Ko je zver iz mora?
To je zver ciji ce se Zig zveri proglasiti.
Otkrivenje 13,1
I vidjeh zvijer gdje izlazi iz mora, koja je imala deset rogova i sedam glava, i na rogovima njezinim deset kruna, a na glavama ime na psovke.
Otkrivenje 13,3 I vidjeh jednu od glava njezinih kao ranjenu na smrt, i njezina rana smrtonosna izliječi se. I sva se zemlja začudila pristajući uz zvijer. I pokloniše se zmaju, što je dao vlast zvijeri;
Zver iz mora znaci da je nastala iz naroda, u narodima. po bibliji
Otkrivenje 17,15 I reče mi: "Vode, što si vidio, gdje sjedi bludnica, su ljudi i narodi i plemena i jezici.
Otkrivenje 13,9 Ako tko ima, uši, neka čuje!
Otkrivenje 13,10
Ako tko u ropstvo vodi, u ropstvo ide; ako tko mačem ubije, valja da bude mačem ubijen. Ovdje je strpljivost i vjera svetih.
Otkrivenje 17,8 Zvijer, koju si vidio,
bijaše i nije, i izaći će iz bezdana, i otići će u propast; i divit će se, koji stanuju na zemlji, kojima nije ime napisano u knjigu života od postanja svijeta, kad vide
zvijer, koja bijaše, i nije više, i opet će doći.
Evo ko je ta zver koja je zadobila smrtnu ranu cija se rana izleci, zver koja je bila i opet ce biti, doci:
- - - - - - - - - -
1797. po naredbi Direktorija, francuske trupe, već stacionirane na sjeveru Italije, nadiru prema Rimu. Kardinal Chiaramonti, kao biskup imolski, upućuje svojim vjernicima mudar i praktičan savjet da se suzdrže od beskorisnog otpora prijetećoj sili neprijatelja.
Nakon francuskog zauzimanja Rima 11. veljače 1798. mnogi su povjerovali da je papinstvo mrtvo. Papinska Država je prestala postojati, papa Pio VI. je odveden u zarobljeništvo, Kurija se raspršila, a malobrojni kardinali koji nisu pobjegli skrivali su se po raznim utočištima. Vatikan je zauzela francuska vojska i temeljito ga opljačkala, kao i ostale palače u Rimu. Za vrijeme svog boravka u firentinskom kartuzijanskom samostanu papa Pio VI., koji je vjerojatno bio obaviješten o sudbini koja ga čeka, poduzeo je potrebne korake za izbor svoga nasljednika i 13. studenog 1798. poslao ovjerene primjerke svoje odluke svim kardinalima do kojih je mogao doći. Prema njegovoj odluci konklava se trebala održati tamo gdje se može okupiti najviše kardinala.
Papa Pio VI. umire u francuskom zarobljeništvu u Valenci 29. kolovoza 1799. i pokapaju ga na mjesnom groblju kao običnog građanina.
za papu političke okolnosti nisu bile iste kao početkom 1798. kada je proglašena Rimska Republika. Rimska Republika je i dalje postojala iako je francuska vojska morala napustiti Rim u rujnu 1799. godine. U Francuskoj je na vlasti bio Napoleon Bonaparte (1769.-1821.) kao Prvi konzul.
Napoleon je proglasio slobodu vjeroispovijesti i tvrdio je „da samo vjera daje državi čvrst i trajan oslonac“. Bio je to novi način govora koji je ulijevao nadu.
Pio VII. je u pratnji austrijanaca napustio Veneciju i svečano ušao u Rim 3. srpnja 1800.
To nije bilo samo proglasenje slobode veroispovesti, vec sveopste slobode koju je papstvo sputavalo.
Pa i sloboda, nauke, medicine, tehnike itd.itd.
Prvi značajan pothvat Pio VII. je učinio nagovorivši Austrijance i Francuze da napuste zauzete crkvene teritorije. Sporazumom iz Lunevillea (Francuska), zaključenom u veljači 1801., Svetoj Stolici je vraćen teritorij Papinske Države bez upravnih jedinica Bologne, Ferrare, Ravene i pokrajine Romagne. Bio je to veliki gubitak teritorija...
Francuska je priznala da je katoličanstvo vjera najvećeg dijela francuskog stanovništva (n
e i „državna vjera“, kako je tražila Sveta Stolica),
čime se situacija neznatno popravila. Crkva je i dalje ostala pod kontrolom države, pa je Papa morao pristati na manje ustupke.
Napoleon 18. svibnja 1804. plebiscitom postaje francuski car i poziva Papu da dođe u Pariz i predvodi njegovu krunidbu zakazanu za 2. prosinca.
U nadi da će od Napoleona I. ishoditi neke ustupke vjerskoj politici koja je sputavala francuski kler, te usprkos protivljenju Kurije, Papa odlazi u Pariz. Prilikom samog čina krunjenja nastala je neugodna situacija
kada Napoleon nije dopustio da mu Papa postavi krunu na glavu. Sam ju je uzeo, stavio sebi na glavu i rekao: „Bog mi ju je dao, jao onome tko je takne!“. Papa je ostao u Parizu do proljeća 1805.
ne dobivši od Cara ni najmanji ustupak. Vratio se u Rim zabrinut i ogorčen. Nakon velike bitke kod Austerlitza (Moravska) 2. prosinca 1805.kada je Napoleon I. porazio austrijske i ruske snage, Austrijanci su bili prisiljeni tražiti primirje i potpisati ponižavajući Požunski mir, 26. prosinca 1805. godine. Požunski mir proširio je teritorij Napoleonovih njemačkih saveznika na račun Austrije i označio definitivni kraj Svetog Rimskog Carstva.
Odbijanje Pija VII. da sudjeluje u Kontinentalnoj blokadi protiv Engleske razljutilo je Napoleona I., za kojeg Papa više nije postojao. Dana 2. veljače 1808. francuske trupe ulaze u Rim. Prvih dana Francuzi su poštivali papinske palače, ali 7. travnja francuski general Miollis (1759.-1828.) dolazi u plaču Kvirinal i daje uhititi državnog tajnika kardinala Giulija Gabriellija (1748.-1822.), koji je naslijedio Consalvija na mjestu državnog tajnika. Nakon što su u kolovozu francuske trupe ponovno upale u Kvirinal, Papa je dao oglas u kojem poziva rimljane da ne surađuju sa okupatorom. Dana 17. svibnja 1809. Napoleon I. dekretom priključuje Papinsku Državu Francuskom Carstvu. Papa je odgovorio Bulom u kojoj mu je zaprijetio izopćenjem. Kada je 10. lipnja u Rimu skinut papinski stijeg i zamijenjen francuskom trobojnicom, Papa je dao po cijelom gradu izvjesiti obavijest o Napoleonovom izopćenju. Odmah je uslijedio Napoleonov odgovor, koji zapovijeda uhićenje Pape. U četiri sata ujutro 6. srpnja Papa je uhićen i odveden u zarobljeništvo u Francuski grad Savonu, gdje će ostati zatočen tri godine u pomorskoj utvrdi.
Rim je opet ostao bez pape. Uredi Kurije zatvoreni su a arhivi Svete Stolice bili su ponovno zaplijenjeni i poslani u Pariz. Neki kardinali i visoki dužnosnici Kurije zatvoreni su u kućne pritvore po brojnim gradovima Francuske i Italije, a Rim je postao tek glavnim gradom oblasti Ušća Tibra (Bouches du Tibre). Za vrijeme svoga zatočeništva Pio VII. je bio pod stalnim Napoleonovim pritiscima.
Napoleon je više puta izjavio da unatoč prisvajanju Papinske Države, ima poštovanje prema Papinoj duhovnoj vlasti. Papa službeno nije imao nikakvih kontakata s vanjskim svijetom ali ipak se uspijevao tajno dopisivati sa svojim kardinalima, u prvom redu sa Consalvijem. U svibnju 1812. Napoleon je izdao nalog da se Papa premjesti iz Savone u Fontainebleau, gdje je Pio VII. stigao u potpuno iscrpljenom stanju. Narušenog zdravlja i pod pritiskom Napoleona Papa u siječnju 1813. pristaje na prijedlog novog konkordata...
Premda je svjetovna vlast pape kao poglavara države bila osporena
Odvajanje crkve i drzave, uzimanje politicke vlasti crkvi, svetu se vraca skoro 13 vekova oduzeta sloboda srednjovekovne tame i okova na svim poljima.
Nije samo religija ovim oslobodjena, vec sve, i celokupna nauka i napredak covecanstva.
Za nesto vise od 200 godina svet je posle ovog utamnicenja Pape i oduzimanja politicke vlasti papstvu, i sa time je svet izasao na slobodu u kojem ga je moc ove crkve drzala, i svet je doziveo neverovatan napredak na svim poljima od tada.
Sta da nije bilo 1260 godina mracnog srednjeg veka?
- - - - - - - - - -
https://hr.wikipedia.org/wiki/Pio_VII.
- - - - - - - - - -
https://hr.wikipedia.org/wiki/Papa
- - - - - - - - - -
https://sr.wikipedia.org/wiki/Списак_папа
