Ako ovako piuse : Dela Apostolska 2,38:
A Petar i Pavle rekose: da se krstite u ime Isusa Hrista i dobicete dar Sv.Duha;
to je tako jasno da nisu poslusali Isusa, jer u Bibliji nigde ne pise da su krstavali kako im je Isus rekao u tri titule.
Da li ti znas sta znaci sledeci stih, Matej 16, 19 I daću ti ključeve od carstva nebeskog: i šta svežeš na zemlji biće svezano na nebesima, i šta razrešiš na zemlji biće razrešeno na nebesima.
U Novom zavetu se ne može naći nikakva izričita predstava Boga kao trojedinog bića.
Izraz „trojstvo“ (grč. Τριάδα — trijada, lat. Trinitas) je počeo da se upotrebljava u Rimu oko 200. godine. Smatra se da je izraz trojica nastao kao posledica teološkog pomeranja sa Oca kao uzroka jedinstva Trojice, na Božiju suštinu kao uzroka tog jedinstva.[8] Latinski teolog Tertulijan je, početkom 3. veka, upotrebljavao reč trojstvo (trojica) za označavanje Oca, Sina i Svetog duha. Međutim, glavni trijadolozi pre Nikeje (325) smatrali su da Sin i Duh stoje niže po rangu od Boga Oca.[1] Tertulijan je smatrao da su božanske ličnosti na različitim nivoima (Protiv Prakseja, 2—9), a Origen je zastupao hijerarhijsko ustrojstvo kojim se Sin stavlja u položaj „drugog Boga“ (Protiv Kelsa, 5:39) i ograničava uticaj Duha u crkvi (Počela, 1.3).
Tokom višedecenijskog arijanskog spora (318—381), hrišćanski svet je bio podeljen u pogledu trijadoloških pitanja. Arije i njegovi istomišljenici su smatrali da je: 1) Sin stvorenje srodno Ocu po volji, ne po prirodi i 2) da su ličnosti Svete trojice po suštini različite. Radi okončanja sukoba, Prvi vaseljenski sabor u Nikeji 325. godine donosi Nikejski simbol vere koji proglašava pravoverno učenje o Svetoj trojici da je Sin „rođen, ne stvoren“ i da je „jednosuštan sa Ocem“. Takođe, trijadološko ispovedanje vere koje trijumfuje na Drugom vaseljenskom saboru u Carigradu 381. godine potvrdilo je sajednakost i savečnost Oca, Sina i Svetog duha. Kasnija trijadološka hrišćanska misao u osnovnim linijama sledi zaključke vaseljenskih sabora. Međutim, Pravoslavna crkva, za razliku od Katoličke, odbija umetanje filiokve u Nikejski simbol vere.
Сваки од три ипостаса Бога има своје лично својство.Kako mogu biti tri razlicita licna svojstva
Својство Оца јесте нерођеност. Отац је извор (тројичних односа) из којег ипостаси добијају свој одређени карактер. Он је, као прва ипостас у Светој Тројици, по свом личном својству беспочетан, безузрочан, нестворен, нерођен, несаздан, он је Бог сам од себе, док Син и Свети Дух произлазе беспочетно и вјечно од Оца — јединство Свете Тројице одржава монархија Оца.
Ovo su objasnjenja pravoslavlja,a u St. Zavetu lepo pise da je Bog jedan koji je sve stvorio. Isaija 45, 5 Ja sam Gospod, i nema drugog, osim mene nema boga; opasah te, premda me ne znaš,
6 Da bi poznali od istoka sunčanog i od zapada da nema drugog osim mene; ja sam Gospod i nema drugog;
U Jovan 4, 24 Bog je Duh; i koji Mu se mole, duhom i istinom treba da se mole.
U1. Timotiju 3, 16 I, kao što je priznato, velika je tajna pobožnosti: Bog se javi u telu, opravda se u Duhu, pokaza se anđelima, propovedi se neznabošcima, verova se na svetu, uznese se u slavi.
Da li ti ovde vidis 3 ili Jednog Boga

Da li ti je konacno jasno da Bog ima 3 Titule,a da je Jedan