Život pisan srcem

Otkako sam saznala da postoje ljudi kamenog srca,nikad vise ne sutiram kamenje s puta,nikad nisam sigurna je li kamen,ili je nekome srce ispalo.
images
 
Био једном један сликар, који се звао Влахо Буковац, који је живео у Паризу и волео се с једном Мињон, која му је често позирала и са којом је био у страственој вези. Касније су везу прекинули, а Влахо Буковац је напустио Париз и вратио се у свој родни Цавтат, где ће нешто касније упознати своју будућу супругу Јелицу Питаревић из Дубровника, са којом ће иматри троје деце. А да је живот заиста писан срцем, сведочи детаљ забележн у последњим тренуцима Влаховог живота, кад је своју драгану поздравио речима "Модел, седи".

Vlaho_Bukovac_Devojka_s_ruzom.jpg
 
U moru ružnih vesti o bolestima,ratovima,kriminalu,nesrećama,nađe se i poneka da nam ulepša dan...Danas mi osmeh na lice izmamio ovaj naslov :

''Vratio se Klepetan: Kasnio je 6 dana, Malena ga jedva dočekala''

Da,reč je o ljubavi ,o ljubavi koja traje 14 godina...Ali o ljubavi izmedju dve ptice...O ljubavi i vernosti...O čekanju i čeznji...O malenom gnezdu punom ljubavi

Čitam o njima,gledam ih na slici i radujem se ko dete...I srce mi punooo kao da je to neko meni drag dočekao svoju ljubav sa dalekog puta...

Ove mi rode vraćaju veru u Ljubav...Znam da je ima i među nama ljudima....Jer zbog čega smo rođeni na ovoj planeti ako ne da otkrijemo i doživimo ljubav ,u raznim oblicima ?
Kako reče Irving Stoun u knjizi ''Žudnja za životom" :

''Ljubav je začin života,ona je potrebna čoveku da oseti ukus svih stvari u životu ''

Ne štedite na začinu zivota,delite ga nesebično otvorenih dlanova i srca... Želim vam da , ako već niste,nađete svog Klepetana ili svoju Malenu..



DUNJA W , Blog Krstarice


klepetan-i-malena.jpg
 
Uspravljam se sirim zenice,
i pitam se
hocu li dotaci onu misao
ozarenu
jednoga jutra,
gde putuje pogled oka moga.
Hocu li u tom pogledu
ponovo
videti svoju kucu seosku staru
koju sam davno ostavila kada
sam
u beli svet posla.
Hocu li sresti nekoga na kapiji
staroj,gde
nekada je bilo sve.
Ko zna sta cu zateci,ko zna
sta cu vise tamo
naci,strepim
dok idem sorom,zebnjom se pokrivam
i tiho dok idem
suza mi lice kvari.
U ocima mi se useljava praznina,
nema ostajem
kao preplasena ptica.
Jer stizem...i nailazim na jedno otplovljeno
detinjstvo,
koje cuteci nosim do svojih grobova.
I nadjoh se pod strasnim tamnim
podnebljem,
lezim pored grobiva i nadoilaze mi secanja.
Sada je
sve kasno...Sada ovde vise nikog nema.
Beskraj
15367490fdd17a683104ada2713c62e7.jpg
 
Ne mogu više da dopustim da osećanja upravljaju mojim životom, rekla sam.
Toliko puta su me izdala, odvela pogrešnim putem.
Ja sam im samo verovala.
Ne želim više da osećam", šaputala sam.
I pri tome OSEĆALA....
OSEĆALA.
Ne možeš u životu sve da racionalizuješ.
Da predvidiš.
Da se unapred zaštitiš.
Da se obezbediš protiv bola.
Ne postoji takav recept za život, rekla je kroz osmeh, ona druga ja..
Preznojila sam se.
Zakašljala.
Hvatala rukom za ivicu stola.
Obezbeđivala protiv osećanja.
Uzalud.
Suze su navirale.
Izdajnici svih mojih osećanja koja sam želela da ugušim.
Da poništim.
Kao kategoriju koja ne postoji.
Koja će se dešavati drugima.
Ne meni.
Glas me je izdavao.
Nije posedovao zvuk.
Bio je moja trenutna najveća zamišljena želja.
Sva sam bila sazdana od izdaje.
Sopstvene.
Za promenu....


nepoznat autor

ed3f28115e7cb1d4934c21df6a6ebaa0.jpg
 
:)

LETRA

El dia que llegaste junto a mi,
dejaste tu equipaje en un rincón,
pusiste tu mirada sobre mi,
y luego te instalaste en mi sillón.
A veces en la noche te escuché,
cruzando de puntillas el salón,
y hoy en la mañana desperté,
y estabas dentro de mi corazón.
Buenos días tristeza,
sientate junto a mi,
cuentame si conoces a alguién que sea felíz.
Dime como se llama,
cuentame por favor,
pero nunca me digas que su nombre es amor.
ssss- parte instrunental -ssss
El dia que llegaste junto a mi,
volaron tantos sueños a la vez,
los tuyos que luchaban por vivir,
los mios que murieron sin querer.
Pero ahora estoy contigo ya lo ves,
me estoy a costumbrando a verte aquí,
a veces entonando una canción,
y a veces caminando por ahí,
Buenos días tristeza,
sientate junto a mi,
dime tu si lo sabes,
quién se acuerda de mi.
Dime como se llama,
cuentame por favor,
pero nunca me digas que su nombre es amor.
Buenos días tristeza,
ssss- parte instrunental -ssss
Buenos días tristeza,
sientate junto a mi,
cuentame si conoces a alguién que sea felíz.
Dime como se llama,
cuentame por favor,
pero nunca me digas que su nombre es amor.
:heart2:


 
"Ljubav je tamo gde se najviše bojiš da odeš, gde ne postoji jasno izražavanje sebe,
niti se ukazuje arhitektura da odredi telesne dvorane kojima se luta,sve popušta pod otiscima prstiju, rušeći se od najbližeg romora srca i ponovo pojavljuje pri najslabijem dahu."
Tomas Sančez
 
Kad si pola svog zivota stranac,
naviknes biti,
gdje god zivot te odvede.
Koliko god se trudio,
tesko je skriti,
da nestao je dio tebe.
Odakle sam vise ni sam ne znam,
i svaki put kao da me uvrede,
kad pitaju me to.

Koji grad svojim da zovem,
da mu se radujem,
u kojem osjecam se sretnim
i kada tugujem?
U svakom sam novom nasao ljude,
pa ih izgubio.
Kad sam ih prigrlio, onda sam i nestao.
Krenuo dalje…

I svakim korakom dalje
nista dobio nisam….
Samo sam izgubio sebe.

I sad kad ovom se vracam,
zovem ga svojim zbog drugih.
Jos mi ne zaigra srce, kad mu se vratim.
Hoce li ikad?
I mozda bas kada shvatim
I nazovem ga svojim…krenucu dalje.
U tom sljedecem cu traziti prvi,
Jedini kojeg tako sam zvao.

Ne boli sto sam i ovde stranac,
strancima okruzen.
I svi znaju gdje se vracaju.
Jedino zbog cega istinski patim…
Dali cu biti stranac
i kuci kad se vratim...

oss-rajvosa---ovo.jpg

N> A
 
Svaki čovjek ima nešto što može dobiti samo u jednom određenom životnom dobu. Kao mali plamen. Oni pažljivi i sretni brižljivo će ga čuvati, negovati i nositi kroz život kao baklju. Ali ako se samo jednom taj plamen ugasi, više se nikada neće moći povratiti. Ja nisam izgubio samo Sumire. Zajedno s njom, izgubio sam i taj dragocjeni plamen.

Haruki Murakami
 
I uvijek sam životom učila... Upijala svaki dašak i svaki treptaj u kojem sam se dušom pronalazila...
I uvijek sam od dobrote učila, divila se i nadopunjavala iznutra, nekom posebnom radosti...

I uvijek sam i od loših učila, također!
Kakva nikad ne želim postati.
I ne tražeći 'visine' uvijek sam pronalazila smisao, zvijezde i raj u kojem se čovjek zaustavi tokom života, sa onima koje voli.

Pronađeš zadovoljstvo i bogatstvo,
u svom srcu i u duši, pokazujući i drugima put do zvijezda!

Marjana Lavric
12994401_1605270259717516_7440073854637331152_n.jpg
 

Back
Top