo.Vitorio je bilo mali covek ali je bio dobar covek..Sasvim prosecan komad i prica i pice koje mi nije prijalo i ovo nedeljno vece koje odmice bez zelje da se ikada vise ponovi..
 
Poslednja izmena:
  • Voli
Reactions: Tea
Zivot je otok cije su litice zelje, drvece snovi, cvijece samotinja,
vrela zedj, a ono je usred mora samoce i izdvojenosti.

Tvoj zivot je, prijatelju, otok odsjecen od svih otoka i kontinenata.
Koliko god ladja i camaca poslao ka drugim obalama i koliko god
ladja stiglo na tvoje obale, ti si ipak samo otok izdvojen u svome bolu,
osamljen u radosti, dalek u ceznji, nepoznat sa svojim tajnama i zagonetkama.

K.Gibran

338559382_247187351032949_4898335159451005866_n.jpg
 
Dakle.. da pocnem.

I kada mi ne uspe iz prve,sednem, pojedem kolac i onda pokusam ponovo.
Do skoro sam mislila da moj zivot treba da se promeni da bih bila srecna.

To nije tacno.
Zasto?

Zato, sto se ja smejem.
I to znate cemu ?

Smejem se malim stvarima u mojoj ludoj, blesavoj verziji prelepog zivota.
Onako kako sam ga idealno zamislila.

U haosu sam zbog toga, ali u prelepom haosu.
Emotivnom
Jer hocu da volim i da sam voljena.

Zivot
Ja sam njegovo remek delo
I to je dovoljno.
 
Toskana je kolevka renesanse,koja je covecanstvu ostavila u nasledje neka od najlepsih umetnickih dela ali je i kolevka tri najpoznatija crvena vina Italije: kjantija (chianti), brunela di Montalcina (Brunello di Montalcino) i vino nobile di Montepulcana (Nobile di Montepulciano),od sorte grozdja sandjoveze,sa posebnim aromatskim karakteristikama.

Na jugu Toskane, nailazite na srednjevekovni gradic Montalcino gde je jos u 13.veku nastao Brunelo , vino izuzetne arome i stila.Ide uz specijalitet,
bistecca all fiorentina , divljac, prsut i nezaobilazne sireve kao sto je pecorino, raviggiolo, caciotta, i stracchino , uz nezaobilazni toscanello

U Toskani su ziveli i stvarali : Petrarka, Dante, Botičeli, Mikelandjelo, Nikola Makijaveli, Leonardo sa Vinci

Onog trenutka kada probate Brunello, radja se prijateljstvo sa njim za sva vremena
 
Bio je lep.Za nijansu lepsi od drugih i jos toliko ludji od drugih.Volela sam takve.Idealni su za tmurne kisne dane i duge zimske noci.
Kada mi se ne izlazi, ne cita mi se, ne spava mi se.Kada me nista ne tera napolje.
Lezali smo u polumraku,oznojeni ali jos uvek mirisljavi.Pruzila sam ruku preko njega pokusavajuci da dohvatim u mraku svoju casu sa picem u kome se led vec otopio, dok je on palio cigaretu.Cutali smo oboje gledajuci svako u svoju tacku na zidu disuci duboko i sve smirenije.Naslonjena na jastuke, nogu prebacene preko njegovih, pokusavala sam da ne mislim na muskarca pored mene , vec na onog kojni je bio na treptaj srca, daleko od mene.

40070_54-1000x0_orig.jpg
 
Svi mi zivimo po nekim principima ali kada su osecanja u pitanju ne bi trebalo da ih slepo sledimo i jos gore drzati se za njih kao alibi za nase slabosti i kukavicluk prema samima sebi..Zato necu da dozvolim da me tuga i nezadovoljstvo drze duze od dan, dva i to cisto da me podsete da imam obavezu da budem srecna i sebe ucinim srecnom
A kako to uraditi ? Tako sto cu sebi dozvoliti zivot i mimo principa.
Kada bih po njima zivela, u smislu pazi tamo, pazi ovde, nemoj to i nemoj nikada,umrla bih emotivno odavno.Ja to sebi ne mogu i ne smem da dozvolim ni kao razumno bice ni kao neko ko svet gleda drugim ocima i bojama a ljubav je onakva kakvom je sami stvaramo
 
  • Voli
Reactions: Tea

Back
Top