Život pisan srcem

[Svjetlanaa]

 

[meseceva rosa]

Katkada je sudbina kao mala pješčana oluja koja stalno
mijenja smjer. Ti promijeniš smjer, ali pješčana te oluja
progoni. Opet skreneš, ali oluja se prilagodi.
Neprekidno se tako igraš, kao u nekakvu zlosutnom plesu
sa smrti točno prije zore.
Zašto?
Zato što ta oluja nije nešto što je zapuhalo iz daljine,
nešto što nema nikakve veze s tobom. Ta oluja si ti.
Nešto unutar tebe. Tako je sve što možeš učiniti to
da joj se predaš, da stupiš upravo unutar te oluje,
sklopivši oči i začepivši uši da u njih ne ulazi pijesak,
i kroz nju ideš, korak po korak. Tu nema sunca, ni mjeseca,
ni pravca, ni osjećaja vremena. Samo fini pijesak što se kovitla
u nebo kao kosti samljevene u prah. To je vrsta pješčane oluje
koju trebaš zamisliti. I doista ćeš se morati probijati kroz tu
silovitu, metafizičku, simboličnu oluju. Bez obzira koliko
metafizička ili simbolična bila, nemoj se zavaravati:
ona će se zasijecati u meso kao tisuću oštrica britve.
Ljudi će u njoj krvariti, i ti ćeš krvariti. Vrelom, crvenom krvlju.
Hvatat ćeš tu krv u šake, vlastitu krv i tuđu krv. A kada jednom
oluja prođe nećeš se sjećati kako si uspio preživjeti. Nećeš biti
ni siguran, zapravo, je li oluja stvarno prošla. Ali jedna stvar je izvjesna.
Kad izađeš iz oluje nećeš biti ista ona osoba koja je u nju ušla.

* Haruki Murakami

 

[Svjetlanaa]

 

["Gogilli"]

 

[Arhimedes]

Slažem se s tobom da se ne slažeš samnom. To je upravo ono što nas upućuje jedno na drugo i zbližava nas. Identičnost i sličnost mišljenja čini nas neinteresantnim, pa čak i dosadnim što nas vremenom gotovo neprimetno udaljava jedno od drugog.

 

[meseceva rosa]

Prvi znak gluposti je potpuno odsustvo stida.

S. Frojd

 

[Branko Lori]

 

[Zoki D.N.M.]

 

[Beskraj]

Ko sam ja ,da tumaram tvojim hodnicima
secanja?U potrazi za mesecom koji ce bdeti
nad mojim snovima.
Ko sam ja,da u tvojim ocima trazim onaj sjaj koji sam
nekada imala?
Plamen srece koji sam izgubila,jer sam lose glumila,
krivu sliku u ogledalu videla.Lose pisala,losu sliku
na platnu iscrtala.I na kraju pitala se sta je istina,
a sta varka u sopstvenom zivotu talasa..
Nekada je bolje odgovor na pitanja nikada ne dobiti.
Nista ne govoriti.Samo zastati,pozdraviti se.
Godine izbrojati.Pustaru zivota iza sebe ostaviti.
Novim koracima krenuti,krilima zaleprsati.
Godine su nas naucile da poglede prepoznamo,bore
nove sacuvamo,kada zatvorimo vrata pustimo da
proslost ode kao losi film koji se zavrsio.

Beskraj

 

[Zoki D.N.M.]

Citat :
...
"Unutrašnja lepota nece usahnuti, ona je nepromenljiva i nije podložna uticaju vremenskih promena."

Kao što biramo čime ćemo se hraniti,
a možemo određen vremenski period i postiti,
tako biramo
i koji cvet će mo negovati.
Tako i cvet bira
kome će
miomirisom mirisati ...

 

[Arhimedes]

Kako smo u stanju da osetimo ljubav, isto tako smo u stanju da osetimo mržnju, prezir, lukavost i licemerje.

 

["Gogilli"]

 

[Zoki D.N.M.]

- - - - - - - - - - -

Znam ...
u pravu si,
zato se i poštedi
dokle se na vratim.

U ono malo našega vremena,
koliko sam ti mogao priuštiti,
dobro smo se razumevali.
Bliži se Avugst posle kojega ću
konačno moći
toliko toga
ispraviti.

Hvala ti za izobilje
predivne ljubavi
koju sam samo uz tebe
mogao osetiti.

Volim te ...

 

[Mister]

strasti..ugasene ko pikavac u pepeljari
a dusa mirna ko ugaseni ugalj u ognjistu
na mom drvetu vise ljubav ne raste
polja milosrdnosti ne daju plod
zivot..ko drvo u jesen
listovi covekoljublja davno vec ispadala
i ove reci nemaju cilj
ostajem usamljeni stihoklepac
koji u noci pise o prolaznosti
i mirese na suncev zrak koji topi snjeg
ko sto rastapa dusu i
samo onaj ko je dozivio
osjeca duboko>>>.

 

[Branko Lori]

 

[meseceva rosa]

Cim vidis da neko, u razgovoru, bez potrebe, tumaci postupke, ili reci, ili cak samo namere, i izvodi samovoljne
zakljucke i donosi stroge sudove, koji su u stvari presude – znaj da nije dobar covek ni na dobrom putu.
I kloni ga se kad god mozes.

Andric Ivo - Znakovi pored puta

 

[Suljo.L]

 

[Arhimedes]

Ne volim i ne podnosim nikakve lidere. Volim i poštujem normalne i jednostavne ljude.
Moji lideri u koje sve svoje nade polažem su moja deca i moja unučad. Oni su izvor moje životne volje, snage i moći.

 

[pahuljica*]

 

[Branko Lori]

 

[Svjetlanaa]

 

[meseceva rosa]

 

[meseceva rosa]

 

[AQUARlUS]

 

[AQUARlUS]

Ne postoji nedostižna ljubav. Nije to zvezda u nekoj drugoj galaksiji, ili pak kapljica vode u nekom dalekom moru. Postoji samo neostvariva. Možda nekad, zbog tih čudnih ljudskih odnosa, ne treba stremiti ka ostvarenju. Ne moramo ubrati ružu da bi osetili njen savršeni miris.

- - - - - - - - - -