Život pisan srcem

Fascinira me Priroda.Univerzum.Vanzemaljci.Inteligentna osoba.Savrsenstvo nesavrsenstva u jednoj osobi.Svest.Spokojstvo.Maje.Leonardo Da Vinci.Sunce kao zvezda. Indijanci..Zemlja kao planeta.Meksiko.Peru.Argentina i Cile.Fascinira me je trenutak kada sam konacno uspostavila prijateljski odnos sa svojim Ja.Kada smo postale najbolje prijateljice i konacno krenule usaglasne skoro u svemu.Fascinira me miris sveze pecenog hleba.Miris lavande.Fascinira me voda.Prostranstvo,Osecaj zadovolkjstva.

Zahvalna sto umem da se obuzdam.Za osmeh sam zahvalna.Svojoj veseloj naravi.Dobrom zdravlju.Osecaju pripradanja.Što sam pametna i vidim zadovoljnu zenu u ogledalu.Mojim prijateljima.Svojoj snazi.Svojoj upornosti. i osecaju odgovornosti. Zahvalna sam za svu ljubav koju sam imala do sada .Zahvalna sam za jos mnogo toga ali najviše sam zahvalna sebi sto sam ovakva kakva sam.

9_I9BTMan4FJHkMeKCGXH1FepVKRNVGH9dsnwS5FmXVUn5lpkkw3MwXv-zPn1_eFeI-AK7W-6ZtHZrgWokYdo5WYYu9CKGbMy2MYaruIj1S5g1QMPn8cDex8resFxtr2QxtTDkQYY5TKkuuQBHrIlHTFpvPEaJPdf1TgbsfgAciKmtwu599CMZjqN46wd8nat5VpFg0Ab9XsVQ
 
Nocas sam posla za tisinom tvojih koraka
dok je mesec dobijo odraz tvoga lica i kao
strela sa prstenom od ruzinog drveta..

pravo u srce.

Ako mi nocas mesece dotaknes lice
zavijacu poput vucice i vapicu za tobom.
Zelecu tvoje zivo lice,tvoje udove,tvoj jezik.

tvoju utrobu..

Vikacu zarivajuci lice u jastuk sve dok se
ne otvori more od suza ne bi li ispralo izmaglicu
od reci upucenih njima koji te ne poznaju....

Zaustavicu vreme, navuci cu zavese,oteracu mesecinu
iz moje postelje u kojoj vise nema ceznje..uzeo si je.
I odneo je negde sa sobom kao pehar da iz njega
pijes sve ono sto sam ja..a nisi me poveo..
Ostavio si samo lutanja i trazenje tvojih dodira

na mom licu..

Shvatio nisi da je sat u kuci samo nemi ukras
a da u srcu kuca ono vreme beskonacnosti za tobom.
Ostala sam sama na obali mesecevog jezera
u nasoj kucici iz snova..stranac u vlastitoj kuci i
vlastitim predmetima..i oni me se odricu
samim tim sto ih u mraku ne prepoznajem
( nepoznat autor)
 
Osho o braku
Sama potreba za brakom proizlazi iz straha. Ako nekoga voliš onda ga voliš. Možete biti zajedno, ali postoji stalni strah da će te ta osoba ostaviti, i ta druga osoba se boji da ne bude ostavljena. Brak je nastao da bi se osigurala budućnost, da jedna osoba ne može ostaviti drugu, barem ne jednostavno.

Brak je nastao samo zato što nije bilo ljubavi. A ako ljubav nedostaje kako brak može biti istinski? Nema potrebe za brakom ako postoji ljubav. U nekom boljem svetu gde će ljudi biti zreliji, biće zajedno zato jer se vole, i ostaće slobodni, jer nikad ne znaš kada ljubav može nestati.

A to ne znači da ljubav nije bila prava i da je zato nestala. I to je jedna kriva idejan koja opstaje vekovima. Opsednuti smo krivim idejama i one nam samo stvaraju neprilike u životu. Pa ipak ne vidimo što je tu krivo, jer su tako stare i njima smo uvetovani. Ako ljubav nestane odmah mislimo da nije bila prava.

Samo će pravi cvet do noći uvenuti. Samo plastična ruža neće. Prava ruža cveta, otvara se, pleše na vetru, kiši, na suncu, i do noći nestane. To ne znači da nije ni postojala. Plastični cvet nije pravi, jer se ne pojavljuje i ne nestaje, on ostaje. On je mnogo trajniji.

Brak je poput plastičnog cveta. Ljubav je prava ruža. A ljudi su kukavice, pa ne žele živeti s pravim ružaam. Oni traže zaštitu, sigurnost, garancije, stalnost, pa nisu spremni reskirati prave ruže, već kupuju plastične. Takve te plastične ne mogu zadovoljiti, pa ostaješ jadan.
 
Vera

Ovo je priča o planinaru, koji je želeo da se popne na najvišu planinu. U tu se pustolovinu upustio nakon dugih godina pripremanja.Želeci svu slavu samo za sebe, odlučio je, da će se na planinu popeti sam.

Počeo se penjati.i. Vreme je prolazilo, spuštao se mrak.Umesto da potraži zaklon gde bi prespavao, nastavio je sa penjanjem sve dok je mrkla noć zagrlila planinske vrhove. Svud oko njega bila je gusta tama. Nebo i mesec su bili prekriveni teškim crnim oblacima, nije se video ni prst pred nosom.

Samo nekoliko koraka pre vrha okliznuo se i poče je da pada.. U trenutku straha, pred očima mu se počeše odigravati svi lepi i ružni trenuci njegovog života. Zastade mu dah.

Kada je već pomislio da će umreti, oseti iznenada kako ga zaustavlja uže za koje je bio privezan. Njegovo je telo visilo u vazduhu. Jedino što ga je držalo bilo je planinarsko uže. U tom je trenutku povikao:

“Bože, pomozi mi!”

Odjednom se sa neba začu dubok glas koji mu odgovori:

“Šta želiš da učinim?”
“Spasi me, Bože!”
“Zaista veruješ da te mogu spasiti?”
“Naravno da verujem!”
“Onda prereži uže za koje si privezan.”
“Molim?!”
“Prereži uže za koje si privezan”

Nastala je duga tišina.
Čovek je na kraju odlučio, da će se ipak držati za uže svim svojim snagama u ocekivanju spasilaca

Spasioci pričaju, kako su sledećeg dana pronašli planinara mrtvog i smrznutog.
Njegovo je telo visilo na užetu, za koje se grčevito držao, samo tri metra od Zemlje.
 
Tiha je ova noc sada. Vruce mi je.Od vina?? Mozda.Nesto u meni se krece, klizi,trazi,tera me da mislim.O svemu,najvise o tebi.
Zatvorila sam oci..

Vrata su otkljucana.Ulazis,skidas slusalicu sa telefona,gasis mobilni,navlacis zavese.Samo lampa svetli.Tu sam pred tobom.Stojim.Zagrli me snazno,zavuci prste u moju kosu,privci me sebi uz svoje bokove. Lizni mi uvo,ugrizi me nezno za vrat.Pusti da te diram.Ne zatvaraj oci,gledaj me.Ogledaj se u mom pogledu i prati trag mojih prstiju po tvojim grudima.Oseti vlazan trag mojih usana.Ne skidaj mi haljinu, samo je zadigni.Znas da ispod nemam nista.Daj da osetim sake na mojim kukovima.Tvoje usne na mojim grudima.Stisni me uza sebe, podigni malo da obavijem noge oko tebe.Ne obracaj paznju na vaznu koja je pala.To nije vazno.Nocas smo važni ti i ja.

Osecas li moj vlazni dah na tvome vratu i ruke koje te grle? Osecas li stisak mojih nogu. Ponesi me i sapni koliko me zelis,i o onome sto nas sapaja.Ludost jedna neopisiva koja je pocela da traje, mali moj crni leptiru.Ovo nije igra ni san.Ovo sam ja.Dodji i razbi ovu prokletu noc.
 
Imala sam los dan. Koliko god se trudim da budem pozitivna, nekada me zivot natera da stanem i preispitam se.Prosla noc je bila losa,bez sna.I kada sam na kraju zaspala bio je to san kao da su neki demoni usli u mene i nisu mi dali mira. Jutro ili bolje receno skoro podne, bilo je pomalo napeto bez da sam znala zasto. Zeludac mi se stegao.Kao da sam nesto slutila..Pokusala sam da radim.Nije mi islo.Uhvatila me nekakva nervoza koja je verovatno posledica moje urodjene preosetljivosti.A sve zbog gluposti, zbog koje mi je sada zao.Treba da vezbam da mi suze ne krecu tako lako.Smetaju mi.Totalno je glupo sto ovo pominjem ali sam isprovocirala samu sebe ovakvom emocijama
 
Koliko jednom coveku treba da pocne verovati drugoj osobi?Njenim recima,namerama?Koliko treba opreznosti,mudrosti,vremena i snage da se ucini taj prvi korak,korak ka otvaranju duse.Koliko vremena i kojim recima znati da je stepen poverenja postignut.Kazu da prvi poljubac pocinje ocima i da su oci ogledalo duse.A reci?Reci teku kao voda i nose nase emocije.Neko ih prima a neko ne.Reci su muzika srca i duse.

Svako od nas ima svoja iskustva,padove i uspone.Neko se manje,a neko vise puta razocarao.Posle svakog razocarenja u coveku neosetno nicu cvrsti zidovi iza kojih je on i sve ono sto sanja,zeli i oseca,a ispred je sve ono sto zadovoljava okolinu.

A svako od nas hteli mi to priznati ili ne,zeli pricati o onim istinskim stvarima koja se kriju duboko u nama,jer ona i jesu ono sto smo mi.Vremenom se stice i osecaj osluskivanja reci i njihovih pravih namera. Kad citam necije tekstove,ja ustvari citam tog coveka.On prica o sebi ma koliko se to pisalo u formi sale,ljubavi,bola ili svakodnevnice, tragovi njegove duse i njegovih zelja ostaju utisnuti u tekstovima.
 
Noc okovana ceznjom i nedostajanjem.crno vino i peceni bademi...okrenula bih broj i rekla,nedostajes mi nocas,pricaj sa mnom, smej se sa mnom,ne ostavljaj me nocas samu.da li ti je zao za sve sto imamo, kada sve prestaje da vazi i nista vise nije isto...to vreme naplacivanja zivota..ta istovetnost..pricaj mi..reci mi..da sutra kada se probudimo nista nece biti kao juce..sve ce biti drugacije ili se necemo secati
 

Back
Top