Život pisan srcem

15873081_1183187301766993_7113720212404637007_n.jpg
 
"Quando L'amore"

Quando l'amore c'è
Ti viene voglia di volare
E il tempo che trascorri insieme
Non ti basta quasi mai...
Quando l'amore c'è
Esci di meno con gli amici
E cerchi angoli di pace
Per nasconderti con lei...
Così
Quando l'amore vero c'è
Ti senti trasportare via
Come legato a un filo di follia...
E poi fai cose che non hai mai fatto
Come guardarti nello specchio
Prima di correre da lei...
Così
Quando l'amore prende te
Quello che fai in un sospiro
Più non lo vai a dire in giro mai
E poi
Non ti spaventa andar lontano
Guidi di notte o in aeroplano
E quanti viaggi che farai...

Quando l'amore non c'è
Non hai più voglia di parole
Stai solo al buio ad ascoltare
Un dolore che non vuoi...
Così
Quando l'amore più non c'è
Ti senti piatto come se
Fosse passato il mondo su di te...
E poi se c'è l'amore o se non c'è
In ogni caso è un'emozione
Lasciala crescere con te...
E tu
Solo alla fine potrai dire
Avrai la forza di capire
Quando l'amore c'è o non c'è
E tu
Solo alla fine potrai dire
Avrai la forza di capire
Quando l'amore vero c'è...



 

''Osmeh se vratio u grad''

Dugo se šuška i već se činilo da je sve fama o tom,
k'o stara puška prvo se dimilo,
a onda grunulo ko grom.
Još nisu pustili tu vest u etar,
ali proneo se glas ko vetar.
To se čekalo kad' tad', al eto izvesno je sad,
Osmeh se vratio u grad.

Sprema se fešta, silazi s' kulice,
odnesi srce na lupkanje.
Tu si bar vešta da sludiš ulice,
kad uzmeš one cipele za cupkanje.
U tvom ogledalu je lik iz bajke,
za kim zvone daire i balalajke.
Ono što je grajilo, ono što je sjalilo,
samo se pritajilo.


U tvom ogledalu je lik iz snova,
ona stara alijas k'o nova.
Uz tvoj korak okretni, taj karneval pokretni,
čitav svet je mažoret.
Po rubu duge hodati, na dlanu mraz pupiti.
Šta još o tebi dodati,
da te je lako prodati, al' te je teško kupiti.
Uz grivu vetra boleći, sa svojom senom naći sklad,
sudbinu sebi proreći, i biti povod ponekad,
Da osmeh navrati u grad.

Podigni prstić, docrtaj smajlija na svaki turobni lik.
To je tvoj krstić, tvoja amajlija koja te izbavlja od svih.
U tvom ogledalu je lik iz mašte, čuješ fanfare i pleh,
ma neka prašte, zapis je u runama,
magija u strunama, praznici su u nama.


U tvom ogledalu je lik iz snova,
ona stara alijas k'o nova.
Uz tvoj korak okretni, taj karneval pokretni,
čitav svet je mažoret.
Po rubu duge hodati, na dlanu mraz pupiti.
Šta još o tebi dodati,
da te je lako prodati, al' te je teško kupiti.
Uz grivu vetra boleći, sa svojom senom naći sklad,
sudbinu sebi proreći, i biti povod ponekad,
Da osmeh navrati u grad.

Djole
 
Srce moje je razgovaralo i sa čedom Lepote, reklo je:
,,Pokaži mi tajnu žene, o, Lepoto, i prosvetli me, jer ti sve znaš.”
A ono je odgovorilo:

tumblr_nnuzjlMzNF1trfvbwo1_500.jpg


Ona je poput religije, kada je ne oskrnave neznalci,
poput punog meseca kada ga ne zaklone oblaci, čista poput povetarca.

Zatim je moje srce prišlo Mudrosti, kceri Ljubavi i Lepote, i reklo:
,, Daj mi mudrosti, da bih je odneo ljudima.”
Ona je odgovorila:
,,Reci im da sreća počiva u najsvetlijim predelima duha i da ga nikad ne napušta.”

Halil Džubran
 

Tražim te





Tražim te u snu,

na jednoj obali reke

u tišinama nekim plavim

koje ne umem da ostavim;

tražim te kada u snu

sve one reči daleke,

rođene i umrle u snu,

na jednoj obali reke.



Tražim te kada jasmini

na tebe zamirišu

u sutonima nekim sivim

koje ne umem da preživim,

u nekoj večnoj tišini

što miriše na kišu;

tražim te kada jasmini

na tebe zamirišu.



Tražim te dok hodam prugom

u nepojamni tuđi san,

kada zaneme ponoćna zvona

kraj napuštenih starih vagona;

u nekom svetu, možda drugom

u nepojamni, tuđi san.



Tražim te u bezdanu

sa nekom mrtvom nadom,

u izbledelom, starom kaputu,

sa uspavanim srcem u skutu,

dok odlazim u noć zvezdanu

ovim sumornim pustim gradom;

tražim te u bezdanu,

mada sa mrtvom nadom.



Tražim te u snu boema,

između istine i laži

ovoga suludo praznog sveta

kome tuđa lepota smeta;

tražim te u snu boema

čije su iščezle draži,

jer lako je onima kojih nema,

a teško je onome ko ih traži.




Marko Stamenković
 
Ako ne bacamo kamenje na nebo
i ako uvidimo koliko je dobro
strpljenje,
sve ce nam se zelje
ispuniti.
Chini mi se
i Smrt je
tu nemocna.
:) Shta ti mislish ?



Ne budimo sebichni,DOBRO i treba da nas
nadzivi...
:heart2:
 
Poslednja izmena:

Back
Top