Život pisan srcem

Imam jednu želju


Imam jednu želju
Da ti tvoja medna usta
Još jednom poljubim.
Pa da se više nikada
Iz sna ne probudim.

Ništa me ne boli,
Samo mi se srcu rana
Pozledjuje stara,
Jer me ti više ne voliš
Srce iz nedara

Kada umrem, draga,
Ostaće mi jedna želja
Na mom srcu pusta,
Što ti ja nikada
Ne poljubih usta
 
Boginja ljubavi

Primecujes li da poprimam
Oreol sveca?
Poziracu ti za ikonu.
A ti ces, opijena mesecom,
Pevati o ljubavi.

Bicu orahova ljuska
Na reci tvoje
Nabujale mladosti
.
Svetac na kolenima
A nad njim
Boginja ljubavi
Sara noktima.

Kako je lako biti pesnik
U tvojoj blizini.


Nenad Živković
 
Ljubav nema temelja.
To je beskrajni okean,
bez pocetka i bez kraja.
Zamislite,
uzdignuti okean,
na jastuku drevnih tajni.
Sve duse su u njemu utopljene,
i sada tamo borave.
Jedna kapljica tog okeana je nada,
a sve ostalo je strah...
 
nije život čaša soli
ne možeš zaplakati ako ne boli
samo tad, kad iskreno se voli...

nije život čaša meda
da te voli svatko
tko te pogleda..

u život se ljubav piše
svakim danom sve više
poneka se želja izbriše
i srce zakuca malo tiše


67196.1441830.jpg
 
Tvojoj lik jas go sonam kako ikona,
nezna, bliska, dalecna.
Moja prva platonska
ljubov cista kako solza.
Sega koga porasnav
svativ sto si ti.
Dojdov pak, tajno moja,
zvezda pracam da te povika.
Nisto ne e smeneto
suska molika.
Temno e , tajno moja,
a vo dusa svetat feneri.
Se sto imav zaloziv
da ti peam pod pendzeri.
Dali si uste sama,
dali taguvas,
dali isto cuvstuvas?
Moram da gi dofatam
site visini na svetot
za da sepak otkrijam
sto mi znacis ti.

Toše......
.:cry:
 
Dunave - YU Grupa

Dunave, moj Dunave,
kakve mi, vesti vode donose
jesam li, jesam li jos uvek
sam, bez ikoga, pusta obala

Dunave, moj Dunave,
pratis li, moje cudne puteve,
tu gde ja gledam jato ptica,
nema obala, nema nikoga, samo ja

Dunave, moj Dunave,
kakve mi, vesti vode donose
jesam li, jesam li jos uvek
sam, bez ikoga, pusta obala, napustena

Neka sada ptice pobegnu,
svojim letom pesmu uzdignu
svetli nebo iznad nas

Ljubav to je sve, ljubav bas je sve.
 
Ne veruj mi kad ti kazem idi
ne veruj da necu da te vidim
zagrli me ma koliko boli
ne veruj zeni koja voli[

Toliko dugih godina
Uzimanja i davanja
Ostajem poslednji prvi
Zbog tebe sanjam cigane
I smisljam slatke prevare
AL djavo se ne predajee
TI SI MI U KRVII!:heart:
/I]
 
Poslednja izmena:
Не мысля гордый свет забавить,
Вниманье дружбы возлюбя,
Хотел бы я тебе представить
Залог достойнее тебя,
Достойнее души прекрасной,
Святой исполненной мечты,
Поэзии живой и ясной,
Высоких дум и простоты;
Но так и быть - рукой пристрастной
Прими собранье пестрых глав,
Полусмешных, полупечальных,
Простонародных, идеальных,
Небрежный плод моих забав,
Бессониц, легких вдохновений,
Незрелых и увядших лет,
Ума холодных наблюдений
И сердца горестных замет.
 
ZA MALECKU

ona dole peva, svira na svojoj
gitari, mislim da je srećnija nego
obično i drago mi je, ponekad malo
poludim i surov sam prema njoj.
teška je četres’pet kila
ima tanušne zglobove a njene su oči
često istinski tužne.

ponekad me moje potrebe
čine sebičnim
sve mi to preplavi
razum
a nikad nisam bio
vešt
u izvinjanjavanju.

čujem je kako peva
sada je
već duboka noć
i odavde
vidim
svetlosti velegrada
prijatne kao
zrelo voće iz bašte
i ova je soba
spokojna
tako čudno
kao da je čarolija postala
nešto sasvim
normalno.
 
Тамара

В глубокой теснине Дарьяла,
Где роется Терек во мгле,
Старинная башня стояла,
Чернея на черной скале.
 
Ti si moj pocetak
Koji me pokrenuo

Sveo sam se
Na tvoju osovinu

Sav sam se usijao
Od tvog prvog obrtaja

Lepo cu se putem polomiti
I sjediniti se zauvek s tobom
U krsu i lomu

Nisam lud
Da bas sada zastanem
Da se ohladim
I ruzno poplavim
 
Naci ces me jednom
u daljinama
tamo gde sunce pociva u miru
tamo
gde prelazi carobnu granicu dana i noci
duvace ce onaj poznati vetar
seti ces se carobnog trenutka
moje ruke u tvojoj kosi,
osmeha,
produzi dalje
putem koji vodi iza duge
tamo ces me naci
u vecnosti
i neka tada moja dusa
pripadne tebi

photogrpah-a-rainbow.jpg

 
"Nazivam se Tri unutrasnja bica.

Shvatila sam da sto sam starija i sto vise posmatram svet, jos uvek katkad posmatram ocima deteta.

Katkad posmatram kao zena i osecam se kao zena i svakoga dana sve vise i vise pokusavam posmatrati sa gledista moje unutrasnje mudre starije osobe.

Necu se odreci ni jednog od ta tri dela.

Svidja mi se sto sam odgovorna odrasla osoba i ponosim se donosenjem nekih mudrih odluka, ali jos uvijek uzivam smejuci se kao dete"
:D
 
[IBiću velika! Velika devojčica koja može sama da dohvati džem sa poslednje police. Koja ume da se popne na drvo, ubere trešnje i stavi ih na uvo. I smejaću se. Svima. Svemu. SEBI. Od sreće.



Prije nego što započnem ovu pjesmu, dodirnuti ću tvoje ime da se putem sladim, jer kad krenem dalje, uzdasi na usnama pristat će uz mene i ja ću s njima potražiti širinu koja budi srce, kao kad ispod noći jutro sazri, pa plodnom zemljom svoj dan rađa.

Ponijeti ću sa sobom u kapi plavog mora dubinu tvoje nježne duše, a sa planina, gdje se vrhovi horizontom roje otkinuti ću oblacima mekoću, pa u njoj prostrijeti ravnicu i po tihoj uspavanoj noći, tišinom poljubaca prekriti usnule grudi čiji mirisi obrisima čežnje ispunjavaju moje snove.

Dozvat ću vjetar i silinom njegove snage zamahnuti mirnoćom tvog srca da iznad krošnji posjetiš ptice, te u pjevu što leprša poletiš visinom, dotakneš nedokučive daljine i poput sjaja zablistaš u osmjehu sudbine i povedeš me zauvijek izvan tame na mjesto gdje vječnost gnijezdo svija.

Otvorit ću nebo i prošetati biserne zvijezde ljepotom tvog krhkog tijela,
lahor dovesti među bedra snena i u njih spustiti svoje obale strasne,
rijekom vatre zagrliti kanjon, uklesati šapat u netaknute bijele stijene i usjecima blagim dohvatiti blaženstvo u tihom carstvu tvoga postojanja.

Zal Kopp [/I]
 
Mea Culpa

I can't sleep anymore
(The time has come)
I desire you
(The time has come)
Take me
I'm yours
I'm guilty

I want to go to
the end of my
fantasies
I know it is forbidden
I am crazy. I am
letting myself
go
I'm guilty

I am here and
somewhere else
I have nothing more
I am becoming crazy
I am letting myself go
I'm guilty

I can't sleep anymore
I desire you
Take me
I'm yours

I am here and
somewhere else
I want everything,
When you want,
As you like
I'm guilty



 
Poslednja izmena:
Volela bih da mogu
svu ljubav da ti prenesem,
taj oblak beskrajne čežnje
i nežnosti i topline...
Da se duž zlatnih niti
sva moja ljubav raznese
i raspline po tebi
i nastavi da teče...
Da obavijem ti sve bi'
najčulnije dubine...

Prizivam bledo veče
protkano žutim sjajem.
Da li je ovo već bilo
ili će sve tek da bude?
Svejedno.
Ljubav mi teče
i ja bih samo da dajem
dok se juče kroz danas
u isto trajanje slilo.

Da li ce stići do tebe?
Ne sumnjam više ni trena.
U meni čežnje ima
da poruši sve planine.
U meni nežnost snena
jača od svih morskih plima
uz nebo ljubavi greje
i gazi sve daljine.

Samo se pitam tiho
dok niti šaraju sne:
hoće li zaista moći
da ti prenesu sve...?
:heart:
 
BAJKE ZA ODRASLE

Ujutru, kada bi se probudila, veverica ponekad nije znala šta da misli o sebi. Tada bi se protegla i zapitala: - Da li sam sada neodlučna? - A onda bi neko vreme razmišljala o neodlučnosti. Dopadala joj se ta reč, neodlučnost, ali nikada nije sasvim dokučila šta ona tačno znači. Potom bi rekla samoj sebi:
- Veverice, a sada uradi nešto neobično ili nešto novo ili ništa ili se obuci. Najčešće bi uradila ono - ništa. Ali, kada neko vreme ne bi radila ništa, dogadjalo joj se da postane nezadovoljna sobom i povikala bi : - Veverice, a sada odluči ili ne odluči, jedno od toga dvoga! Ili bar ispusti uzdah.... Ako ni onda ništa ne bi odlučila, ipak je bila zadovoljna jer tada je izabrala drugu mogućnost.
Postepeno su joj misli postajale sve zamršenije i ponekad bi se čak potpuno zamrsile u čvor. Veverica je tada želela da misli : razmrsite se! Ali, s mislima tako zamršenim u čvor, nije dolazila na tu pomisao. Nepomično bi ležala u krevetu i gledala gore. Ali tavanica nije dopirala do njene svesti. Tako je moglo potrajati sve dok je glad ne bi naterala da ustane iz kreveta, ode do ormara, uzme bukov žir i sruši se u stolicu kraj prozora da bi halapljivo grickala. Misli bi joj se tada najčešće, neprimetno, ponovo razmrsile.
Nakon jednog takvog jutra misli su joj ostale jednostavne i bez velikih zahteva. Ležala bi ceo dan na grani ispred svojih vrata ili bi na ivici šume vodila beznačajne razgovore s mravom. Ponekad su pravili planove, a ponekad su nameravali da nikada više ništa ne dožive.
- To mora da je divno - reče mrav.
- Da - rekla bi tada veverica, već u polusnu. Najčešće više nije čula mrava koji bi je malo potom potapšao po ramenu i doviknuo : - Veverice, ideš li?
- Mrrrrrr ili Grrr, mrmljala bi ona tada...
- Ovde mi se nimalo ne svidja! - povremeno bi povikao mrav. Ali veverica je čvrsto spavala čak i kada bi je mrav vukao za rep, u pravcu šume, na putu ka velikoj i zamršenoj avanturi
 
Goran Petrovic... AMAJLIJA

Za osam amajlija protiv svakog zla i nevolje potrebno je imati: iz levog oka odraz slova Alfa , manji krug što stvara vilin konjic na površini vode , izmedju dva prsta nežnosti cvetnog praha , kao nokat palca ljuspicu svoda, kraći šum rasta mladice tise, večnu zabranu okretanja, srazmerno sebi snage semena , duplo nade , par krila od lepog sna , pod mišku prhtaj goluba , krstinu uglova gledišta , što se na duge trepavice spusti pahuljica, koliko može da stane u usta ljubavnih reči, nozdrvu mirisa majčine dušice, po dobar uzdah od sva četiri vetra , što više prolećne svetlosti, nemerljive upornosti tajne, bilo koji deo duge , pola čaše sjaja belutka iz potoka , dva sastojka koja se možete setiti samo na dan pravljenja amajlija , odoka boje dnevnog leptira , svežanj magije ključeva , zrnce šuškanja skarabeja , srednje jačine zvuka trube andjeoskih , jednu stalnu pomisao na vlagu prepona, po želji pesme zrikavca, kovrdžu dima od kućnog ognjišta, na vrh noža plamena , pedalj dužine vlakno oblaka , iver bleska munje, običnu kapljicu znanja vode , dokle može da se vidi let sokola , vertikalu bar do pete nebeske svere , u drugu nozdrvu mirisa zemlje , smeha , nikad dovoljno smeha , za naušnicu zuj pčela , dok se medju stablima ne izgubi pogled na šumu , kočopernost trave zvane prkos , naramak popodnevnog hlada smokve , nisku cmoketića , malčice buke drvenog razboja , na dlan toplote paperja , širi zamah strukom bosilja , veštinu posmatranja kvadrata , oko svega opis kruga i iz desnog oka odraz slova Omega.
 
Ko je covekov veliki ucitelj?
Niko drugi, nego sam covek. Zar nije on taj, koji tumaci zagonetne znake na raskrscu zivota, da bi se postepeno penjao od rodjenja do smrti?
Zar mu cula nisu dovoljna da bi govorio svojim ovozemaljskim jezikom, i nije li opremljen svim onim sto mu je potrebno za svoj dugi zivotni put?
Kakve tajne skriva skroviste njegovog mozga?
I zar nije njegovo srce tako skriveno da niko na moze videti kakva su blaga u njemu zakljucana?
Ako je priroda stvorila coveka, onda on mora sluziti nekoj svrsi.
 
VELIKI LOV

Ne mogu sad da ti kazem.
Kad me ne bude vise
Gonio i vitlao vetar
I kad se pretvori najzad u sapat-
Mozda cu, jednom, reci.

Kad ruzin odsjaj na suncu
Klone u izmaglicu
I kada ruza bude samo minula rumen,
Kad lice koje volim odluta,
Kada kapija poslednji put zabruji,
Kada vise ne vredi
Mahnuti i reci do vidjenja-
Mozda cu jednom, da ti kazem.

Od tebe lepsu ne upoznah:
Lovio sam te i iza svojih misli,
Saginjao se pod vetrom
I ispod ruza trazeci te.

Od tebe uzviseniju
Nikada naci necu.
 
-Kada te ljubav zove, slijedi je. Premda su joj putovi tvrdi i strmi.

A kad vas krila njena ponesu, predajte joj se. Premda vas mač skriven u njezinim perima može raniti. A kad vam govori, vjerujte joj. Premda njezin glas može razdrmati vaše snove kao što sjeverac pustoši perivoj. Jer, kao što nas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava. Kao što se uspinje na vašu visinu i daje vam najnježnije grane, što drhte na suncu. Tako će vam sići u korijenje i protresti ga dok prijanja uz zemlju. Poput snopova žita ona vas u se skuplja. Ona vas mlati da bi vas razgolitila.Ona vas sije da bi vas vaše lupine oslobodila. Ona vas melje dok ne pobijelite. Ona vas mijesi dok ne budete gipki. A onda vas meće na svoj sveti oganj; da postanete sveti kruh za Božji sveti pir. Sve će vam ovo ljubav učiniti kako biste doznali tajne svoga srca i da biste po tome znanju postali komadić srca samoga Života. Ali ako u svojem strahu budete tražili samo ljubavni mir i ljubavni užitak bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi u svijet bez godišnjih doba, gdje ćete se smijati, ali ne punim smijehom, i gdje ćete plakati , ali ne svojim suzama. Ljubav ne daje ništa osim sebe. Ljubav nema ništa niti se ona može imati; Jer ljubav je dovoljna ljubavi. Kad ljubite ne valja da kažete:" Bog mi je u srcu ", nego radije:" Ja sam u Božjem srcu". I ne mislite da možete upravljati putem ljubavi, jer ljubav, vidi li da ste vrijedni toga, upravlja vašim putem. Ljubav ne čezne ni za čim drugim do za tim da se sama ispuni. Ali, ako ljubite i svakako morate imati želja, neka vam ovo budu želje: rastopiti se i biti poput žuborna potoka koji pjeva svoju pjesmu noći. Upoznati bol od prevelike nježnosti. Biti ranjen vlastitim razumijevanjem ljubavi; I krvariti s veseljem i radošću. Probuditi se zovom krilata srca i zahvaliti se za još jedan dan ljubavi; Smiriti se u podnevnoj uri i razmatrati ljubavni zanos; Vratiti se s večeri kući sa zahvalnošću; I onda zaspati s molitvom za ljubljeno u srcu i pjesmom zahvalnicom na usnama.

Halil Dzubran - Prorok
 

Back
Top